Nemoj se "jeziti" Queen (your majesty), samo pitaj i dalje, zato sam tu da pojasnim.
Jednostavnim jezikom rečeno, "KUBITALNI INDEKS" označava proporciju (veličinu) krila u odnosu na tijelo pčele.
To je jako važno zbog činjenice dali će i u kolikoj mjeri pčela moći daleko letjeti od košnice a da se najmanje umori.
Znači to je "eta"-stupanj iskorištenja pozitivno utrošene energije koju pčela troši za iskorištavanje paše....
Pitajte dalje...............schumy
Uvod u temu uzgoj matica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Ha,ha,ha...znaci sto je veci kubitalni indeks bolji ce biti prinosi meda??Ili se uvrstava i duzina rilice i drugi faktori..Dosada u ovom izlaganju meni se cini da bi kavkaska bila "ponajbolja" 
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". - Albert Einstein
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Bravo, dobar si učenik, pažljiv na nastavi, ali čekaj kraj priče - i naša "sivka" ima "konja za trku", vidjeti će se na kraju!beequeen je napisao/la:Ha,ha,ha...znaci sto je veci kubitalni indeks bolji ce biti prinosi meda??Ili se uvrstava i duzina rilice i drugi faktori..Dosada u ovom izlaganju meni se cini da bi kavkaska bila "ponajbolja"
Pozdrav............schumy
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Ama moje su zute "zlatne" sivka je kod vas.Dodusa ovdje sam vidjela da se prodaju i druge,ruska,buckfast i ima i vase.ali mi kazu da ne nabavljam,ne znam zasto?Moze pcelinjak da bude i mjesovit ili ne?
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". - Albert Einstein
Re: Uvod u temu uzgoj matica
E, nemože, to je i tema ove edukacije u "genetici". Vidjeti ćeš kako se ponašaju pčele koje su "križanci" pasminskih razreda.beequeen je napisao/la:Ama moje su zute "zlatne" sivka je kod vas.Dodusa ovdje sam vidjela da se prodaju i druge,ruska,buckfast i ima i vase.ali mi kazu da ne nabavljam,ne znam zasto?Moze pcelinjak da bude i mjesovit ili ne?
Ti imaš "golden bee", ona je nastala DUGOTRAJNOM SELEKCIJOM I UZGOJEM PEČELA U INSTITUTIMA križanjem talijanske pčele (Apis Mellifera Ligustica) i APIS MELLIFERA CYPRIA, klasificirana po Pollmann-u, godine 1879.
Selekcija nije naše "bućkuriš"-miješanje na pčelinjacima, to nesmijemo brkati!
Idemo dalje.........schumy
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
6.) UZGOJ I SELEKCIJA PČELA
U pčelinjem društvu obiteljski odnosi se razlikuju od svih drugih životinjskih vrsta koje se uzgajaju po načinu parenja , po socijalnoj strukturi i po razvoju muških članova iz neoplođenih jaja.
Pčelinje društvo sačinjavaju:
1.) JEDNA MAJKA – MATICA
2.) Više očeva – TRUTOVI, koji su trajno prisutni u društvu sve dok matica u
spermoteci ima spermu trutova sa kojima se parila
3.) Potomci majke i različitih očeva – RADILICE
4.) Potomci majke – TRUTOVI
Unutar jedne pčelinje zajednice se nalazi uobičajeno 15 do 30 potporodica tj. grupa radilica koje imaju istoga oca (truta). Zbog činjenice da je sva sperma koju proizvede jedan trut istog sastava i porijekla, tj. identična je, svaka od ovih potporodica sastoji se od seatara koje koje imaju veću srodnost nego kod drugih životinja. Zato se ove radilice u istoj potporodici nazivaju i supersestre.
Supersestre imaju 3/4 istovjetnih gena, jer su preko oca nastale iz genetski istovjetne osnove, a po majci imaju prosječno ½ istovjetne genetske.
Radilice iz različitih potporodica imaju istu majku, ali različite očeve.
One su dakle – polusestre, a imaju 1/4 istovjetnih gena.
U slučaju da se matica parila sa dva truta koja su braća, tada će njihovi potomci – radilice biti međusobno sličniji nego što su to polusestre.
Ako uzmemo u obzir da je pčelinje društvo složena obiteljska struktura, svi principi nasljeđivanja vrijede i za pčele.
6.1. GENOM je skup svih gena u stanici ili organizmu, ili ukupna količina deoksiribonukleinske kiseline (DNK) u tjelesnoj ili somatskoj (znači ne spolnoj ) stanici jedinke određene vrste.
6.2. GENOTIP je ukupni potencijal djelovanja gena (genoma), ili sveukupna nasljedna (genetička) poruka.
U pojedinim vrstama stanica i u cijelom organizmu izražen je samo dio genotipa koji određuje njihove opće i specifične osobina (građa, funkcija, ponašanje).
Onaj dio genotipa koji je izražen i dominantan naziva se FENOTIP.
6.3. KROMOSOMI su načinjeni od DNK i proteina. Svaki kromosom sadrži veliki broj gena, koji su osnovne fizičke i funkcionalne jedinice u nasljeđivanju. Kromosomi su štapićastog oblika, i nastaje prilikom diobe stanice, a nastajanje kromosoma je prilagodba koja omogućava pravilnu raspodjelu nasljadne tvari u nove stanice.
Poremećaj stanične diobe i oplodnje dovode do promjene broja kromosoma. To su tzv. kromosomske anomalije ili aberacije, u samo nekom ili u svim stanicama tijela. Ova je pojava povezana sa patološkim poremećajima (rak, tumori).
Broj kromosoma je karakterističan za vrstu, pojavljuje se diobom tjelesnih ili somatskih stanica.
To je dvostruki ili diploidni broj (oznaka 2n). Kod pčela je on 32.
6.4. GAMETE su spolne stanice, a to su spermij i jajna stanica, imaju polovičan ili haploidni broj kromosoma (oznaka n). Kod pčela je on 16.
Ukupan broj od 32 kromosoma u tjelesnim stanicama pčele sastoji se od 16 parova kromosoma. Diploidne tjelesne stanice sadrže svaki gen u dvije (2) kopije, pa to u osnovi znači da u tjelesnim stanicama jedan kromosom i jedan gen za isto svojstvo potječe od oca, a drugi od majke. Budući svaki gen - očinski i majčinski, za isto svojstvo nisu jednaki, oni su alternativni oblici istoga gena i nazivaju se ALELOMORFI ili ALELI za to isto svojstvo.
Smještaj gena na kromosomima i sposobnost kromosoma da se identično udvostručuju, mehanizmi stanične diobe omogućavaju da se kromosomi i geni pravilno razvrstaju u novim stanicama. To su stanice-kćeri.
Dioba stanice se vrši na dva načina:
1.) MITOZOM se umnožavaju tjelesne (somatske) stanice, osobito one koje su
kratkoga vijeka trajanja pa se stalno obnavljaju (rast živoga bića)
2.) MEJOZOM se odvijaju dvije nastavljajuće diobe jezgre. Odvija se dioba samo
jezgre, ne i cijelog jajeta. Tako nastaje 16 pari homolognih kromosoma.
Svaki se kromosom udvostručuje pa nastaju 4 istovjetna kromosoma.
U ovom trenutku može doći do razmjene pojedinih segmenata između homolognih kromosoma. To znači da se kromosomi porijeklom od majke izmjenjuju segmente sa kromosomima porijeklom od oca. To se zove rekombinaciija ili crossover.
Slučajno posloženi kromosomi mogu proizvesti bezbroj mogućih kombinacija u toku rekombinacije. Tako nastaju i formiraju se jezgre-kćeri.
Ovo je bitno za razumjevanje pojave da postoji vrlo mala (gotovo nikakva) mogućnost da će matica proizvesti dva jaja sa asolutno istovjetnim genskim informacijama. U diobi jezgre se odvija proces u kojemu se formiraju 4 jezgre u jajetu, od kojih samo jedna preživljava, ostale 3 odumiru.
Jezgra koja je preživjela zove se pronukleus i on se dalje spaja sa jezgrom iz spermija ukoliko je jaje oplođeno – nastaje radilica. Ako se pronukleus dalje neovisno razvija, samo a jaje nije oplođeno - nastaje trut.
Tako se oplodnjom dobije novi organizam sa različito posloženim alelema u bezbroj kombinacija za razzličita svojstva. Tako se spolnim načinom razmnožavanja (mejoza i oplodnja) postiže rekombinacija gena u potomstvu. Spolnim se načinom razmnožavanja dobiva potomstvo sa novim kombinacijama nasljednih svojstava. Iz jajeta pčele se razvija nova jedinka bilo ono oplođeno ili neoplođeno.
6.5. ŽENKE (RADILICE, MATICA) se razvijaju iz oplođenih jajašaca i sadrže 32 kromosoma, zato su ženski članovi pčelinjeg društva diploidni.
(s14)
Slika 1. Radilica izlazi iz ćelije saća 21 dan od zalijeganja jaja
6.6. MUŽJACI (TRUTOVI) se razvijaju iz neoplođenih jajašaca i sadrže samo 16 kromosoma, koji su svi porijeklom od majke, pa su muški članovi pčelinjeg društva haploidni.
Reprodukcija razvojem iz neoplođenog jajeta naziva se partenogeneza.
Trutovi nastaju partenogenezom koja se naziva arhenotokija.
Razvoj trutova iz neoplođenih jaja ima za posljedicu da je majka truta genetski otac njegovog potomstva. Trutovi u potomstvu imaju samo kćeri.
6.7. PARTENOGENEZA je svojstvena svim kukcima iz porodice Hymenoptera
(pčele, ose, mravi).
Ako su dva alela istoga tipa nazivaju se homozigoti.
Ako su dva alela različitog tipa nazivaju se heterozigoti.
Kod heterozigota se dešava pojava da djelovanje jednog alela prekrije djelovanje drugoga i to se naziva dominantni alel.
Alel čije djelovanje nije izraženo zove se recesivni alel.
Trutovi nose samo jedan tip alela jer su haploidni pa ih zovemo hemizigoti.
Kod istraživanja slabe valivosti i vitalnosti jaja u zajednicama koje su uzgojene u srodstvu utvrđeno je da spol kod pčela određuju aleli u jednom lokusu.
ZAKLJUČAK:
1.) Ako je jaje heterozigotno (ima 2 različita alela), razviti će se u normalnu ženku.
2.) Ako je jaje homozigotno (ima 2 jednaka alela), ili ako je hemizigotno
(ima 1 alel) razviti će se u mužjaka-truta.
Jaja sa slabom vitalnošću i valivošću uzgojenim u srodstvu bila su diploidna, tj. homozigotna na spolnom (mejorativnom) lokusu.
Radilice selektivno uklanjaju i uništavaju homozigotne diploidne ličinke odmah nakon što su zaležena.
6.8. MUTACIJE su pojave kada se razviju jedinke koje su pojavom, obilježjem ili izgledom različite od normalnih jedinki. Poznate su mutacije kod pčela kada se javljaju:
-promjena boje
-promjena oblika
-boja tijela
-obraštenost tijela dlačicama
-oblik i veličina krila
Najčešći je oblik promjena boje očiju pa se tako kod pčela razvijaju jedinke sa bijelim, žuto-smeđim, žuto-zelenim i raznim nijansama crvene boje.
većina mutacija je recesivna, a nastoanje stručnjaka da mutacije usmjere u korisne aktivnosti pčela (bolja oprašivanje, dinamika uzgoja, otpornost na američku gnjiloću i sl.), svedena su na zanemarive postignute rezultate.
