Spaho,tko čeka taj dočeka
Podcjenjivani u nekim zemljama kao slabo kvalitetan med, u drugim hvaljena kao poslastica, medljika je dugo bila predmet diskusije među pčelarima.Davno je poznato da medljika nije pogodna hrana za prezimljavanje pčela.Što je ustvari medljika, kako i zbog čega je pčele skupljaju?
Medljika je slatka lučevina nekih insekata, a sakupljaju je pčele, naročito kada nedostaju izvori prirodnog nektara.Često se smatra da je medljika nepoželjan sastojak cvjetnog meda.Kaže se uglavnom da je tamne boje i da ima jak miris na melasu.Za medljike obično misli da je med slabog kvaliteta i da se može koristiti samo u pekarskoj industriji.
Medljika međutim može biti raznolika, kao što su različite vrste nektara koje pčele sakupljaju.Ne samo da insekti koji se hrane na različitim biljkama proizvode različite vrste medljike, nagoni različite vrste insekata koji se hrane na jednoj istoj biljci, proizvode medljike različitog sastava.
Medljika nije uvijek ni tamne boje, niti uvijek ima jak miris.Nailazi se i na medljike svijetle boje i sa ukusom cvjetnog meda. Insekti koji proizvode medljike hrane se biljnim sokom biljke na kojoj žive.Njihova su usta podešena da probiju tkivo biljke i da iz njega sišu biljni sok.Ustvari, insekt samo djelomično konzumira sok iz biljke izravnim usisavanjem.Ovi kukci imaju u ustima posebnu cjevčicu, kroz koju iz sline ispuštaju enzima u tkivo biljke.Ovi enzimi nadražuju biljku lučiti slatki sok, ali isto tako pomažu spravljanju složenijih šećera.
Razne vrsta insekata nalaze hranu na različitim dijelovima biljke, mada su najveći proizvođači medljike oni kukci, koji sok crpe izravno iz tkiva like.Lisne uši su najizdašnije u lučenju medljike, a nalaze se na hrastu, bukvi, lipi, topoli, vrbi, javoru i nekim voćkama.Lisne uši žive i na četinarima, tako se, zahvaljujući njima zabilježe obilni prinosi medljike u Sloveniji.
Osim lisnih ušiju bezbroj drugih insekata luče medljiku.Svi su oni osposobljeni da usišu velike količine soka, da iz njega ekstrahiraju neophodne sastojke, a da suvišne tvari naglo izbace i tako spriječe da postanu stvrdnuti izmet.Kada su biljne uši suviše namnoženim može se vidjeti kako je lišće i stablo obloženo medljikom, pa je čak ima i na zemlji pod drvetom. Neposredno poslije izlučivanja medljika je bezbojna, ali pod utjecajem zraka dobiva svjetlo smeđu boju.Jedan stupanj obojenosti sigurno dolazi od prašine i prljavštine.Ove tvari ne utječu samo na boju, nego i na okus medljike. Medljika prosječno sadrži 5-18% suhe tvari odmah poslije izlučivanja, ali pošto kapljice očvrsnu, suhe tvari rastu i do 35-50%, pa i više.Stepen isušenosti utječe na zrelost meda u procesu pretvaranja medljike u med.
Kemijski sastav medljike se znatno razlikuje od cvjetnog nektara.Razlike uglavnom nastaju zbog prolaska soka kroz crijeva kukaca. Medljika tako uvijek sadrži enzima žlijezda slinovnica i crijeva.Invertaze, dijastaze, peptidaze i proteaze su identificirane u medljici, a ovi enzimi su uzročnici postojanja razlika u medljika, naročito postoji razlika u spektru ugljikohidrata. Sadržaji šećera znatno variraju.Saharoza je dominantan šećer u biljnom soku i ona se u crijevima insekta razlaže u priličnoj mjeri.Zato su u medu, prerađenom od medljike, glukoza i fruktoza najčešće prisutne u velikim postocima,prema nekim mjerenjima u prosjeku fruktoze 31,8%, glukoze 26,08%, saharoze 0,8 posto. I drugi šećeri se nalaze u medljici.Identifikovani su:rafinoza, melecitoza i maltoza.Povremeno je utvrđena prisutnost Trehaloza i fruktomaltoze.Od ostalih šećera utvrđeni su: melibioza, manoza, Ramnoza i stahioza. Ukazano je da su neki od ovih šećera otrovni za pčele, kao rafinoza i melibioza. Medljika može sadržavati i fosfate šećera, ili šećerne alkohole: inositol i sorbitol. Da li će pčele skupljati medljike, ovisit ne samo od drugih izvora nektara, nego i od količine i kvalitete šećera u medljici. Medljika sadrži i znatan broj dušikovih komponenata.Sadržaj dušika u medljici varira od 0,2-1,8% suhe materije.Od ovoga su 70-90% amino kiseline i amidi.Izvjestan broj drugih komponenata su tipični za medljike: organske kiseline kod mnogih, limunska i jabučna skoro kod svake, jantarne, fumarna i isolimunska kiselina su ponegdje identificirane.
