Uvod u temu uzgoj matica

Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la senad » 29 stu 2010, 01:06

Slika
Uvod

Na zahtjev forumaša da se obradi posebno tema uzgoj matica opšte je prihvaćena i krenulo se u realizaciju iste. Mnoge pčelare sam kontaktirao sa ponudom da uzmu učešće u realizaciji teme. Ovaj vidi edukacije vidim kao naš zajednički rad i da djelimo sve dobro i loše glede zaokruživanja u jednucijelinu ovu temu.

Na ovoj temi kao instruktori i asistenti učešće su uzeli , Jazz, Zvones, schumy, Stipo, Pasha, Vahid, Senad, sevda(h)lija, Azem.

U koliko neko želi da obradi neku od tema neka se slobodno javi. Svi oni koji su prihvatili poziv da obrade temu bi će ujedno i insruktori za tu temu, odgovarat će na pitanja i pojašnjavati određene nejasnoće, normalno i ostali mogu da pomognu oko nejasnoća.


• Biologija pčele
• Genetika pčele
• Život i rad pčelinje zajednice
• Ponašanje pčelinje zajednice u različitim situacijama
• Vanjski uticaji na kvalitet matice
• Formiranje startera
• Foriranje odgajivačkog društva
• Šta su to prisilni matičnjaci i kako dolazi do tog stanja
• Šta su to rojevni matičnjaci i kako dolazi do takvog stanja
• Šta su to matičnjaci tihe smjene
• Planski uzgoj matica

Najviše će mo se zaržati na plaskom uzgoju matica, Pokušat će mo da pojasnimo svima onim koji žele da uzgajaju matice na vlastitom pčelinjaku, za vlastite potrebe,

Teme će biti, uglavnom parcijalno obrađivane, Teme će biti udvojene; na prvoj se neće moći komentarisat kako se ne bi razvodnjavala, a na drugoj će mo postavljat pitanja ,pojašnjenja , prijedlozi i sl.

Pokušat će mo da što više bude slika.

Lakše je razbiti atom nego predrasudu. Osjećaj te se svi ravnopravnim za učešće,Očekujem da budemo svi parlamentarni, konstruktivni, svaka kritika će sigurno uroditi plodom.

Pčelarstvo je ne ispričana priča.

Do uspješnog uzgoja matica bez predrasuda.
Do uspješnog pčelarenja bez predrasuda.
Avatar korisnika
senad
Site Admin
 
Postovi: 2853
Pridružen: 12 tra 2008, 13:56
Lokacija: Grapska // Klokotnica

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la senad » 03 sij 2011, 16:58

ORGANIZOVAN-PLANSKI UZGOJ-REPRODUKCIJA MATICA

Kroz ovaj edukativni dio pokušat će mo pojednostaviti pristup planskog uzgoja matica. Zaista je potrebno, dosta znanja, strpljenja ,napora uložiti, i nakraju moramo prihvatiti činjenicu da jednostavno nismo uspjeli dočekat da sav naš trud zaokružimo , . Naš trud će biti nagrađen onog trenutka kada ugledamo da je mlada matica pronijela . I opet nas čeka još jedan korak ,, dodavanje sparene mlade matice!

Za uzgoj matica kažu da je poezija pčelarstva.

Svjedoci smo raznih teorija, praktičnog pristupa uzgoju matica. Susrećemo ponekad konfuzna objašnjenja da u startu , onaj ko čita odustaje, smatrajući komplikovano za bilo kakav pokušaj uzgoja matica. Svaki početak je težak. Uz adekvatne prireme , i malu pomoć sa strane ubrzo se može ovladati tehnologijom uzgoja matica. Kada počne uzgoj matica mora se sve obaviti u tačno određeno vrijeme. Sve što je zapisano nije zaboravljeno.

Da bi se uopše počeli baviti uzgojom matica potrebno je vrhunsko poznajvanje života i rada pčelinje zajednice .


Da bismo ovladali tehnologijom uzgoja matica neophodno je izvršiti sve potreben prireme. Nabavka određenih sredstava za rad, većinu izrađujemo sami.

Ono što je bitno znati da čovjek pčelu nije pripitomio, nije uspio nametnu ti svoju volju. Zato slijedimo instikt pčele i djelujmo shodno njenim potrebama i zahtejvima tako će mo najlakše doći do kvalitetnih rezultata i upspjeha.

Zadovoljstvo mi je najaviti i pokrenuti prvu temi koju smo planirali a to je:
BIOLOGIJA PČELE
Temu pripremio : Zvones

Na sva pitanja ,komentara odgovaraće autor teme..

Sadržaj koji se bude podastirao je iz knjiga, sa interneta, i vlastita iskustva. Ovo je sadržaj informativnog ,edukativnog karaktera i nikako nije dozvoljeno pibaviti kakvu materijalnu korist od istog. U koliko bude primjedbi zbog korištenja sadržaja iz knjiga i neta, isti sadržaj će biti uklonjen sa teme.

Slika
Do uspješnog pčelarenja bez predrasuda.
Avatar korisnika
senad
Site Admin
 
Postovi: 2853
Pridružen: 12 tra 2008, 13:56
Lokacija: Grapska // Klokotnica

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la zvones » 03 sij 2011, 18:11

Zvones napisao:BIOLOGIJA PČELA

UVOD

Wikipedia u tumačenju biologije kao izraza kaže: „Biologija je nastala spajanjem dvije grčke riječi bios = život i logos = nauka, učenje i to je znanost koja se bavi proučavanjem živog svijeta. Biologija proučava svojstva i ponašanje organizama, njihov rast, razvoj i razmnožavanje, kao i interakciju između različitih organizama, te organizama i njihovog okoliša“. Tumačeći ovu definiciju biologija pčela bi se u suštini trebala baviti cijelim njihovim životom i interakcijom prvenstveno u odnosu na čovjeka, a zatim u odnosu na druge organizme, kao nametnika varou, nosioce raznih bolesti itd. Naravno, ove teme postoje i kao zasebne oblasti obrađene u dosta knjiga i značajnom broju tekstova, pa ću zbog potrebe da skratim ovaj tekst pokušat objasnit biologiju pčela u njenoj suštini - od jajeta, do završetka života.
Zanimljivost oko pčela je: da kao nigdje drugdje postoji toliko kontroverzi, rasprava i razmimoilaženja; pa zato i postoji izraz, da se pčelari slažu samo u jednom „da se košnici prilazi sa zadnje strane“, a i to se osporava. Zbog tog razloga će najveći dio ovog teksta sadržavati pojmove oko kojih postoji dobrim dijelom slaganje i za koje sam u najvećem dijelu koristio podatke iz knjiga i časopisa. Posebne dijelove ću nastojat naglasit uz komentar.

NASTANAK PČELA

Smatra se da su pčele nastale prije blizu 200 miliona godina, evolucijom od osa, te da su pretci današnjih pčela nastali od predaka osa kopačica, osa zidarica i bumbara. Tvrdnje su da je za evolutivni razvoj pčela „zaslužan“ manjak proteinske (bjelančevina životinjskog porijekla) ishrane, pa je jedan dio osa prešao na isključivo biljnu ishranu (nektar, polen/pelud). Samim tim krenuo je i evolutivni razvoj pčela. Pčele se dijele na nekoliko kategorija, a za nas je važna medonosna pčela i u ovom tekstu će pažnja biti posvećena sivoj pčeli pod latinskim nazivom Apis mellifica carnica Pollm čija je domovina jugoistočne Alpe, područje Podunavlja i Balkana.

Slika
Slika 1.

Kod nas se najčešće naziva karnika (carnica), kranjska pčela, siva pčela, sivka, a ima i drugih naziva u ovisnosti gdje se nalazi odnosno uzgaja. Po mišljenju znalaca osnovne odlike koje krase karniku su : Posebna prilagodljivost dugim i hladnim zimama, sa dosta rijetkim oboljevanjem od nozemoze ; vrlo ekonomičan utrošak zimskih rezervi meda zbog ranog prestanka polaganja jaja, ulazi u zimu sa relativno malim brojem radilica ( ovo je u odnosu na neke druge rase, prvenstveno talijansku pčelu ) ; ima vrlo brz proljećni razvoj; nije suviše agresivna; nema veliku sklonost grabeži i dosta dobro brani dom od tuđica. Smatra se da ima veliku rojivost, što mnogi uzimaju kao nedostatak, pa se kaže da se i pored pažnje pčelara izroji veliki broj društava.

Slika
Slika 2.

Slika
Slika 3.

Prvi opis joj je dat u Sloveniji, pa otud i nosi naziv kranjska, a date su osnovne karakteristike koje izgledaju ovako : Boja tijela je tamna sa sivim prstenovima pokrivenim bijelim dlakicama. Dužina jezika je 6,6 mm; dužina trećeg tergita je 4,8 mm; težina radilice 105 mg; težina neoplođene matice je 180 mg, a oplođene oko 210 mg; nosivost matice u periodu intezivnog razvoja pčelinjeg društva od 1400 do 1800 jaja dnevno.
Treba reči da se ove mjere pomalo razlikuju u ovisnosti od kraja do kraja gdje, gdje se ove pčele uzgajaju, a zbog intezivnog stimuliranja koje se u današnje vrijeme radi nosivost matica može i znatno preći 2000 jaja dnevno.

STANIŠTE PČELA

Stanište, stan, dom, mjesto rađanja, razvoja, života pčela može se posmatrati u dva oblika : Kao prirodno stanište, mjesto koje su same pčele odabrale bez ućešća čovjeka, koje može biti od šupljeg drveta do rupe u zemlji, pa čak i neke ljudske kreacije i sa druge strane namjenski proizvod ljudskih ruku, poznatim pod nazivom košnica u raznim oblicima. Vjerovatno su prvi oblici košnica pravljeni od najdostupnijeg materijala koji se mogao naći, a to je po mom mišljenju pruće ili šiblje, pa su se pravile poznate pletare, trmke, vrškare ili kako ih sve zovu. Kasnije su se pravile daščare, dubine, pletare od slame, pa sve do današnjih modernih košnica kojima će se uglavnom ovaj teks baviti.

Slika
Slika 4.

Slika
Slika 5.

Slika
Slika 6.

PČELINJE DRUŠTVO

Pčele karakteriše visoko razvijena organizacija društva, koja je usmjerena preživljavanju u ponekad iznimno teškim uvjetima. Već odavno je pčelinja zajednica kao dio roda pčela okarakterisana kao super organizam, organizam u kojem ne postoje pojedinačne želje jer pojedinci znaju samo za korist i potrebe cijele zajednice. Kažu da je ova osobina pčela zbunjivala i samog Darvina jer se nije uklapala u njegovu teoriju evoluciji gdje jači i sposobniji pojedinci opstaju u borbi za preživljavanje te u borbi sa prirodom i prenose svoj genetski materijal na sljedeća pokoljenja. Kažu da je našao rješenje onog momenta kad je spoznao „ da jedinica selekcije neće biti jedinka nego grupa „ Na taj način grupa opstaje ili propada, pa ona koja preživi je sposobnija i dalje se širi. (Informacia iz teksta „Izgubljeni potomci koji su mučili Darvina “ ) Kod pčela se kao rijetko gdje razvila specifična specijalizacija. Prva se sastoji u općenitoj podjeli na dva pola, ženski i muški. Upravo tu je došlo do specifične specijalizacije jer ženski spol predstavljaju matice koje su jedino sposobne nastaviti dalji život društva nesenjem jaja i pčele radilice koje su sterilne ženke jer se ne mogu oploditi. Matica svojim mirisima (feromonima ) drži zajednicu u stabilnom stanju, a kod pčela radilica tokom evolucije došlo je do daljih podjela na kućne pčele i izletnice. Kućne pčele se dalje djele na hraniteljice, pčele primateljice koje primaju i smještaju hranu, pčele voskarice i stražarice. Podrazumijeva se da pojedine grupe rade i neke druge poslove kao grijanje legla ili čišćenje košnice, a u pojedinim fazama u ovisnosti od potreba preuzimaju poslove druge grupe ako mogu.
Pčele izletnice se mogu podijeliti na pčele koje traže hranu (izvidnice ), koje donose nektar ili polen/pelud i vodonoše.

Također izletnice donose i propolis. Općenito se misli da karnika na vrhuncu svog razvoja može imati 50.000 do 60.000 pčela, premda pčelari posebnim stimulacijama uspjevaju napraviti i jača društva savećim brojem pčela. Trutovi su jedini muški članovi pčela i u košnici ih može biti od nekoliko stotina do nekoliko hiljada/tisuća. Njihov je osnovni zadatak oplodnja mlade matice. Međutim pisci pčelarske literature istiću da trutovi svojim prisustvom stvaraju sveukupno bolje stanje u košnici, pomažu pri grijanju legla i bolja je radna atmosvera. Trutovima je dozvoljen pristup u sve košnice (smatra se zbog njihovog mirisa, tzv. trutovskog feromona ), a pri kraju ljeta kad pčele uvide da im nisu više potrebni, slijedi prestanak hranjenja, izgon, zabrana ulaska u košnici ponekad i ubijanje. Karakteristično je da se legu isključivo iz neoplođenih jaja, tako da imaju svega 16 hromozoma za razliku od ženskih članova pčela koje imaju 32 hromozoma. Zato se u svijetu pčelarstva kaže da trutovi nemaju oca, nego samo majku i njene pretke i po ženskoj i po muškoj liniji.

Nastavak ubrzo slijedi
Da je Nikola Tesla danas živ vjerovatno bi se odrekao svojih pronalazaka koje je darovao čovječanstvu , jer se njegov dar najviše
koristi u vojne svrhe !
zvones
Aktivan
 
Postovi: 1280
Pridružen: 07 lis 2010, 12:36
Lokacija: Sarajevo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la zvones » 04 sij 2011, 16:49

Zvones napisao:RAZVOJ OD JAJETA

Kad matica snese jaje ono ima okomit položaj na dno stanice / čelije .Drugog dana stoji ukoso
a trećeg dana leži polegnuto na dno stanice .

(8.) Slika

Jaje ima oblik duguljastog valjka sa zaobljenim vrhom i gornji dio je nešto deblji .Boja je prozirno bijela.Dužina mu je 1,3 do 1,5 mm,širina 1/3 mm (trećina milimetra).Prosjećna težina je 0,1 mg(miligram).U pojedinim perioda kad je smanjeno nesenje matice jajašce može biti i nešto krupnije.U literaturi se mogu pronaći dosta
različiti podatci o temperaturama u središnjoj zoni legla,tako da negdje piše da je to 34* C do
35*C ,negdje 35*C do 36*C , ali uglavnom se smatra da temperatura niža od 34*C usporava
razvoj pčele , a viša od 36*C ga može ćak ubrzati . Sva jaja koja matica snese su istog izgleda
ali se dijele na dvije vrste oplođena i neoplođena . Iz oplođenih jaja se razvijaju samo ženke
(radilice i matice) i matica ih snese u manje, radiličke stanice i po potrebi u zvončiće( početke matičnjaka).Neoplođena,trutovska jaja matica nese u veće,trutovske stanice.Trutovsko saće je
često u hladnijoj zoni legla, a pčele nekad po potrebi šire i izvjestan dio radiličkih stanica .
Postoje različite teorije o tome kako matica zaliježe jajašce.Svi se slažu oko toga da matica prvo zaviri u čeliju (pregleda je ),mnogi istiću da antenama ispituje čeliju, ima mišljenja da je tako mjeri ,a zatim uvuće zadak u čeliju i snese jajašce .Najčešće se u vezi toga spominje teorija „pritiska“,gdje se kaže da matica stavljajući zadak u užu čeliju ,dobija pritisak na zid
zadka ,što utiće na ispuštanje kapljice trutovske sperme i na taj način dolazi do oplodnje
jajne stanice .U širim čelijama nema tog pritiska pa matica leže neoplođeno jajašce.Postoje i druge teorije ,a najzanimljivija je da matica zna koja je koja čelija i da u ovisnosti od potrebe
društva odabire kakva će jaja snijeti,te da je pri tom njen rasplodni aparat toliko precizan da za jedno jajašce potroši samo jednu mušku spolnu stanicu,što dovodi do produžavanja njene
plodnosti (bilo je podataka da matica i u četvrtoj , petoj godini života uspješno zaliježe ).Od
potrebe pčelinje zajednice ovisi i da li će pčele graditi i posebnu vrstu stanica ,koje nazivamo
matične stanice ili matičnjaci.

(9) Slika

Izgled završenog matičnjaka podsjeća na žir ili naprstak.On je
u odnosu na saće obješen prema dole i u bazi je širi ,a vrh je uži i matica se u njemu razvija sa glavom prema dole.

RADILICE

Jajašce u kojem dolazi do razvitka embria puca nakon tri dana i iz njega izlazi ličinka/larva
koja leži na dnu stanice u obliku sitnog savijenog crvića .Larva je duga oko 1,5 mm i teška
oko 0,3 mg .

(10Slika

Ćim izađe iz jajašca potrebna joj je hrana .Prva tri dana u dobi savijene larve
hrane je pčele radilice starosti od 8 do 12 dana (starije hraniteljice ) isključivo matičnom
mliječi ,koju stavljaju na dno stanice ,tako da larva pliva u njoj .Poslje tri dana larve počinju
hraniti mlađe hraniteljice u dobi od 5 do 8 dana smjesom meda i perge.Smatra se da pčele hraniteljice u prvih šest dana hranjena naprave i više od 8000 posjeta ,ćime utiču da larve veoma brzo rastu. Zbog toga larva ispunjava cijelo radiličko dno i mijenja četiri puta svoju
neelastičnu hitinsku kožicu. Isto tako stvara u sebi velike količine rezervnih tvari,tako da dalji razvoj nastavlja u poklopljenoj stanici bez daljeg primanja hrane Poslje ukupno devet dana od
polaganja jajašca dolazi do poklapanja čelije radiličke ličinke .Ličinka/larva se ispruža i ulazi
u fazu ispružene larve ili nimfe od desetog do dvanestog dana.U toj fazi koja traje između dva i tri dana, nimfa koja je već dobila vilice i pljuvačne žlijezde pomoću njih ispreda košuljicu
(kokon ) i između dvanestog i trinestog dana prelazi u stanje kukca,kukuljice, u kojem će se
vremenu desiti preobrazbe u odraslu pčelu . 21-og dana mlada pčela izlazi iz svoje čelije
progrizajući voštani poklopčić u ćemu joj pomažu starije sestre ,koje su do tada grijale leglo.

MATICA , MATIČNJAK

(3Slika

Razvoj matice traje svega 16 dana.Razlog tomu je što se matične larve ćitav period hranjenja
hrane isključivo matičnom mlijeći .

(11) Slika

Pri tome se često može pročitati da,sastav matične mlijeći kojom se hrane buduće matice nije isti onom,kojom se hrane larve radilica ili trutova.Poslje
faze jajašca od tri dana ispili se matična larvica.Larva dalje živi u fazi savijene ličinke pet do šest dana. Obilno hranjena matičnom mlijeći dostiže težinu od oko 300 mg .Poslje osam dana
dolazi do poklapanja,

(12) Slika

pa će se larva u sljedeća dva do tri dana ispružiti i plesti košuljicu.

(13) Slika

Oko jedanestog do šesnaestog dana dešava se preobražaj iz kukca u odraslu maticu . Šesnestog dana dolazi do izlijeganja matice.

(14) Slika

Nastavak ubrzo slijedi
Da je Nikola Tesla danas živ vjerovatno bi se odrekao svojih pronalazaka koje je darovao čovječanstvu , jer se njegov dar najviše
koristi u vojne svrhe !
zvones
Aktivan
 
Postovi: 1280
Pridružen: 07 lis 2010, 12:36
Lokacija: Sarajevo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la zvones » 07 sij 2011, 17:44

Zvones napisao:
TRUTOVI

(4) Slika

Liježenje sparene matice podrazumijeva po potrebi i zalijeganje neoplođenih jaja iz kojih će se i zleći trutovi. Zalijeganje jajašaca se vrši u veće, trutovske ćelije i pošto su jaja neoplođena upotrebljavaju se i izrazi „djevičanska“ jaja ili „partenogeneza“. Poslje tri dana, kao i u ostalim slučajevima opna jajeta puca i ispili se larva koja se hrani tri dana matičnom mliječi.
Nakon toga larva se još četiri do pet dana hrani smjesom meda i perge. Deseti ili jedanesti dan larva prelazi u stanje ispružene i kao i u drugim slučajevima prede košuljicu u razdoblju četiri do pet dana.

(15)Slika

Otprilike deset dana traje dogradnja njegovih organa i preobrazba iz kukuljice u odraslog truta.Trut se izleže poslje 24 dana ali u nekim slučajevima to može trajati i neki dan duže ukoliko je u hladnijoj zoni legla i temperature grijanja. Dužina odraslog truta je između 15 mm i 17 mm, a težina oko 250 mg. Polnu zrelost dostiže između osmog i četrnestog dana, a za to je potrebno (po informacijama ) da budu u hladnijem dijelu košnice.

MATICE I MATIČNJACI

(12) Slika

Život pčela, njihov opstanak i dalji razvoj je uslovljen načinom života, gdje matica ima ulogu donošenja novog života. Društveni život pčela isto tako podrazumijeva i zamjenu matice, kao i dobijanje novih mladih matica zbog širenja na nova društva. Pčele tu težnju ostvaruju preko zalijeganja jajašaca koje matica zaliježe u početke matičnjaka. Do pojave čovjeka u njihovom životu, u životu pčela je postojao samo prirodni uzgoj matica, a od kad je čovjek počeo uzgajati pčele, osobito u savremenim košnicama došlo je i do novog načina uzgoja matica koji nazivamo vještački uzgoj matica.

PRIRODNI NAČINI DOBIJANJA MATICA

(16) Slika

Na prirodan način dolazi do uzgoja matica iz rojevog nagona, matice tihe smjene i tako zvane prisilne matice ili matice iz nužde. Prisilne matice mogu bit dobijene i zbog uticaja čovjeka, pčelara, ali je u svakom slučaju razvijen tokom evolucije pčela.

ROJEVE MATICE

U vrijeme najvećeg rasta društva, koje se kod nas dešava najčešće u maju / svibnju ili početkom juna/ lipnja dolazi do stanja kad je sve više mladih pčela koje su već izašle, a svaki dan izlaze nove i još je puno njih koje čekaju u zatvorenom leglu različite starosti. Ramovi su osim toga zatrpani medom, pergom i otvorenim leglom i dolazi do smanjenih mogućnosti za zalijeganje matice. Veliki je nagon mladih pčela, kojih je sve više za hranjenjem larvi ali je sve manje mogućnosti da se ta potreba ispuni i postaju nezaposlene. Sve se više ispunjavaju uslovi za rojenje i pčele se dijele, praktično na dvije grupe. Pčele počinju izvlačiti matičnjake na ivicama saća, zvončiće, kojih može biti od 10 do 20, ponekad i više. Smanjujući broj jaja koje može snjeti u radiličko saće i potpuno prestajući, matica leže krupnija jaja u zvončiće.
Zvončići nisu zaleženi svi odjednom nego u razmaku kroz nekih desetak dana. Zajednica ulazi u posebno stanje i zbog sve jačeg rojidbenog nagona pratilice sve slabije hrane maticu, povećavajući udio ugljikohidratne hrane, te matica na kraju prestaje zalijeganje. Po nekim opisima matica je prisiljena da sama uzima med što je prisiljava da izgubi na težini i ujedno joj daje snagu u mišićima, tako da može letiti. Matičnjaci su obilno hranjeni zbog ogromnog broja pčela hraniteljica, koje nemaju gdje odložiti sekrete svojih mliječnih žlijezda. Tako se dobijaju matičnjaci za koje većina kaže da su odličnog kvaliteta, ali isto tako i da te matice zadržavaju rojidbeni nagon.

Slika

(1) Slika

(17) Slika

Rojenje se događa čim radilice zatvore prvi matičnjak i sa rojem uz otprilike polovicu pčela, koje su ljenstvovale i dobro se nahranile izlazi stara matica. Besposlene ili rezervne pčele su se dotada dobro hranile ne samo medom, nego i pergom, tako da su napravile rezerve bjelančevina i masti i nabujale im sve žljezde i produžio se život. Razlog tomu je što pčele idu u neizvjesnost i pretpostavka je da ponovo moraju izgraditi saće odgojiti leglo i pripremiti hranu za prezimljavanje. Pčele su navedenom pripremom dobile i na težini tako da u 1 kg ima oko 8.000 pčela radilica. U roju izlaze pčele u svim fazama života i nekoliko stotina trutova. Roj prvak prosječno ima 15. 000 do 25.000 pčela i težinu 2 do3 kg.