6.9. RODOVNIK se kod pčela razlikuje od ostalih životinja upravo zbog opisane pojave partenogeneze kod muških članova pčelinje zajednice, jer se slijed razvoja od predaka do sadašnje populacije potomaka prati samo preko majčine strane, jer su trutovi haploidni.
Neoplođeno jaje ili spermij se naziva gameta, koja ima polovicu kromosoma potrebnih da se razvije i uzgoji ženka-radilica ili matica. Sve nove gamete kod pčela potječu od matica, jer se samo kod pčela zbog opisane pojave partenogeneze kod muških članova pčelinje zajednice, slijed razvoja od predaka do sadašnje populacije potomaka prati samo preko majčine strane, jer su trutovi haploidni.
Kod svih (većine) životinjskih vrsta i produženju svoje vrste u zajednicama, slijed razvoja i krosingover, miješanje-rekombinacija muških kromosoma od oca i ženskih kromosoma od majke odvija se u testisima (mužjaci) i u jajnicima (ženke) , te se tako formiraju nove nasljedne osobine potomka u svim mogućim kombinacijama. Kod pčela nije tako, trutovi zbog opisane pojave partenogeneze imaju samo dvije funkcije kod produljenja vrste:
a) Preuzimaju i umnožavaju samo gamete svoje majke, jer su se i razvili iz samo iz jedne stanice -
-neoplođenog jajeta, u nekoliko milijuna identičnih muških gameta-spermija.
b) Prenose ove umnožene gamete dalje na slijedeću maticu priaktu parenja matice
ZAKLJUČAK:
U reprodukciji pčela, ženski potomak dobiva jednu gametu od matice koja je proizvela jaje, a drugu gametu od druge matce koja je proizvela spermu preko testisa haploidnog potomka ove ženke – truta.
Rodovnik pčela sadrži samo podatke o MATICAMA.
(s15)
Slika 1. Matica "u akciji" na novom praznom saću. Guranjem glave u praznu stanicu saća, provjerava širinu i o tome ovisi dali će snesti jaje u radiličku ćeliju (užu) ili u trutovsku ćeliju (širu)
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
U pčelinjem društvu obiteljski odnosi se razlikuju od svih drugih životinjskih vrsta koje se uzgajaju po načinu parenja , po socijalnoj strukturi i po razvoju muških članova iz neoplođenih jaja.
Pčelinje društvo sačinjavaju:
1.) JEDNA MAJKA – MATICA
2.) Više očeva – TRUTOVI, koji su trajno prisutni u društvu sve dok matica u
spermoteci ima spermu trutova sa kojima se parila
3.) Potomci majke i različitih očeva – RADILICE
4.) Potomci majke – TRUTOVI
Unutar jedne pčelinje zajednice se nalazi uobičajeno 15 do 30 potporodica tj. grupa radilica koje imaju istoga oca (truta). Zbog činjenice da je sva sperma koju proizvede jedan trut istog sastava i porijekla, tj. identična je, svaka od ovih potporodica sastoji se od seatara koje koje imaju veću srodnost nego kod drugih životinja. Zato se ove radilice u istoj potporodici nazivaju i supersestre.
Supersestre imaju 3/4 istovjetnih gena, jer su preko oca nastale iz genetski istovjetne osnove, a po majci imaju prosječno ½ istovjetne genetske.
Radilice iz različitih potporodica imaju istu majku, ali različite očeve.
One su dakle – polusestre, a imaju 1/4 istovjetnih gena.
U slučaju da se matica parila sa dva truta koja su braća, tada će njihovi potomci – radilice biti međusobno sličniji nego što su to polusestre.
Ako uzmemo u obzir da je pčelinje društvo složena obiteljska struktura, svi principi nasljeđivanja vrijede i za pčele.
6.1. GENOM je skup svih gena u stanici ili organizmu, ili ukupna količina deoksiribonukleinske kiseline (DNK) u tjelesnoj ili somatskoj (znači ne spolnoj ) stanici jedinke određene vrste.
6.2. GENOTIP je ukupni potencijal djelovanja gena (genoma), ili sveukupna nasljedna (genetička) poruka.
U pojedinim vrstama stanica i u cijelom organizmu izražen je samo dio genotipa koji određuje njihove opće i specifične osobina (građa, funkcija, ponašanje).
Onaj dio genotipa koji je izražen i dominantan naziva se FENOTIP.
6.3. KROMOSOMI su načinjeni od DNK i proteina. Svaki kromosom sadrži veliki broj gena, koji su osnovne fizičke i funkcionalne jedinice u nasljeđivanju. Kromosomi su štapićastog oblika, i nastaje prilikom diobe stanice, a nastajanje kromosoma je prilagodba koja omogućava pravilnu raspodjelu nasljadne tvari u nove stanice.
Poremećaj stanične diobe i oplodnje dovode do promjene broja kromosoma. To su tzv. kromosomske anomalije ili aberacije, u samo nekom ili u svim stanicama tijela. Ova je pojava povezana sa patološkim poremećajima (rak, tumori).
Broj kromosoma je karakterističan za vrstu, pojavljuje se diobom tjelesnih ili somatskih stanica.
To je dvostruki ili diploidni broj (oznaka 2n). Kod pčela je on 32.
6.4. GAMETE su spolne stanice, a to su spermij i jajna stanica, imaju polovičan ili haploidni broj kromosoma (oznaka n). Kod pčela je on 16.
Ukupan broj od 32 kromosoma u tjelesnim stanicama pčele sastoji se od 16 parova kromosoma. Diploidne tjelesne stanice sadrže svaki gen u dvije (2) kopije, pa to u osnovi znači da u tjelesnim stanicama jedan kromosom i jedan gen za isto svojstvo potječe od oca, a drugi od majke. Budući svaki gen - očinski i majčinski, za isto svojstvo nisu jednaki, oni su alternativni oblici istoga gena i nazivaju se ALELOMORFI ili ALELI za to isto svojstvo.
Smještaj gena na kromosomima i sposobnost kromosoma da se identično udvostručuju, mehanizmi stanične diobe omogućavaju da se kromosomi i geni pravilno razvrstaju u novim stanicama. To su stanice-kćeri.
Dioba stanice se vrši na dva načina:
1.) MITOZOM se umnožavaju tjelesne (somatske) stanice, osobito one koje su
kratkoga vijeka trajanja pa se stalno obnavljaju (rast živoga bića)
2.) MEJOZOM se odvijaju dvije nastavljajuće diobe jezgre. Odvija se dioba samo
jezgre, ne i cijelog jajeta. Tako nastaje 16 pari homolognih kromosoma.
Svaki se kromosom udvostručuje pa nastaju 4 istovjetna kromosoma.
U ovom trenutku može doći do razmjene pojedinih segmenata između homolognih kromosoma. To znači da se kromosomi porijeklom od majke izmjenjuju segmente sa kromosomima porijeklom od oca. To se zove rekombinaciija ili crossover.
Slučajno posloženi kromosomi mogu proizvesti bezbroj mogućih kombinacija u toku rekombinacije. Tako nastaju i formiraju se jezgre-kćeri.
Ovo je bitno za razumjevanje pojave da postoji vrlo mala (gotovo nikakva) mogućnost da će matica proizvesti dva jaja sa asolutno istovjetnim genskim informacijama. U diobi jezgre se odvija proces u kojemu se formiraju 4 jezgre u jajetu, od kojih samo jedna preživljava, ostale 3 odumiru.
Jezgra koja je preživjela zove se pronukleus i on se dalje spaja sa jezgrom iz spermija ukoliko je jaje oplođeno – nastaje radilica. Ako se pronukleus dalje neovisno razvija, samo a jaje nije oplođeno - nastaje trut.
Tako se oplodnjom dobije novi organizam sa različito posloženim alelema u bezbroj kombinacija za razzličita svojstva. Tako se spolnim načinom razmnožavanja (mejoza i oplodnja) postiže rekombinacija gena u potomstvu. Spolnim se načinom razmnožavanja dobiva potomstvo sa novim kombinacijama nasljednih svojstava. Iz jajeta pčele se razvija nova jedinka bilo ono oplođeno ili neoplođeno.
6.5. ŽENKE (RADILICE, MATICA) se razvijaju iz oplođenih jajašaca i sadrže 32 kromosoma, zato su ženski članovi pčelinjeg društva diploidni.
(s14)
Slika 1. Radilica izlazi iz ćelije saća 21 dan od zalijeganja jaja
6.6. MUŽJACI (TRUTOVI) se razvijaju iz neoplođenih jajašaca i sadrže samo 16 kromosoma, koji su svi porijeklom od majke, pa su muški članovi pčelinjeg društva haploidni.
Reprodukcija razvojem iz neoplođenog jajeta naziva se partenogeneza.
Trutovi nastaju partenogenezom koja se naziva arhenotokija.
Razvoj trutova iz neoplođenih jaja ima za posljedicu da je majka truta genetski otac njegovog potomstva. Trutovi u potomstvu imaju samo kćeri.
6.7. PARTENOGENEZA je svojstvena svim kukcima iz porodice Hymenoptera
(pčele, ose, mravi).
Ako su dva alela istoga tipa nazivaju se homozigoti.
Ako su dva alela različitog tipa nazivaju se heterozigoti.
Kod heterozigota se dešava pojava da djelovanje jednog alela prekrije djelovanje drugoga i to se naziva dominantni alel.
Alel čije djelovanje nije izraženo zove se recesivni alel.
Trutovi nose samo jedan tip alela jer su haploidni pa ih zovemo hemizigoti.
Kod istraživanja slabe valivosti i vitalnosti jaja u zajednicama koje su uzgojene u srodstvu utvrđeno je da spol kod pčela određuju aleli u jednom lokusu.
ZAKLJUČAK:
1.) Ako je jaje heterozigotno (ima 2 različita alela), razviti će se u normalnu ženku.
2.) Ako je jaje homozigotno (ima 2 jednaka alela), ili ako je hemizigotno
(ima 1 alel) razviti će se u mužjaka-truta.
Jaja sa slabom vitalnošću i valivošću uzgojenim u srodstvu bila su diploidna, tj. homozigotna na spolnom (mejorativnom) lokusu.
Radilice selektivno uklanjaju i uništavaju homozigotne diploidne ličinke odmah nakon što su zaležena.
6.8. MUTACIJE su pojave kada se razviju jedinke koje su pojavom, obilježjem ili izgledom različite od normalnih jedinki. Poznate su mutacije kod pčela kada se javljaju:
-promjena boje
-promjena oblika
-boja tijela
-obraštenost tijela dlačicama
-oblik i veličina krila
Najčešći je oblik promjena boje očiju pa se tako kod pčela razvijaju jedinke sa bijelim, žuto-smeđim, žuto-zelenim i raznim nijansama crvene boje.
većina mutacija je recesivna, a nastoanje stručnjaka da mutacije usmjere u korisne aktivnosti pčela (bolja oprašivanje, dinamika uzgoja, otpornost na američku gnjiloću i sl.), svedena su na zanemarive postignute rezultate.
6.9. RODOVNIK se kod pčela razlikuje od ostalih životinja upravo zbog opisane pojave partenogeneze kod muških članova pčelinje zajednice, jer se slijed razvoja od predaka do sadašnje populacije potomaka prati samo preko majčine strane, jer su trutovi haploidni.