Medljika redovito sadrži mineralne soli: kalij, klor i sumpor.Identificirani su i nitrat i amonijak Tvrdi se da prisutnost mineralnih soli slabi hranu za prezimljavanje.Medljika je nepogodna za zimsku prehranu pčela-zbog sadržaja dekstrina.
Kralj među medovima čije je nastajanje jedan od najusavršenijih procesa u prirodi. Medun jele ili medljikovac med je nastao od medne rose, što je njegova osnovna razlika od ostalih vrsta medova koji se dobivaju od nektra. Medna rosa ili medljika slatki je sok koji se pod određenim vremenskim uvjetima pojavljuje na jeli uslijed djelovanja zelene jelove uši koja buši slojeve iglica i dopire do sokova koji se nalaze u njihovoj unutrašnjosti, iskorištava ih, a mednu rosu izbacuje iz svojeg organizma. Pčele tu mednu rosu skupljaju i prerađuju u med. Osim što se razlikuje od drugih medova po tome što nije iz nektra, medljikovac ima i mnogo kraće razdoblje kristaliziranja, zbog čega pčelari prilikom njegovog medenja moraju stalno biti na oprezu jer bi se mogao čak kristalizirati i u saću, što bi onemogućilo vrcanje.
Najsavršeniji proizvod prirode nastao harmonijom rada uši, pčele i pčelara najfinija je hrana kod dišnih tegoba i okorijelim pušačima.
Medljikovac sadrži najviše mineralnih tvari i željeza. Vrlo je pogodan za korištenje pri iznemoglosti organizma i anemije, odnosno slabokrvnosti. Kako obiluje i folnom kiselinom mogu ga koristiti trudnice tijekom cijele trudnoće. Osim toga pogoduje jačanju srca i krvožilnog sustava, a dobar je i za korištenje nakon operacija.
Testiranje na medljiku
Postoje dvije vrste medljike: životinjska i biljna (medna rosa) ...
Najsigurniji način raspoznavanja nektarskog i medljičinog meda su probe za otkrivanje medljike. Postoje sljedeće probe:
1. Alkoholna. Jedan dio meda rastvori se u istoj količini destilirane vode. Ovom rastvoru se dodaje deset dijelova 96% alkohola. Ako postoji medljika, otopina postaje mutan i na dnu epruvete se pojavljuje talog. U protivnom otopina ostaje proziran.
2. Proba pomoću vapnene vode. Bistra voda od svježe gašenog vapna miješa se s istom količinom vodenog rastvora meda. Promućka se dobro i zagrijava se na blagoj vatri do vrenja. Pri postojanju medljike smjesa postaje mutna, a na dno pada talog.
Kako prepoznati medljiku: po boji (vrlo tamna) i po viskozitetu (vrlo gusta)....
Poznato je da kada se medljika javi može da je bude toliko da pčele tijekom dana sakupe i po nekoliko kilograma dnevno. Od medljike med je većinom zatvorene boje, koji okusom i mirisom podsjeća na drvo na kojem se medljika pojavila.
dovoljno
pitao bih vas sta radite sa tim ramovima punim skamenjenog medljikovca? vrcat ne ide, pcelama ne moze?
dok se malo slegne mozda i bude podpitanja... evo jednog: vrijeme pojavljivanja i koja je interesantna za nase podneblje,bih.pretpostavljam da je podrucje pase brdsko planinsko