U staroj zajednici neprestano izlaze mlade pčele i nakon 6 do 7 dana izlazi prva mlada matica. Ukoliko roj mladih pčela nije dovoljno velik odlaže se dalje rojenje i mlada izležena matica ubija ostale matice kao i kukuljice u matičnjacima. Ukoliko su povoljne prilike i mladih pčela ima dovoljno, pčele brane pristup matičnjacima, te mlada matica nemože doći do njih. Prvoizležena matica brzo trči po saću i proizvodi visoki glas koji lići na ti,ti,ti, a matice u matičnjacima se javljaju dubljim glasom kao kva,kva,kva. Smatra se da te glasove matice proizvode vibriranjem krila. Oko 10 dana nakon prvog roja, izlazi roj drugak ili drugenac, koji obično izleti daleko i visoko i u takvom roju, pogotovo ako je lošije vrijeme može biti više mladih matica. Obično ostane jedna matica, a ostale ubiju pčele. U povoljnim prilikama se desi da nakon približno tri dana izađe i treći roj.

TIHA SMJENA

(18) Slika

Ove matičnjake kojih je od jedan do tri pčele grade u centralnoj zoni u vrijeme kad su najpovoljnije prilike pa su larve obilno hranjene, bolje nego i rojeve i dobiju se izuzetno krupni matičnjaci. Mišljenja o ovim matičnjacima su kontroverzna, jer ima mišljenja da su to najbolje matice ali postoje i mišljenja da imaju mana. Takva mišljenja proizilaze iz razloga zamjene. Razlozi mogu biti zbog starosti matice i smanjenja nošenja do bolesti matice, pa i raznim radovima pčelara od višekratnog oduzimanja legla do nanošenja povreda matici. Jedan od razloga može biti i smanjenje emisije feromona, ko zna iz kojih razloga.

Pčele kad osjete da matica ne zadovoljava povlače navedene matičnjake. U vrijeme zalijeganja matičnjaka, stara matica ne prestaje sa leženjem, stanje u košnici je potpuno normalno i čitavo je društvo u radnom raspoloženju. Mlada matica po povratku sa parenja neko vrijeme radi zajedno sa starom maticom. Smatra se da stara matica nestaje obično kod smanjenja unosa hrane.

PRISILNE MATICE

(19) Slika

Matice iz prisile se događaju kad društvo iz bilo kog razloga ostane bez matice. To se može dogoditi zbog bolesti ili smrti matice, ali ćešće zbog uticaja pčelara, bilo da prignjeći maticu, ispadne sa rama ili namjerno prebaci u drugo društvo. U svim slučajevima pčele su dobile mogučnost da iz radiličkih larvi dobiju maticu. Pčele odabiru larve u radiličkim čelijama koje proširuju, a zatim nad njima grade matičnjake. Hraneći ih tada isključivo matičnim mliječom dobijaju sebi mladu maticu. Općenito se smatra da su ovo najslabije matice, premda ima mišljenja da mogu biti i sasvim dobre, pogotovo ako su hranjene u jakom društvu u vrijeme izobilja. Najveći je nedostatak što društvo ostaje dugo bez matice, a kad je konačno dobije potrebno je još 21 dan da se izlegu prve mlade radilice.


Nastavak ubrzo slijedi
Da je Nikola Tesla danas živ vjerovatno bi se odrekao svojih pronalazaka koje je darovao čovječanstvu , jer se njegov dar najviše
koristi u vojne svrhe !
zvones
Aktivan
 
Postovi: 1280
Pridružen: 07 lis 2010, 12:36
Lokacija: Sarajevo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la zvones » 08 sij 2011, 00:47

Zvones napisao:
VJEŠTAČKI UZGOJ MATICA

(20) Slika

Vjerovatno je prvi vještački uzgoj matica bio svjesno uzgajanje matica iz prisile,jer je tako
najjednostavnije. Ima više metoda na taj način, ali kod nas su najpoznatije Hunjadi-jeva metoda,gdje on stvara posebne akomulatore , prebacujući mlado leglo iz proizvodnih zajednica u izdvojene nastavke , kojih slaže više na jednoj podnici. Ovu mjeru izvodi kad
poteću prve kapi nektara na bagremovoj paši. Na ovaj način oslobađa mlade pčele hranjenja
legla u proizvodnim zajednicama , a u akomulatorima pri obilnoj stimulaciji i puno mladih pčela izvode se dobre prisilne matice .Metod Zdravka Ilijeva se još naziva i metod petog dana,
a sastoji se u tome da se po isteku petog dana svi zatvoreni matičnjaci i oni koji su blizu toga poruše jer su građeni na starijim larvama. Ostave se samo oni koji su bogato punjeni matičnim mliječom sa mlađim larvama i oni dobijaju mogučnost da budu dobro othranjeni..Od onih koji
zahtjevaju malo više posla od navedenih imamo još Milerov i Alejev.

(21) Slika

Milerov metod je poznat po tome što se na odabranom tek zaleženom saću polukružno isjeće dio do najmlađih larvi . Najčešće se ostavi svaka treća larva na otsjećenom dijelu . Takav okvir se zatim ubac ubaci
u sredinu jakog,obezmatičenog društva i pčele će graditi matičnjake na ostavljenim larvama
odsjećenog dijela . Alejev metod podrazmijeva isjecanje užih traka sa mladim larvama,koje
se zatim lijepe na letvice ,koje se ubacuju na prazan ram i sve u obezmatičeno društvo.

VJEŠTAČKI UZGOJ MATICA PRESAĐIVANJEM LARVI

(22Slika

Ovaj način podrazumijeva prenošenje mladih larvi iz radiličkih čelija u početke matičnjaka.
Matični početci se mogu praviti od voska ili nabaviti plastične početke pojedinačno ili u kompletu kao što su Jenter ili Nikot . U vještačke početke ili osnove matičnjaka dobijene od voska (obično vosak od voštanih poklopčića ili djevičanskog saća ,zaperaka )se presađuju što
mlađe najčešće jednodnevne larve 12 do 15 sati starosti . Matice se najčešće stave u posebno
pripremljene izolatore ,kako bi se dobila što krupnija jaja i larve iste starosti .Takve larve se
presađuju obično u pripremljene matičnjake koji su prije toga bili kod društva na poliranju.To može biti i starter u koji se stavljaju ramovi sa larvama na tzv.startanje . Larve se prenose u
matične osnove pomoću igala za presađivanje.Poznati načini presađivanja su : presađivanje na
suho; jednostruko presađivanje na mliječ i dvostruko presađivanje na mliječ . Jenter i Nikot imaju u svojim kompletima izolator i uz to određenu prednost jer se larve prenose pomoću radiličkih osnova(dno osnove) u kojima su zaležene .Kod Jentera se radilička osnova uklapa u matičnu osnovu

(23) Slika

Slika


dok je kod nikota dno osnove ili čelije jedinstveno . Proizvođaći matica koji rade u velikim serijama ,prvenstveno za tržište koriste uglavnom matične osnove od voska,jer Jenter i Nikot imaju ograničen kapacitet i vjerovatno, za njih još neke nedostatke .

Veći proizvođaći bez obzira dali matice proizvode za tržište ili za svoje potrebe ili posebnu proizvodnju matičnjaka za dobijanje matične mlijeći ,prave uvijek više posebno obrazovanih društava za razne namjene kao što su : materinska društva ,koja daju kvalitetne larve za uzgoj
matica ,koja se na poseban način prate odabirajući matice rodonačelnice po više određenih
kriterija . Materinska društva su najčešće i uzgojna društva ,koja su posebno pripremljena sa dijelom za izolaciju matice kako bi se dobile kvalitetne larve za presađivanje ; više očinskih društava sa odgojem kvalitetnih trutova koji nisu u rodbinskoj vezi sa maticama koje daju uzgojni materijal ; prihvatna društva ili starteri u koja se stavljaju ramovi sa sa matičnjacima u kojima su presađene larve .Tu se larve stavljaju na tzv. startanje i drže obično jedan dan i zatim se prebacuju u posebna odgojna društva koja se često nazivaju i bilderi .Sva društva u
kojima se vrši uzgoj larvi moraju biti posebno pripremljena sa masom mladih pčela koje su
sposobne dobro hraniti larve .Redovno se prihranjuju kvalitetnom hranom i u ovisnosti od
broja matičnjaka koji se uzgajaju neke faze se mogu u istim društvima obavljati.Starter se kod
relativno manjeg uzgoja ćesto mogu koristiti za nastavak odgoja larvi . Poslje faze startanja
ramovi sa matičnjacima se pregledaju i odstranjuju se matičnjaci koji nisu prihvaćeni.Poslje
poklapanja matičnjaka često se koriste finišeri ili inkubatori koji mogu biti kako formirana društva za tu namjenu tako i električni inkubatori sa strogo kontrolisanom temperaturom i
vlagom . Pred izlazak matica pripremaju se oplodnjaci ,a kad će se sipati mlade pčele ovisi
od toga hoće li se dodavati matičnjaci prije izlaska matica ili će se to desiti po izlasku matica
što je obično u vještačkim inkubatorima gdje su matice u posebnim kavezima ili „viklerima“
pa se matica ubacuje istovremeno sa stresanjem pčela .

SPARIVANJE MATICE

(24) Slika

Matica na sparivanje može izaći poslje šest do sedam dana ,a najkasnije po mišljenju nekih autora do mjesec dana .Postoje i tvrdnje da ukoliko matica za tri sedmice/ tjedna ne izađe na svadbeni let ostat će nesparena . Postupak parenja matice obično kreće izlaskom na orjentacioni let , kada matica vrši osmatranje terena da bi se znala vratiti u svoje društvo.
Sljedeći dan,ukoliko je vrijeme odgovarajuće ,matica izlazi na tzv. svadbeni let . Događaj se
obično dešava na tzv.sparivalištima gdje se okuplja veliki broj trutova .Matica se najčešće spari sa pet do petnest trutova i pošto mlada matica brzo leti , samo je najbrži trutovi mogu stići. Oko samog sparivanja ima dosta različitih informacija ,od toga da poslje parenja samo prvi trut ugine zato što ga matica ubode žaokom ,a ostali ostanu živi i matica izlazi jedan ili dva dana na parenje do popune svojih spremnika. Drugi tvrde da je trutovski spolni organ toliko komplikovan , pa i čin sparivanja , poslje ćega mora biti otkinut tako da svaki trut strada.Kod ovog slučaja praktično se matica poslje svakog , pojedinačnog parenja mora vratiti
u košnicu da je pčele očiste i poslje toga može ponovo izaći na sljedeće sparivanje . Svadbeni izleti su završeni kad matica ocjeni da je dovoljno popunila spremnike , od čega , konačno i
ovisi njena plodnost. Ukoliko se matica ne spari iz bilo kog razloga ili postoji neko oboljenje
matica ostaje neoplođena i može leći samo neoplođena jaja što je poznato pod terminom „matica trutuša“ . Poslje oplodnje matica za nekoliko dana počne polagati jajašca i više ne izlazi iz košnice ,osim u posebnim slučajevima kao što je rojenje . Postoje , također i različita
mišljenja o tome ko prenosi i koliko genetskog materijala na svoje potomke. Tako postoji mišljenje da trutovi mogu uticati i do 75 % na genetski materijal svojih potomaka upravo iz
razloga što imaju upola manje hromozoma nego matice .Tablice pomoću kojih se to dokazuje su dosta komlikovane i teško shvatljive . Drugi , opet dokazuju da matica izvorno prenosi genetski materijal što je važnije , a činjenica je da trutovi u svojim genima preko majke imaju
i nasljedne osobine i muških i ženskih predaka .


PČELE RADILICE

Slika

Ako se uzme da pčelinji rod ne bi mogao opstati bez bilo kojeg od svoja tri člana: matica, trut,
radilica ,ova posljednja je svakako u žiži čovjekove pažnje,jer ona obavlja sve poslove kako u košnici tako i van nje i ostvaruje ono što nas najviše interesuje , pčelinje proizvode. Odrasla radilica je duga 12 do 14 mm (u savremenom uzgoju) i teška oko 100 mg. Smatra se da u 1 kg
ima od 10.000 do 11.000 pčela radilica . Progrizajući voskovni poklopčić mlada radilica izlazi
iz svoje čelije kao odrasla pčela.Često joj pri tome pomažu pčele koje su je do tada grijale .U
tom dobu je obrasla dlakicama svjetlije boje ,slaba je pa se polako kreće i vrlo gladna ,jer je u
preobrazbi istrošila svoje zalihe.Starije pčele je zato čiste,pri ćemu vrše i obilježavanje svojim
mirisom i uz to je i hrane. To se dešava u prva dva do tri dana i za to vrijeme mlada pčela ojaća . U dobi od trećeg do petog dana mlada pčela vrši čišćenje , poliranje stanica iz kojih su
izašle nove mlade pčele i jedan dio grije leglo .Od petog dana mlade pčele postaju hraniteljice
i do otprilike osmog dana hrane starije larve ,larve starije od tri dana . Te larve treba hraniti smjesom meda i polena (perge ) dodajući im sekrete svojih pljuvačnih žlijezda.Važnost ovoga
je što osim nekih (vilične i pljuvačne žljezde) , koje se razvijaju u fazi ispružene larve , pred
pletenje košuljice ,ostale žljezde se mogu razviti tek poslje uzimanja perge ,što mlade pčele čine tako što pripremajući hranu za hranjenje starijih larvi i same konzumiraju potrebnu
količinu perge . Od osmog dana dovoljno se razvila mliječna žlijezda ,koja može nakon toga
lučiti matičnu mlijeć pa pčele hraniteljice tad mogu hraniti tek izležene larve i to mogu raditi
sve do otprilike dvanestog dana .

Slika

Jedan manji dio tih pčela postaju pčele pratilice i opslužuju maticu ,jer kao što je poznato matica se svo vrijeme hrani matičnom mlijeći. U to vrijeme razvile su se i voskovne žlijezde ,koje najbolje, luće vosak od dvanestog do osamnestog dana njihovog života , a mliječna žljezda smanjuje lučenje mlijeća i počinje lučiti enzime invertaze pa ove pčele uz to mogu primati i nektar koji donose izletnice . Naravno primajući nektar i prenoseći iz čelije u čeliju one uvijek dodaju enzim invertaze koji je potreban da bi došlo do
razdvajanja složenih šečera u proste .

U tom procesu nektar koji prolazi sve do mednog mjehura i nazad dobija i druge sekrete,sekrete pljuvačnih žljezda ,pa osim invertaze ,med
dobije enzime amilaze,diastaze ,proteaze i druge koji još nisu dovoljno ispitani ,jer u medu
i pergi ima raznoraznih vrlo vrijednih mikroelemenata, enzima i aminokiselina ,koji se ćesto
ne mogu naći u nektaru koji je donesen .Ove pčele, također u procesu zrenja meda odstranjuju
višak vode (jedan dio odstrane izletnice tokom doleta) i pri tome lepezanjem krila doprinose
sazrijevanju meda . Med je spreman za poklapanje kad ima ispod 20% vode (zavisno od vrste
meda ) i tada ga pčele poklapaju.Pčele u ovom periodu povremeno izlijeću na orjentacone letove ,kako bi poslje znale kuda se kreću .U posljednoj fazi kućnih pčela od dva do tri dana ove pčele provedu kao pčele stražarice .U vrijeme kad su pčele počele uzimat pergu počela
je raditi i otrovna žljezda. Ona puni otrovom otrovni mjehur i pri kraju perioda kućnih pčela
je na svom vrhuncu .

Dalje se neće puniti ,jer pčele prelaze na isključivo ugljikohidratnu hranu
ali pčela zadržava svoj otrov do kraja života ukoliko ga ne potroši prije . Pčele u ovom periodu odlično raspoznaju po mirisu sve pčele i lako mogu razlučiti koje su njihove u odnosu na tuđice .Tako ,ukoliko je jaka paša dozvolit će ulaz i tuđici ukoliko je natovarena hranom,a i mladoj pčeli koja je zalutala .Međutim ukoliko je bespašni period napast će sve tuđice pa ćak i svoju mladu pčelu ukoliko je slabo obilježena. Poslje tri sedmice / tjedna svog života kao kućne pčele,ove pčele postaju izletnice .Ovaj period može maksimalno trajati još tri sedmice,
ali često je kraći . Izletnice ili sakupljačice se dijele na tri grupe : pčele koje traže hranu , a obavljaju i neke druge funkcije ( još nedovoljno istraženo ) koje ćesto nazivamo izvidnice ili
tražiteljice ; pčele sakupljačice i pri kraju života pčele vodonoše. Svakako da je najveća grupa
sakupljačica , koje se međusobom dijele na pčele koje isključivo donose nektar , pčele koje
donose samo polen/ pelud i ima manja grupa koja donosi i jedno i drugo .Kako je rečeno mliječne žljezde koje su ranije lučile mlijeć kod ovih pčela sada luče fermente ili enzime invertaze ,dijastaze ,oksidaze uz malo bjelančevina .

Nastavak ubrzo slijedi
Da je Nikola Tesla danas živ vjerovatno bi se odrekao svojih pronalazaka koje je darovao čovječanstvu , jer se njegov dar najviše
koristi u vojne svrhe !
zvones
Aktivan
 
Postovi: 1280
Pridružen: 07 lis 2010, 12:36
Lokacija: Sarajevo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la zvones » 08 sij 2011, 23:39

Zvones napisao:
PČELINJA ZAJEDNICA KROZ GODINU

Poznato je da mijenjanje vremenskih prilika kroz godišnja doba utiće kako na rast biljaka cvjetanje, medenje ,tako uslovno u odnosu na nabrojano i na pčele kao živi organizam.
U obradi ove teme u najvećem dijelu ću koristiti predavanje prof.dr. Vječeslav Ivanovič
Lebedev –a , koje je održao u Brčkom 1999. na skupu pčelara pod nazivom „Savjetovanje
u Brčkom Drina , Sava , Majevica“ uz prisustvo pčelara iz B i H , Hrvatske i Srbije .
Lebedev je čitav život pčela tokom godine podijelio na pet perioda .Prvi period je vrijeme
proljećnog buđenja i zamjena dugoživućih pčela , kratkoživućim . U ranoj fazi još tokom
januara/ siječnja matica počne sa polaganjem jaja . Pošto je još hladno pčele su još uvijek
u klupku .Prve količine hrane larvama pčele daju iz svojih tjelesnih rezervi ( kod zimskih
pčela ždrijelne žljezde su dva do četiri puta veće nego kod ljetnih ,a uz to hranljive materije
mogu crpiti iz svojih masnih rezervi ) Sa uspostavljanjem sve toplijeg vremena ,kreće sve
više polaganje jaja . Lebedev kaže da je u to vrijeme različita moć odgajanja mladih pčela.

Slika

U jakom društvu jedna pčela je u stanju odhraniti 1,14 larvi ; u srednjem 1 larvu ; a u
slabom samo 0,7 larvi . Zbog toga u prvoj fazi ovog perida dolazi do daljeg slabljenja
slabih društava ; srednja ostaju ista ; dok jaka imaju blagi rast . Zato je ovaj period ,koji
traje otprilike koliko izlijeganje jedne generacije pčela ,krizno razdoblje osobito slabih društava i pitanje njihovog preživljavanja.U to vrijeme su zimske pčele sterilne ,pa ne mogu
biti lažne matice i zbog toga se mogu lako spajati i lako primaju tuđe matice ,što se može po potrebi iskoristiti. Kako počinju prva cvjetanja dolazi do toga da mlade ljetne pčele , koje
su se već izlegle, preuzimaju njegu legla ,a zimske pčele koje su to do tada obavljale postaju
poljske pčele , izletnice ( ove su pčele bolje prilagođene hladnom vremenu ,pa je ovo logično) i donose nektar i osobito polen . Naravno sve ovo je stimulans za maticu i dolazi do sve većeg
zalijeganja .

Slika

Slika

Isto tako zbog jako promjenljivog vremena i zahlađenja pri tome potrebno je pčele stimulirati . Tada najviše odgovara čvrsta hrana (pogače) iz razloga što tečna hrana previše uzbuđuje pčele pa one izljeću i po hladnom vremenu, što može dovesti do stradanja.
Naravno,potrebno je društvo dodatno utopliti , osobito odozgor . Pri završetku smjene pčela društvo ulazi u drugi period svog razvoja, koji karakteriše izuzetno ubrzan razvoj.U to vrijeme
je kod jakih društava tempo rasta iznad 15 % , dok je kod slabih 3% , dakle jako društvo ima preko pet puta jači razvoj od slabog. Zbog toga se jaka društva uspjevaju razviti do jače paše,
a slaba moraju nastaviti razvoj. U tom periodu jako društvo ima preko 20.000 pčela ili više
i ono već stvara višak pčela ili nezaposlene pčele . Lebedev kaže da je za njegovanje dobre matice dovoljno 2,5 kg pčela i sve preko toga i iznad 7 ramova legla je višak.Višak se može koristiti za formiranje rojeva i izvođenje mladih matica. Ovakvi rojevi sa mladim maticama su dobri za škartiranje slabića , bilo spajanjem ili na drugi način . Kad nastupi jača paša pčele ulaze u treći period svog razvoja.

Slika

Jaka se društva tada koncetrišu na iskorištenje paše i tada višak pčela dolazi do punog izražaja , jer se za kratko vrijeme popune medišni nastavci zbog zanemarivanja , pa i blokiranja matice ,unos prati izvjesno slabljenje ovih društava . Kod srednjih društava ima unosa , ali je slabiji nego kod jakih ali nema slabljenja , dok se slaba nastave intezivno razvijati ali meda nema jer je sav unos potrošen na ishranu legla i pčela
hraniteljica. Na kraju jake paše , slaba društva po snazi stižu jaka društva . Lebedev kaže da
pčele preko 90% svojih zaliha naprave u relativno kratkom periodu, za nešto više od mjesec dana (ovo ne vrijedi za seleće pčelare ) i u njihovom evolutivnom razvoju opstajala su samo ona društva koja su bila u stanju obezbjediti rezerve u tako kratkom periodu . Isto tako kod
slabih paša jaka društva čuvaju višak pčela , ne puštajući ih na pašu i na taj način one čuvaju
svoje rezerve za jaču pašu ili rojenje . Naravno višak se može i oduzet .

Slika

Sada nastupa četvrti period razvoja drušva ,koji je u stvari priprema pčela za zimu. Njega karakteriše skračivanje
dana , ljetne vručine , suša i sukladno tome smanjenje hrane u prirodi , što dovodi i do smanjenja zalijeganja matice . Kako matica manje zaliježe ,utoliko su jaja krupnija sa boljim
rezervama hrane u njima. Samim tim su stvorene pretpostavke za kvalitetnije mlade pčele koje će izaći. Međutim to nije sve jer i larve po izlijeganju trebaju imati kvalitetnu ishranu i
dosta mladih pčela , koje će ih hraniti i grijati ili rashlađivati . Ovaj period karakteriše i istjerivanje trutova. Ako je istjerivanje trutova ranije ,odmah se može posumnjati da su zalihe hrane smanjene. Bez obzira kad će nastupiti istjerivanje trutova , nema više potrebe za trutovskim leglom pa se varoa mora razmnožavati u radiličkom leglu , što stvara mogućnost
oštećenja na budućim pčelama koje trebaju ući u zimu . Ove pčele poslje izlijeganja trebaju
dodatnu proteinsku ishranu ćime se stvaraju zalihe bjelančevina i masno tkivo. Također se u organizmu pčela koje će postati dugoživuće smanjuje količina vode i one uz ovakvu pripremu
postaju otpornije na hladnoću .