Neoplođeno jaje ili spermij se naziva gameta, koja ima polovicu kromosoma potrebnih da se razvije i uzgoji ženka-radilica ili matica. Sve nove gamete kod pčela potječu od matica, jer se samo kod pčela zbog opisane pojave partenogeneze kod muških članova pčelinje zajednice, slijed razvoja od predaka do sadašnje populacije potomaka prati samo preko majčine strane, jer su trutovi haploidni.
Kod svih (većine) životinjskih vrsta i produženju svoje vrste u zajednicama, slijed razvoja i krosingover, miješanje-rekombinacija muških kromosoma od oca i ženskih kromosoma od majke odvija se u testisima (mužjaci) i u jajnicima (ženke) , te se tako formiraju nove nasljedne osobine potomka u svim mogućim kombinacijama. Kod pčela nije tako, trutovi zbog opisane pojave partenogeneze imaju samo dvije funkcije kod produljenja vrste:
a) Preuzimaju i umnožavaju samo gamete svoje majke, jer su se i razvili iz samo iz jedne stanice -
-neoplođenog jajeta, u nekoliko milijuna identičnih muških gameta-spermija.
b) Prenose ove umnožene gamete dalje na slijedeću maticu priaktu parenja matice
ZAKLJUČAK:
U reprodukciji pčela, ženski potomak dobiva jednu gametu od matice koja je proizvela jaje, a drugu gametu od druge matce koja je proizvela spermu preko testisa haploidnog potomka ove ženke – truta.
Rodovnik pčela sadrži samo podatke o MATICAMA.
(s15)
Slika 1. Matica "u akciji" na novom praznom saću. Guranjem glave u praznu stanicu saća, provjerava širinu i o tome ovisi dali će snesti jaje u radiličku ćeliju (užu) ili u trutovsku ćeliju (širu)
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
7.1. POČECI SELEKCIJE PČELA. Kod pčela selekcijski postupak je polagan i dugotrajan, jer se relativno kasno otkrilo temeljno načelo reprodukcije vrste već opisanom partenogenezom, koju je polovinom 19. stoljeća prvi opisao već prije spomenuti pčelar i stručnjak Johanes Đerzon, (1811-1906). Upravo je on sa tom tezom i pojavom svoje košnice sa osnovama pokretnog okvira počeo, a njegov suvremenik i nasljednik u potvrdi teze o partenogenezi kroz stručne krugove tadašnje elite pčelarstva u Europi, barun August Berlepsch, (1815-1877) nastavio sa mukotrpnim nastavkom selekcije u pčela.
Barun Berlepsch je prvi usavršio Đerzonovu košnicu 1852 god. tako, da je na pokretnu satonošu dodao tri letvice koje su zaokružile okvir (ram), kakav i danas poznajemo, i sa kojim se uspješno pčelari do današnjeg vremena.
Partenogeneza i pokretni okvir trajno su odredili pojam i početak selekcije u pčelinjem svijetu.
Matica se pari slobodno u zraku sa mnoštvom trutova. Ova se pojava zove poliandrija. To ima za posljedicu da unutar jedne zajednice postoje vrlo složeni i zamršeni rodbinski odnosi.
Selekcija se vrši pomnim odabirom dokazanih pojedinih ženskih jedinki-matica, i ovo predstavlja osnovu selekcije u pčela.
Drugi faktor kod selekcije je isto tako odabiranje muških jedinki-trutova. Budući se ovo drugo teško postiže u normalnim pčelinjacima, to se osnivaju izolirane oplodne stanice gdje se samo određeni potomci ženki-matica uzgajaju kao trutovi sa ciljanom selekcijskom zadaćom za oplodnjom matica koje nisu u krvnom srodstvu sa majkama trutova sa kojima se pare. Ovo se zove kontrolirano parenje, koje je moguće ostvariti na već opisani način – izoliranim oplodnim stanicama u kojima pristup ženkama-maticama imaju samo odarani trutovi ili umjetnim osjemenjivanjem u laboratoriju.
Praćenjem ovakovih pčelinjih zajednica kroz par sezona izdvajaju se matice koje su polučile najbolje rezultate na terenu u proizvodnim uvjetima, te se pripremaju za daljnji uzgoj.
Posebno se prate i selekcioniraju majčinske linije, tzv. rodonačelnička društva za uzgoj i reprodukciju matica, a posebno za uzgojnu trutovsku liniju.
Najbitniji je faktor vrijeme, jer se ocjena matica može pravilno dati samo pažljivim promatranjem i bilježenjem rezultata u dvije godine njezine reproduktivne uloge, intenzitet radnih sposobnosti rapidno se smanjuje u trećoj godini, tako da se ona isključuje iz promatranja. Bitno je sve pojave i ocjene pažljivo bilježiti i sistematizirati na način da su sve praćene zajednice u ravnopravnom odnosu, tj. da se ocjenjivanje vrši objektivno bez prisutnosti subjektivne komponente koje se najlakše isključuju tako da se podjela rada među uključenim ekspertima koji prate selekciju i odabir jedinki ciklički izmjenjuju na radnim zadacima i u podjeli poslova, te metodom nasumičnih ocjena u odbiru različitih zajednica.
Za daljnji uzgoj se dakle odabiru samo najbolje jedinke, a razlika među njima određena je jednim dijelom genetskim nasljeđem od predaka i u prošlosti stvarane navike pčela kod određenog tipa tehnike i tehnologije primjenjivane kod pčelarenja. Zato su i odlike naše sive pčele određene dijelom kroz spontani odabir zajednica, koje su u toj selekciji stekle mirnoću na saću, dobrih su proizvodnih odlika, ali imaju naglašenu rojivost, koja je i posljedica toga da su rojevi postizali dobru prođu na tržištu u prošlosti, sto se danas smatra manom, ali je ta rojivost i donijela izraženu osobinu koja je proslavila našu "sivku" u svijetu: osobinu da preživljava u izuzretno malim kolonijama, sa najmanjim utroškom hrane zimi.
7.2. TKO I KAKO VRŠI SELEKCIJU KOD PČELA? Selekcija pčela se odvija u tri razine pčelara ako izuzmeno institute (kojih kod nas i nema), a koje se izdvajaju po pristupu i potrebama koju sama selekcija iziskuje:
a) Mala skupina pčelara koja je aktivno uključena u uzgoj i selekciju pčela na nacionalnom nivou, što je zahtjevan posao koji traži puno znanja i puno rada. Takvih je mali broj i cijenjeni su.
Selekciju provode pod kontrolom institucije za selekcijski uzgoj pčela u pojedinoj zemlji (Instituti
za pčelarstvo, instituti i zavodi pri fakultetima za veterinarstvo, poljoprivredu i sl.
b) Dosta velika grupa pčelara nabavlja selekcionirane matice od uzgajivača iz prve skupine, pa i time doprinose
provedbi selekcije iz kontroliranog uzgoja od registriranih uzgajivača.
c) Treću grupu čini najbrojnija kolonija pčelara, koji naoko ne učestvuje aktivno u nacionalnim naporima u selekciji pčela. No, budući da su njihove matice izložene svim trutovima u okolišu, oni dijelom imaju koristi od selekcijskog napretka i zbog toga pasivno učestvuju u krajnjem rezultatu.
7.3. CILJEVI PROGRAMA SELEKCIJE KOD PČELA. Cilj programa selekcije je proizvodnja visoko otpornih i radinih pčela blagog karaktera koje mogu svoje odlike prenijeti na potomstvo u cijelosti sa svim najboljim – ciljanim odlikama koje su odabrane kao prioritet selekcije. Kada se vrši procjenjivanje velokog broja pčelinjih zajednica, uočava se da sve promatrane zajednice pokazuju značajnu varijabilnost.
Vrijednost većine odlika zajednica pada negdje u normalnoj distribuciji, tj. u sredini prikazanog grafa, prije početka vršenja selekcije. Ovo znači da vrlo malo zajednica može biti klasificirano kao izrazito dobre ili izrazito loše, a da većina pripada kategoriji prosječne i zato je u normalnoj distribuciji vrh krivulje u centru, (50) na apscisi, koja označava vrijednost svojstva, a udio svojstava je na vrijednosti .
*ovdje pojedine opisane vrijednosti znače:
* Srednja vrijednost – to je početna ukupnost svih svojstava promatrane zajednice kod tzv. 0-te generacije prije selekcije, kod 0-te generacije, iznosi S.V.=50; uz udio U=0,40; slika (graf) br. 1
* Selekcijski diferencijal se koristi za opis superiornosti nekolicine individua iznad sredine. Ova superiornost se ne prenosi u cijelosti na slijedeću generaciju, nego samo određeni stupanj koji nazivano nasljeđivanje ili heritabilitet.
Kod 0-te generacije, (S& = 55), slika (graf) br. 1
(s16)
**1 generacija, slika (graf) br. 2, ovdje je
selekcijski napredak izražen preko poboljšanih
svojstava 1 generacije:
* Srednja vrijednost – to je poboljšana ukupnost svih svojstava promatrane zajednice tzv. 1 generacije nakon provedene selekcije u prvom koljenu iznosi S.V.=50; uz udio U=0,50; slika (graf) br. 2
* Selekcijski diferencijal je sada kod 1 generacije (S& = 52,5), slika (graf) br. 2
***2 generacija, slika (graf) br. 3, ovdje je selekcijski napredak izražen u izrazito poboljšanim
svojstvima 2 generacije, u kojoj se dostižu zavidan selekcijski napredak sa:
* Srednja vrijednost – to je dostignuta poboljšana ukupnost svih svojstava promatrane zajednice tzv. 2 generacije nakon provedene selekcije u drugom koljenu iznosi
S.V.= S& = 54), uz udio U=0,60; slika (graf) br. 3
* Selekcijski diferencijal je sada kod 2 generacije na apscisi vrijednosti svojstava (S& = 54), slika (graf) br. 2
Skraćenim rječnikom, bez suhoparnih brojki i grafova pod pojmom selekcija podrazumijeva se izdvajanje i korištenje samo najboljih jedinki za roditelje slijedeće generacije.
Prema znanstvenim istraživanjima, ovaj potencijal za unapređenje svojstava izražen u postotku leži između 10 i 30% za proizvodnju meda i druge ekonomski važne odlike.
Progresivna selekcija osigurava da se odlike jednoličnije prenose na slijedeće generacije.
(s17)
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
Barun Berlepsch je prvi usavršio Đerzonovu košnicu 1852 god. tako, da je na pokretnu satonošu dodao tri letvice koje su zaokružile okvir (ram), kakav i danas poznajemo, i sa kojim se uspješno pčelari do današnjeg vremena.
Partenogeneza i pokretni okvir trajno su odredili pojam i početak selekcije u pčelinjem svijetu.
Matica se pari slobodno u zraku sa mnoštvom trutova. Ova se pojava zove poliandrija. To ima za posljedicu da unutar jedne zajednice postoje vrlo složeni i zamršeni rodbinski odnosi.
Selekcija se vrši pomnim odabirom dokazanih pojedinih ženskih jedinki-matica, i ovo predstavlja osnovu selekcije u pčela.
Drugi faktor kod selekcije je isto tako odabiranje muških jedinki-trutova. Budući se ovo drugo teško postiže u normalnim pčelinjacima, to se osnivaju izolirane oplodne stanice gdje se samo određeni potomci ženki-matica uzgajaju kao trutovi sa ciljanom selekcijskom zadaćom za oplodnjom matica koje nisu u krvnom srodstvu sa majkama trutova sa kojima se pare. Ovo se zove kontrolirano parenje, koje je moguće ostvariti na već opisani način – izoliranim oplodnim stanicama u kojima pristup ženkama-maticama imaju samo odarani trutovi ili umjetnim osjemenjivanjem u laboratoriju.
Praćenjem ovakovih pčelinjih zajednica kroz par sezona izdvajaju se matice koje su polučile najbolje rezultate na terenu u proizvodnim uvjetima, te se pripremaju za daljnji uzgoj.
Posebno se prate i selekcioniraju majčinske linije, tzv. rodonačelnička društva za uzgoj i reprodukciju matica, a posebno za uzgojnu trutovsku liniju.
Najbitniji je faktor vrijeme, jer se ocjena matica može pravilno dati samo pažljivim promatranjem i bilježenjem rezultata u dvije godine njezine reproduktivne uloge, intenzitet radnih sposobnosti rapidno se smanjuje u trećoj godini, tako da se ona isključuje iz promatranja. Bitno je sve pojave i ocjene pažljivo bilježiti i sistematizirati na način da su sve praćene zajednice u ravnopravnom odnosu, tj. da se ocjenjivanje vrši objektivno bez prisutnosti subjektivne komponente koje se najlakše isključuju tako da se podjela rada među uključenim ekspertima koji prate selekciju i odabir jedinki ciklički izmjenjuju na radnim zadacima i u podjeli poslova, te metodom nasumičnih ocjena u odbiru različitih zajednica.
Za daljnji uzgoj se dakle odabiru samo najbolje jedinke, a razlika među njima određena je jednim dijelom genetskim nasljeđem od predaka i u prošlosti stvarane navike pčela kod određenog tipa tehnike i tehnologije primjenjivane kod pčelarenja. Zato su i odlike naše sive pčele određene dijelom kroz spontani odabir zajednica, koje su u toj selekciji stekle mirnoću na saću, dobrih su proizvodnih odlika, ali imaju naglašenu rojivost, koja je i posljedica toga da su rojevi postizali dobru prođu na tržištu u prošlosti, sto se danas smatra manom, ali je ta rojivost i donijela izraženu osobinu koja je proslavila našu "sivku" u svijetu: osobinu da preživljava u izuzretno malim kolonijama, sa najmanjim utroškom hrane zimi.
7.2. TKO I KAKO VRŠI SELEKCIJU KOD PČELA? Selekcija pčela se odvija u tri razine pčelara ako izuzmeno institute (kojih kod nas i nema), a koje se izdvajaju po pristupu i potrebama koju sama selekcija iziskuje:
a) Mala skupina pčelara koja je aktivno uključena u uzgoj i selekciju pčela na nacionalnom nivou, što je zahtjevan posao koji traži puno znanja i puno rada. Takvih je mali broj i cijenjeni su.
Selekciju provode pod kontrolom institucije za selekcijski uzgoj pčela u pojedinoj zemlji (Instituti
za pčelarstvo, instituti i zavodi pri fakultetima za veterinarstvo, poljoprivredu i sl.
b) Dosta velika grupa pčelara nabavlja selekcionirane matice od uzgajivača iz prve skupine, pa i time doprinose
provedbi selekcije iz kontroliranog uzgoja od registriranih uzgajivača.
c) Treću grupu čini najbrojnija kolonija pčelara, koji naoko ne učestvuje aktivno u nacionalnim naporima u selekciji pčela. No, budući da su njihove matice izložene svim trutovima u okolišu, oni dijelom imaju koristi od selekcijskog napretka i zbog toga pasivno učestvuju u krajnjem rezultatu.
7.3. CILJEVI PROGRAMA SELEKCIJE KOD PČELA. Cilj programa selekcije je proizvodnja visoko otpornih i radinih pčela blagog karaktera koje mogu svoje odlike prenijeti na potomstvo u cijelosti sa svim najboljim – ciljanim odlikama koje su odabrane kao prioritet selekcije. Kada se vrši procjenjivanje velokog broja pčelinjih zajednica, uočava se da sve promatrane zajednice pokazuju značajnu varijabilnost.
Vrijednost većine odlika zajednica pada negdje u normalnoj distribuciji, tj. u sredini prikazanog grafa, prije početka vršenja selekcije. Ovo znači da vrlo malo zajednica može biti klasificirano kao izrazito dobre ili izrazito loše, a da većina pripada kategoriji prosječne i zato je u normalnoj distribuciji vrh krivulje u centru, (50) na apscisi, koja označava vrijednost svojstva, a udio svojstava je na vrijednosti .
*ovdje pojedine opisane vrijednosti znače:
* Srednja vrijednost – to je početna ukupnost svih svojstava promatrane zajednice kod tzv. 0-te generacije prije selekcije, kod 0-te generacije, iznosi S.V.=50; uz udio U=0,40; slika (graf) br. 1
* Selekcijski diferencijal se koristi za opis superiornosti nekolicine individua iznad sredine. Ova superiornost se ne prenosi u cijelosti na slijedeću generaciju, nego samo određeni stupanj koji nazivano nasljeđivanje ili heritabilitet.
Kod 0-te generacije, (S& = 55), slika (graf) br. 1
(s16)
**1 generacija, slika (graf) br. 2, ovdje je
selekcijski napredak izražen preko poboljšanih
svojstava 1 generacije:
* Srednja vrijednost – to je poboljšana ukupnost svih svojstava promatrane zajednice tzv. 1 generacije nakon provedene selekcije u prvom koljenu iznosi S.V.=50; uz udio U=0,50; slika (graf) br. 2
* Selekcijski diferencijal je sada kod 1 generacije (S& = 52,5), slika (graf) br. 2
***2 generacija, slika (graf) br. 3, ovdje je selekcijski napredak izražen u izrazito poboljšanim
svojstvima 2 generacije, u kojoj se dostižu zavidan selekcijski napredak sa:
* Srednja vrijednost – to je dostignuta poboljšana ukupnost svih svojstava promatrane zajednice tzv. 2 generacije nakon provedene selekcije u drugom koljenu iznosi
S.V.= S& = 54), uz udio U=0,60; slika (graf) br. 3
* Selekcijski diferencijal je sada kod 2 generacije na apscisi vrijednosti svojstava (S& = 54), slika (graf) br. 2
Skraćenim rječnikom, bez suhoparnih brojki i grafova pod pojmom selekcija podrazumijeva se izdvajanje i korištenje samo najboljih jedinki za roditelje slijedeće generacije.
Prema znanstvenim istraživanjima, ovaj potencijal za unapređenje svojstava izražen u postotku leži između 10 i 30% za proizvodnju meda i druge ekonomski važne odlike.
Progresivna selekcija osigurava da se odlike jednoličnije prenose na slijedeće generacije.
(s17)
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
8.) GENETIKA PČELA – OSOBITOSTI KOD PČELA
(s18)
Slika 1. Jaje netom snešeno "starosti" manje od 1 dan
8.1. MEHANIZAM ODREĐIVANJA SPOLA U PČELA
Praznine u zanesenosti legla često su genetski determinirane i objašnjavaju se specifičnim određivanjem spola u pčela. U pčela spol nije određen cijelim kromosomom (kako je uobičajeno) nego jednim genom. Prema novijim istraživanjima postoji oko 20 varijanti ovog gena (a1, a2, a3,...a20), i nazivaju se spolnim alelima. Svako oplođeno jaje ima dva takva alela, od kojih je jednog naslijedilo od majke a drugog od oca.
Ako se u oplođenom jajetu spoje dva različita alela, iz jajeta će se izvaliti ženka (radilica ili matica). U svakom je neoplođenom jajetu samo jedan set kromosoma i zbog toga samo jedan spolni alel (npr. a3), pa se iz takvog jajeta razvije trut (genetski je istovjetan majci). U slučaju da se dogodi da su dva alela jednaka (npr. a6 i a6) iz jajeta će se izvaliti ličinka truta koja je zapravo genetska "pogreška", koju njegovateljice prepoznaju i unutar par sati izbacuju iz stanice. Na taj način se unutar legla pojavljuje praznina. Ova kombinacija alela rijetko nastaje pri parenju matice u prirodnim uvjetima.
8.2. ANOMALIJE PRI RAZVOJU LEGLA U SLUČAJU PARENJA U SRODSTVU KOD PČELA
SLIKA 1. Nepravilno leglo može uzrokovati uzgoj u srodstvu unutar svega nekoliko generacija. Za vrijeme oplodnog leta matica se pari s više trutova, od kojih većina imaju spolne alele različite od njezinih. Uobičajeno, oplođena jaja će imati dva različita spolna alela i leglo će imati pravilan raspored s malo praznina. Ako se matica pari s trutovima iz zajednice iz koje je i ona, tada će ¾ njezinih oplođenih jaja imati različite kombinacije spolnih alela, a ¼ jednake. U tom slučaju leglo ovakve zajednice ima i do 25% praznih stanica, kako je to vidljivo iz slike ,ispod.
(s19)
Leglo sa 25% praznih stanica
SLIKA 2. Ako se matica iz takve zajednice pari s trutovima iz zajednice svoje bake tad će 50% od svih oplođenih jaja imati iste spolne alele i biti očišćeni iz legla dok će preostalih 50% imati različite spolne alele i iz njih će se razviti normalne, vitalne radilice, što se vidi na slici ispod.
(s20)
Leglo sa 50% praznih stanica
SLIKA 3. Primjer prave selekcije kod koje je primjenjen linijski uzgoj matica u sestrinskim
linijama je prikazan na donjoj slici.
(s21)
8.3. ODABIR DOBROG UZGOJNOG PROGRAMA I PRIMJENA KOD SELEKCIJE PČELA
Dobrim uzgojnim programom će se izbjeći problemi uzgoja u srodstvu ukoliko se poštuje nekoliko načela:
1. Rad je potrebno bazirati na što većem broju zajednica, a preporučuje se na najmanje 200, što je na malim i srednjim pčelinjacima teško dostižno, ali se pažljivim radom i odabirom opimalnih društavai ovdje može ostvariti
2. Proširiti izvedbu «performance» to su stanja na pčelinjake koji pripadaju drugim pčelarima, a koji se nalaze u okolišu kraja u kojem se pčelari, sa dogovorom oko uzgoja jednakog broja ženskih i trutovskih linija, -naprimjer pčelar A, uzgaja 4 kom ženskih i 4 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu, a ima 50 zajednica-košnica a pčelar B, uzgaja 2 kom ženskih i 2 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu a ima manje npr. 20 zajednica-košnica
3. Ako se primjenjuje linijski uzgoj – potrebno je uključiti što je više moguće zajednica za svaku liniju
4. Pažljivo pratiti izgled legla tokom cijele sezone
5. Upotrebljavati što je više moguće trutovskih (muških) linija, a a ne samo sestrinskih (ženskih)
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
(s18)
Slika 1. Jaje netom snešeno "starosti" manje od 1 dan
8.1. MEHANIZAM ODREĐIVANJA SPOLA U PČELA
Praznine u zanesenosti legla često su genetski determinirane i objašnjavaju se specifičnim određivanjem spola u pčela. U pčela spol nije određen cijelim kromosomom (kako je uobičajeno) nego jednim genom. Prema novijim istraživanjima postoji oko 20 varijanti ovog gena (a1, a2, a3,...a20), i nazivaju se spolnim alelima. Svako oplođeno jaje ima dva takva alela, od kojih je jednog naslijedilo od majke a drugog od oca.