Kada se prekine njega legla pčele ulaze u peti period razvoja.
Karakteristike tog perioda je da se nastavlja skraćivanje dana , noći su odavno hladnije pa su pčele noću već odavno u klupku ,a za dana kad su temperature više klupko se razbija i pčele po potrebi izlaze ali sve rjeđe . Kako je vrijeme sve hladnije pčele formiraju stalno klupko .
Klupko se formira u ovisnosti od temperature između 9*C i 13*C i snazi društva. Slabije
zajednice formiraju klupko pri višim temperaturama. Klupko ima dva sloja, vanjski , koji čini
kora klupka ,gdje su pčele gusto nabijene i na čijoj se površini održava temperatura od 6,1*C
do 12* C . Drugi ,unutrašnji dio je rjeđi , dosta pčela je u praznim čelijama saća ,održavaju temperaturu čitavog klupka radom svojih mišića .U ovom dijelu klupka nalazi se i mali centralni dio gdje je matica .Lebedev kaže da je u unutrašnjem dijelu klupka temperatura oko
24* C i da se iz njega grije cijelo klupko .Pčele po njegovim riječima imaju savršen osjećaj za
temperaturu i mogu razlikovati promjenu od 0,2* C. Kada se vanjska temperatura spusti ispod
6,1* C , pčele stežu klupko i što je temperatura niža , troše više hrane . Kad temperatura pređe
12* C , klupko se raspušta i pčele postaju aktivnije , pa ponovo troši više hrane . Po ovome
ispada da je najmanja potrošnja hrane kad je temperatura između 6* C i 12* C.Lebedev kaže
da su u središnjem dijelu klupka najvitalnije i biološki najmlađe pčele , što dovodi do pomisli
da se mijenjaju među sobom samo pčele u jednom i drugom dijelu klupka, a nikako između ova dva dijela . Ovdje moram napomenuti da sam našao podatak o mjerenje temperatura u
klupku (Pčelar) izvedeno u Engleskoj ,gdje je u središtu centralnog dijela temperatura 32* C
Nije rečeno o kakvim se pčelama radi ,a ja mislim da su u pitanju žute , talijanske pčele .

DUGOŽIVUĆE PČELE

Slika

Svakako da je jedan od najspornijih dijelova života priprema za zimu i život pčela u zimskom
peridu . Koliko god bio važan njihov život kroz cijelu godinu ,a za pčelara najvažniji dio kad
je unos meda,za pčele je ovaj dio pitanje opstanka .Ma koliko se trudili u pčelarskoj literaturi, raznim medijima , forumima , internetu , nećete pronaći jasno napisano na koji način nastaju zimske pčele . Ima dosta mišljenja da se zimske pčele sasvim prirodno rađaju . Neće to niti u
ovom tekstu biti sasvim jasno kazano , ali ću u interpretaciji raznih ,tekstova ,mišljenja koji su
probudili moje zanimanje, pokušat navesti na razmišljanje pa i zaključivanje, svakoga ko čita.
Potrebno je reči da je najvažniji zadatak ovih pčela da društvo prezimi , zatim da izvede prve
kratkoživuće pčele koje mi obično nazivamo ljetne , a zatim kako su otpornije na hladnoću ,
urade i ranoproljetne unose polena i nektara ,te vrlo često vitalnije uspiju koristiti i dio voćne paše . Život kvalitetne zimske pčele kreće se oko šest ali može trajati i do osam mjeseci .
Zanimljivo je reči da duži život pčele može biti i u nekim drugim periodima i svaki put je uglavnom vezan za smanjenje ili nestanak legla i za ljenstvovanje . Tako naprimjer pripreme za rojenje karakteriše smanjenje, pa i prestanak legla, stvaranje nezaposlenih pčela , koje se uz to hrane pergom, što uslovljava bujanje njihovih žljezda , pa i jajnika ali i produžava njihov život, koji može biti duži od dva mjeseca.

Ovdje se mogu zapaziti dvije stvari: dodatna ishrana proteinskom hranom u vidu perge i odsustvo rada ,dakle ljenstvovanje . U pčelarskoj literaturise također mogu naći podatci o tome da se pčelama koje ostanu bez matice produžava život ,prvenstveno zbog toga što ne odgajaju leglo . U košnici dolazi do snižavanja temperature na oko 22* C , usporava im se metabolizam , stvaraju masne rezerve ,također uzimanjem perge , počinju im bujati jajnici .Analizom organizma naučnici su pronašli da po svemu podsjećaju na zimske pčele jer ukoliko bi ostale u tom stanju život bi im se produžio oko pet puta uodnosu na ljetne pčele, kojima pripadaju. Zanimljiv članak je napisan u jednom Pčelaru podnazivom „Kako i kada nastaju zimske pčele“ Tekst se bavi ispitivanjima koja su rađena u Švicarskoj i piše da su u višegodišnjim praćenjima označenih pčela utvrdili da zimske pčele nastaju od kraja jula/ srpnja do pred kraj oktobra/ listopada . Isto tako , kaže se da pčele radilice koje su se izvodile u isto vrijeme iz istog okvira mogu biti kako zimske ,tako i ljetne.

U jednom društvu najveći broj zimskih pčela može biti izveden koncem jula ili početkom avgusta/ kolovoza , dok u drugom to može biti tokom septembra / rujna . Najveća smrtnost obilježenih pčela je bila tokom septembra , pa je zaključak da su to u najvećoj mjeri ljetne pčele. Najveći broj obilježenih pčela koje su prezimile se izlegao od polovine osmog i prvoj
polovini devetog mjeseca.Također su pravljeni opiti sa stimulacijama i zaključak je da velika masa pčela u jesen ne garantuje i jako društvo u proljeće ,što može dovesti do razmišljanja da
je ipak kvalitet hrane u pitanju . Zaključak istraživanja je da nije potpuno jasan mehanizam nastanka zimskih pčela .

ZALIHE HRANE

Slika

Ovo je isto tako sporno područje ,pa ga ne želim učiniti još spornijim , jer o ovom pitanju se vode vječite rasprave i postoji znatno neslaganje ,pa ću ja navesti ono što se najčešće može
pronaći u literaturi . Smatra se da su psihološke rezerve ili minimum meda koji treba da je u
društvu oko 8 kg . Ispod toga pčele smanjuju leglo do potpunog prestanka i pri znatno nižim
rezervama su u stanju da pojedu i vlastite larve , boreći se za spasavanje društva . Za zazimljavanje većina teoretičara smatra da treba ostaviti iznad 20 kg meda , a najdalje je otišao Farar čije je mišljenje da treba ostaviti između 35 i 40 kg meda. Potrebno je reči da za tri najhladnija mjeseca ( 90 najhladnijih dana ) nije potrošnja veća od pet do šest kg hrane ,a često je manja ,samo treba biti na pravom mjestu . Potrošnja se naglo poveća kod otopljavanja i pogotovo kad ima legla . Za zimu se isto tako ističe da treba ostaviti dva do tri dobro puna
rama sa pergom . Zimske pčele neprovarene ostatke zadržavaju u zadnjem crijevu i smatra se
da bez pročišćavanja mogu držati do oko 45 mg,što čini nešto manje od polovice njene težine.
Dati su i neki podatci o količinama nesvarljivih ostataka u pojedinoj hrani. Tako , najmanje nesvarljivih ostataka ima bijeli šečer 0,6 % ,zatim medovi koji sadrže više fruktoze pa je tako
naveden cvjetni med sa prosječno 1,8 % otpadnih materija . Medljikov med ili medljikovac ima više od 12 % , a uz to ima dosta minerala koji su za pčele neprobavljivi , pa se mogu i
stisnuti u zadnjem crijevu (betonirati) što dovodi do pucanja.Perga ima više od 20 % otpadaka
a zamjene za polen / pelud mogu imati i više od 30 % otpadnih materija.

UMJESTO ZAKLJUČKA

U ovoj oblasti kao što je biologija pčela je teško nešto reči što u literaturi već nije zapisano.
Zbog toga sam se u temama do „Pčelinja zajednica kroz godinu“ u najvećoj mjeri koristio
sljedećom literaturom : „Pčelarstvo“ , Belčić Josip i grupa autora ; „ Matica misaona imenica“ , Kantar N. Jovo ; „Dvomatično pčelarenje i apiekonomija“ , Velagić Ferid
„ Racionalno vođenje pčelinjaka“ , Relić Branko ; „ Uzgoj matica i pčela po sistemu TF“ , Tomažin G. Franjo . U temi „Pčelinja zajednica kroz godinu“ sam se koristio video
trakom sa pomenutog predavanja „ prof.dr. Vječeslav Ivanovič Lebedev „ ; zadnje dvije
teme su bile u mojoj interpretaciji pročitanih štiva i podataka .


Da je Nikola Tesla danas živ vjerovatno bi se odrekao svojih pronalazaka koje je darovao čovječanstvu , jer se njegov dar najviše
koristi u vojne svrhe !
zvones
Aktivan
 
Postovi: 1280
Pridružen: 07 lis 2010, 12:36
Lokacija: Sarajevo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la Azem » 15 sij 2011, 22:04

Azem napisao:
Ponašanje pčelinje zajednice u različitim situacijama .

Dugo sam razmišljao kako da ovu temu prilagodim i svedem je na nivo znanja jednog pčelara početnika, s obzirom da prilikom izlaganja mnogi prave grešku upravo zbog toga što svoje znanje izlažu na način kao da razgovaraju sa pčelarom sa istim nivoom znanja na kom su i oni.

(A1) Slika

U pčelinjem društvu,svakako da je matica najvažniji član društva od koje zavisi život i rad društva.Poznati uzgajivač matica Franjo Tomažin rekao je da je loša matica unaprijed planirani gubitak.
Da bi matica u društvu pokazala svoje kvalitete, da razvije snažno i jako društvo potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta, najbitniji su svakako sljedeći:

*Neophodno je da se u košnici u svakom momentu (obavezno) nalazi 10 kg hrane,
*U plodištu je obavezna rezerva konzerviranog polenovog praha ili obilan unos istog
*Prisustvo mladih pčela koje će hraniti maticu i mlado leglo
*Dovoljno prostora za zalijeganje (praznih) izgrađenih satnih osnova.


(A2) Slika

Slika

Uz ispunjenje navedenih uvjeta u pčelinjem društu u kojem je visokoproduktivna i kvalitetna matica može se očekivati da se društvo razvije maksimalno i kao takvo da ostvari velike prinose meda. U savremenom pčelarstvu zamjenu matica treba da vrši pčelar, pa je iz tog razloga potrebno da vodi evidenciju o svakoj matici, njenom porijeklu,godini starosti,uzgajivaču, ako smo je nabavili ili sami uzgojili.

Važno je napomenuti da pčelinje društvo nerado mijenja maticu, osim u sljedećim slučajevima:

*Kada je pčelar pri neopreznom radu zgniječi ili ošteti
*Kada matica ima neku tjelesnu manu (kad ostane bez krila, oštećenja noge idr)
*Iz bilo kog drugog razloga nestane iz košnice.


Pčelinje društvo takođe proizvodi maticu u slučaju rojidbe i u slučaju tihe smjene.

Da bi lakše shvatili uzgoj matica objasnit ću kako društvo vrši izmjenu (uzgoj ) matica i to :

*iz nužde,
*kada ide u prirodno rojenje,
* i kad vrši tihu smjenu matice.


Ovo je vrlo bitno za uzgoj matica zato što ćemo mi prilikom uzgoja matica „imitirati“ ove prirodne uvjete da bi došli do kvalitetnih matica.
Sve dok je matica prisutna u društvu vlada opća harmonija, ona proizvodi feromone (kemijske supstance) i u pčelinjem društvu prisutan je rad i red (neki kažu savršeni) na najvišem nivou.

U ovom slučaju svaki od članova društva obavlja svoj dio posla prema starosnoj dobi i potreba unutar košnice. (da ne ponavljamo šta koja pčela u kojoj starosnoj dobi radi, to smo već naučili).

Šta se dešava ako nestane matica u košnici?!

Slika

Slika

Nestaje feromon koji ona luči.!

Ovo se obično dešava kada iz nepažnje zgniječimo maticu, kad nam odleti sa rama i ne vrati se u košnicu. U ovom slučaju nastaje alarmantno stanje u društvu.Pčele saznaju da su bez matice i prilagođavaju se novonastaloj situaciji. Eh sad nešto usput; kako vi možete prepoznati ovakvo stanje?(da u društvu nema matice)

Slika

Na izlazu iz košnice pčele se okupljaju i počinju da traže maticu.Čine to na način da na prednjoj strani zuje krećući se kružno, bezvoljno tumaraju tražeći maticu.Ako ovo uočite ovo je siguran znak da matice u košnici nema.

Ovako „neizvjesno stanje“ u košnici traje 2 sata do kada se pčele samoorganizuju i da bi sebi proizvele maticu kreću u izgradnju matičnjaka.

(A3) Slika

Kako odabiru larve na kojima će uzgojiti maticu?

Da bi što brže došle do matice pčele proširuju radiličke ćelije grade matičnjake u kojem je leglo različite starosne dobi od jaja do zrelog legla.
Najstarije larve od kojih će pčele proizvesti maticu do tog momenta hranjena je hranom kojom hrane larvu pčele.
Jedan dio matičnjaka pčele počinju da izgrađuju na tek ispiljenim larvama, koje do tog momenta primaju matičnu mliječ kao hranu.Zbog razlike u starosnoj dobi prvo će se izleći matica iz matičnjaka sa najstarijim larvama.

(A4) Slika

Sobzirom da je ova larva jedno vrijeme bila hranjena hranom buduće pčele, a poslije nastavila da prima hranu matice poslije izgradnje matičnjaka,iz ovog matičnjaka (iz najstarijeg) izleći će se matica lošeg kvaliteta.
Matica uzgojena na ovaj način zove se matica iz nužde ili prisilna matica i u pravilu je lošeg kvaliteta.Zašto?
Već smo gore dali odgovor:uzgojena od larvi starijih od 12 sati, samim tim i hranjena neadekvatnom hranom.Posljedica: Sitnija matica, manji broj jajnih cjevčica...itd itd.

Zašto ovo sve ispričasmo?

Sve gore navedeno koristimo pri uzgoju matica, već sam u uvodu rekao da mi to stanje „imitiramo“ prilikom uzgoja matica.

Kako?

Odstranimo maticu (privremeno ili stalno).

Zašto?

Da bi društvo doveli u ono stanje u koje sam opisao i pripremili ga za uzgoj matica, jer društvo kreće u izgradnju matičnjaka ako je obezmatičeno. (ako nema matičnog feromena.)
Šta ćemo i kakve larve mu ponuditi?
Larve iste starosti?

Opet zašto?

Da bi dobili kvalitetnije matice. Da nam se ne desi da neka matica prije ostalih na dan ili dva!
Kako će mo to dobiti?

To će vam neko drugi objasniti u drugom poglavlju, a mi nastavljamo dalje.


Matica iz rojidbenog nagona.

Kada u toku paše pčelinjem društvu ne obezbijedimo adekvatne uslove za normalan rad i život ono dobija rojidbeni nagon i počinje sa izgradnjom većeg broja matičnjaka.
Koji su to neadekvatni uslovi zbog kojih društvo može krenuti u rojidbeni nagon.Nabrojaću samo bez posebnog objašnjenja.
Slaba ventilacija, stiješnjenost kao posljedica neproširenja društva, nedodavanja satnih osnova na izradnju, i još mnogo toga,mogu imati za posljedicu rojevnog stanja.
Pčele u tom slučaju počinju sa izgradnjom većeg broja matičnjaka (nekad čak i do 50 komada) a nalaze se na donjem dijelu saća, koje matica zaleže. Važno je napomenuti da ih matica ne zaleže u isto vrijeme u istom danu.
Njega matičnjaka dobijena na ovaj način je neuporedivo bolja nego u prethodnom slučaju. Izgradnja matičnjaka u ovom slučaju izgrađuje se dosta povoljnim uslovima, uslovima dobre i jake paše, u društvu koje je na maksimalnom stadiju razvoja.Na njegi matičnjaka angažovano je dosta mladih pčela koje luče matičnu mliječ. (pčele starosti 5-15 dana)

Ovaj način uzgoja matica mnogo je hvaljen i osporavan.
Jedni tvrde da je antiselekcija u pčelarstvu, da se na taj način prenose negativne nasljedne osobine, dok drugi tvrde da su dobri, iz gore navedenih razloga.
Ja tvrdim da su i jedni i drugi u pravu, kako kad.
Ponovo na praktična pitanja pošto sigurno znam da vas ovo interesuje.
Da li ovakvo stanje mi možemo da izazovemo?
Odgovor:Naravno da možemo,već sam dao odgovor kad sam pojašnjavao kako i na koji način
Dolazo do rojevnog stanja i raspoloženja društva, a to je da ga ne proširijemo, da miu ne dajemo satnu osnovu na izgradnju.itd...Dosta zasad toliko.Sutra nastavljamo sa Maticom iz tihe smjene.
Ovo je bio moj razgovor sa vama koje ne vidim, ukoliko sam uspio u tome biće mi drago.
Molim te formatiraj ovo i dodaj ako imaš neku fotografiju nastavak slijedi već danas

TIHA SMJENA MATICA

Dešava se, ako pčelar redovno ne vrši smjenu matica da:
• Matica zbog starosti i dugog intezivnog nošenja počinje vremenom da polaže sve manje i manje jaja.
• Matica ne ispunjava uslove koje od nje zahtijeva društvo
• Matica je oštećena u nogu
• Matica ima izgrižena krila
• Matica je u toku sparivanja nedovoljno osjemenjena


Već sam napomenuo da pčelinje društvo se teško odlučuje za smjenu matice, ali će se u gore navedenim slučajevima to učiniti.
Kod ovog načina pčele najčešće izvuku 2-3 matičnjaka a rijetko kada 5. Ovi matičnjaci obično se nalaze na sredini rama.

(A5) Slika

Zbog malog broja matičnjaka i zaleženosti u isto vrijeme ovi matičnjaci su obilno hranjeni u izobilju mladih pčela.
Matice iz ovakvih matičnjaka su krupne i odlične su nosilje.Od svih načina uzgoja matica zamjena matica tihom smjenom je najpribližnija po uslovima za uzgoj selekcionisanih matica.
I kod ovog načina podijeljena su mišljenja u pčelarskoj literaturi
Jedan od nedostataka je što matica nasljeđuje osobine majke, tako da pčelinje društvo kreće u tihu smjenu u svako doba .
Ipak ako vam se ovo desi ne propustite priliku da sebi uzgojite maticu na ovaj način.
Ovo je moja preporuka i lični stav.
Ove godine imao sam maticu 2007 godište koja je napravila tihu smjenu i ja sam to „zloupotrijebio“ tri puta i dobio tri izvanredne matice koje su mi uzimile tri izvanredna društva. Odlične su nosilje i krupne su.
Da još napomenem vrlo bitno za ovaj način uzgoja matica,a to je da su u ovom slučaju u društvu prisutne i kćerka i majka matica i da se međusobno podnose, vrlo često na istom ramu, a poznato je da se dvije matice u društvu ne podnose.
Sa tihom smjenom sam dosta eksperimentisao i došao do određenih zaključaka i mogu reći otkrića, ali o tome možda nekom drugom prilikom. Za sada će i ovo biti dosta .Nastojim da vas što manje gnjavim .

Dobro proučite ponuđeni tekst i ne ustručavajte se pitati.
Postoje tri vrste ljudi- oni koji vide, oni koji vide tek kad im se pokaže i oni koji ne vide uprkos svemu. ( Leonardo da Vinci )
Azem
Čita i piše, odličan
 
Postovi: 585
Pridružen: 01 pro 2010, 18:01
Lokacija: Modriča

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 22 sij 2011, 18:23

..............................PČELARSTVO BOSNE I HERCEGOVINE

Organizacija foruma od strane istinskih pčelara i svih ljudi dobre volje za očuvanjem PRIRODE
Neformalno društvo udruženih pčelara oko pčelarstva "NAHL PČELARSTVO • Grapska Gornja • BIH



GENETIKA I SELEKCIJA KOD PČELE MEDARICE

.........................Slika

...................................SEMINARSKI RAD


VODITELJ SEMINARA: SENAD ĆEHIĆ


ORGANIZATOR:
PČALARSTVO BOSNE IHERCEGOVINE.
PČELARSTVO "NAHL", Grapska Gornja


PČELAR:
Schumy
Centralna Istra, HRVATSKA


Pazin, siječanj (januar)/ 2011.

___________________________________________________________________________


SADRŽAJ SEMINARSKOG RADA

1. GENETIKA KOD PČELA

1.1. Uvod u početke genetike
1.2. Pojava prvih kukaca na Zemlji
1.3. Podjela insekata u životinjskom svijetu

2. VRSTE PČELA KOJE SU PONIKLE U EUROPI

2.1. Apis mellifera ligustica
2.2. Apis mellifera carnica
2.3. Apis mellifera mellifera

3. VRSTE PČELA KOJE SU PONIKLE U AZIJI

3.1. Apis mellifera caucasica
3.2. Ostale vrste pčele medarice

4. NOVE VRSTE PČELA – UMJETNO UZGOJENE KRIŽANJEM PASMINA PČELA

4.1. Buchfast pčele

5. PČELINJE DRUŠTVO – ORGANIZACIJA I SASTAV

5.1. Matica
5.2. Radilice
5.3. Trutovi

6. UZGOJ I GENETIKA KOD PČELA

6.1. Genom
6.2. Genotip
6.3. Kromosomi
6.4. Gamete
6.5. Ženke (radilice, matica)
6.6. Mužjaci (trutovi)
6.7. Partenogeneza
6.8. Mutacije
6.9. Rodovnik kod pčela

7. SELEKCIJA KOD PČELA

7.1. Počeci sekecije pčela
7.2. Tko i kako vrši selekciju kod pčela?
7.3. Ciljevi programa selekcije kod pčela
7.4. Praktični primjer početka selekcije na pčelinjaku

8. GENETIKA PČELA – OSOBITOSTI KOD PČELA

8.1. Mehanizam određivanja spola u pčela
8.2. Anomalije pri razvoju legla u slučaju parenja u srodstvu
8.3. Odabir dobrog uzgojnog programa i primjena kod selekcije pčela


9. UZGOJ MATICA I TRUTOVA

9.1. Uzgoj matica
9.1.1. Starter
9.1.2. Finišeri
9.2. Označavanje matica
9.3. Sparivanje matica
9.4. Uzgoj trutova
9.3. Sparivanje matice i transport do pčelara - kupca


10. UZGOJNI CILJEVI UZGAJIVAČA U SELEKCIJI PČELA

11. UZGOJNI PROGRAM UZGAJIVAČA U SELEKCIJI PČELA

12. PASMINSKA SVOJSTVA I KARAKTERISTIKE PASMINE SIVE PČELE

12.1. Kubitalni indeks
12.2. Diskoidalni pomak
12.3. Dumb-Bell (Hantel) indeks
12.4. Korelacije
12.5. Boja kolutića
12.6. Širina tomentuma na četvrtom kolutiću
12.7. Duljina dlačica na petom kolutiću
12.8. Duljina rilca
12.9. Veličina goljenice zadnje noge


13. BIOLOŠKE KARAKTERISTIKE PASMINE SIVE PČELE

14. UZGOJNE METODE

14.1. Ispitivanje svojstava matica
14.2. Ispitivanje svojstava matica na pčelinjaku uzgajivača matica
14.3. Testiranja matica na testnim stanicama – "Performance test"
14.4. Povećanje produktivnosti
14.5. Brzina proljetnog razvoja
14.6. Agesivnost
14.7. Mirnoća pčela
14.8. Rojidbeni nagon
14.9. Tolerantnost na bolesti
14.10. Nagon za čišćenjem legla – "Pin test"
14.11. Test tolerantnosti na varrou
14.12. Uzgoj u srodstvu


15. SAŽETO O GENETICI U PČELA

16. ZAKLJUČAK

16.1. Genetika se primjenjuje u pčelarstvu preko selekcije pčela
16.1.1. Sindrom – «idealna pčela»
16.1.2. Kako možemo postići ove zahtjeve selekcije?
16.2. Selekcija
16.2.1. Neaktivnost
16.2.2. Izolirane regije – "otoci u prirodi"
16.2.1. Laboratorijska ispitivanja
16.2.2. Praktična ispitivanja
16.3. Izborpogodnih partnera tj. matice i truta
16.4. Kontrola parenja
16.5. Ponovno ocjenjivanje dobivenih rezultata
16.6. Selekcija pčela ima svoje granice - limite
16.6.1. Sačuvajmo sve genske odlike «krvnih raznolikih linija» na pčelinjaku
16.6.2. Čuvajmo se previše naglašenih rodbinskih veza na pčelinjaku
16.6.3. Ne dozvoliti da «dobre linije» postignute našom selekcijom - odumru
16.6.4. Čuvajmo se pogrešaka - ne donosimo zaključke u afektu i (ili) euforiji

17. ZA KRAJ – ZAPAMTIMO......
-----------------------------------------------------------------------------------------------

Korištena literatura:

1) Kezić N., Bubalo D., Dražić M.& grupa autora.
"Pčelarstvo"..................................................................................Zagreb, 2009.