Ako se u oplođenom jajetu spoje dva različita alela, iz jajeta će se izvaliti ženka (radilica ili matica). U svakom je neoplođenom jajetu samo jedan set kromosoma i zbog toga samo jedan spolni alel (npr. a3), pa se iz takvog jajeta razvije trut (genetski je istovjetan majci). U slučaju da se dogodi da su dva alela jednaka (npr. a6 i a6) iz jajeta će se izvaliti ličinka truta koja je zapravo genetska "pogreška", koju njegovateljice prepoznaju i unutar par sati izbacuju iz stanice. Na taj način se unutar legla pojavljuje praznina. Ova kombinacija alela rijetko nastaje pri parenju matice u prirodnim uvjetima.
8.2. ANOMALIJE PRI RAZVOJU LEGLA U SLUČAJU PARENJA U SRODSTVU KOD PČELA
SLIKA 1. Nepravilno leglo može uzrokovati uzgoj u srodstvu unutar svega nekoliko generacija. Za vrijeme oplodnog leta matica se pari s više trutova, od kojih većina imaju spolne alele različite od njezinih. Uobičajeno, oplođena jaja će imati dva različita spolna alela i leglo će imati pravilan raspored s malo praznina. Ako se matica pari s trutovima iz zajednice iz koje je i ona, tada će ¾ njezinih oplođenih jaja imati različite kombinacije spolnih alela, a ¼ jednake. U tom slučaju leglo ovakve zajednice ima i do 25% praznih stanica, kako je to vidljivo iz slike ,ispod.
(s19)
Leglo sa 25% praznih stanica
SLIKA 2. Ako se matica iz takve zajednice pari s trutovima iz zajednice svoje bake tad će 50% od svih oplođenih jaja imati iste spolne alele i biti očišćeni iz legla dok će preostalih 50% imati različite spolne alele i iz njih će se razviti normalne, vitalne radilice, što se vidi na slici ispod.
(s20)
Leglo sa 50% praznih stanica
SLIKA 3. Primjer prave selekcije kod koje je primjenjen linijski uzgoj matica u sestrinskim
linijama je prikazan na donjoj slici.
(s21)
8.3. ODABIR DOBROG UZGOJNOG PROGRAMA I PRIMJENA KOD SELEKCIJE PČELA
Dobrim uzgojnim programom će se izbjeći problemi uzgoja u srodstvu ukoliko se poštuje nekoliko načela:
1. Rad je potrebno bazirati na što većem broju zajednica, a preporučuje se na najmanje 200, što je na malim i srednjim pčelinjacima teško dostižno, ali se pažljivim radom i odabirom opimalnih društavai ovdje može ostvariti
2. Proširiti izvedbu «performance» to su stanja na pčelinjake koji pripadaju drugim pčelarima, a koji se nalaze u okolišu kraja u kojem se pčelari, sa dogovorom oko uzgoja jednakog broja ženskih i trutovskih linija, -naprimjer pčelar A, uzgaja 4 kom ženskih i 4 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu, a ima 50 zajednica-košnica a pčelar B, uzgaja 2 kom ženskih i 2 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu a ima manje npr. 20 zajednica-košnica
3. Ako se primjenjuje linijski uzgoj – potrebno je uključiti što je više moguće zajednica za svaku liniju
4. Pažljivo pratiti izgled legla tokom cijele sezone
5. Upotrebljavati što je više moguće trutovskih (muških) linija, a a ne samo sestrinskih (ženskih)
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
9.) UZGOJ MATICA I TRUTOVA
Uzgoj matica i trutova moguć je samo u jednom dijelu godine kad je razvoj zajednice na svome vrhuncu, a to je:
* U toku glavne paše.
* Pri kraju zadnje jake paše
* Po završetku glavne paše
9.1.UZGOJ MATICA
Za uzgoj matica potrebno je osigurati:
* posebno izvdvojene (selekcionirane) zajednice, sa provjerenim genetskim potencijalom (STARTERI)
* jedan broj uzgojnih zajednica za prihvat matičnjaka i uzgojne linije (FINIŠERI)
9.1.1. STARTER. Zajednica koja je izabrana za uzimanje ličinki mora biti temeljito testirana i imati potpuno procijenjene nasljedne osobine, koje moraju biti iznad prosjeka.
Zajednica će biti izvor genetskog materijala iz kojeg će se uzgajati mlade matice.
Ova zajednica kod presađenog "materijala"-ličinki pčela, bilo kojom od uzgojnih tehnologija (Jenter, Nicot, Miller-ova, Doolitleova, Alley-eva metoda), mora biti dobro opskrbljema hranom (med+pelud), sa velikim brojem mladih pčela hraniteljica, i bez otvorenog nepoklopljenog legla. Poželjno je zajednicu podražajno prihranjivati šećernim sirupom (omjer 1:1) u količini od 0,2-0,4 litre, svaki ili bar svaki drugi dan, a po potrebi se dodaju i okviri sa peludom. Da bi ova zajednica vršila svoju osnovnu funkciju – odgoj i naglašeni razvoj matica dodavanjem matične mliječi u matičnjak do zatvaranja istoga, mora joj se konstantno izostalih društava (pomoćnih zajednica) na pčelinjaku dodavati okvire sa poklopljenim-zatvorenim leglom.
Na taj je način ova zajednica-STARTER kvalitetno pripremljen da se osigura dobar prihvat presađenih ličinki na uzgoj.
Hrana radiličkih ličinki se razlikuje od hrane ličinki koje se razvijaju u matice. Samo prva dva dana i jedne i druge ličinke su hranjene istovjetnom hranom – matičnom mliječi, dok se trećeg dana radiličke ličinke prihranjuju sa - peludi i medom, a ličinke matica malde pčele-hraniteljice nastavljaju hranitisamo sa matičnom mliječi.
Vrlo se jasno uočava da su posjeti i hranjenje ličinki matica česti, dok se hranjenje radilica usporava i posjeti pčela-hraniteljica su sve rjeđi.
Količina matične mliječi koju matica primi u ovoj fazi razvoja do zatvaranja matičnjaka presudna je za njezinu kvalitetu u ostatku svoje osnovne (i jedine) životne funkcije – produljenja vrste, odnosno nešenju jaja.
Dobro hranjene ličinke kasnije će se razviti u fizički dobro razvijene matice.
Starter je obezmatičena zajednica u kojoj presađeni materijal (ličinke) ostaju od 1 do 3 dana ovisno o tehnološkoj metod i primjenjenog u uzgoju, a mlade pčele u takvoj zajednici bez matice obilno hrane ličinke matica matičnom mliječi u velikim količinama.
9.1.2. FINIŠERI. Zajednice za prihvat matičnjaka imaju za zadatak da uzgoje dobre matice iz osiguranog uzgojnog materijala. Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene.
Ove zajednice moraju biti zdrave i jake i u raspoloženju da prihvate matičnjake. Zajednice se za ovo posebno pripremaju. Uobičajeno, u takvim zajednicama je puno više pčela i obezmatičene su. Prisutnost velikog broja pčela njegovateljica stisnutih u ograničen prostor, iznenada nezaposlenih i obezmatičenih osigurava pravilno raspoloženje za velik broj matičnjaka.
Nakon 24 sata iz startera se prenose matičnjaci u finišer, koji je također obezmatičen, sa nepoklopljenim leglom i puno mladih pčela-hraniteljica, a budući je prisutna i populacija starijih kućnih pčela-voskarica, a da se nebi pojavio rojevni nagon, u ove se zajednice po potrebi dodaju i satne osnove, tko je je zaposlenost svih uzrasta mladih pčela evidentna.
Najracionalnija i najbolja kombinacija finišera je zajednica koja u plodištu ima svoju maticu, i od drugog nastavka, samoga finišera (radnog prostora) je odvojena matičnom rešetkom. U nastavak se redovito dodaje nepoklopljeno leglo, sa redovitim podražajnim prihranjivanjem, kako bi se o leglu i matičnjacima mlase pčele intenzivno bavile.
(s22)
SLIKA 1. Finišer sa izvađenim zaleženim okvirom na kojemu su zatvoreni matičnjaci i njega rojevi sanduk (kutija) za prenošenje okvira do oplodnjaka za rađanje i sparivanje matica uz testiranje istih u prvim danima nakon što su počele sa
nešenjem jaja.
Ličinke koje se koriste za presađivanje ne smiju biti starije od jednog i pol dana. Okvir s presađenim ličinkama stavlja se u sredinu zajednice između dva okvira legla i s puno mladih kućnih pčela. Potrebno je da se ličinke što prije počnu hraniti matičnom mliječi, što osigurava bolju kondiciju budućih matica. Svi su matičnjaci poklopljeni peti dan nakon presađivanja.
Prije nego što se pojavi mogućnost izlaska matica matičnjaci se trebaju izvaditi iz zajednice i pojedinačno izolirati.
Ovo može čekati do jedanaestog dana od presađivanja, ali se isto tako može napraviti peti dan nakon presađivanja, budući da su ličinke i kukuljice relativno otporne na mehaničke povrede u ova dva kratka razdoblja.
(s23)
Slika 2. Zreli matičnjaci "tihe smjene"
Zatvoreni matičnjaci ne traže posebnu pažnju osim temperature od 35 oC i 50 - 70% relativne vlage, pa je zatvorene matičnjake moguće držati u inkubatorima.
(s24)
Slika 3. Razvoj u jajetu i njegov položaj saću u 1,2, i 3 danu nakon polaganja u praznu ćeliju saća
(s25)
Slika 4. Četvrti dan od pokaganja jaja se razvije ličinka koja je spremna za presađiv
Neoplođene matice izlaze dvanaesti dan nakon presađivanja. Nakon pregleda svake matice, one se označavaju bojom ili pločicom prema međunarodno propisanim pravilima. Sve do početka nesenja jaja, matice se čuvaju u oplodnjacima. To su u pravilu male košnice, sa ograničenom površinom saća, kako bi se mlase matice nakon sparivanja mogle pratiti u kvaliteti i kvantiteti zalijeganja ćelija saća.
Izvaljena matica nije odmah sposobna za parenje, već joj treba 5 do 7 dana da dostigne spolnu zrelost.
Kod mlade tek izvaljene matice prednjočeljusna žlijezda luči malo feromona, ali od 5 do 7 dana lučenje feromona se ogvija u količini koja će privući trutove za akt sparivanja.
Trutovi detektiraju feromone prednjočeljusne žlijezde na udaljenosti do 50-tak i više metara.
U tom istom vremenu se u matice razvijaju i abdominalne tergitne žlijezde, koje su najaktivnije u dobi od 12-tog do 26-tog dana starosti matice, i njihova je funkcija privlačenje većeg broja trutova na sparivalištu.
Feromoni ovih žlijezda su poticaj na akt sparivanja trutovima, a osjete ih na maloj udaljenosi, tj. kada se približe matici.
Ukoliko se zbog raznoraznih uzroka mlada matica ne spari do 26-tog dana svoga života, lučenje abdominalne tergitne žlijezde prestaje, pa ona prestaje i biti atraktivan (privlačna) trutovima.
Uzrok ovoj pojavi je najčešće loše vrijeme.
(s26)
Slika 5. Mlada tek izvaljena neobilježena matica okružena pčelama hraniteljicama
9.2. OZNAČAVANJE MATICA. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice:
(s27)
Slika 1. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice, a vrijeme koje je najpogodnije za ovu radnju je neposredno prije dodavanja u oplodnjak ili po sparivanju i prvim zaleženim ćelijama saća u oplodnjaku jer je količina pčela mala, pa se lako uoči i obilježi.
(s28)
Slika 2. Matica obilježena bojom za godinu uzgoja - žuta, godina 2007.- brojem, kod uzgajivača matica sa masovnom
produkcijom pčela će se osim bojom, matice označavati i brojem
9.3. SPARIVANJE MATICA. U oplodnjavima, koji su raznih konstrukcija, kao samostalne male košnice raznih veličina («baby») do običnih nastavaka kojima pčelar pčelari, a sa pregradama se razdijeli na 3 ili 4 oplodnjaka.
Na letu oplodnjaka potrebno je postaviti dovoljno velike poletaljke jer su mlade matice dosta neprecizne pri slijetanju. Dobra pripomoć maticama su i obojene čeone strane vlastitog oplodnjaka (plava, žuta, bijela, crna), tj. boje koje pčele raspoznaju ili u istim bojama na drugoj podlozi ofarbani geometrijski llikovi (krug, trokut, trapez, i sl.).
Pčelama u oplodnjaku je obavezno osigurati dodatnu hranu jer ju same nisu u mogućnosti dopremiti (male zajednice). Oplodnjak se puni natresanjem mladih pčela iz više zajednica, a radi lakšeg rada i manipulacije, pčele se mogu navlažiti raspršivačem vode. Nakon ponjenja oplodnjaka pčelama, dodaju se okviri gledano sa vanjske prema unutarnjoj pregradi okvir sa medom (1 kom), okvir sa peludom (1 kom), prazno već izgrađeno saće ili satna osnova. U nedostatku prirodne hrane (meda i peluda), oplodnjaku se dodaje šećerno-medna pogača i naravno zreli matičnjak ili mlada nesparena matica.
Ovako priređen oplodnjak se odnosi na primejreno hladno mjesto (10 – 16 ºC), da se kroz par dana mlada zajesnica formira kao organizirano društvo, a nakon toga se oplodnjaci iznose na oplodnu stanicu. Na oplodnoj stanici je potreban dovoljan broj spolno dozrelih trutova, koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao dovoljan broj plodnih trutova, potrebno je osigurati dobru peludnu i nektarnu pašu, te dovoljan broj jakih zajednica.
(s29)
Slika 1. Matica polaže jaja u očišćene ćelije saća, okružena hraniteljicama – svojom "dvorskom svitom"
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
Uzgoj matica i trutova moguć je samo u jednom dijelu godine kad je razvoj zajednice na svome vrhuncu, a to je:
* U toku glavne paše.
* Pri kraju zadnje jake paše
* Po završetku glavne paše
9.1.UZGOJ MATICA
Za uzgoj matica potrebno je osigurati:
* posebno izvdvojene (selekcionirane) zajednice, sa provjerenim genetskim potencijalom (STARTERI)
* jedan broj uzgojnih zajednica za prihvat matičnjaka i uzgojne linije (FINIŠERI)
9.1.1. STARTER. Zajednica koja je izabrana za uzimanje ličinki mora biti temeljito testirana i imati potpuno procijenjene nasljedne osobine, koje moraju biti iznad prosjeka.
Zajednica će biti izvor genetskog materijala iz kojeg će se uzgajati mlade matice.
Ova zajednica kod presađenog "materijala"-ličinki pčela, bilo kojom od uzgojnih tehnologija (Jenter, Nicot, Miller-ova, Doolitleova, Alley-eva metoda), mora biti dobro opskrbljema hranom (med+pelud), sa velikim brojem mladih pčela hraniteljica, i bez otvorenog nepoklopljenog legla. Poželjno je zajednicu podražajno prihranjivati šećernim sirupom (omjer 1:1) u količini od 0,2-0,4 litre, svaki ili bar svaki drugi dan, a po potrebi se dodaju i okviri sa peludom. Da bi ova zajednica vršila svoju osnovnu funkciju – odgoj i naglašeni razvoj matica dodavanjem matične mliječi u matičnjak do zatvaranja istoga, mora joj se konstantno izostalih društava (pomoćnih zajednica) na pčelinjaku dodavati okvire sa poklopljenim-zatvorenim leglom.
Na taj je način ova zajednica-STARTER kvalitetno pripremljen da se osigura dobar prihvat presađenih ličinki na uzgoj.
Hrana radiličkih ličinki se razlikuje od hrane ličinki koje se razvijaju u matice. Samo prva dva dana i jedne i druge ličinke su hranjene istovjetnom hranom – matičnom mliječi, dok se trećeg dana radiličke ličinke prihranjuju sa - peludi i medom, a ličinke matica malde pčele-hraniteljice nastavljaju hranitisamo sa matičnom mliječi.
Vrlo se jasno uočava da su posjeti i hranjenje ličinki matica česti, dok se hranjenje radilica usporava i posjeti pčela-hraniteljica su sve rjeđi.
Količina matične mliječi koju matica primi u ovoj fazi razvoja do zatvaranja matičnjaka presudna je za njezinu kvalitetu u ostatku svoje osnovne (i jedine) životne funkcije – produljenja vrste, odnosno nešenju jaja.
Dobro hranjene ličinke kasnije će se razviti u fizički dobro razvijene matice.
Starter je obezmatičena zajednica u kojoj presađeni materijal (ličinke) ostaju od 1 do 3 dana ovisno o tehnološkoj metod i primjenjenog u uzgoju, a mlade pčele u takvoj zajednici bez matice obilno hrane ličinke matica matičnom mliječi u velikim količinama.
9.1.2. FINIŠERI. Zajednice za prihvat matičnjaka imaju za zadatak da uzgoje dobre matice iz osiguranog uzgojnog materijala. Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene.
Ove zajednice moraju biti zdrave i jake i u raspoloženju da prihvate matičnjake. Zajednice se za ovo posebno pripremaju. Uobičajeno, u takvim zajednicama je puno više pčela i obezmatičene su. Prisutnost velikog broja pčela njegovateljica stisnutih u ograničen prostor, iznenada nezaposlenih i obezmatičenih osigurava pravilno raspoloženje za velik broj matičnjaka.
Nakon 24 sata iz startera se prenose matičnjaci u finišer, koji je također obezmatičen, sa nepoklopljenim leglom i puno mladih pčela-hraniteljica, a budući je prisutna i populacija starijih kućnih pčela-voskarica, a da se nebi pojavio rojevni nagon, u ove se zajednice po potrebi dodaju i satne osnove, tko je je zaposlenost svih uzrasta mladih pčela evidentna.
Najracionalnija i najbolja kombinacija finišera je zajednica koja u plodištu ima svoju maticu, i od drugog nastavka, samoga finišera (radnog prostora) je odvojena matičnom rešetkom. U nastavak se redovito dodaje nepoklopljeno leglo, sa redovitim podražajnim prihranjivanjem, kako bi se o leglu i matičnjacima mlase pčele intenzivno bavile.
(s22)
SLIKA 1. Finišer sa izvađenim zaleženim okvirom na kojemu su zatvoreni matičnjaci i njega rojevi sanduk (kutija) za prenošenje okvira do oplodnjaka za rađanje i sparivanje matica uz testiranje istih u prvim danima nakon što su počele sa
nešenjem jaja.
Ličinke koje se koriste za presađivanje ne smiju biti starije od jednog i pol dana. Okvir s presađenim ličinkama stavlja se u sredinu zajednice između dva okvira legla i s puno mladih kućnih pčela. Potrebno je da se ličinke što prije počnu hraniti matičnom mliječi, što osigurava bolju kondiciju budućih matica. Svi su matičnjaci poklopljeni peti dan nakon presađivanja.
Prije nego što se pojavi mogućnost izlaska matica matičnjaci se trebaju izvaditi iz zajednice i pojedinačno izolirati.
Ovo može čekati do jedanaestog dana od presađivanja, ali se isto tako može napraviti peti dan nakon presađivanja, budući da su ličinke i kukuljice relativno otporne na mehaničke povrede u ova dva kratka razdoblja.
(s23)
Slika 2. Zreli matičnjaci "tihe smjene"
Zatvoreni matičnjaci ne traže posebnu pažnju osim temperature od 35 oC i 50 - 70% relativne vlage, pa je zatvorene matičnjake moguće držati u inkubatorima.
(s24)
Slika 3. Razvoj u jajetu i njegov položaj saću u 1,2, i 3 danu nakon polaganja u praznu ćeliju saća
(s25)
Slika 4. Četvrti dan od pokaganja jaja se razvije ličinka koja je spremna za presađiv
Neoplođene matice izlaze dvanaesti dan nakon presađivanja. Nakon pregleda svake matice, one se označavaju bojom ili pločicom prema međunarodno propisanim pravilima. Sve do početka nesenja jaja, matice se čuvaju u oplodnjacima. To su u pravilu male košnice, sa ograničenom površinom saća, kako bi se mlase matice nakon sparivanja mogle pratiti u kvaliteti i kvantiteti zalijeganja ćelija saća.
Izvaljena matica nije odmah sposobna za parenje, već joj treba 5 do 7 dana da dostigne spolnu zrelost.
Kod mlade tek izvaljene matice prednjočeljusna žlijezda luči malo feromona, ali od 5 do 7 dana lučenje feromona se ogvija u količini koja će privući trutove za akt sparivanja.
Trutovi detektiraju feromone prednjočeljusne žlijezde na udaljenosti do 50-tak i više metara.
U tom istom vremenu se u matice razvijaju i abdominalne tergitne žlijezde, koje su najaktivnije u dobi od 12-tog do 26-tog dana starosti matice, i njihova je funkcija privlačenje većeg broja trutova na sparivalištu.
Feromoni ovih žlijezda su poticaj na akt sparivanja trutovima, a osjete ih na maloj udaljenosi, tj. kada se približe matici.
Ukoliko se zbog raznoraznih uzroka mlada matica ne spari do 26-tog dana svoga života, lučenje abdominalne tergitne žlijezde prestaje, pa ona prestaje i biti atraktivan (privlačna) trutovima.
Uzrok ovoj pojavi je najčešće loše vrijeme.
(s26)
Slika 5. Mlada tek izvaljena neobilježena matica okružena pčelama hraniteljicama
9.2. OZNAČAVANJE MATICA. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice:
(s27)
Slika 1. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice, a vrijeme koje je najpogodnije za ovu radnju je neposredno prije dodavanja u oplodnjak ili po sparivanju i prvim zaleženim ćelijama saća u oplodnjaku jer je količina pčela mala, pa se lako uoči i obilježi.
(s28)
Slika 2. Matica obilježena bojom za godinu uzgoja - žuta, godina 2007.- brojem, kod uzgajivača matica sa masovnom
produkcijom pčela će se osim bojom, matice označavati i brojem
9.3. SPARIVANJE MATICA. U oplodnjavima, koji su raznih konstrukcija, kao samostalne male košnice raznih veličina («baby») do običnih nastavaka kojima pčelar pčelari, a sa pregradama se razdijeli na 3 ili 4 oplodnjaka.
Na letu oplodnjaka potrebno je postaviti dovoljno velike poletaljke jer su mlade matice dosta neprecizne pri slijetanju. Dobra pripomoć maticama su i obojene čeone strane vlastitog oplodnjaka (plava, žuta, bijela, crna), tj. boje koje pčele raspoznaju ili u istim bojama na drugoj podlozi ofarbani geometrijski llikovi (krug, trokut, trapez, i sl.).