2) Čerimagić, H. "Pčelarstvo"........................................................Sarajevo, 1882.

3) Umeljić, V. "Enciklopedija pčelarstva"........................................Kragujevac, 2008.

4) Relić, B. "Pčelarenje kao profesija i hobi"........................................Beograd, 2005.

5) Belčić, J. "Moj način pčelarenja"....................................................Zagreb, 1973.

6) Guzman-Novoa E., Hunt G.J., Page R.E., Fondrik, M.K.

7) Genetic correlations among honey bee (Hymenoptera:
Apidae) behavioral characteristics and wing lenght".............................................2002

8 ) Titer D. "Želje, mogućnosti i granice pri selekciji pčela"......................Gudovac, 2009

9) Umeljić, D. "U svijetu pčela"............................................................Split, 2002.

10) Laktić, Z., Šegulja, D. "Suvremeno pčelarstvo"...................................Zagreb, 2008.

11) Rihar, J. "Odgajivajmo bolje pčele"..............................................Ljubljana, 1976.

12) Belčić, J., Katalinić, J., Loc D. & grupa autora.
"Pčelarstvo"....................................................................................Zagreb, 1977.

13) Belčić, J., Sulimanović, Đ. "Zlatna knjiga pčelarstva"..............................Zagreb, 1982.

14) Konstantinović B., "Praktično pčelarstvo II dop. Izdanje".........................Beograd, 1976.

15) Kezić, N., Kobra, M. "Uzgojni program sive pčele
(apis mellifera carnica)"..............................................Zagreb, 2005.
16) Puškadija, Z., "Uzgoj i selekcija pčela"...............................................Zagreb, 2004.




_______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 24 sij 2011, 21:14

1. GENETIKA KOD PČELA

1.1. UVOD U POČETKE GENETIKE

Da bi razumjeli moj seminrski rad iz područja "GENETIKA PČELA MEDARICA", moram krenuti ispočetka:
Sva živa bića se proučavaju kroz evoluciju, koja počinje od povezivanja molekula sa jednostavnom građom u složemije organske molekule a stvaranjem ovih složenijih molekula stekao se uvjet da su se u dalekoj prošlostirazvile i potpuno oblikovale prve stanice, zvane prastanice.
Za vjerodostojnost opstanka i postanka života na Zemlji uzima se onaj čas kada su prastanice poprimile tri osnovna obilježja života:

1.) Metabolizam
2.) Rast
3.) Reprodukciju

Nakon formiranja jednostaničnih organizama pojavljuju se kolonije stanica.
Slijedeći korak pojedini dijelovi ovih kolonija bio je uža specijalizacija za reprodukciju ili za sakupljanje hrane. Ovo je vrijeme kada se jednostanične jedinke preobražuju u višestanične jedinke. Tako su nastale segmentirane životinje.
U građi tijela tu se javlja kolutićavost, koji u nizu sadrže po prilici jednak broj organa ovoga bića.
Kretanje ovakvoga bića može biti samo po dužini tijela. Tako se dešava da je samo jedan dio u češćem kontaktu sa hranom ili sa neprijateljima. Pojedini dijelovi tijela se bolje razvijaju i na ove vanjske podražaje su osjetljiviji. Pojvljuju se najvažniji organi kao što su oči, antene i usta. Zbog potrebe da se koordinira i uskladi cijeli sustav, razvijaju se potom živčani sustav, u vidu dugih vlakana koja se protežu kroz cijelo tijelo kako bi mogla koordinirati sa pojedinim osjetilima u različitim kolutićima, šaljući elektro-impulse koji se pretvaraju u nagon za pokretom i razvijaju mišićno tkivo. U prednjem dijelu tijela su jače izraženi osjetilni organi i tu se razvijaju tzv. gangliji. Taj veliki ganglij je osnova mozga.
Cijeli ovaj opisani slijed počinje već u jajetu, pa se kroz ličinku, lutku i pčelu koja se u potpunosti razvije prije svoga rođenja prenosi na jedinku koja se 21 dan od snesenoj jajeta oslobađa svoga "stana" u saću i izlazi u mraku košnice na svoj prvi kontakt sa ostalim pčelama – svojim sestrama.


1.2. POJAVA PRVIH KUKACA NA ZEMLJI

Prvi kukci su se pojavili u kasnom paleozoiku prije 290 ÷ 350 milijuna godina.
Za današnji svijet kakvoga ga poznamo i doživljavamo danas, važnije je razdoblje kasnog mezozoika, poznatijeg kao razdoblje kreda za koje je razdoblje važna pojava prvih sisavaca koji su počeli zamjenjivati dinosaure, koji su dominirali do ovga razdoblja.
U kredi su se pojavile prve biljke cvjetnice (kritosjemenjače), pa se tako stvorio preduvjet za razvoj pčela.

(s2) Slika
Slika1.Pčele su se pojavile na Zemlji prije80 milijuna godina.......


1.3. PODJELA INSEKATA U ŽIVOTINJSKOM SVIJETU

Pčela medarica ima zajedničke korijene sa osama. Pojavom i burnim razvojem biljaka-cvjetnica ose, koje su mesožderi i prehranjuju se hvatanjem živog plijena, imale su pomanjkanje hrane-mesa u prirodi jer je sve više cvjetnica davalo obilje nektara i peludi. Tako neke ose tada, a i danas (osa kopačica-sphegidae), prelaze na biljnu hranu koja je bila dostupnija. Tako se usni aparat koji je bio prilagođen hvatanju živoga plijena polako adaptira i modificira u sklop koji lakše sakuplja i transportira pelud i nektar.
potpuni preobražaj dogodio se prije 80.000.000 godina kada se ovaj aparat za prikupljnje biljne hrane u osa potpuno preobrazio u aparat za isključivo sakupljanje nektara i peludi.
Dakle pojava pčela medarica u današnjem obliku se uzima prije 80.000.000 godina.
Da bi razumjeli pojavu i razvrstavanje kukaca do naše pčele medarice, prikazati ćemo rodoslovno stablo pčele medarice.

(s3) Slika

Podjela u rodoslovnom stablu dovela nas je do potporodice Apinae –prave pčele.
Za pčelarstvo je važan samo rod – vrsta APIS, kako je gore i navedeno.

Pčela je socijalni kukac, koja može preživjeti jedino u kolonijama, koje su uređene po tipičnom modelu zajedništva koju zovemo pčelinja zajednica ili pčelinje društvo.
Pčelinja zajednica ima tri (3) oblika ustroja svojih članova, koje ćemo najbolje razumjeti ako ih složimo po kastama.

Reproduktivnu mogućnost ima samo jedna spolno dozrela ženka koju nazivamo matica.
Ona nese oplođena jaja iz kojih se razvijaju radilice, koje su spolno nedozrele ženke sa isključivom ulogom oko organizacije i provedbe svih aktivnosti u košnici.
Matica nese i neoplođena jaja iz kojih se razvijaju muški potomci matice koje nazivamo trutovima. Njihova je uloga u pčelinjem društvu isključivo rasplodna, tj. nastavka i održanje svoje vrste.

Međusobna ovisnost biljke-cvjetnice, koja treba pomoć pri oprašivanju i oplodnji svojih budućih plodova i kukca-medonosne pčele koja može izvršiti ovu funkciju je jedno od malih čuda prirode. Da bi privukla kukca i dala mu nagradu za njegov trud oko oprašivanja cvijeta, biljka proizvodi nektar, slatki sok koji biljci uopće ne treba, ali treba kukcu-pčeli da se njime hrani. Nektar biljka proizvodi u nektarijama koji su sastavmi dio svakog cvijeta biljke-cvjetnice. Kod različitih cvjetova je različit sastav nektara, boja, i količina izlučevine. Uljana repica sve više medi što ju više pčela posjećuje, kaduljin cvijet odmah nakon posjeta pčela u jednom danu počinje venuti i ne proizvode više nemtar. Na vrhu grma (stabla) cvjetovi luče manje nektara ali ima veći postotak šećera, i obratno, donji cvjetovi su izdašniji u količinama izlučenog nektara sa manje šećera.

Na lučenje nektara utječu dva faktora: tlo na kojem raste biljka, i vrijeme koje se u određenom trenutku nalazi na staništu biljke. Ova dva faktora su u međusobnoj ovisnosti, pa je za praktično pčelarstvo vrijedno upamtiti da temperatura i vlažnost zraka uvelike ovisi o relativnoj vlazi mikroklime koja okružuje biljku. Najoptimalniji su uvjeti kada je noću temperatura iznad 10C, a danju od 18 ÷ 32*C. Kada je relativna vlaga visoka, izlučivanje nektara je pojačano, ali sa manjim sadržajem šećera, obrnuto kada je relativna vlaga manja, izlučivanje nektara je manje ali je postotak šećera veći. Nektar upija više vlage iz zasićene atmosfere nego iz suhog zraka, a naročito su tome podložni izloženi otvoreni cvjetovi sa količinom nektara koja čeka kukca-pčelu.
Generalna formula za medenje bilja je vlažnost zraka 60÷80%, a tla 50÷60%.
Biljka izlučuje nektar isključivo radi svoje oplodnje, tj. reprodukcije, koju odrađuju kukci, u najvećoj mjeri pčela medarica. Od ubranog nektara pčela medarica jedina proizvodi med, pa se smatra najkorisnijim kukcem u gospodarskom smislu.
Opće je uvriježeno mišljenje da su pčele korisne samo zbog svojih proizvoda – meda, voska, propolisa, peluda, matične mliječi i pčelinjeg otrova, ali prava korist je od oprašivanja biljaka koje izvrši pčela medarica.
Medonosna pčela opraši oko 75% svih cvjetnica, ostatak otpada na bumbare, solitarne pčele i neke ostale manje važne i brojne kukce koji su zanemarivi u doprinosu općem oprašivanju biljaka cvjetnica.

(s4) Slika
Slika 1. Pčelama je pelud – kruh....

Medonosna pčela Apis mellifera danas je rasprostranjema po čitavom svijetu.
Prve pretpotopne (pradavne) postojbine su joj u:
1.) Europi
2.) Africi
3.) Zapadnoj Aziji
Adaptibilnost (mogućnost prilagodbe) medonosne pčele je izuzetna, pa su rasprostranjene od ekvatorijalnih područja do Južnog i Sjevernog polarnog kruga.

U izvornim područjima Europe, Afrike i Zapadne Azije (Bliskog istoka), pčele su ostale naraštajima prepuštene prirodnoj selekciji. Pčele su se prilagodile lokalnom zemljopisnom području gdje su živjele pa ih mnogi definiraju kao zemljopisne pasmine, koje su se prilagodile okolišu, ali ne uvijek i pčelaru.

Pasmine pčela se određuju prema biometričkim i molekularnim metodama.
Mjere se određeni dijelovi tijela:

* Širina prsa
* Širina trbušnih segmenata
* Dužina rilca
* Dužina nogu
* Dužina krila

Zato i postoji klasifikacija medonosnih pčela prema:

1.) Tipu, destinaciji (mjestu) na kojem je otkrivena
2.) Pronalazaču
3.) Destinaciji (mjestu) na kojem je sada raširena i gdje se sa njom pčelari

(s5)Slika
Slika 1. Pčelama je svaki cvijet koji luči nektar – poželjan....

Tako u razredu pčele medarice imamo u globalnoj klasifikaciji:

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 24 sij 2011, 21:37

2.) VRSTE PČELA KOJE SU PONIKLE U EUROPI

Postoje 3 (tri) osnovna tipa po porijeklu iz Europe:

2.1. APIS MELLIFERA LIGUSTICA , pronađena i klasificirana po pronalazaču Spinola-i,
godine 1806 – poznata u cijelom svijetu kao Talijanska pčela. Prva joj je postojbina Apeninski poluotok (Italia), a njeno širenje na sjever su zaustavile Alpe. Vrlo je rasprostranjena i skoro 100% prisutna u USA (Sjeverna Amerika), Južnoj Americi, Australiji i u Južnoj Europi.
Vrlo je prihvaćena, poznata i sačuvana kao komercijalno uspješna u cijelom svijetu.

Ona je vrlo blage ćudi, ne baš poznatih osobina da sačuva i obrazuje pravo zimsko klupko ali proizvodi vrlo puno meda. Nepoželjne osobine su joj da formira velika, ponekad ogromna društva u toku zime, što je osobine njezine prvobitne postojbine – Južne Italije, (Ligurski-Đenovski zaljev), gdje su zime blage, sa ranim početkom proljeća, tako da ne treba brinuti o količinama hrane koju troši zimi. Zato je vrlo neekonomična i troši ogromne količine hrane u toku zime. U USA ju zbog ove osobine ne nastoje očuvati kroz zimu, jer je vrlo neekonomična, pa najesen veliki komerciojalni pčelari uništavaju u sjevernim dijelovima (Montana, Nebraska, Ilinois, Sjeverna Kalifornija), a na proljeće nabavljaju tzv. paketne rojeve iz južnih dijelova USA (San Dijego, Louisiana, Florida), i Meksika. Ove paketne rojeve komercijalni pčelari nastoje brzo i burno razviti do glavnih paša, kada ih maksimalno iskoriste za proizvodnju svih vrsta pčelinjih proizvoda….

Po boji se ova pasmina odmah raspoznaje jer ima izrazito žutu do oker boju, tako da su matice obično obojene kao zlatnom bojom i vrlo lijepo izgledaju. Trutovi su također žute boje, i crtići koje obično djeca (a i mi odrasli) gledamo su nalik na trutove ove pasmine (Maja-pčela i Pavo-trut). Vrlo je popularna vrsta pčela, često je zovu i "zlatna pčela" – (Aurea).
To je sitnija vrsta pčele, sa izduženim tijelom, duljih krila i nogu, a tu osobinu imaju sve pčele iz južnih krajeva.
##MEDONOSNE OSOBINE## Imaju dulje rilce, (6,3÷6,6mm), vrlo su nervozne i agresivne. Imaju polagan proljetni razvoj, zajednica se razvije do vrlo jakih zajednica u kasno ljeto i u jesen. Prezimljavaju u velikim zajednicama i troše ogromne količine hrane za prezimljavanje. U hladnijim područjima teško podnose zimu. Ako su u toku paše prinosi slabi u vrijeme glavnih paša, često znaju stradati od gladi. Ponašanje na saću varira, najčešće su mirne kod pregleda. Nemaju izraženu sklonost rojenju. Sklone su krađi. Imaju slabije razvijen instinkt za sakupljanje hrane. Slabo brane košnicu i nemaju izražen obrambeni nagon.
Dlačice su guste i kratke, kubitalni indeks se kreće od 2,0 do 2,7.

(s6)Slika
Slika 1. Duljina rilca presudna je kod skupljnja nektara......


2.2. APIS MELLIFERA CARNICA, pronađena i klasificirana po pronalazaču Pollmann-u, godine 1879 - poznata u cijelom svijetu kao Kranjska pčela, prema regiji u Sloveniji gdje je izvorno prvi puta zatečena, pronađena i klasificirana. Vrlo je rasprostranjena i 100% prisutna u Sloveniji, i južno od Slovenskih Alpa, prostora Panonske nizine (Hrvatska, Srbija, BiH) i Balkanskog poluotoka (Bugarska, Rumunjska), dakle u cijeloj regiji Sjevernog Balkana. Njezino opće-poznato ime je Kranjska pčela. Vrlo je popularna među pčelarima zbog svoje izrazite blagosti i blagom, skoro nezainteresiranom ponašanju kod pregleda društava. Po veličini spada u serdnje veliku, prema ostalim vrstama (Talijanska pčela) ponekad izgleda mala…

Kranjska pčela zadržava pretežno tamnu do sivo-crnu boju, a društva su preko zime smanjena na mala klupka, koja se zadovoljavaju sa najoskudnijim zalihama hrane od svih poznatih pasmina medonosnih pčela. Razvoj na proljeće je vrlo buran, brz, nalik na "eksploziju" cijele populacije u jednoj košnici, što je opet značajka iz prošlosti budući je izvorno potekla iz hladnih krajeva, južno od Slovenskih Alpa, gdje su proljeća kratka, kišovita, a ljeta suha, vrlo topla i skoro bez paše. Kranjska pčela je ipak u osnovi planinska pčela, gdje je udomaćena stotinama godina i nijedna ju vrsta ovdje ne može po ničemu nadmašiti. Znači poželjna je u hladnijim klimatskim područjima.
Postoje podvrste koje su se nastanile u pojedinim regijama ovih krajeva na Balkanu, pa se mogu nabrojiti podvrste: slovenska primorska, središnjeg masiva, alpska, hrvatska primorska, slavonska, planinska (G. Kotar), isto tako u BIH i Crnoj Gori, te Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj......

Podvarijeteti ove pasmine su:

2.2.1. APIS MELLIFERA CARNICA – alpina (Austrija alpski dio Slovenije)
2.2.2. APIS MELLIFERA CARNICA – pannonica (Južna Austrija i Panonska nizina)
2.2.3. APIS MELLIFERA CARNICA – mediterana (obalni i otočni dio Hrvatske, južni dio BiH)


##MEDONOSNE OSOBINE## Imaju dugo rilce, (6,4÷6,8mm), to su najmirnije od svih vrsta pčela. Imaju buran proljetni razvoj, zajednica se razvije do vrlo jakih zajednica u rano proljeće prije glavnih paša. Ako nema unosa peludi ljeti, razvoj legla za stane, pa nam se često čini da je društvo izgubilo maticu, ali nije tako. Ujesen se veličina zajednice naglo smanjuje. Prezimljavaju u malim zajednicama i troše relativno malo hrane za prezimljavanje. U hladnijim područjima vrlo dobro podnose zimu. Prostor lijepe propolisom manje od drugih europskih pasmina pčela. Jedina im je loša osobina izraženi nagon za rojenjem, što je posljedica razvoja pčelarstva kod nas i težnja proizvodnje čim većega broja rojeva. Ovo se u novije vrijeme nastoji selekcijom smanjiti.

Boja hitina (oklopa) ove naše pčele je tamna, gotovo crna, a tijelo joj je obraslo gustim sivim dlačicama, pa ju naši narodi zovu od milja "sivka". Naša "sivka" je nastala i razvila se u krajevima gdje su promjene u prirodnom okruženju brze, sa dugim i oštrim zimama i vrućim i suhim ljetima. Zato su joj brzina i vitalnost te energična reakcija na svaku promjenu vremenskih uvjeta glavne vrline. Dobro brane košnicu i nisu agresivne.
Dlačice su guste i kratke, boje izrazito sive, a kubitalni indeks se kreće od 2,4 do 3,0,
tipičan je 2,7
(po Ruttner-u, 1988.god).

(s7)Slika
Slika 1. Pčela istovremeno skuplja nektar i pelud na istom cvijetu....


2.3. APIS MELLIFERA MELLIFERA, pronađena i klasificirana po pronalazaču Linnaeus-u,
godine 1758 - poznata u cijelom svijetu kao "tamna nordijska pčela", također zvana i kao Njemačka crna pčela. Ime potiče iz regije Sjeverne Europe, gdje je najranije otkrivena od svih vrsta medonosnih pčela, (1758. god.), gdje se intenzivnije počela udomaćivati u moderno vrijeme, te je prenesena sa prvim iseljenicima iz Sjeverne Europe u Sjevernu Ameriku, u doba kolonizacije. Ekotipovi (podvrste) ove pčele su i francuska, te ukrajinska gdje su nastale i razvile se odijeljeno od tipa u Sjevernoj Europi.

To je velika vrsta pčele, tamne do potpuno crne boje, crnih dlačica po tijelu, rijetko obraslim sa najmanjim nagonom za skupljanje propolisa od svih prije opisanih vrsta.
##MEDONOSNE OSOBINE## Imaju kratko rilce, (5,7÷6,4mm), vrlo su nervozne i agresivne. Imaju polagan proljetni razvoj, zajednica se razvije do srednje veličine i jakosti. U kasno ljeto imaju najrazvijenije zajednice, u zimu ulaze sa sa puno pčela. Nemaju izraženu sklonost rojenju. Sklone su krađi, za vrijeme pregleda košnica su vrlo nemirne, bježe sa saća, razmile se po svim dijelovima košnice, čak po bočnim stranicama pa je pregled otežan. Osjetljive su na bolesti legla, loše se brane od voskovog moljca.
Dlačice su rijetke i duge dlačice, boje izrazito crne, kod trutova sive, a kubitalni indeks se kreće od 1,3 do 2,1

(s8)Slika
Slika 1. Samoniklo medonosno bilje izvor je bogate "gozbe" pčele medarice ....


Podvarijeteti Europskih vrsta pčela su razvijeni oko Mediterana, pa tako poznajemo (ukratko):

a.) APIS MELLIFERA IBERICA, klasificirana po Engel-u, godine 1999.
To je pčela Iberskog poluotoka (Španjolska i Portugal)
b.) APIS MELLIFERA CERCROPIA, klasificirana po Kiesenwetter-u, godine 1860.
To je pčela Južne Grčke.
c.) APIS MELLIFERA CYPRIA, klasificirana po Pollmann-u, godine 1879.


To je pčela otoka Cipra. Ova južna pasmina ima osobinu izraženog bijesnog i razjarenog ponašanja pri pregledu, u usporedbi sa Talijanskom pčelom od koje je vjerojatno i potekla, ali je na njezinu ćud utjecala relativna izoliranost otoka Cipra kroz duga stoljeća ranih srednjovjekovnih doba (Križarski ratovi) i u modernije doba izoliranost od ostatka svijeta (podjela otoka Cipra) i zaustavljanje normalnog kretanja ljudi, roba i trgovine (20 stoljeće do danas). Prirodna granica otoka Cipra je Mediteransko more, koje je ovdje odigralo presudnu ulogu za razvoj i oblikovanje osobina ove pčele.

d.) APIS MELLIFERA RUTTNERI, klasificirana po Sheppard-u, Arias-u, Grech & Meixneru
1997 godine. Toje pčela otoka Malte, koja je potekla sa ovoga otoka i na njemu se
i dalje uzgaja i održava.
e.) APIS MELLIFERA SICULA, klasificirana po Montagan-u, godine 1911.

To je pčela sa otoka Sicilije, sa podvarijetetima iz obalne oblasti i unutrašnjosti
otoka. Najraširenija je na zapadnom dijelu otoka.

SLIKA 1. Na donjoj slici se jasno može uočiti veličina pojedine pasmine, boja zatka te proporcija veličine krila u odnosu na ciejlu duljinu tijela, veličinu glave naspram veličine cijelog tijela te osobitosti oblika i boje zatka, sa obršćenošću zatka dlačicama. Jasno se vidi zašto našu pčelu apis mellifera carnica zovemo "sivka"
(s9)Slika
SLIKA 2 Na gornjoj slici se jasno može uočiti proporcija veličine same pčele koja se nalazi na saću, boja same pčele i saća kao pozadine sa izraženom osobitosti oblika i boje zatka, i položaja krila "u radu". Opet se vidi iizražena boja naše "sivke"

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 24 sij 2011, 23:48

3.) VRSTE PČELA KOJE SU PONIKLE U AZIJI

3.1. APIS MELLIFERA CAUCASICA, pronađena i klasificirana po pronalazaču Pollmann-u,
godine 1889 - poznata u cijelom svijetu kao Kavkaska pčela, prema regiji u planinama Kavkaza gdje je izvorno prvi puta zatečena, pronađena i klasificirana. Vrlo je rasprostranjena u zemljama oko Kavkaza i južnije, te istočnije od toga, oko sjevero-zapadnog dijela Kaspijskog jezera, pa je prema tome i jedna njezina podvrsta IRANSKA PČELA, oko koje je i počeo ovo moje javljanje! Najrasprostranjenija je u Gruziji, Azarbajdžanu i Armeniji te Kavkazu, po čemu je i dobila ime.