Pčelama u oplodnjaku je obavezno osigurati dodatnu hranu jer ju same nisu u mogućnosti dopremiti (male zajednice). Oplodnjak se puni natresanjem mladih pčela iz više zajednica, a radi lakšeg rada i manipulacije, pčele se mogu navlažiti raspršivačem vode. Nakon ponjenja oplodnjaka pčelama, dodaju se okviri gledano sa vanjske prema unutarnjoj pregradi okvir sa medom (1 kom), okvir sa peludom (1 kom), prazno već izgrađeno saće ili satna osnova. U nedostatku prirodne hrane (meda i peluda), oplodnjaku se dodaje šećerno-medna pogača i naravno zreli matičnjak ili mlada nesparena matica.
Ovako priređen oplodnjak se odnosi na primejreno hladno mjesto (10 – 16 ºC), da se kroz par dana mlada zajesnica formira kao organizirano društvo, a nakon toga se oplodnjaci iznose na oplodnu stanicu. Na oplodnoj stanici je potreban dovoljan broj spolno dozrelih trutova, koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao dovoljan broj plodnih trutova, potrebno je osigurati dobru peludnu i nektarnu pašu, te dovoljan broj jakih zajednica.
(s29)
Slika 1. Matica polaže jaja u očišćene ćelije saća, okružena hraniteljicama – svojom "dvorskom svitom"
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Ja cu samo da se javim i da kazem da redovno pratim dosadasnja izlaganja o razlicitim temama 
Svim izlagacima-Uciteljima- dosadasnjih obradjenih tema
Iskrene cestitke!!!
Svim izlagacima-Uciteljima- dosadasnjih obradjenih tema
Iskrene cestitke!!!
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Odosmo Schumy do Kulina bana,ali je veoma interesantno moram da priznam
Blic pitanje
kad bi se to malo povezalo bilo bi super
Thanx
Sad skontah
2n odnosi se na kromozome
a kad oznacimo npr.
n odnosi se na gamete / za bilo koji zivi organizam-bila sam nekad dobra iz biologije ali bilo davno,davno
Opet vintam-samo da sam sigurna da je to to?Ja ne mogu nista upamtiti ako nije "nacisto u glavi"
oprostite mojoj malenkosti
Blic pitanje
malo da pojasnis,ode ovamo na 2n pa onda 32-koga i cega-ne kontamBroj kromosoma je karakterističan za vrstu, pojavljuje se diobom tjelesnih ili somatskih stanica.
To je dvostruki ili diploidni broj (oznaka 2n). Kod pčela je on 32.
kad bi se to malo povezalo bilo bi superThanx
Sad skontah
2n odnosi se na kromozome
a kad oznacimo npr.
n odnosi se na gamete / za bilo koji zivi organizam-bila sam nekad dobra iz biologije ali bilo davno,davno
Opet vintam-samo da sam sigurna da je to to?Ja ne mogu nista upamtiti ako nije "nacisto u glavi"
oprostite mojoj malenkosti
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". - Albert Einstein
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Schumi ako možeš ispravi u slika (s17) piše lošija je od prosjeka 45 %. Matematika na primjeru kaže i treba da piše lošija je od prosjeka za 30 %.
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Dobro jutro Stipe,Stipo je napisao/la:Schumi ako možeš ispravi u slika (s17) piše lošija je od prosjeka 45 %. Matematika na primjeru kaže i treba da piše lošija je od prosjeka za 30 %.
točno je 30%, što ćeš, greška (kasni noćni rad, vjerojatno), inače kako ti se ostalo sviđa?
Kaže beequeen da "odosmo do kulina bana", ali to je tema - ili ne napiši (kaži) ništa (!), ili se raspiši ko i schumy i dobiješ ovakvo štivo(!)
Beequeen, mužjaci (trutovi) su "n" = 16; ženke (matica i radilice) su 2n = 32
Pozdrav.............schumy
**za čistu prirodu i obilje pčelica
-
senad
- Site Admin
- Postovi: 3029
- Pridružen/a: 12 tra 2008, 13:56
- Lokacija: Grapska // Klokotnica
- Kontakt:
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Greška je ispravljena na liustraciji (s17)
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Ma sve je super ucitelju,zezam se malo,ovo nam je svima jednistvena sansa da malo sta naucimo.Ne znam za druge ali znati ovakve stvari jednoga dana se moze polazati veoma korisnim.Pcelar ne treba samo da bude praticar nego i teoreticar to radja nove ideje i vodi napredku.Moramo malo usporite ja ne mogu da stignem sveschumy je napisao/la:Dobro jutro Stipe,Stipo je napisao/la:Schumi ako možeš ispravi u slika (s17) piše lošija je od prosjeka 45 %. Matematika na primjeru kaže i treba da piše lošija je od prosjeka za 30 %.
točno je 30%, što ćeš, greška (kasni noćni rad, vjerojatno), inače kako ti se ostalo sviđa?
Kaže beequeen da "odosmo do kulina bana", ali to je tema - ili ne napiši (kaži) ništa (!), ili se raspiši ko i schumy i dobiješ ovakvo štivo(!)
Beequeen, mužjaci (trutovi) su "n" = 16; ženke (matica i radilice) su 2n = 32
Pozdrav.............schumy
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". - Albert Einstein
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Senade, zahvaljujem!senad je napisao/la:Greška je ispravljena na liustraciji (s17)
Samo se beequeen javlja-puno, Stipo pažljivo čita i komentira, bojim se da je drugima ovo štivo možda malo "teško" i (ili) dosadno. Ja ne mogu pomoći, to je takva tema koja me nije baš "usrećila" kada si me predložio da to obradim, ali kada se nečega prihvatim, ja to nastojim temeljito obaviti. Zato, kolege pčelari, čitajte, pitajte i komentirajte, na kraju samo kroz selekciju matica i trutova možemo doći do većih prinosa meda i odgojiti bolje pčele, koje će biti tolerantnije na bolesti, koje zatiru pčele, a sa time i čitav bitak postanka na "kugli"-Zemlji....
Pozdrav......schumy
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Je li me to neko spomenuo 
pitanje
za ucitelja Mislim nakon sto se oplodila u zraku i vratila u kosnicu-je lito gotovo?Ili ce opet ici napolje da se naknadno oplodi ili oploditi se nanovo u kosnici
pitanje
za ucitelja
Hoce li se matica sparivati u kosniciMatica se pari slobodno u zraku sa mnoštvom trutova. Ova se pojava zove poliandrija. To ima za posljedicu da unutar jedne zajednice postoje vrlo složeni i zamršeni rodbinski odnosi.
Selekcija se vrši pomnim odabirom dokazanih pojedinih ženskih jedinki-matica, i ovo predstavlja osnovu selekcije u pčela.
Mislim nakon sto se oplodila u zraku i vratila u kosnicu-je lito gotovo?Ili ce opet ici napolje da se naknadno oplodi ili oploditi se nanovo u kosnici "Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". - Albert Einstein
-
senad
- Site Admin
- Postovi: 3029
- Pridružen/a: 12 tra 2008, 13:56
- Lokacija: Grapska // Klokotnica
- Kontakt:
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Tema ima preko 1700 otvaranja a krenula je tek nedavno što dovoljno govori.
Kada se samo sjetim koliko mi je trebalo energije,slaganja kockica,, provodio sam sate i sate na internetu , čitajući dostupnuu literaturu gdje su se nudile mrvice znanja oko pridobijanja MM i uzgoju matica..
Danas nam se nudi na tanjiru i mnogi se ustručavaju da pitanju a prate temu..
Najbolja matica je matica koju sami uzgojimo.
Kada se samo sjetim koliko mi je trebalo energije,slaganja kockica,, provodio sam sate i sate na internetu , čitajući dostupnuu literaturu gdje su se nudile mrvice znanja oko pridobijanja MM i uzgoju matica..
Danas nam se nudi na tanjiru i mnogi se ustručavaju da pitanju a prate temu..
Najbolja matica je matica koju sami uzgojimo.
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Beequeen,
Matica se izleže (izvali) 16-ti dan od položenog jajeta u ćeliju matičnjaka.
Kada se izvali pčele ju "pripremaju" za svadbeni let (parenje), 5 do 8 dana, hraneći ju intenzivno medom da ojača i bude spremna za napore intenzivnih izlijetanja iz košnice i parenja. Čest je i slučaj da radilice "naganjaju" maticu, tj. progone i jure ju po ramovima košnice, jer ju i na taj način prisiljavaju da fizički ojača.
Znači sa 21 do 24 dana ona je spolno sazrela i spremna za parenje.
Najprije izlijeće iz košnice na orijentacijske letove, koji su isprva kratki (par minuta) pa sve duži i duži, a započinje letove za parenje na sparivališta gdje se oplodnja odvija u vremenskom razdoblju kako sam gore naveo. Najveća je aktivnost u ranim popodnevnim satima, od 12,00h do 15,00h.
U zraku se matica pari više puta u danu sa par trutova, a sve se odvije u vremenskom razdoblju od oko 7 dana. Matica se pari sa više trutova (od 10 do 20), u prosjeku oko 25, a u literaturi je zabilježen podatak da je jednom znanstveniku uspjelo detektirati 32 truta koji su oplodili jednu te istu maticu (ruska literatura).
Kada matica dođe u košnicu iz zatka (iz vagine) joj visi tzv. "končić", to je ostatak spolnog organa truta koji ju je zadnji oplodio. Radilice očiste ovaj "končić", prihvate maticu i počinju sa stalnom njegom svoje "kraljice".
Još uvijek nije nikada stručno i sa sigurnošću objašnjeno, kako naredni trut koji dolazi do matice (u zraku!), uspije izvući "končić" svoga prethodnika i oploditi maticu u žestokoj "trci" u zraku. Do sada u svim literaturama koje sam pročitao (a dosta sam ih pročitao), sve se svodi na pretpostavke i tvrdnje ničim dokazanih "sigurnih" podataka pojedinih stručnjaka….
Osobno mislim da je to (još) jedna neotkrivena misterija genetike u pčele medarice….
Ako se matica ne spari do svoje "starosti" od cca 30-tak dana, prestaje biti atraktivna i zanimljiva trutovima i ostaje "stara frajla". Razlog je što mandibularna (gornjočeljusna) žlijezda koja izlučuje feromone prestaje izlučivati supstance koji privlače rutove. Trutovi ju osjete na cca do 50 metara udaljenosti.
Još jedna žlijezda je bitna kod oplodnje, to je tergitna žlijezda, ali ju trut osjeti na samo cca 0,5 metara, znači to je "nagrada" onome mužjaku koji se toliko približio matici da ju oplodi u slijedećem činu "svadbenog leta".
Matica se n i k a d a ne pari u košnici, nakon sparivanja vani, nikada više ne izlijeće iz košnice, ostaje u njoj do svoje smrti. Izuzetno izlijeće samo u slučaju rojenja……..
Pozdrav..............schumy
Matica se izleže (izvali) 16-ti dan od položenog jajeta u ćeliju matičnjaka.
Kada se izvali pčele ju "pripremaju" za svadbeni let (parenje), 5 do 8 dana, hraneći ju intenzivno medom da ojača i bude spremna za napore intenzivnih izlijetanja iz košnice i parenja. Čest je i slučaj da radilice "naganjaju" maticu, tj. progone i jure ju po ramovima košnice, jer ju i na taj način prisiljavaju da fizički ojača.
Znači sa 21 do 24 dana ona je spolno sazrela i spremna za parenje.
Najprije izlijeće iz košnice na orijentacijske letove, koji su isprva kratki (par minuta) pa sve duži i duži, a započinje letove za parenje na sparivališta gdje se oplodnja odvija u vremenskom razdoblju kako sam gore naveo. Najveća je aktivnost u ranim popodnevnim satima, od 12,00h do 15,00h.
U zraku se matica pari više puta u danu sa par trutova, a sve se odvije u vremenskom razdoblju od oko 7 dana. Matica se pari sa više trutova (od 10 do 20), u prosjeku oko 25, a u literaturi je zabilježen podatak da je jednom znanstveniku uspjelo detektirati 32 truta koji su oplodili jednu te istu maticu (ruska literatura).
Kada matica dođe u košnicu iz zatka (iz vagine) joj visi tzv. "končić", to je ostatak spolnog organa truta koji ju je zadnji oplodio. Radilice očiste ovaj "končić", prihvate maticu i počinju sa stalnom njegom svoje "kraljice".
Još uvijek nije nikada stručno i sa sigurnošću objašnjeno, kako naredni trut koji dolazi do matice (u zraku!), uspije izvući "končić" svoga prethodnika i oploditi maticu u žestokoj "trci" u zraku. Do sada u svim literaturama koje sam pročitao (a dosta sam ih pročitao), sve se svodi na pretpostavke i tvrdnje ničim dokazanih "sigurnih" podataka pojedinih stručnjaka….
Osobno mislim da je to (još) jedna neotkrivena misterija genetike u pčele medarice….
Ako se matica ne spari do svoje "starosti" od cca 30-tak dana, prestaje biti atraktivna i zanimljiva trutovima i ostaje "stara frajla". Razlog je što mandibularna (gornjočeljusna) žlijezda koja izlučuje feromone prestaje izlučivati supstance koji privlače rutove. Trutovi ju osjete na cca do 50 metara udaljenosti.
Još jedna žlijezda je bitna kod oplodnje, to je tergitna žlijezda, ali ju trut osjeti na samo cca 0,5 metara, znači to je "nagrada" onome mužjaku koji se toliko približio matici da ju oplodi u slijedećem činu "svadbenog leta".
Matica se n i k a d a ne pari u košnici, nakon sparivanja vani, nikada više ne izlijeće iz košnice, ostaje u njoj do svoje smrti. Izuzetno izlijeće samo u slučaju rojenja……..
Pozdrav..............schumy
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Hvala Schumy,
odlicno objasnjeno,mene to odavno zanima ali nigdje u stvari nije fino objasnjeno.
Sve mi je jasno osim tergitne zlijezde,zasto i kako je to nagrada trutu ???
Ama Senade ja pitam za sviju
odlicno objasnjeno,mene to odavno zanima ali nigdje u stvari nije fino objasnjeno.
Sve mi je jasno osim tergitne zlijezde,zasto i kako je to nagrada trutu ???
Ama Senade ja pitam za sviju
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". - Albert Einstein
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Zato jer se ovaj feromon može raspoznati samu u direktnom kontaktu matice i truta.
Feromone možemo prevesti "u našem svijetu" kao "parfeme" koji različito djeluju na jednike koje su u međusobnom kontaktu kod žene i muškarca (mužjak i ženka).
Kako sam rekao MANDIBULARNA ŽLIJEZDA ispušta feromone koje trutovi raspoznaju i potiču na parenje na većoj udaljenosi a TERGITNA ŽLIJEZDA ili abdominalne tergitne žlijezde matica proizvode feromone koji služe radilicama kao sredstvo za prepoznavanje "svojih" vlastitih matica, koji potiču ubrzanu gradnju maticnjaka i razvoj jajnika u radilica kod kojih matica propadne ili nestane, (ne luči više feromone koji drže na okupu radilice i potiče ih na normalne poslove u košnici).
Ovi feromoni tergitnih žlijezda se, za razliku od mandibularnih, prenose d i r e k t n i m kontaktom radilica s maticom, sam sekret tergitnih žlijezda u kombinaciji i prožimanju sa sekretom mandibularnih žlijezda privlaci trutove i potiče i pospješuje parenje.
Trutovi mogu raspoznati mandibularne feromone matice na udaljenosti preko 50 metara, a feromoni tergitnih žlijezda su dominantni i jaki te se raspoznaju na udaljenosti do 50 centimetara, kako sam većprije objasnio.
Pozdrav..............schumy
Feromone možemo prevesti "u našem svijetu" kao "parfeme" koji različito djeluju na jednike koje su u međusobnom kontaktu kod žene i muškarca (mužjak i ženka).
Kako sam rekao MANDIBULARNA ŽLIJEZDA ispušta feromone koje trutovi raspoznaju i potiču na parenje na većoj udaljenosi a TERGITNA ŽLIJEZDA ili abdominalne tergitne žlijezde matica proizvode feromone koji služe radilicama kao sredstvo za prepoznavanje "svojih" vlastitih matica, koji potiču ubrzanu gradnju maticnjaka i razvoj jajnika u radilica kod kojih matica propadne ili nestane, (ne luči više feromone koji drže na okupu radilice i potiče ih na normalne poslove u košnici).
Ovi feromoni tergitnih žlijezda se, za razliku od mandibularnih, prenose d i r e k t n i m kontaktom radilica s maticom, sam sekret tergitnih žlijezda u kombinaciji i prožimanju sa sekretom mandibularnih žlijezda privlaci trutove i potiče i pospješuje parenje.
Trutovi mogu raspoznati mandibularne feromone matice na udaljenosti preko 50 metara, a feromoni tergitnih žlijezda su dominantni i jaki te se raspoznaju na udaljenosti do 50 centimetara, kako sam većprije objasnio.
Pozdrav..............schumy
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Hvala lijepa ucitelju,
sljedece pitanje(ja citam dio po dio )
je vezeno za trutove-
Ili ja pogresno kontam
Hvala unaprijed,ja bolje da idem rucak da pravim ama zanio si me Schumy pa ja sve ostavila(to ti je kompliment )
sljedece pitanje(ja citam dio po dio )
je vezeno za trutove-
Npr. ko u kosnici odredjuje "broj trutova",matica lijeze neoplodjena jaja naravno ali ako radilice naprave vece celije.Pitam zbog rama gradjevnjaka?Znaci nije do matice-ko je onda glavni mozak koji "vodi drustvo ka samoodrzanju"Trutovi ne obavljaju nikakav rad u društvu, tako da nemaju ni organe za skupljanje hrane, a nemaju ni obrambeni mehanizam – žalčani aparat. Životna im je dod 3÷6 mjeseci, a potkraj ljeta i u ranu jesen, budući je obavljena reproduktivna faza oplodnje matica, sa prestankom paše, pčele ih izbacuju iz košnice, a kako nemogu sami opstati, ugibaju vrlo brzo.
izuzetno trutovi ostaju u košnici cijelu zimu, i to u slučaju da društvo ostane bez matice.
Ili ja pogresno kontam
Hvala unaprijed,ja bolje da idem rucak da pravim ama zanio si me Schumy pa ja sve ostavila(to ti je kompliment
)"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". - Albert Einstein
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Tema uvijek zanimljiva i naporna.
Literaturu koju sam ja koristio izučavajući uzgoj matica, zavisno od tehnologije, poznaje: 1.rodonačelnička pčelinja društva, 2.starter-društva, 3. odgajivačka društva, 4.očinska pčelinja društva, 5.inkubator društva.
U starter-društvu vrši se startovanje presađenih larvi a presađeni materijal se zadržava 24-36 sati.
Poslije 24-36 sati startovane larve se prenose u odgajivačko društvo, koje je posebno odabrano zbog toga što i ono prenosi dio nasljednih osobina.
Ovo navodim zbog toga što sam razumio da, kako navodiš pod 9.1.2 Finišer." Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene".
Da se razumijemo, ako je u tvom slučaju finišer ovo što ja navodim kao uzgajivačko društvo onda konstatacija da nema utjecaja na genetske odlike matica nije točna.Navešću neke autorirete koji tvrde suprotno:Kulinčević,Popović,Mladenović,Velagić,Tomažin.
Literaturu koju sam ja koristio izučavajući uzgoj matica, zavisno od tehnologije, poznaje: 1.rodonačelnička pčelinja društva, 2.starter-društva, 3. odgajivačka društva, 4.očinska pčelinja društva, 5.inkubator društva.
U starter-društvu vrši se startovanje presađenih larvi a presađeni materijal se zadržava 24-36 sati.
Poslije 24-36 sati startovane larve se prenose u odgajivačko društvo, koje je posebno odabrano zbog toga što i ono prenosi dio nasljednih osobina.
Ovo navodim zbog toga što sam razumio da, kako navodiš pod 9.1.2 Finišer." Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene".
Da se razumijemo, ako je u tvom slučaju finišer ovo što ja navodim kao uzgajivačko društvo onda konstatacija da nema utjecaja na genetske odlike matica nije točna.Navešću neke autorirete koji tvrde suprotno:Kulinčević,Popović,Mladenović,Velagić,Tomažin.
Postoje tri vrste ljudi- oni koji vide, oni koji vide tek kad im se pokaže i oni koji ne vide uprkos svemu. ( Leonardo da Vinci )
-
senad
- Site Admin
- Postovi: 3029
- Pridružen/a: 12 tra 2008, 13:56
- Lokacija: Grapska // Klokotnica
- Kontakt:
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Azeme da li sam ja dobro shvatio , glede iznošenja tvrdnji da odgajivačko društvo prenosi gene na larvu koju hrani!Azem je napisao/la:Tema uvijek zanimljiva i naporna.
Literaturu koju sam ja koristio izučavajući uzgoj matica, zavisno od tehnologije, poznaje: 1.rodonačelnička pčelinja društva, 2.starter-društva, 3. odgajivačka društva, 4.očinska pčelinja društva, 5.inkubator društva.
U starter-društvu vrši se startovanje presađenih larvi a presađeni materijal se zadržava 24-36 sati.
Poslije 24-36 sati startovane larve se prenose u odgajivačko društvo, koje je posebno odabrano zbog toga što i ono prenosi dio nasljednih osobina.
Ovo navodim zbog toga što sam razumio da, kako navodiš pod 9.1.2 Finišer." Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene".
Da se razumijemo, ako je u tvom slučaju finišer ovo što ja navodim kao uzgajivačko društvo onda konstatacija da nema utjecaja na genetske odlike matica nije točna.Navešću neke autorirete koji tvrde suprotno:Kulinčević,Popović,Mladenović,Velagić,Tomažin.
Oko ovih tvrdnji eminentni stručnjaka.. da odgajivaćko društvo utiče na genetiku pčela sam čitao ali mi to graniči sa zdravim razumom.
Dok schumy spremi svoj odgovor i ja bih volio znati oko prenošenja osobina glede odgajivačkog društava na larvu koju hrane.
Azeme da li si negdje našao koje osobine odgajivačko društvo prenosi na larvu koju odgaja?!
Ovo mi djeluje neozbiljno od Kulinčević,Popović,Mladenović,Velagić,Tomažin..MOgao bih razumjeti da bi neka eventualna bolest mogla da se prenese a geni ,, zbunjen sam oko ovih trvrdnji.
Danas je moderno kod ljudske populacije angažovati surogat majku,,,,OSim što surogat majka dođe kao ambalaža i plod dobija potrebnu hranu za razvoj u toj ambalaži ( moram se ovako izražavati).
TA surogat majka nema udjela u GENIMA tog djeteta.
Ovo mi postaje jako interesantno
Re: Uvod u temu uzgoj matica
Da bi ti djelovalo ozbiljno moraš prvo pročitati naslove od navedenih autora.
Postoje tri vrste ljudi- oni koji vide, oni koji vide tek kad im se pokaže i oni koji ne vide uprkos svemu. ( Leonardo da Vinci )