Postoje dva ekotipa ove pčele a to su siva kavkaska i siva gruzijska pčela. Općenito je kavkaska pčela sa svojim podvrstama poznata i cijenjena kao marljiva, prilično radišna, a u deformacije oba dva ekotipa ove izvorne pasmine se ubraja prenaglašena osobina lijepljenja cijele košnice propolisom.
Spada u velike do srednje vrste pčela, u velikom postotku je sivkaste boje, što joj je i osnovna boja koja je zatečena još godine 1889, kada je prvi puta pronađena i klasificirana.

##MEDONOSNE OSOBINE## Imaju najduže rilce od svih pasmina pčela, (oko 7,0mm), vrlo su blage, dobro brane košnicu od krađe, a rijetko napadaju ostale zajednice. Slabo se roje, i jako dobro zimuju. Izlijeću iz košnice i pri nižim temperaturama.

3.1.1.) Podvrsta causasice, ali ipak kasnije kada je Kavkaska pčela klasificirana kao zasebna pasmina je i IRANSKA PČELA, APIS MELLIFERA REMIPES, pronađena i klasificirana po pronalazaču Gerstäcker-u, godine 1862 - poznata u cijelom svijetu kao Iranska pčela, koja je pronađena i klasificirana oko Kaspijskoj jezera, na južnom dijelu i u unutrašnjosti Irana (Perzije), u gorskim brdovitim krajevima Irana.

(s10)Slika
Slika 1. Kavkaska pčela ima najdulje rilce kod pčela medarica....


4.2. OSTALE VRSTE PČELE MEDARICE

Prije su nabrojene vrste pčela koje su izvorno poniknule u Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji, koje nećemo promatrati, jer za nas u našoj široj regiji nemaju nikakvog gospodarskog značaja (Apis dorsata, Apis cerana, Apis florea).

Isto se odnosi i na orijentalne pčele (Apis mellifera meda), pčela iz Irana i Iraka,
Pčele Primosky (Apis mellifera primorsky), pčela iz regije na istočnoj obali Rusije, na Tihom oceanu. Smatra se da je upravo ovdje prvi puta zabilježena i registrirana pojava nametnika varroa destruktora, kojoj je izvorno domaćin pčela apis cerana, i kojoj je postojbina ova regija. Nakon otvaranja Istočne Rusije naseljavanju u 19. stoljeću, izgradnjom Transibirske željezničke pruge, apis cerana se križala sa apis melliferom koja je donesena iz Europe.
Tako je krenuo ciklus varroe destructor u pohodu na cijeli svijet.

(s11)Slika
Slika 1. Pčela medarica skuplja pelud na cvijetu trešnje.....


4.) NOVE VRSTE PČELA – UMJETNO UZGOJENE KRIŽANJEM PASMINA U PČELA

4.1. BUCHFAST PČELE, uzgoj započeo oko 1920 godine u Engleskoj u samostanu Buchfast Abey, pa su tako i dobile ime. To je križanac Apis mellifere-mellifere (domaće pčele) i uvezene Apis ligustice (Talijanske pčele). Godine 1960 ove dvije vrste pčela kao osnovni varijetet je križan i stabiliziran u uzgoju sa Apis mellifera cercropia (Grčka pčela), zatim Apis mellifera anatolica (Turska pčela).

Osnovna zamisao stručnjaka koji provode ove testove su otpornost i imunitet koji ovi križanci postižu na bolesti, naročito nametnika svih vrsta, uključujući i varrou destructor.
U najnovije vrijeme se ispituju Apis mellifera monitcola (planinske pčele sa istočno-afričkog planinskog pojasa), Apis mellifera sahariensis (pčele sa rubnih područja Sahare iz Maroka) i Apis mellifera lamarckii (pčele iz Egipta)
Osnovna zamisao stručnjaka koji provode ove testove su otpornost i imunitet koji ovi križanci postižu na bolesti, naročito nametnika svih vrsta, uključujući i varrou destructor.


______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 25 sij 2011, 00:09

5.) PČELINJE DRUŠTVO – ORGANIZACIJA I SASTAV

Prema načinu života pčela je tzv. socijalni kukac. Živi samo u mnogobrojnim zajednicama, koje broje po nekoliko desetaka tisuća čalnova. Ne može živjeti pojedinačno tj. solitarno, ikako živi nekoliko vrsta njezinih rođaka koje nazivamo solitarnim pčelama. Ovakav ustroj je nastao evolucijom, jer se i dandanas po nekim reakcijama i ponašanjima pojedinih jedinki vidi da su živjele pojedinačno.

Borba za životnu sredinu i uzgoj podmlatka, rezultirao je evolucijom u organizaciju u kakvoj danas nalazimo pčele, sa izrazitim načinom života u zajedništvu, koje se formira kao pčelinje društvo, tj. zivekao kao socijalni kukci.

Tako cjelokupna organizacija u košnici i sav rad koji pčele obavljanu služe pčelinjem društvu kao cjelini.

Članovi pčelinjeg društva su:

a) ŽENSKI – matica i radilice
b) MUŠKI – trutovi


5.1. MATICA je jedina spolno zrela ženka u društvu koja je zadužena isključivo na produljenje i reprodukciju vrste.
U svakom se društvu nalazi samo jedna matica, rijetko dvije (samo u slučaju tihe smjene matica i u vremenu pred rojenje kod pojave tzv. rojeva-drugenaca i trećenaca).

Matica osim nesenja jaja ne obavlja nikakve druge poslove u društvu.
Ona je u svome reprodukcijskom vijeku majka svih pčela koje su se razvile u društvu, kako radilica, tako i trutova, te svojih ženskih nasljednika – novostvorenih matica.

Matica je najveća jedinka u društvu, razvija se iz oplođenog jajeta, a dužina joj je od 15÷20mm, sa težinom od 0,23 grama u vrijeme svoje najveće aktivnosi (nesenju jaja u punoj sezoni medenja biljaka). Lako se raspoznaje i odudara izgledom od ostalih pčela po tome što jojo je zadak dulji za cijelu dužinu krila koja joj pokrivaju polovinu zatka, koji je i širi nego u radilice.

Najvažniji organi su joj reprodukcijski, i po tome se razlikuje od ostalih pčela:

a) jajnici koji ispunjavaju najveći dio volumena zatka
b) spermoteka koja je organ za oplodnju ili neoplodnju jaja


Ostali organi kao košarice za nošenje peluda, voskovne žlijezde su zakržljali
Imaju izrazit osjećaj za orijentaciju i snalaženje u prostoru, i to u potpunom mraku košnice, jer osim na parenje, matica nikada više ne izlazi iz košnice.
Održava sklad i ravnotežu u društvu svojim izlučevinama koji se zovu feromoni.
Matica prosječno živi 3 do 4 godine.

5.2. RADILICE su najbrojniji čalnovi pečlinjeg društva. Spojni organi su im zakržljali jer nemaju kod njih funkciju reprodukcije.
U društvu živi nekoliko desetaka tisuća radilica, u vrijeme glavne paše i do 70.000, a zimi oko 10.000 do 15.000 jedinki u prosjeku.

Radilice obavljaju sve radove u društvu, a to su:

a) uzgoj legla
b) gradnja saća od voska
c) čišćenje košnice
d) obrana društva od vanjskih neprijatelja i uljeza
e) skupljanje hrane


Radilice su u prosjeku duge 12÷14 mm, težina im je prosječno oko 0,1 gr., a razvijaju se iz oplođenog jajeta.
Kod formiranja društva težina od 1 kg pčela je 10.000 kom jedinki pčela.
Spolni organi su zakržljali pa je dužina zatka kratka, jedva prelazi dužinu krila, a ostali Organi za obavljanje funkcija koje smo gore nabrojili su dobro razvijeni (za skupljanje hrane, za gradnju saća, za nošenje peludi, za hranjenje legla, a žalčani je aparat razvijen do savršenstva jer je stalno u punoj funkciji.

U košnici je podjela poslova izvršena prema starosnoj dobi pčela radilica. Kod ulaska u zimu, pri formiranju tzv. dugoživućih (zimskih) pčela one radove koje pčele obavljaju ujesen prije formiranja klupka, nastavljaju raditi u proljeće.
Pčela radilica u prosjeku živi oko 4÷6 tjedana u doba intenzivne paše, a za vrijeme smanjenih aktivnosti (u kasnu jesen i zimi) životni vijek je nekoliko mjeseci.

(s12)Slika
Slika 1. Pčela medarica "u akciji".....


5.3. TRUTOVI su spolno zreli muški čalnovi društva. Njihova brojnost u košnici je od nekoliko stotina do par tisuća, obično oko 1000÷2000 tisuće.
Zaduženje trutova je isključivo u reprodukciji, a i tu ulogu izvrše samo rijetki, i to samo jednom u životu. Ostale radove trutovi ne obavljaju, a u doba najvećeg intenziteta uosa nektara i glavne paše, služe za grijanje legla.
Svako društvo odgaja svoju populaciju trutova, to je životna potrba društva, u društvu koj nema trutova za vrijeme glavne paše aktivnost društva oslabi i javlja se tromost i nevoljkost kod obavljanja zaduženja radilica. Dužina trutova je veća nego kod radilica, širi su i krupniji od njih. Najizraženije su im oči, koje pokrivaju ½ glave, a služe u reprodukcijsku svrhu kod osmatranja gdje se nalazi matica na svadbenom letu.
Trutovi su duži i širi od radilica, dužina im je 15÷17 mm, a težina oko 0,196 gr., pa su kvadratučnog-zdepastog oblika.

Trutovi se razvijaju iz neoplođenih jaja, a ova se pojava naziva partenogeneza.
Prvi ju je uočio i dokazao poznati pčelar i stručnjak Johanes Đerzon, (1811-1906), porijeklom Poljak rođen u mjestu Lovkovic, koje je tada potpadalo pod Njemačku. Njegov je doprinos razvoju suvremenom pčelarstvu nemjerljiv. Godine 1835 konstruirao je košnicu tzv. Đerzonku. To je bila prva košnica sa pokretnim saćem, a konstrukcija okvira kakav danas poznajemo nije postojala, već su pčele gradile saće na satonoši-letvici koja je ležala u utorima bočnih stijena košnice, na «toplo», tako da se zadnji okvir mogao vaditi samo ako su se prednji već izvadili.

Košnica se otvarala sa stražnje strane, slično kao danas AŽ-košnica. Već eć deset godina kasnije 1845. godine, otkrio je partenogenezu, koja je jedno od temeljnih načela genetike u pčela. Originalna tvrdnja o partenogenezi tada neshvaćenog, a poslije itekeo priznatog pčelara-stručnjaka je glasiala: «Od svih jaja iz matičinih jajnika, kada se ne oplode razviju se mužjaci-trutovi, a kada se oplode razviju se ženke-pčele i matice

Trutovi ne obavljaju nikakav rad u društvu, tako da nemaju ni organe za skupljanje hrane, a nemaju ni obrambeni mehanizam – žalčani aparat. Životna im je dod 3÷6 mjeseci, a potkraj ljeta i u ranu jesen, budući je obavljena reproduktivna faza oplodnje matica, sa prestankom paše, pčele ih izbacuju iz košnice, a kako nemogu sami opstati, ugibaju vrlo brzo.
izuzetno trutovi ostaju u košnici cijelu zimu, i to u slučaju da društvo ostane bez matice.

(s13)Slika
Slika 1. Pčele svoj "dom" mogu izgraditi i na na oko neprijatnim mjestima za život u svojoj koloniji – pčelinjem društvu.

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 25 sij 2011, 21:38

6.) UZGOJ I SELEKCIJA PČELA

U pčelinjem društvu obiteljski odnosi se razlikuju od svih drugih životinjskih vrsta koje se uzgajaju po načinu parenja , po socijalnoj strukturi i po razvoju muških članova iz neoplođenih jaja.
Pčelinje društvo sačinjavaju:

1.) JEDNA MAJKA – MATICA
2.) Više očeva – TRUTOVI, koji su trajno prisutni u društvu sve dok matica u
spermoteci ima spermu trutova sa kojima se parila
3.) Potomci majke i različitih očeva – RADILICE
4.) Potomci majke – TRUTOVI


Unutar jedne pčelinje zajednice se nalazi uobičajeno 15 do 30 potporodica tj. grupa radilica koje imaju istoga oca (truta). Zbog činjenice da je sva sperma koju proizvede jedan trut istog sastava i porijekla, tj. identična je, svaka od ovih potporodica sastoji se od seatara koje koje imaju veću srodnost nego kod drugih životinja. Zato se ove radilice u istoj potporodici nazivaju i supersestre.

Supersestre imaju 3/4 istovjetnih gena, jer su preko oca nastale iz genetski istovjetne osnove, a po majci imaju prosječno ½ istovjetne genetske.
Radilice iz različitih potporodica imaju istu majku, ali različite očeve.
One su dakle – polusestre, a imaju 1/4 istovjetnih gena.

U slučaju da se matica parila sa dva truta koja su braća, tada će njihovi potomci – radilice biti međusobno sličniji nego što su to polusestre.
Ako uzmemo u obzir da je pčelinje društvo složena obiteljska struktura, svi principi nasljeđivanja vrijede i za pčele.

6.1. GENOM je skup svih gena u stanici ili organizmu, ili ukupna količina deoksiribonukleinske kiseline (DNK) u tjelesnoj ili somatskoj (znači ne spolnoj ) stanici jedinke određene vrste.

6.2. GENOTIP je ukupni potencijal djelovanja gena (genoma), ili sveukupna nasljedna (genetička) poruka.

U pojedinim vrstama stanica i u cijelom organizmu izražen je samo dio genotipa koji određuje njihove opće i specifične osobina (građa, funkcija, ponašanje).
Onaj dio genotipa koji je izražen i dominantan naziva se FENOTIP.

6.3. KROMOSOMI su načinjeni od DNK i proteina. Svaki kromosom sadrži veliki broj gena, koji su osnovne fizičke i funkcionalne jedinice u nasljeđivanju. Kromosomi su štapićastog oblika, i nastaje prilikom diobe stanice, a nastajanje kromosoma je prilagodba koja omogućava pravilnu raspodjelu nasljadne tvari u nove stanice.
Poremećaj stanične diobe i oplodnje dovode do promjene broja kromosoma. To su tzv. kromosomske anomalije ili aberacije, u samo nekom ili u svim stanicama tijela. Ova je pojava povezana sa patološkim poremećajima (rak, tumori).
Broj kromosoma je karakterističan za vrstu, pojavljuje se diobom tjelesnih ili somatskih stanica.
To je dvostruki ili diploidni broj (oznaka 2n). Kod pčela je on 32.

6.4. GAMETE su spolne stanice, a to su spermij i jajna stanica, imaju polovičan ili haploidni broj kromosoma (oznaka n). Kod pčela je on 16.

Ukupan broj od 32 kromosoma u tjelesnim stanicama pčele sastoji se od 16 parova kromosoma. Diploidne tjelesne stanice sadrže svaki gen u dvije (2) kopije, pa to u osnovi znači da u tjelesnim stanicama jedan kromosom i jedan gen za isto svojstvo potječe od oca, a drugi od majke. Budući svaki gen - očinski i majčinski, za isto svojstvo nisu jednaki, oni su alternativni oblici istoga gena i nazivaju se ALELOMORFI ili ALELI za to isto svojstvo.
Smještaj gena na kromosomima i sposobnost kromosoma da se identično udvostručuju, mehanizmi stanične diobe omogućavaju da se kromosomi i geni pravilno razvrstaju u novim stanicama. To su stanice-kćeri.

Dioba stanice se vrši na dva načina:

1.) MITOZOM se umnožavaju tjelesne (somatske) stanice, osobito one koje su
kratkoga vijeka trajanja pa se stalno obnavljaju (rast živoga bića)
2.) MEJOZOM se odvijaju dvije nastavljajuće diobe jezgre. Odvija se dioba samo
jezgre, ne i cijelog jajeta. Tako nastaje 16 pari homolognih kromosoma.

Svaki se kromosom udvostručuje pa nastaju 4 istovjetna kromosoma.

U ovom trenutku može doći do razmjene pojedinih segmenata između homolognih kromosoma. To znači da se kromosomi porijeklom od majke izmjenjuju segmente sa kromosomima porijeklom od oca. To se zove rekombinaciija ili crossover.

Slučajno posloženi kromosomi mogu proizvesti bezbroj mogućih kombinacija u toku rekombinacije. Tako nastaju i formiraju se jezgre-kćeri.

Ovo je bitno za razumjevanje pojave da postoji vrlo mala (gotovo nikakva) mogućnost da će matica proizvesti dva jaja sa asolutno istovjetnim genskim informacijama. U diobi jezgre se odvija proces u kojemu se formiraju 4 jezgre u jajetu, od kojih samo jedna preživljava, ostale 3 odumiru.

Jezgra koja je preživjela zove se pronukleus i on se dalje spaja sa jezgrom iz spermija ukoliko je jaje oplođeno – nastaje radilica. Ako se pronukleus dalje neovisno razvija, samo a jaje nije oplođeno - nastaje trut.

Tako se oplodnjom dobije novi organizam sa različito posloženim alelema u bezbroj kombinacija za razzličita svojstva. Tako se spolnim načinom razmnožavanja (mejoza i oplodnja) postiže rekombinacija gena u potomstvu. Spolnim se načinom razmnožavanja dobiva potomstvo sa novim kombinacijama nasljednih svojstava. Iz jajeta pčele se razvija nova jedinka bilo ono oplođeno ili neoplođeno.

6.5. ŽENKE (RADILICE, MATICA) se razvijaju iz oplođenih jajašaca i sadrže 32 kromosoma, zato su ženski članovi pčelinjeg društva diploidni.

(s14)Slika
Slika 1. Radilica izlazi iz ćelije saća 21 dan od zalijeganja jaja

6.6. MUŽJACI (TRUTOVI) se razvijaju iz neoplođenih jajašaca i sadrže samo 16 kromosoma, koji su svi porijeklom od majke, pa su muški članovi pčelinjeg društva haploidni.
Reprodukcija razvojem iz neoplođenog jajeta naziva se partenogeneza.
Trutovi nastaju partenogenezom koja se naziva arhenotokija.
Razvoj trutova iz neoplođenih jaja ima za posljedicu da je majka truta genetski otac njegovog potomstva. Trutovi u potomstvu imaju samo kćeri.

6.7. PARTENOGENEZA je svojstvena svim kukcima iz porodice Hymenoptera
(pčele, ose, mravi).
Ako su dva alela istoga tipa nazivaju se homozigoti.
Ako su dva alela različitog tipa nazivaju se heterozigoti.
Kod heterozigota se dešava pojava da djelovanje jednog alela prekrije djelovanje drugoga i to se naziva dominantni alel.
Alel čije djelovanje nije izraženo zove se recesivni alel.
Trutovi nose samo jedan tip alela jer su haploidni pa ih zovemo hemizigoti.
Kod istraživanja slabe valivosti i vitalnosti jaja u zajednicama koje su uzgojene u srodstvu utvrđeno je da spol kod pčela određuju aleli u jednom lokusu.

ZAKLJUČAK:

1.) Ako je jaje heterozigotno (ima 2 različita alela), razviti će se u normalnu ženku.
2.) Ako je jaje homozigotno (ima 2 jednaka alela), ili ako je hemizigotno
(ima 1 alel) razviti će se u mužjaka-truta.


Jaja sa slabom vitalnošću i valivošću uzgojenim u srodstvu bila su diploidna, tj. homozigotna na spolnom (mejorativnom) lokusu.
Radilice selektivno uklanjaju i uništavaju homozigotne diploidne ličinke odmah nakon što su zaležena.

6.8. MUTACIJE su pojave kada se razviju jedinke koje su pojavom, obilježjem ili izgledom različite od normalnih jedinki. Poznate su mutacije kod pčela kada se javljaju:
-promjena boje
-promjena oblika
-boja tijela
-obraštenost tijela dlačicama
-oblik i veličina krila


Najčešći je oblik promjena boje očiju pa se tako kod pčela razvijaju jedinke sa bijelim, žuto-smeđim, žuto-zelenim i raznim nijansama crvene boje.
većina mutacija je recesivna, a nastoanje stručnjaka da mutacije usmjere u korisne aktivnosti pčela (bolja oprašivanje, dinamika uzgoja, otpornost na američku gnjiloću i sl.), svedena su na zanemarive postignute rezultate.

6.9. RODOVNIK se kod pčela razlikuje od ostalih životinja upravo zbog opisane pojave partenogeneze kod muških članova pčelinje zajednice, jer se slijed razvoja od predaka do sadašnje populacije potomaka prati samo preko majčine strane, jer su trutovi haploidni.

Neoplođeno jaje ili spermij se naziva gameta, koja ima polovicu kromosoma potrebnih da se razvije i uzgoji ženka-radilica ili matica. Sve nove gamete kod pčela potječu od matica, jer se samo kod pčela zbog opisane pojave partenogeneze kod muških članova pčelinje zajednice, slijed razvoja od predaka do sadašnje populacije potomaka prati samo preko majčine strane, jer su trutovi haploidni.
Kod svih (većine) životinjskih vrsta i produženju svoje vrste u zajednicama, slijed razvoja i krosingover, miješanje-rekombinacija muških kromosoma od oca i ženskih kromosoma od majke odvija se u testisima (mužjaci) i u jajnicima (ženke) , te se tako formiraju nove nasljedne osobine potomka u svim mogućim kombinacijama. Kod pčela nije tako, trutovi zbog opisane pojave partenogeneze imaju samo dvije funkcije kod produljenja vrste:

a) Preuzimaju i umnožavaju samo gamete svoje majke, jer su se i razvili iz samo iz jedne stanice -
-neoplođenog jajeta, u nekoliko milijuna identičnih muških gameta-spermija.
b) Prenose ove umnožene gamete dalje na slijedeću maticu priaktu parenja matice


ZAKLJUČAK:
U reprodukciji pčela, ženski potomak dobiva jednu gametu od matice koja je proizvela jaje, a drugu gametu od druge matce koja je proizvela spermu preko testisa haploidnog potomka ove ženke – truta.
Rodovnik pčela sadrži samo podatke o MATICAMA.

(s15) Slika
Slika 1. Matica "u akciji" na novom praznom saću. Guranjem glave u praznu stanicu saća, provjerava širinu i o tome ovisi dali će snesti jaje u radiličku ćeliju (užu) ili u trutovsku ćeliju (širu)

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
[/quote]
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 25 sij 2011, 22:19

7.1. POČECI SELEKCIJE PČELA. Kod pčela selekcijski postupak je polagan i dugotrajan, jer se relativno kasno otkrilo temeljno načelo reprodukcije vrste već opisanom partenogenezom, koju je polovinom 19. stoljeća prvi opisao već prije spomenuti pčelar i stručnjak Johanes Đerzon, (1811-1906). Upravo je on sa tom tezom i pojavom svoje košnice sa osnovama pokretnog okvira počeo, a njegov suvremenik i nasljednik u potvrdi teze o partenogenezi kroz stručne krugove tadašnje elite pčelarstva u Europi, barun August Berlepsch, (1815-1877) nastavio sa mukotrpnim nastavkom selekcije u pčela.
Barun Berlepsch je prvi usavršio Đerzonovu košnicu 1852 god. tako, da je na pokretnu satonošu dodao tri letvice koje su zaokružile okvir (ram), kakav i danas poznajemo, i sa kojim se uspješno pčelari do današnjeg vremena.
Partenogeneza i pokretni okvir trajno su odredili pojam i početak selekcije u pčelinjem svijetu.

Matica se pari slobodno u zraku sa mnoštvom trutova. Ova se pojava zove poliandrija. To ima za posljedicu da unutar jedne zajednice postoje vrlo složeni i zamršeni rodbinski odnosi.
Selekcija se vrši pomnim odabirom dokazanih pojedinih ženskih jedinki-matica, i ovo predstavlja osnovu selekcije u pčela.

Drugi faktor kod selekcije je isto tako odabiranje muških jedinki-trutova. Budući se ovo drugo teško postiže u normalnim pčelinjacima, to se osnivaju izolirane oplodne stanice gdje se samo određeni potomci ženki-matica uzgajaju kao trutovi sa ciljanom selekcijskom zadaćom za oplodnjom matica koje nisu u krvnom srodstvu sa majkama trutova sa kojima se pare. Ovo se zove kontrolirano parenje, koje je moguće ostvariti na već opisani način – izoliranim oplodnim stanicama u kojima pristup ženkama-maticama imaju samo odarani trutovi ili umjetnim osjemenjivanjem u laboratoriju.
Praćenjem ovakovih pčelinjih zajednica kroz par sezona izdvajaju se matice koje su polučile najbolje rezultate na terenu u proizvodnim uvjetima, te se pripremaju za daljnji uzgoj.
Posebno se prate i selekcioniraju majčinske linije, tzv. rodonačelnička društva za uzgoj i reprodukciju matica, a posebno za uzgojnu trutovsku liniju.

Najbitniji je faktor vrijeme, jer se ocjena matica može pravilno dati samo pažljivim promatranjem i bilježenjem rezultata u dvije godine njezine reproduktivne uloge, intenzitet radnih sposobnosti rapidno se smanjuje u trećoj godini, tako da se ona isključuje iz promatranja. Bitno je sve pojave i ocjene pažljivo bilježiti i sistematizirati na način da su sve praćene zajednice u ravnopravnom odnosu, tj. da se ocjenjivanje vrši objektivno bez prisutnosti subjektivne komponente koje se najlakše isključuju tako da se podjela rada među uključenim ekspertima koji prate selekciju i odabir jedinki ciklički izmjenjuju na radnim zadacima i u podjeli poslova, te metodom nasumičnih ocjena u odbiru različitih zajednica.

Za daljnji uzgoj se dakle odabiru samo najbolje jedinke, a razlika među njima određena je jednim dijelom genetskim nasljeđem od predaka i u prošlosti stvarane navike pčela kod određenog tipa tehnike i tehnologije primjenjivane kod pčelarenja. Zato su i odlike naše sive pčele određene dijelom kroz spontani odabir zajednica, koje su u toj selekciji stekle mirnoću na saću, dobrih su proizvodnih odlika, ali imaju naglašenu rojivost, koja je i posljedica toga da su rojevi postizali dobru prođu na tržištu u prošlosti, sto se danas smatra manom, ali je ta rojivost i donijela izraženu osobinu koja je proslavila našu "sivku" u svijetu: osobinu da preživljava u izuzretno malim kolonijama, sa najmanjim utroškom hrane zimi.

7.2. TKO I KAKO VRŠI SELEKCIJU KOD PČELA? Selekcija pčela se odvija u tri razine pčelara ako izuzmeno institute (kojih kod nas i nema), a koje se izdvajaju po pristupu i potrebama koju sama selekcija iziskuje:

a) Mala skupina pčelara koja je aktivno uključena u uzgoj i selekciju pčela na nacionalnom nivou, što je zahtjevan posao koji traži puno znanja i puno rada. Takvih je mali broj i cijenjeni su.
Selekciju provode pod kontrolom institucije za selekcijski uzgoj pčela u pojedinoj zemlji (Instituti
za pčelarstvo, instituti i zavodi pri fakultetima za veterinarstvo, poljoprivredu i sl.

b) Dosta velika grupa pčelara nabavlja selekcionirane matice od uzgajivača iz prve skupine, pa i time doprinose
provedbi selekcije iz kontroliranog uzgoja od registriranih uzgajivača.

c) Treću grupu čini najbrojnija kolonija pčelara, koji naoko ne učestvuje aktivno u nacionalnim naporima u selekciji pčela. No, budući da su njihove matice izložene svim trutovima u okolišu, oni dijelom imaju koristi od selekcijskog napretka i zbog toga pasivno učestvuju u krajnjem rezultatu.

7.3. CILJEVI PROGRAMA SELEKCIJE KOD PČELA. Cilj programa selekcije je proizvodnja visoko otpornih i radinih pčela blagog karaktera koje mogu svoje odlike prenijeti na potomstvo u cijelosti sa svim najboljim – ciljanim odlikama koje su odabrane kao prioritet selekcije. Kada se vrši procjenjivanje velokog broja pčelinjih zajednica, uočava se da sve promatrane zajednice pokazuju značajnu varijabilnost.
Vrijednost većine odlika zajednica pada negdje u normalnoj distribuciji, tj. u sredini prikazanog grafa, prije početka vršenja selekcije. Ovo znači da vrlo malo zajednica može biti klasificirano kao izrazito dobre ili izrazito loše, a da većina pripada kategoriji prosječne i zato je u normalnoj distribuciji vrh krivulje u centru, (50) na apscisi, koja označava vrijednost svojstva, a udio svojstava je na vrijednosti .
*ovdje pojedine opisane vrijednosti znače:

* Srednja vrijednost – to je početna ukupnost svih svojstava promatrane zajednice kod tzv. 0-te generacije prije selekcije, kod 0-te generacije, iznosi S.V.=50; uz udio U=0,40; slika (graf) br. 1

* Selekcijski diferencijal se koristi za opis superiornosti nekolicine individua iznad sredine. Ova superiornost se ne prenosi u cijelosti na slijedeću generaciju, nego samo određeni stupanj koji nazivano nasljeđivanje ili heritabilitet.
Kod 0-te generacije, (S& = 55), slika (graf) br. 1

(s16)Slika

**1 generacija, slika (graf) br. 2, ovdje je
selekcijski napredak izražen preko poboljšanih
svojstava 1 generacije:

* Srednja vrijednost – to je poboljšana ukupnost svih svojstava promatrane zajednice tzv. 1 generacije nakon provedene selekcije u prvom koljenu iznosi S.V.=50; uz udio U=0,50; slika (graf) br. 2

* Selekcijski diferencijal je sada kod 1 generacije (S& = 52,5), slika (graf) br. 2

***2 generacija, slika (graf) br. 3, ovdje je selekcijski napredak izražen u izrazito poboljšanim
svojstvima 2 generacije, u kojoj se dostižu zavidan selekcijski napredak sa:

* Srednja vrijednost – to je dostignuta poboljšana ukupnost svih svojstava promatrane zajednice tzv. 2 generacije nakon provedene selekcije u drugom koljenu iznosi
S.V.= S& = 54), uz udio U=0,60; slika (graf) br. 3

* Selekcijski diferencijal je sada kod 2 generacije na apscisi vrijednosti svojstava (S& = 54), slika (graf) br. 2

Skraćenim rječnikom, bez suhoparnih brojki i grafova pod pojmom selekcija podrazumijeva se izdvajanje i korištenje samo najboljih jedinki za roditelje slijedeće generacije.
Prema znanstvenim istraživanjima, ovaj potencijal za unapređenje svojstava izražen u postotku leži između 10 i 30% za proizvodnju meda i druge ekonomski važne odlike.
Progresivna selekcija osigurava da se odlike jednoličnije prenose na slijedeće generacije.

(s17)Slika


______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
[/quote][/quote]
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 25 sij 2011, 22:47

8.) GENETIKA PČELA – OSOBITOSTI KOD PČELA

(s18)Slika
Slika 1. Jaje netom snešeno "starosti" manje od 1 dan

8.1. MEHANIZAM ODREĐIVANJA SPOLA U PČELA

Praznine u zanesenosti legla često su genetski determinirane i objašnjavaju se specifičnim određivanjem spola u pčela. U pčela spol nije određen cijelim kromosomom (kako je uobičajeno) nego jednim genom. Prema novijim istraživanjima postoji oko 20 varijanti ovog gena (a1, a2, a3,...a20), i nazivaju se spolnim alelima. Svako oplođeno jaje ima dva takva alela, od kojih je jednog naslijedilo od majke a drugog od oca.
Ako se u oplođenom jajetu spoje dva različita alela, iz jajeta će se izvaliti ženka (radilica ili matica). U svakom je neoplođenom jajetu samo jedan set kromosoma i zbog toga samo jedan spolni alel (npr. a3), pa se iz takvog jajeta razvije trut (genetski je istovjetan majci). U slučaju da se dogodi da su dva alela jednaka (npr. a6 i a6) iz jajeta će se izvaliti ličinka truta koja je zapravo genetska "pogreška", koju njegovateljice prepoznaju i unutar par sati izbacuju iz stanice. Na taj način se unutar legla pojavljuje praznina. Ova kombinacija alela rijetko nastaje pri parenju matice u prirodnim uvjetima.

8.2. ANOMALIJE PRI RAZVOJU LEGLA U SLUČAJU PARENJA U SRODSTVU KOD PČELA

SLIKA 1. Nepravilno leglo može uzrokovati uzgoj u srodstvu unutar svega nekoliko generacija. Za vrijeme oplodnog leta matica se pari s više trutova, od kojih većina imaju spolne alele različite od njezinih. Uobičajeno, oplođena jaja će imati dva različita spolna alela i leglo će imati pravilan raspored s malo praznina. Ako se matica pari s trutovima iz zajednice iz koje je i ona, tada će ¾ njezinih oplođenih jaja imati različite kombinacije spolnih alela, a ¼ jednake. U tom slučaju leglo ovakve zajednice ima i do 25% praznih stanica, kako je to vidljivo iz slike ,ispod.

(s19) Slika
Leglo sa 25% praznih stanica

SLIKA 2. Ako se matica iz takve zajednice pari s trutovima iz zajednice svoje bake tad će 50% od svih oplođenih jaja imati iste spolne alele i biti očišćeni iz legla dok će preostalih 50% imati različite spolne alele i iz njih će se razviti normalne, vitalne radilice, što se vidi na slici ispod.

(s20)Slika
Leglo sa 50% praznih stanica


SLIKA 3. Primjer prave selekcije kod koje je primjenjen linijski uzgoj matica u sestrinskim
linijama je prikazan na donjoj slici.

(s21)Slika

8.3. ODABIR DOBROG UZGOJNOG PROGRAMA I PRIMJENA KOD SELEKCIJE PČELA

Dobrim uzgojnim programom će se izbjeći problemi uzgoja u srodstvu ukoliko se poštuje nekoliko načela:

1. Rad je potrebno bazirati na što većem broju zajednica, a preporučuje se na najmanje 200, što je na malim i srednjim pčelinjacima teško dostižno, ali se pažljivim radom i odabirom opimalnih društavai ovdje može ostvariti

2. Proširiti izvedbu «performance» to su stanja na pčelinjake koji pripadaju drugim pčelarima, a koji se nalaze u okolišu kraja u kojem se pčelari, sa dogovorom oko uzgoja jednakog broja ženskih i trutovskih linija, -naprimjer pčelar A, uzgaja 4 kom ženskih i 4 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu, a ima 50 zajednica-košnica a pčelar B, uzgaja 2 kom ženskih i 2 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu a ima manje npr. 20 zajednica-košnica

3. Ako se primjenjuje linijski uzgoj – potrebno je uključiti što je više moguće zajednica za svaku liniju

4. Pažljivo pratiti izgled legla tokom cijele sezone

5. Upotrebljavati što je više moguće trutovskih (muških) linija, a a ne samo sestrinskih (ženskih)

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
[/quote][/quote][/quote]
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 25 sij 2011, 23:18

9.) UZGOJ MATICA I TRUTOVA

Uzgoj matica i trutova moguć je samo u jednom dijelu godine kad je razvoj zajednice na svome vrhuncu, a to je:

* U toku glavne paše.
* Pri kraju zadnje jake paše
* Po završetku glavne paše


9.1.UZGOJ MATICA

Za uzgoj matica potrebno je osigurati:

* posebno izvdvojene (selekcionirane) zajednice, sa provjerenim genetskim potencijalom (STARTERI)
* jedan broj uzgojnih zajednica za prihvat matičnjaka i uzgojne linije (FINIŠERI)

9.1.1. STARTER. Zajednica koja je izabrana za uzimanje ličinki mora biti temeljito testirana i imati potpuno procijenjene nasljedne osobine, koje moraju biti iznad prosjeka.
Zajednica će biti izvor genetskog materijala iz kojeg će se uzgajati mlade matice.

Ova zajednica kod presađenog "materijala"-ličinki pčela, bilo kojom od uzgojnih tehnologija (Jenter, Nicot, Miller-ova, Doolitleova, Alley-eva metoda), mora biti dobro opskrbljema hranom (med+pelud), sa velikim brojem mladih pčela hraniteljica, i bez otvorenog nepoklopljenog legla. Poželjno je zajednicu podražajno prihranjivati šećernim sirupom (omjer 1:1) u količini od 0,2-0,4 litre, svaki ili bar svaki drugi dan, a po potrebi se dodaju i okviri sa peludom. Da bi ova zajednica vršila svoju osnovnu funkciju – odgoj i naglašeni razvoj matica dodavanjem matične mliječi u matičnjak do zatvaranja istoga, mora joj se konstantno izostalih društava (pomoćnih zajednica) na pčelinjaku dodavati okvire sa poklopljenim-zatvorenim leglom.

Na taj je način ova zajednica-STARTER kvalitetno pripremljen da se osigura dobar prihvat presađenih ličinki na uzgoj.
Hrana radiličkih ličinki se razlikuje od hrane ličinki koje se razvijaju u matice. Samo prva dva dana i jedne i druge ličinke su hranjene istovjetnom hranom – matičnom mliječi, dok se trećeg dana radiličke ličinke prihranjuju sa - peludi i medom, a ličinke matica malde pčele-hraniteljice nastavljaju hranitisamo sa matičnom mliječi.
Vrlo se jasno uočava da su posjeti i hranjenje ličinki matica česti, dok se hranjenje radilica usporava i posjeti pčela-hraniteljica su sve rjeđi.

Količina matične mliječi koju matica primi u ovoj fazi razvoja do zatvaranja matičnjaka presudna je za njezinu kvalitetu u ostatku svoje osnovne (i jedine) životne funkcije – produljenja vrste, odnosno nešenju jaja.
Dobro hranjene ličinke kasnije će se razviti u fizički dobro razvijene matice.
Starter je obezmatičena zajednica u kojoj presađeni materijal (ličinke) ostaju od 1 do 3 dana ovisno o tehnološkoj metod i primjenjenog u uzgoju, a mlade pčele u takvoj zajednici bez matice obilno hrane ličinke matica matičnom mliječi u velikim količinama.

9.1.2. FINIŠERI. Zajednice za prihvat matičnjaka imaju za zadatak da uzgoje dobre matice iz osiguranog uzgojnog materijala. Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene.
Ove zajednice moraju biti zdrave i jake i u raspoloženju da prihvate matičnjake. Zajednice se za ovo posebno pripremaju. Uobičajeno, u takvim zajednicama je puno više pčela i obezmatičene su. Prisutnost velikog broja pčela njegovateljica stisnutih u ograničen prostor, iznenada nezaposlenih i obezmatičenih osigurava pravilno raspoloženje za velik broj matičnjaka.

Nakon 24 sata iz startera se prenose matičnjaci u finišer, koji je također obezmatičen, sa nepoklopljenim leglom i puno mladih pčela-hraniteljica, a budući je prisutna i populacija starijih kućnih pčela-voskarica, a da se nebi pojavio rojevni nagon, u ove se zajednice po potrebi dodaju i satne osnove, tko je je zaposlenost svih uzrasta mladih pčela evidentna.

Najracionalnija i najbolja kombinacija finišera je zajednica koja u plodištu ima svoju maticu, i od drugog nastavka, samoga finišera (radnog prostora) je odvojena matičnom rešetkom. U nastavak se redovito dodaje nepoklopljeno leglo, sa redovitim podražajnim prihranjivanjem, kako bi se o leglu i matičnjacima mlase pčele intenzivno bavile.

(s22)Slika
SLIKA 1. Finišer sa izvađenim zaleženim okvirom na kojemu su zatvoreni matičnjaci i njega rojevi sanduk (kutija) za prenošenje okvira do oplodnjaka za rađanje i sparivanje matica uz testiranje istih u prvim danima nakon što su počele sa
nešenjem jaja.

Ličinke koje se koriste za presađivanje ne smiju biti starije od jednog i pol dana. Okvir s presađenim ličinkama stavlja se u sredinu zajednice između dva okvira legla i s puno mladih kućnih pčela. Potrebno je da se ličinke što prije počnu hraniti matičnom mliječi, što osigurava bolju kondiciju budućih matica. Svi su matičnjaci poklopljeni peti dan nakon presađivanja.
Prije nego što se pojavi mogućnost izlaska matica matičnjaci se trebaju izvaditi iz zajednice i pojedinačno izolirati.
Ovo može čekati do jedanaestog dana od presađivanja, ali se isto tako može napraviti peti dan nakon presađivanja, budući da su ličinke i kukuljice relativno otporne na mehaničke povrede u ova dva kratka razdoblja.

(s23)Slika
Slika 2. Zreli matičnjaci "tihe smjene"

Zatvoreni matičnjaci ne traže posebnu pažnju osim temperature od 35 oC i 50 - 70% relativne vlage, pa je zatvorene matičnjake moguće držati u inkubatorima.

(s24)Slika
Slika 3. Razvoj u jajetu i njegov položaj saću u 1,2, i 3 danu nakon polaganja u praznu ćeliju saća

(s25)Slika
Slika 4. Četvrti dan od pokaganja jaja se razvije ličinka koja je spremna za presađiv

Neoplođene matice izlaze dvanaesti dan nakon presađivanja. Nakon pregleda svake matice, one se označavaju bojom ili pločicom prema međunarodno propisanim pravilima. Sve do početka nesenja jaja, matice se čuvaju u oplodnjacima. To su u pravilu male košnice, sa ograničenom površinom saća, kako bi se mlase matice nakon sparivanja mogle pratiti u kvaliteti i kvantiteti zalijeganja ćelija saća.

Izvaljena matica nije odmah sposobna za parenje, već joj treba 5 do 7 dana da dostigne spolnu zrelost.
Kod mlade tek izvaljene matice prednjočeljusna žlijezda luči malo feromona, ali od 5 do 7 dana lučenje feromona se ogvija u količini koja će privući trutove za akt sparivanja.

Trutovi detektiraju feromone prednjočeljusne žlijezde na udaljenosti do 50-tak i više metara.
U tom istom vremenu se u matice razvijaju i abdominalne tergitne žlijezde, koje su najaktivnije u dobi od 12-tog do 26-tog dana starosti matice, i njihova je funkcija privlačenje većeg broja trutova na sparivalištu.

Feromoni ovih žlijezda su poticaj na akt sparivanja trutovima, a osjete ih na maloj udaljenosi, tj. kada se približe matici.
Ukoliko se zbog raznoraznih uzroka mlada matica ne spari do 26-tog dana svoga života, lučenje abdominalne tergitne žlijezde prestaje, pa ona prestaje i biti atraktivan (privlačna) trutovima.
Uzrok ovoj pojavi je najčešće loše vrijeme.

(s26) Slika
Slika 5. Mlada tek izvaljena neobilježena matica okružena pčelama hraniteljicama

9.2. OZNAČAVANJE MATICA. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice:

(s27)Slika
Slika 1. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice, a vrijeme koje je najpogodnije za ovu radnju je neposredno prije dodavanja u oplodnjak ili po sparivanju i prvim zaleženim ćelijama saća u oplodnjaku jer je količina pčela mala, pa se lako uoči i obilježi.

(s28) Slika
Slika 2. Matica obilježena bojom za godinu uzgoja - žuta, godina 2007.- brojem, kod uzgajivača matica sa masovnom
produkcijom pčela će se osim bojom, matice označavati i brojem

9.3. SPARIVANJE MATICA. U oplodnjavima, koji su raznih konstrukcija, kao samostalne male košnice raznih veličina («baby») do običnih nastavaka kojima pčelar pčelari, a sa pregradama se razdijeli na 3 ili 4 oplodnjaka.
Na letu oplodnjaka potrebno je postaviti dovoljno velike poletaljke jer su mlade matice dosta neprecizne pri slijetanju. Dobra pripomoć maticama su i obojene čeone strane vlastitog oplodnjaka (plava, žuta, bijela, crna), tj. boje koje pčele raspoznaju ili u istim bojama na drugoj podlozi ofarbani geometrijski llikovi (krug, trokut, trapez, i sl.).

Pčelama u oplodnjaku je obavezno osigurati dodatnu hranu jer ju same nisu u mogućnosti dopremiti (male zajednice). Oplodnjak se puni natresanjem mladih pčela iz više zajednica, a radi lakšeg rada i manipulacije, pčele se mogu navlažiti raspršivačem vode. Nakon ponjenja oplodnjaka pčelama, dodaju se okviri gledano sa vanjske prema unutarnjoj pregradi okvir sa medom (1 kom), okvir sa peludom (1 kom), prazno već izgrađeno saće ili satna osnova. U nedostatku prirodne hrane (meda i peluda), oplodnjaku se dodaje šećerno-medna pogača i naravno zreli matičnjak ili mlada nesparena matica.

Ovako priređen oplodnjak se odnosi na primejreno hladno mjesto (10 – 16 ºC), da se kroz par dana mlada zajesnica formira kao organizirano društvo, a nakon toga se oplodnjaci iznose na oplodnu stanicu. Na oplodnoj stanici je potreban dovoljan broj spolno dozrelih trutova, koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao dovoljan broj plodnih trutova, potrebno je osigurati dobru peludnu i nektarnu pašu, te dovoljan broj jakih zajednica.

(s29) Slika
Slika 1. Matica polaže jaja u očišćene ćelije saća, okružena hraniteljicama – svojom "dvorskom svitom"

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
[/quote][/quote][/quote][/quote]
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 29 sij 2011, 22:12

9.4. UZGOJ TRUTOVA

Na oplodnoj stanici je potreban velik broj spolno dozrelih trutova koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao i održao što veći broj plodnih trutova, neophodno je imati jake zajenice, dobru peludnu i nektarnu pašu.
Trutovi spolno dozrijevaju sa 12 do 16 dana starosti, a od jaja do valenja treba im 24 dana, tako da kompletan reprodukcijski ciklus spolno zrelog truta iznosi 36 do 40 dana.
U toku dana trutovi su različito aktivni, najveća se aktivnost dostiže u ranim poslijepodnevnim satima, kod mirnog vremena bez vjetra. Trutovi izlijeću iz košnice par puta na dan a ostaju van košnice oko pola sata.
Prema kraju sezone ili kad se jako smanji unos, zajednice slabije uzgajaju trutove. U takvim situacijama ih je moguće natjerati da zadrže trutove ograničenim obezmatičavanjem.

(30) Slika
Slika 1. Trut svoj spolni organ "upotrebi" samo jednom...

9.5. SPARIVANJE MATICE I TRANSPORT DO PČELARA - KUPCA

U oplodnjaku pčele pčele radilice pripremaju maticu za sparivanje hraneći ju intenzivno medom kako bi stekla dovoljno snage za let. Na oplodnoj stanici matica počinje izlijetati isprva na orijentacijske letove, a potom na sparivališta na oplodnju. Matica se pari sa više trutova (oko 25), u literaturi je zabilježen podatak da je jednom znanstveniku uspjelo detektirati 32 truta koji su plodili maticu (ruska literatura). Matica se sparuje u više oplodnih letova, kroz par dana.

Matica je spremna za transport već nakon 2 do tri dana kako počinje nesti jajsa, a za potpunu kontrolu kvalitete matice, potrebno je pričekati dok se prvo leglo ne poklopi da se ocijeni broj poklopljnih i (eventualno) praznih stanica (ćelija saća).

Sam transport se obavlja u standardiziranim kavezima (Benson), a dodaje se u žičanim kavezima (Benton), ali postoji i kombinirani moderni kavez u kojem se matica transportira i dodaje u novu zajednicu.

10.) UZGOJNI CILJEVI UZGAJIVAČA U SELEKCIJI MATICA

Osnovni uzgojni cilj je ujednačavanje kvalitete uzgojenih matica uz usmjeravanje uzgoja i selekcije na povećanje proizvodnje pčelinjih proizvoda, selekciju tolerantnosti na bolesti i poboljšanje odlika ponašanja.


11.) UZGOJNI PROGRAM UZGAJIVAČA U SELEKCIJI MATICA

Uzgojnim programom želi se utvrditi i istaknuti dobre gospodarske odlike sive pčele uvažavajući njenu raznolikost i specifične ekotipove za pojedina makro i mikro rasprostranjenost u regiji jugoistočno od Alpa, gdje je njezina najveća zastupljenost i skoro 100%-tna prisutnost u pčelinjoj populaciji.
Vrlo važan cilj je ujednačavanje kvalitete uzgojenih matica sa usmjerenjem na svojstva koja će dati najveće gospodarske učinke na ukupnu populaciju sive pčele u regiji.

Usmjerenost selekcije usmjerena je na:

* Povećanje produktivnosti
* Mirnoću pčela
* Smanjenje agresivnosti
* Tolerantnost na bolesti
* Smanjenje rojivosti
* Brzinu proljetnog razvoja


12.) PASMINSKA SVOJSTVA I KARAKTERISTIKE PASMINE SIVE PČELE

Siva pčela ( Apis mellifera carnica ) je dobro obrasla kratkim dlačicama sive boje po čitavom tijelu , te je po boji dlačica i boje kutikule dobila ime.
Osnovne karakteristike pasmine sive pčele su:

(s31)Slika

(s32) Slika
Slika 1. Građa pčele je prilagođena skupljanju nektara, peludi i propolisa iz prirode....

Varijabilnost između jedinki pčela po fenotipu utvrđuje se morfomatrijskim analizama.
Morfometrijske karakteristike sive pčele raličite su od drugih pasmina pčela te se koriste za utvrđivanje čistoće pasmine u nekom uzgoju.
Od morfometrijskih parametara najčešće se koriste, boja kolutića, širina tomentuma na četvrtom kolutiću, duljina dlačica na petom kolutiću, duljina rilca, veličina goljenice zadnje noge, kubitalni indeks, dumb-bell indeks i diskoidalni pomak.

(s33)Slika
Slika 2. Siva pčela je vrijedna sakupljačica nektara i peludi....

12.1. KUBITALNI INDEKS je odnos stranica a i b treće kubitalne stanice na prednjem krilu pčele radilice, a mjeri se na najmanje 50 krila pčela.Kubitalni indeka govorii o čistoči pasmine , odnosno utjecaju drugih pasmina pčela u uzgoju.

(s34)Slika

Kubitalni indeks za sivu pčelu iznosi 2,7, a kreće se o granicama 2,4 -3,0.
Kubitalni indeks za melliferu je u prosjeku 1,7, a za ligustricu 2,3.
Dopušteno je da 15 % izmjerenih vrijednosti bude ispod 2,33.

12.2. DISKOIDALNI POMAK je udaljenost crte ( H ) koja okomito pada na srednju liniju koja povezuje dvije krajnje točke radijalne stanice i donje točke ( Di ) diskoidalne stanice. Diskoidalni pomak je pozitivan kod sive pčele.

(s35) Slika

12.3. DUMB-BELL ( HANTEL ) INDEKS je odnos dužine stranica treće kubitalne stanice, a iznosi 0,94 ( 0,8 – 1,2 ) za sivu pčelu DB = 5-7/3-4

(s36) Slika

12.4. KORELACIJE kubitlnog indeksa, diskoidalnog pomaka i Dumb-bell indeksa daju jasnije podatke o pasminskoj pripadnosti, te se jasno odjeljuje Apis mellifera mellifera i Apis mellifera carnica pasmine pčela.

(s37)Slika

12.5. BOJA KOLUTIĆA

Boja kolutića na zatku je najbolje vidljiv znak pasminske pripadnosti pčela.
Leđni poluprstenovi kod sive pčele mogu biti sasvim tamni, mogu imati sa strane točkice, pjegice, ili je cijeli prsten smeđe-crvenkasto-žut.

(s38)Slika

* Kod sive pčele ocjenjuje se drugi i treći prsten.
* Sive pčele mogu imati pjege i prstenove
crvenkasto-smeđe.
* Ruttner (1988 ) smatra da je kod sive pčele dopustivo do 5 % pčela sa žutim prstenovima.


12.6. ŠIRINA TOMENTUMA NA ČETVRTOM KOLUTIĆU

Širina tomentuma je jedan od pomoćnih morfoloških oznaka pčela.
Siva pčela ima srednje širok tomentum.

(s39) Slika

12.7. DULJINA DLAČICA NA PETOM KOLUTIĆU

Duljina dlačica na petom kolutiću je ososbina po kojoj se siva pčela razlikuje od tamne europske pčele.
Kod sive pčele duljina dlačica je 0,25 – 0,35 mm. Oko 2/3 sive pčele je sa kratkim dlačicama.

(s40) Slika

12.8. DULJINA RILCA

Duljina rilca utječe na prinos meda.
Siva pčela ima rilce duljine 6,4 – 6,8 mm
Talijanska pčela ima najkraće rilce 6,3 – 6,6 mm
Europska tamna pčela ima najkraće rilce 5,7÷6,4 mm
Kavkaska pčela ima najdulje rilce, oko 7 mm

(s41) Slika

12.9. VELIČINA GOLJENICE ZADNJE NOGE

Veličina goljenice posredno utječe na prinos meda. Cale ( 1967 ) je utvrdio da postoji korelacija između količine sakupljenog peluda i količine proizvedenog meda.
Pčele s večom goljenicom mogu ponijeti više peluda te zajednica može uzgojiti više legla te time i povećati prinos meda.
Poklukar ( 1992 ) je utvrdio da površina goljenice u prosjeku kod sive pčele iznosi 2,647 mm2, a volumen kuglice peluda 1,54 – 20,89 mm3, što jasno pokazuje da pčele s većom goljenicom mogu donijeti više peluda.

(s42) Slika
Slika 1. Viša goljenica kod pčele medarice znači i više "tereta" - peludi kojega može prikupiti

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 29 sij 2011, 22:37

13.) BIOLOŠKE KARAKTERISTIKE PASMINE SIVE PČELE

Praćenje, selekcija i uzgojni ciljevi i oblici apis mellifere carnice na području Republike Hrvatske pokazali su da na ovim prostorima postoje tri ekotipa sive pčele koja su uvjetovana klimom, biljnim pokrovom i reljefom.

* Gorski tip je rasprostranjen na području Like i Gorskog kotara,
* Panonski na području Panonske nizine,
* Mediteranski na obalnom i otočnom području.

Zbog dostupnosti literature i objavljenih radova iz ovoga područja, bazirati ćemo daljnja razmatranja selekcije u pčela na ovom oprobanom hrvatskom modelu usvojene i provedive selekcije pčele apis mellifera carnica.

Biološke karakteristike sive pčele su:

* brz proljetni razvoj
* dobro zimovanje s malim brojem očela
* kako se smanjuje količina paše, tako se mijenja količina legal i broj pčela u košnici
* ima jak nagon za rojenje
* mirna je na saću
* nije sklona grabežu
* slabo lijepi propolis
* ima razvijen osječaj orijentacije
* daje dobar prinos pčelinjih proizvoda


(s43)Slika
Slika 1. Rađanje pčele – radilice.....

14.) UZGOJNE METODE

Provodit će se masovna selekcija autohtonih ekotipova sive pčele prilagođedna panonskim, gorskim odnosno mediteranskim klimatskim, pašnim i tehnološkim uvijetima.
Radi očuvanja autohtonosti pasmine i raznolikosti provodit će se uzgoj u čistoj krvi uz odabir roditelja sljedeće genaracije temeljem više odlika: brzine proljetnog razvoja, proizvodnje meda, rojivosti, mirnoće na saću, agresivnosti i tolerantnosti na bolesti.
Odabir roditelja sljedeće generacije vršit će se selekcijskim putem majka – kćer
S obzirom na specifičnost oplodnje matica pčela, sparivanje matica i trutova provodit će se na tri načina:

* na oplodnim stanicama u kontinentalnom području,
* na izoliranim oplodnim stanicama,
* umjetnim osjemenjivanjem.


Na oplodnoj stanici u kontinentaklnom području osim trutova željenih odlika javlja se i utjecaj lokalne populacije pčela.
Izolirane oplodne stanice su prostori u prirodi potpuno izolirani od drugih populacija pčela u krugu 10 kilometara, te se može smatrati da su jadranski otoci dovoljno sigurni za izolirane oplodne stanice.
Umjetno osjemenjivanje omogučuje da se sparuju trutovi poželjnih odlika sa maticom odabrane linije.
Za prirodno sparivanje kao i za umjetno osjemenjivanje potrebno je proizvesti trutove od matica sa poželjnim odlikama.
U uzgoju matica će se paziti da ne dođe do uzgoja u srodstvu, odnosno test uzgoja u srodstvu ne smije pokazati više od 12,5 % praznih stanica na saću sa leglom.


14.1. ISPITIVANJE SVOJSTAVA MATICA

Ispitivanje svojstava pčelinjih matica vršit će se na pčelinjacima uzgajivača matica i na testnim stanicama, odnosno vršit će se performance i progeni testovi.

(s44)Slika

14.2. ISPITIVANJE SVOJSTAVA NA PČELINJAKU UZGAJIVAČA MATICA

Odvija se kontinuirano na pčelinjaku uzgajivača.
Prate se odlike matica/zajednica matične populacije u vlasništvu uzgajivača matica :

* proizvodnost
* mirnoća na saću
* agresivnost
* tolerantnost na bolesti
* rojivost
* uzgoj u srodstvu


Ispitivanje svojstava vrši se na isti način kao što je to opisano kod testiranja matica u testnim stanicama.
Test nagona za čišćenje legla ("Pin – test"), test tolerantnosti na varoozu i test uzgoja u srodstvu uzgajivači matica vršit će samo na odabranim iznadprosječnim zajednicama koje će potencijalno koristiti za uzimanje ličinki za uzgoj nove generacije matica odnosno za uzgoj trutova na oplodnoj stanici.
Svaka matica mora biti označena jedinstvenim životnim brojem koji se vodi u matičnoj knjizi umatičenih pčelinjih matica.
Uzgajivači za svaku svoju zajednicu/maticu vode Matične listove. U Matične listove upisuju se podaci o pračenim odlikama zajednica, u pravilu prilikom svakog pregleda, odnosno najmanje tri puta godišnje.
Na kraju uzgojne sezone popunjeni Matični listovi se dostavljaju na obradu u Udrugu radi utvrđivanja uzgojne vrijednosti matica.

14.3. TESTIRANJA MATICA NA TESTNIM STANICAMA – "PERFORMANCE TEST"

Odvija se u neovisnim testnim stanicama u regiji u kojoj je matica uzgojena, uvažavajući tri ekotipa sive pčele u Republici Hrvatskoj. U testiranju će se osigurati anonimnost i objektivnost u provedbi testiranja. Test organizira Hrvatski stočarski centar, te proslijeđuje rezultate udruzi.
Testna stanica mora imati najmanje 20 pčelinje zajednice, smještenih u isti tip košnice.
Svaki uzgajivač matica dostavlja Hrvatskom stočarskom centru u test 12 matica sestara na početku prizvodne sezone.
Matice moraju biti obolježene opalitnim pločicama i dostavlja u propisanim transportnim kavezina.
Testiranje matica započinje pripremnim razdobljem koje traje od prijema matice u testnu stanicu do njezina uzimljavanja u tekućoj pčelarskoj godini.
Matica koja se testira stavlja se u zajednicu osnovanu iz umjetnog roja (težina pčela 1,5 kg), dakle izjednačuju se sve zajednice u početku testa. Umjetni rojevi stavljaju se u košnice samo na satne osnove i prihranjuju istom hranom.
Testiranje traje cijelu proizvodnu sezonu koja započinje uzimljenjem u tekućoj godini i uzimljenjem u narednoj godini završava.
Testne stanice provode ispitivanje genetskih svojstava testiranih matica:

* Prizvodnju meda
* Agresivnost
* Mirnoću na saću
* Rojivost
* Uzgoj u srodstvu
* Tolerantnost na bolesti
* Brzinu proljetnog razvoja


Svi podaci testiranja i praćenja propisanih svojstava upisuju se u Uzgojni karton.
Na kraju testiranja podaci odnosno Uzgojni kartoni dostavaljaju se Hrvatskom stočarskom centru radi obrade podataka i utvrđivanja uzgojne vrijednosti.

Dostignuti rezultati se iskazuju kroz:

14.4. POVEĆANJE PRODUKTIVNOSTI ocjenjuje se kroz proizvodnju meda.
Proizvodnja meda sastoji se od sveg prikupljenog meda – onog izvrcanog i onog ostavljenog za zimovanje zajednice.
Vaganjem ustanovimo težinu nastavka sa okvirima prije vrcanja i poslije vrcanja kako bi dobili količinu meda.
Prinos meda po košnici upisuje se u karton. U karton se upisuje i prosjek pčelinjaka za to vrcanje.
Relativnu vrijednost za pojedinu zajednicu dobijemo tako da prinos meda pojedine zajednice podijelimo sa prosjekom prinosa pčelinjaka i pomnožimo sa 100.

(s45)Slika
Slika 1. Pčele radilice "skladište" svježi nektar.....

14.5 BRZINA PROLJETNOG RAZVOJA Procjena brzine proljetnog razvoja (što je temeljna pozitivna odlika sive pčele) provodi se kontinuiranim praćenjem zaposjednutosi broja ulica u zajednici.
Broj okvira zaposjednut s pčelama upisuje se prilikom svakog pregleda. Prilikom bilo kojeg otvaranja košnica jasno se može procijeniti broj zaposjednutih ulica.
Broj okvira s leglom upisuje se najmanje tri puta godišnje odnosno svaki puta kada se pregledava plodište.

(s46)Slika
Slika 1. Pčele se u proljeće moraju brzo razvijati.....

14.6. AGRESIVNOST (ćud) ocjenjuje se ocjenama od 1 do 4 prema slijedećim kriterijima:

4 - vrlo blage, pčele prigodom otvaranja košnice i rukovanja mirno hodaju i ne izlijeću
3 - normalne, pčele se nemirno kreću, poneke polijeću i ne napadaju
2 - pomalo agresivne, pčele su izrazito nemirne, polijeću i pokušavaju ubosti
1 - agresivne pčele, pčele napadaju pri otvaranju košnice, a pri pregledu bodu pčelara


(s47)Slika
Slika 1. Roj afrikaniziranih "pčela ubojica" u Brazilu.....

14.7. MIRNOĆA PČELA ("sjedenje") na saću okvira ocjenjuje se ocjenama od 1 do 4 prema slijedećem kriterijima:

4 - vrlo mirne, pčele prigodom rukovanja okvirima mirno hodaju po saću
3 - normalne, pčele se kreću po saću prema dijelu saća na kojem je med,
2 - uznemirene, poneke polijeću sa saća
1 - nemirne, pčele pri vađenju okvira polijeću i napuštaju saće


(s47)Slika
Slika 1. Rojidbeni nagon se selekcijom sustavno suzbija.....

14.9. TOLERANTNOST NA BOLESTI

Procjenu stupnja obrambenih aktivnosti i tolerantnosti pčelinje zajednice na bolesti ocjenjujemo testom nagona za čišćenje legla i testom tolerantnosti na varoozu.
U slučaju da testirana zajednica oboli od neke pčelinje bolesti, izlučit će se odmah iz testa odnosno uzgoja.

14.10. NAGON ZA ČIŠĆENJEM LEGLA ("PIN TEST") testira se rombom koji pokriva 100 poklopljenih stanica legla.
Izbuši se tankom iglom 50 stanica i obilježe se krajnje točke flomasterom.

(s48)Slika
Slika 1. PIN - TEST

Kontrola se vrši nakon 12, 24 i 48 sati. Rezultati se obilježavaju ocjenama od 1 – 4 prema slijedećim kriterijima:

4 - nakon 12 h očistile su izbušene stanice
3 - nakon 24 h očistile su izbušene stanice
2 - nakon 48 h očistile su izbušne stanice
1 - nakon 48 h nisu potpuno očistile izbušene stanice.


Ovim se testom procjenjuje nagon za čišćenjem legla, a važan je u borbi protiv bolesti pčelinjeg legla
Test se radi tijekom proljetnog razvoja zajednice.

14.11. TEST TOLERANTOSTI NA VAROOZU vrši se u vrijeme početka cvatnje maslačka u okolišu pčelinjaka utvrđivanjm broja prirodno otpalih varroa u periodu kroz 10 dana.
Test se ponavlja 60 dana nakon prvog testa, s tim da se u tom periodu ne koristi niti jedna medoda suzbijanja varooze.
Istodobno se utvrđuje snaga zajednice izražena brojem okvira zaposjednutih pčelama, kako u prvom tako i u drugom testu.

14.12. UZGOJ U SRODSTVU

Stupanj uzgoja u srodstvu ispituje se rombom za "pin-test", te se utvrđuje postotak praznih stanica legla.
Na početku sezone obavezno se provjerava rupičavost na prvom poklopljenom leglu – tad se očekuje da je rupičavost posljedica uzgoja u srodstvu, a ne bolesti ili izlazaka prethodne generacije pčela

(s49) Slika
Slika 1. U rombu je 8 praznih stanica (do 12 je normalno)

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 29 sij 2011, 23:14

15. SAŽETO O GENETICI U PČELA

Što je najpotrebnije upamtiti od cijelog ovoga gradiva "GENETIKA PČELA"?

1.) Pčela je socijalni insekt koji živi u kolonijama koje se zovu pčelinja zajednica ili
pčelinje društvo

2.) Članovi pčelinjeg društva su:

* ŽENSKI – matica i radilice
* MUŠKI – trutovi


MATICA je jedina spolno zrela ženka, zadužena za produljenje vrste (nesenje jaja), živi oko
5 – 6 godina, ali se zamjenjuje nakon druge aktivne sezone zbog posustajanja u nesenju jaja.
Najvažniji organi su joj reprodukcijski, i po tome se razlikuje od ostalih pčela:

a) jajnici koji ispunjavaju najveći dio volumena zatka
b) spermoteka koja je organ za oplodnju ili neoplodnju jaja


U svakom društvu se nlazi sami jedna matica, izuzetak je tzv. «tiha smjena matice», kada se jedno kratko vrijeme u društvu nalaze dvije matice, majka i kćer, a redovito se ova tika selekcijska «smjena» generacija izvrši nauštrb majke, pa u drštvu ostaje samo kćer, sa svim nasljednim svojstvima majke i majke svog oca, jer je majka truta genetski otac njegovog potomstva.
Održava sklad i ravnotežu u društvu svojim izlučevinama koji se zovu feromoni.
Matica prosječno živi 3 do 4 godine, iako se zamjenjuje svake druge godine.
RADILICE, kojih ima od 15-tak tisuća (zimi) do 60-tak tisuća i više (proljeće-ljeto), kod glavne
nektarne i peludne paše, čine većinu populacije u zajednici.

Radilice obavljaju sve radove u društvu, a to su:

* uzgoj legla
* gradnja saća od voska
* čišćenje košnice
* obrana društva od vanjskih neprijatelja i uljeza
* skupljanje hrane


Radilice su u prosjeku duge 12÷14 mm, težina im je prosječno oko 0,1 gr., a razvijaju se iz oplođenog jajeta.
Zbog svoje tipične težine 10.000 pčela ima masu od 1kg!

TRUTOVI su spolno zreli muški čalnovi društva. Njihova brojnost u košnici je od nekoliko stotina do par tisuća, obično oko 1000÷2000 tisuće.
Zaduženje trutova je isključivo u reprodukciji, a i tu ulogu izvrše samo rijetki, i to samo jednom u životu.
Dužina trutova je veća nego kod radilica, širi su i krupniji od njih. Najizraženije su im oči, koje pokrivaju ½ glave, a služe u reprodukcijsku svrhu kod osmatranja gdje se nalazi matica na svadbenom letu.
Trutovi su duži i širi od radilica, dužina im je 15÷17 mm, a težina oko 0,196 gr., pa su kvadratučnog-zdepastog oblika. Trutovi su trajno prisutni u društvu samo dok traje aktivna sezona nektarne paše i reprodukcijskog ciklusa podizanja populacije pčela (proljeće, ljeto), najesen ih pčele likvidiraju izbacivanjem iz košnice.
Trutovi se razvijaju iz neoplođenih jaja, a ova se pojava naziva partenogeneza.
Tako cjelokupna organizacija u košnici i sav rad koji pčele obavljanu služe pčelinjem društvu kao cjelini.

3.) Hrana pčelama je nektar, slatki sok koji biljka proizvodi, a uopće ga ne treba, ali treba kukcu-pčeli da
se njime hrani. Nektar biljka proizvodi u nektarijama i to je nagrada pčeli za njezin trud i pomoć pri oprašivanju i oplodnji svojih budućih plodova. Hrana pčelama je i pelud kojega skuplja sa raznih cvjetova
u sezoni.

(s50)Slika
Slika 1. Pčele unose nektar u košnicu, prerađuju ga u med – pčele medarice na poklopljenom saću zrelog meda.....

4.) Pasminska podjela medonosne pčele podijeljena je na osnovna četiri (4) tipa-vrste:

* Siva pčela, apis mellifera carnica
* Talijanska pčela apis mellifera ligustica
* Europska tamna pčela apis mellifera mellifera
* Kavkaska pčela apis mellifera caucasica


5.) Budući se cijela logika i usmjereni trud vrti oko potvrđivanja čistoće rase, kako zbog očuvanja vrste, a još više zbog stoljetne adaptibilnosti i mikrolokacije pčelinje populacije sa kojom u određenom kraju pčelarimo, sva naša genetska i selekcijska postignuća usmjeriti ćemo na našu autohtonu vrstu - Sivu pčelu, apis mellifera carnica

6.) GENETIKA - znanost o naslijeđivanju, koja proučava uzorke i zakonitosti naslijeđivanja, tj. prijenos životne tvari iz genercije u generaciju

GENETIKA je skup svih NASLJEDNIH gena u stanici ili organizmu, ili ukupna količina
deoksiribonukleinske kiseline (DNK) u tjelesnoj ili somatskoj (znači ne spolnoj ) stanici
jedinke određene vrste.

7.) Cilj proučavanja genetike je organizam, koji je produkt naslijeđa i okoline

To je mlada znanost - ime 1. put upotrijebio William BATESON 1907. godine, dakle «stara» je oko 100 godina.
Povezana s citologijom, molekularnom biologijom i evolucijom

8.) Zadaci genetike su:

* utvrditi kako se prenose osobine s roditelja na potomstvo
* koji čimbenici određuju te osobine
* na koji se način osobine mijenjaju i stječu nove
* primjena spoznaja u praksi (medicina, agronomija, farmacija, veterina, botanika...)


9.) Podjela genetike je:

* MOLEKULARNA (MOLEKULSKA) - istražuje molekularnu strukturu gena i njihovu funkciju u zavisnosti od strukture
* CITOGENETIKA (CITOLOŠKA) - proučava mehanizam promijenjivosti i nasljedne osobine kroz mikroskopsku građu pojedinih organela
* FIZIOLOŠKA - proučava na koji se način kod jedinki iste vrste ostvaruje razvitak pojedinih osobina
* HUMANA - nasljeđivanje kod ljudi
* POPULACIJSKA - proučava kretanje gena unutar populacije i uspostavlja vezu s evolucijom
* PRIMJENJENA - sva dostignuća primjenjuju se za poboljšanje života


10.) Osnovna obilježja nasljedne tvari:

* Pohranjivanje informacija-živi org. složene strukture i funkcije pa jezgra mora imati potrebnu info za njihov rast i razvoj
* Sposobnost udvostručenja-repliciranje-nastaju istovjetne kopije koje se prenose na nove generacije
* Stabilnost strukture genetičke informacije-zadržavanje postojanosti u samome toku evolucije, koja neprekidno traje
* Mogućnost promjene-mutacijama nastaju novi oblici gena koji nadziru nova svojstva , šro omogućuje vrstama da se bolje prilagođavaju promijenjenim okolišnim uvjetima


11.) Temeljne postavke GENETIKE počivaju na Mendelovim zakonima:

1. Mendelov zakon - zakon o jednoličnosti generacije F1 (engl. law of dominance). Taj zakon govori da križanjem čiste linije jedinki, tj. homozigotnih roditelja (AA, aa) nastaju potomci generacije F1 koji su međusobno identični.

2. Mendelov zakon - zakon segregacije (engl. law of segregation). Zakon segregacije govori o razdvajanju alela tijekom mejoze u generaciji F2 uz stalne omjere pojedinih obilježja. Npr., kod monohibridnog križanja s dominacijom u generaciji F1 pojavit će se samo dominantna osobina, dok u generaciji F2 dominantna osobina dolazi u omjeru 3:1.

3. Mendelov zakon - zakon nezavisnog nasljeđivanja (engl. law of independent assortment). Taj zakon govori o tome da se pojedina svojstva, koja se nasljeđuju odvojeno, pri križanju dviju jedinki raspoređuju slučajno, bez nekakva pravila (ako geni za ta dva svojstva nisu na istom haplotipu, tj. blizu jedan drugom na istom kromosomu).

Aleli ili genske varijante su alternativni oblici sekvencije DNK. Ako su pronađeni u više od 1% populacije, onda se njihove pozicije na genomu nazivaju polimorfičnim lokusima. Posljedično, varijacije u sekvenciji DNK dovode do razlika u fenotipovima pojedinaca. Analiza povezanosti (engl. linkage analysis) mjeri povezanost bolesti unutar zahvaćenih obitelji s genskim biljezima. Potrebno je imati više od jedne generacije obitelji da bi se mogla pratiti segregacija biljega i bolesti na potomstvo. Idealni su polimorfični biljezi jednoliko raspoređeni duž genoma. Ako je biljeg povezan s fenotipom, može se očekivati da će se zajedno prenositi na potomstvo. Udaljenost između biljega i fenotipa (gena) može se izračunati ovisno o broju rekombinacija tijekom mejoze.

GENETIKA, postavke

- P – roditelj (parent)
- F1 – prva generacija (sinovi i kćeri)
- F2 – druga generacija (unuci i unuke)
- Ge – genotip (geni – DNA) - formulama
- Fe – fenotip (vanjski izraštaj) – riječima
- G – gamete


Svojstva

- Izražajna (veliko slovo)
- Dominantna
- Neizražajna (malo slovo)


"OTAC GENETIKE" je GREGOR MENDEL (1822.-1884.)

(s51)Slika

Johann Gregor Mendel rođen je 22. srpnja 1822. u malom selu Heizendorfu u Šleskoj, u današnjoj Češkoj Republici,
tada u sastavu Austrije. Podrijetlom iz seljačke obitelji i jedino dijete, od djetinjstva se najprije bavio vrtlarstvom.
Pošto je zapažen kao talentiran mladić, poslan je na školovanje, a zatim je dvije godine studirao na Filozofskom
institutu u Olmutzu, no kako mu obitelj nije imala dovoljno sredstava, pristupio je 1843. godine augustinskom
samostanu u Brnu i uzeo redovničko ime Gregor. Diplomirao je matematiku 1850. godine, no ironijom sudbine
ne uspijeva to isto učiniti u biologjji. Ipak, u svojim kasnijim istraživanjima primjenjivao je obe, naizgled teško spojive znanosti i tako i došao do otkrića koja su rodila novu granu biologije: genetiku. Usprkos nepoloženom ispitu iz biologije, nadstojnik samostana šalje ga u Beč, gdje tri godine izučava fiziku, kemiju, matematiku, zoologiju i botaniku.

Iako nikada nije postao učitelj, po povratku u Brno 1854. zapošljava se u Visokoj tehničkoj školi. Pokušao je položiti državni test kako bi postao učiteljem, no, vjerojatno zbog bolesti (epilepsija?), odustaje nakon više pokušaja te se 1856. vraća u Brno gdje je nastavio povremeno podučavati.

Za nadstojnika samostana izabran je 1868. godine.
Svoju je teoriju znanstveno dokazao uspjelim pokusima na grašku.

GRAŠAK. U malom samostanskom vrtu u Brnu, 1856. godine Gregor Mendel započinje svoja istraživanja na grašku (pisum sativum). Do tada su znanstvenici proučavajući nasljeđivanje kod biljnih i životinjskih vrsta pratili samo jedno svojstvo, što se pokazalo najvećom zaprekom znanstvenom razumijevanju procesa nasljeđivanja. Ostala su svojstva zanemarili smatrajući ih nevažnima. Mendel je, naprotiv, pratio svako nasljedno svojstvo u nizu generacija.
Grašak se, kao samooplodna biljka, pokazao najpovoljnijim organizmom za genetička istraživanja. S ozirom da se tučak oprašuje peludom vlastitog cvijeta, iz generacije u generaciju nastaju nasljedno čiste jedinke, dakle jedinke s uvijek istim karakteristikama. Tako biljka uvijek pokazuje samo jedno od nasljednih svojstava.

Mendel je promatrao sedam svojstava koja se lako prepoznaju i koja se većinom pojavljuju svako s dvije mogućnosti (dva oblika):
1. boja cvjetova - ljubičasti ili bijeli
2. položaj cvjetova - aksijalni ili terminalni
3. stabljika - visoka ili niska
4. sjemenke - okrugle ili naborane
5. boja sjemenki - žuta ili zelena
6. oblik mahune - napuhnuta ili stisnuta
7. boja mahune - zelena ili žuta

(s52)Slika

Mendel je izvršio međusobnu oplodnju dviju različitih jedinki koje danas u genetici zovemo homozigotima, s imenom roditelja (parentalna generacija):
Svi pripadnici iduće generacije koja se zove 1. filijalna (sinovljeva) generacija pokazali su iste karakteristike – visoku stabljiku, jarko obojene cvjetove, glatke i žute sjemenke, odnosno svojstva koja je imao samo jedan od roditelja, dok se ona drugog roditelja nisu pojavila. Ta je svojstva Mendel nazvao dominantnima.
Međutim, ta se svojstva nisu izgubila, već su prenešena na biljku-potomka ali se nisu pokazala na njoj. To je Mendel zaključio pošto je potomke F1 generacije pustio da se samooplođuju, dakle križao je dvije jedinke s istim svojstvima (isti genotip). Rezultat su bile jedinke iz 2. filijalne generacije od kojih je tri četvrtine imalo iste dominantne osobine, a jedna četvrtina ostala svojstva, koja je nazvao recesivnima.

(s53)Slika

Omjer 3:1 javlja se i u idućim generacijama. Mendel je shvatio da je upravo to ključ ka razumijevanju osnovnih mehanizama nasljeđivanja.

(s54) Slika

Svoje rezultate s graškom Mendel nije uspio ponoviti na drugim vrstama, ali kasnije su genetičari pokazali da njegovi principi nasljeđivanja vrijede za sva živa bića koja se spolno razmnožavaju. Zaključio je da svaki roditelj ima dva činioca za svako nasljedno svojstvo (dva alela istog gena). Dominantni činilac u graška daje visoke stabljike, a recesivni niske. Križamo li grašak visoke stabljike s graškom niske stabljike, sve biljke u idućoj generaciji imat će visoke stabljike. Međutim, činilac koji uzrokuje pojavu niskih stabljika nije se izgubio, već se može ponovno pojaviti u kasnijim generacijama, i to ako se izvrši križanje s biljkom koja također nosi činilac za nisku stabljiku.

Tri važna zaključka do kojih je Mendel došao su:

1. Nasljeđivanje svojstava određuju činioci ili faktori (danas zvani geni) koji se na potomke
prenose nepromjenjeni.
2. Potomak nasljeđuje jedan alel gena za svako svojstvo od svakog roditelja.
3. Jedinka – potomak ne mora fenotipski naslijediti neku osobinu, ali ju može prenijeti na
sljedeću generaciju.

(s55)Slika

Svaka biljka dakle ima dva činioca, koji se podijele nakon oprašivanja, ali mogu ponovno nastupiti u kasnijim generacijama. Te ''činioce'' danas nazivamo genima – kako je 1909. predložio danski biolog Wilhelm Ludwig von Johannsen (1857.-1927.). Naziv dolazi od grčke riječi i znači ''roditi nešto''.

Mendel je1866. godine napisao izvještaj o svom radu i kopiju poslao poznatom švicarskom botaničaru Karlu Wilhelmu von Nägeliju (1817.-1891.). Obeshrabrilo ga je što Nägeli nije podržao njegove ideje. Zbog povećanih obaveza u samostanu Mendel je polako zapustio rad na gredicama graška. Objavio ga je 1866. godine u jednom austrijskom časopisu malog značaja. Umro je 6. siječnja 1884. godine kao nadstojnik samostana, a da nitko u njemu nije prepoznao pionira genetike.
Zasluženo priznanje stiglo je nakon 16 godina.
Nizozemski profesor botanike Hugo de Vries (1848.-1935.) proučavao je jaglace na livadi kraj Amsterdama te uočio da rastu u tri različita oblika. Tijekom sljedećih 10 godina uzgojio je 53.509 biljaka smatrajući da je izdvojio 8 različitih ''vrsta'' koje su mutirale iz originalne vrste. U isto su vrijeme dva botaničara, Karl Correns u Njemačkoj i Erich von Tschermak u Austriji, također proučavali mutacije. Sva su tri znanstvenika provjeravala prijašnje publikacije i pronašla Mendelov rad. Nezavisno su objavili vlastita saznanja 1900. godine te citirali i u potpunosti priznali Mendelov rad. De Vriesov eksperiment ponovili su i drugi znanstvenici te pokazali da dobivene jedinke nisu pripadnici nove vrste, već samo jedinke iste vrste s novim obilježjima!

[b]GENETIKA U PČELA je prikazana u prethodnim dijelovima ovoga uratka, te se unekoliko razlikuje od ovih teza i postavki znanstvenika koji su u prošlosti dokazivali genetiku na raznim živim organizmima flore (grašak!) i faune (stoka).
Revolucionarbo otkriće i početak razumijevanja o genetici pčela dogodio se kada je Đerzon otkrio partenogenezu, istovremeno sa otkrićem pokretnog okvira u košnici.
Zanimljivosti radi, vrijedno je napomenuti da su do pojave otkrića pokretnog okvira došli i Đerzon u Europi i Langstrot u Americi. Nisu se poznavali, nije bilo međusobne komunikacije ali su došli do istog zaključka zato jer su – poznavali genetiku pčele, njezinu biološku osobitost i sposobnost produljenja vrste da matica svojom voljom snese ili oplođeno jaje – žensku jedinku, ili neoplođeno jaje – mušku jedinku.......

Zato na kraju zaključimo ovo poglavlje uz slijedeći

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la schumy » 29 sij 2011, 23:24

16. ZAKLJUČAK


16.1. GENETIKA SE PRIMJENJUJE U PČELARSTVU PREKO SELEKCIJE PČELA

Temeljno je pitanje - zašto je uzgoj pčelinjih matica toliko važan?
Svaka pčela ima svoje karakteristike naslijeđenne od oba roditelja.
Kod ostalih životinjskih vrsta se zato vode rodovnici u koje se zapisuju podaci o:

1.) Ženskoj – majčinskoj liniji iz prošlosti od predaka do danas
2.) Muškoj – očevoj liniji koja s etakođer proteže iz prošlosti do ovoga tranutka


Rodovnik se kod pčela bitno razlikuje – potomak ima naslijeđene gene od majčine strane (ženski roditelj) i od očeve strane (muški roditelj), ali zbog partenogeneze, gene preko oca-truta ne nassljeđuje od njega nego od njegove majke, matice-majke koja je reproducirala oca-truta promatrane jedinke.
Sve pčele u jednoj zajednici, ukoliko ne zalutaju u tuđu košnicu, jedna su obitelj i potomci su svoje matice. Sveukupan izbor i selekcija u pčelarstvu je iz tog razloga usmjeren na uzgoj pčelinjih matica.
Moramo si postaviti i etička pitanja, dali je to oravdano, dali se kosi sa osnovnim načelom o nepovredivosti privatnosti i naslijeđene genske baštine od svojih predaka?

Puno ljudi ne razumije ovo pitanje i stavlja u međusobnu ovisnost klasičnu genetiku i moderne metode genetskih mijena koje se odvijaju preko selekcije vrste kojoj nastojimo poboljšati svojstva u odnosu na naslijeđena koje posjeduje u ovome trenutku.

Ovo nije omraženi genetički inženjering, koji je ipak u raskoraku sa osnovnim moralnim principima produljenja bolje ili dominantnije jedinke u odnosu na postojeću.
U svakom slučaju, klasičan selekcijski rad u poljoprivredi izvodi se već nekoliko tisuća godina. Bez selekcije ne bismo imali učinkovite i raznolike tipove i vrste stoke. Prinos žita ne bi bio nekoliko desetaka kilograma po hektaru, već bismo kao pračovjek sakupljali pšenicu, koja ima dva zrna u klasu.
Budući smo u nasljeđe dobili našu zemlju, nju moramo obrađivati i voditi brigu o njoj, a tad a sigurno smijemo i izabrati, selektirati, i razviti najbolje jedinke među korisnim biljkama i životinjama, i to one, koja će se pokazati kao najkorisnije.

16.1.1. SINDROM – "IDEALNA PČELA"
Nastojimo kroz selekciju razviti – "idealnu pčelu"!
Osobine idealne pčele se opisuju u svim pčelarskim priručnicima a to su:

-nadprosječni prinos meda
-mirnoća (neagresivna pčela, ne napada)
-mirno sjedenje na saću
-mala sklonost rojenju
-tolerancija na bolesti, poglavito sve prisutne varroe

Tolerancija na bolesti se razvila kao problematika u zadnjih 30-tak godina, kada se gore nabrojenim idealnim osnovnim karakteristikama u pčela dodao i zahtjev za dobrom vitalnošću i otpornošću pčele na veću toleranciju prema svim bolestima.

16.1.2. KAKO MOŽEMO POSTIĆI SVE OVE ZAHTJEVE SELEKCIJE?

Osobine pčela ne možemo stvoriti, dakle nije riječ o genetičkom inženjeringu nego o selekciji koja nam se nameće kao izabirane, odvojene i "sakupljene" osobine koje se u prirodi normalno pojavljuju. Možda su rijetke, što je veoma dragocjeno, ali se pojavljuju.
Iskrenim odabirom možemo pojavu potrebnih osobina povećati.
To se odvija pogodnim križanjem roditelja, kada se te osobine kombiniraju i dobije se potomstvo

na razini i u kombinaciji naših traženih želja i nadanja.
Nadalje želimo, da ovako odabrane i selekcionrane jedinke, sa iznimnim osobinama, prenose te svoje osobine i na slijedeće generacije, na svoje potomke.
Pravila o tome kako se prenose osobine sa roditelja na potomke, pronašao je Gregor Johann Mendel (1822-1884), opat Sugustijanskog samostana u Brnu.
Mendel je svoje pokuse radio na grahu, ali istovremeno je bio i pčelar.
Ispravno je zvati ga ocem genetike, jer je ukazao na činjenicu, da su sve osobine zabilježene u stanicama u obliku kojega zovemo geni.
Tek nakon 100-tinjak godina od Mendelovog otkrića ljudi su shvatili, da je informacija zapisana u lančanim molekulama DNA (ili DNK), a za slijedećih 50-tak godina, točnije 2006. godine, (jučer!!??) je konačno cijela genetička informacija bila pročitana.
Godine 2006, je Weinstock sa suradnicima publicirao u prestižnom časopisu "Nature" članak o dosegnutoj potpunoj sekvenciji genoma medonosne pčele.
Puno se toga još mora "posložiti" da bi uopće došli do konačnog odgovora – što je to "idealna pčela", što iziskuje ogroman rad, ali sve je još na samom početku, jer tek se mora otkriti, sa čime koji od gena upravlja.

Tako se naeće odgovor – jesino je selekcija ta koja može dati odgovore na ova vječita pitanja, što kako i kada moramo napraviti da bi našu medonosnu pčelu "opremili" sa svim onim traženim osobinama da se može uspješno nositi sa zamkama našeg modernog doma, u kojem joj se stanište ipak nedvojbeno mijenja i propada u obliku koje je ona pozavalamilijunima godina.
Većina informacija, i uglavnom poznatih i nepoznatih odnosa u genetici u pčela, čeka na razrješenje i razumijevanje. Prije nego dođe do toga da analizom DNK (ili DNA) možemo reći da matica ima određenu ulogu, moramo nastaviti sa klasičnim procesom selekcije.
Selekcija je beskonačan posao, ali imamo iz čega kombinirati i birati jer su Europske pčele sa bogatim izvorom gena, one sobom nose potrebne osobine koje želimo izdvojiti i umnožiti - selekcionirati.

16.2. SELEKCIJA – to je detektiranje pojedinih osobina koje moramo nekako izmjeriti, zapisati i -ocijeniti. Kako?
U svakom slučaju, moramo o svojim pčelinjacima voditi detaljne zapise, i od tih zapisa moramo s vremenom izvući određene – zaključke.
Kod nabrojenih (klasičnih) osobina imamo bodovnu ljestvicu, koju je relativno lako sastaviti i sistematizirati.
Ali - možemo li nekako ocijeniti i očekivati otpornost prema bolestima?
Bolesti, koje napadaju i u različitim kombinacijama smanjuju naše pčelinjake veoma su različite naravi, to su

* Virusi
* Bakterije
* Gljivice
* Ektoparaziti

Na otpornost može utjecati imunitet, naučeno ponašanje i više drugih faktora.
Napor za stjecanje otpornosti protiv na tako velikom ektoparazitskom rasponu kao što je Varroa destructor, može biti čak i nerealna, kao da se ptovodi selekcija psa otpornog na buhe.
Zato su se u svijetu razvile različite ideje i pristup ovome problemu.

16.2.1. Neaktivnost. Neke skupina znanstvenika pokušale su realizirati jednostavnu ideju: …."ostavimo pčele same sebi, tako je bilo milenijima u prošlosti, a one koje prežive-razmnožimo"......
Veoma opširni i precizni eksperimenti provodili su se na otocima Unije (Hrvatska) i Gotlanda

(Danska). Rezultati su donijeli određena znanstvena otkrića, ali ne i materijal primjenjiv u praksi.
Potvrdilo se, da neki pčelinjaci bez ikakve pomoći, ili sa vrlo malom pomoći (jedno tretiranje godišnje), - prežive.
Ali ova uočena sposobnost preživljavanja, nažalost nije bila prenosiva na potomstvo.

16.2.2. Izolirane regije - "otoci u prirodi". Istu je sudbinu doživjelo i završilo opširno uspoređivanje otporne istočnoruske pčele sa pacifičke obale, nazvane prema regiji "Pčela Primorsky".
Ovo je naročito bilo bolno saznanje za većinu znanstvenika jer je ova pčelaprva koja je došla u kontakt sa varroom u prošlosti, i što se smatralo da je otporma-skoro imuna na nju.

16.2.3. Laboratorijska ispitivanja.

Ispitivanja u Americi (USA) i u Njemačkoj, nisu zabilježila očekivanu otpornost.
Prodirala je ideja o smanjivanju veličine ćelija u saću, obzirom na to da Varroa destructor radije zaposjeda trutovske (većih) od radiličkih (manjih) ćelija.
Ovo saznanje je u spoju sa selekcijskim radom, a rezultat je da sve linije pčela nisu sposobne živjeti na saću s manjim stanicama. Upotrebljavalo se čak 1000 stanica/dm2, umjesto standardnih 800/dm2.
Pokusi su se usmjerili na traženja pčela sa nižom razinom razmnožavanja raspona Varroe i provode se već više od 10 godina.
Pokusi su usmjereni su na čišćenje stanica, sposobnost aktivnog oštećenja raspona, i na utvrđivanje proporcija prisutnosti raspona na leglu i odraslim pčelama.
Kod nijedne od ispitivanih osobina se ne može govoriti ni o masivnosti ispitivanja (postizanje ponovljenog rezultata u raznim okolnostima), niti o upotrebljivoj nasljednosti (heritabilnosti) ispitivane skupine.

16.2.4. Praktična ispitivanja.

Pažnju zaslužuje radna skupina u Europi pod nazivom EurBee za uzgoj pod koordinacijom dr. Büchlera, koja trenutno ispituje postupak selekcije na cjelovitu vitalnost pčela, koja se prosuđuje iz klasičnih parametara, a nadalje i iz smanjenja snage košnice između jeseni i proljeća.
Prednost ove metode je što je upotrebljiva u širokoj izbornoj bazi, i za nju nisu potrebni nikakvi skupi postupci, pa ju je moguće približiti da se njome koriste i pčelari u širokoj bazi.
Dovoljno je da se matice označe, te da se vode pažljivi zapisi o košnici kroz par sezona.
Zato treba pri izboru bilo koje mjerljive osobine koju istražujemo, biti na oprezu, jer rezultati se bilježe kao uspjeh samo ako je ona dovoljno nasljedna, tj. ima visoku heritabilnost - stupanj prijenosa sa roditelja na potomstvo.

16.3. IZBOR POGODNIH PARTNERA, TJ. MATICE I TRUTA

Za ovakav stupanj selekcije pitamo se dali imamo li ovaj materijal (dobre pasminske odlike pčela) u Hrvatskoj, u široj regiji ili u Europi, ili ga moramo tražiti po svijetu?
U posljednjih 50-tak godina došlo je do "buma" i masovnog razvoja prometa i trgovine.
Uporedo sa time, došlo je do nekoliko značajnih i vrlo velikih katastrofa, a sve kao posljedica prijevoza pčela na veće udaljenosti od staništa odakle su potekle.
Svma su poznati slučajevi afrikaniziranh pčela u Brazilu, koje se šire brzinom stampeda na sjever i već su došle do južnih granica USA-e.
Sa ovom pasminom pčela i proširenje raspona Varroe strelovito raste, a sa ovom i ostalim pasminama koje "putuju" po svijetu širi se i raspon Tropilaelaps, kukac Aethina tumida,
nedavno je i u Europi otkrivena azijska Nosema ceranae, (KBV) Kašmirski virus, I-APBV (izraelski virus).
Do toga nije nikako moralo doći, da su se pčele razvijale, selekcionirale u regijama odakle su i potekle i kada se pčele ne bi prevozile okolo naokolo po cijelom svijetu.
Pčelinju maticu možemo prevoziti u džepu, ili poslati poštom, ali prirodne i klimatizacijske uvjete ne možemo poslati zajedno sa pčelom ili maticom u novu postojbinu, tj. pčela ju ne uzima sa sobom.

Katastrofalna je pogreška doprema navodno "fenomenalne" novozelandske pčele u Bavarsku, gdje će "pomoći" domaćoj pčeli da stekne imunitet na bolesti. Rezultat je bio loš i ništavan. Problem se odmah javio kod razvoja pčelinjaka.
Križanci dovezenih i domaćih pčela bili su veoma nervozni, a to je i osnovno genetsko naslijeđe – križanci različitih pasmina su agresivni i nervozni.
Nasuprot tome, domaća populacija pčela ima puno dobrih osobina, i treba ih znati iskoristiti, a ne ih ostaviti da iščeznu, i prekrižiti ih, jer su "uvozne-fenomenalne" i "nadpčele" sa svojim svojstvima iznad naše pčele.
Kako se to obično dešava. Ukoliko dođe do velikih pomora zbog bolesti kod pojedinih pčelara, umiru pčele i sa njima umiru i nestaju trajno i genetske informacije. Pčelari tada u očaju kupuju preko oglasa sve što im netko ponudi.
Geni nepodobnih pčela iz uvoza, slični su poznatoj Pandorinoj kutiji. Kad odlete, više ih nitko neće pohvatati.
Kod naše autohtone pasmine, izbor rasplodnog materijala je daleko precizniji, imamo li na raspolaganju ne samo na pojedinim pčelinjacima kao jednu grupu (uvoz), nego cijele grupe sestara, (vidi raniji tekst!).
Također, broj košnica na lokaciji treba biti manji, da bi se izbjegla konkurencija pri sakupljanju hrane, i zaletavanje pčela u tuđe košnice. Mjerenje DNA (DNK) pojedinih pčela jednog pčelinjaka pokazala su, da se 40 % nije rodilo u toj košnici.

16.4. KONTROLA PARENJA

Pčelinje matice se pare u zraku, na skupljalištima trutova.
Osigurati izbor partnera nije jednostavno.
Oplodne stanice u okolini nisu usamljene, kao što bi uzgajivači željeli, na ista mjesta uz pomoć vjetra dolaze i tuđi trutovi.
Otočne oplodne stanice imaju bolju prostornu izolaciju, ali tamo dolazi do velikih gubitaka matica. Rad takvih stanica nije jeftin. Dobro rješenje za dobivanje rasplodnog materijala iz željenih kombinacija je korištenje osjemenjivanja. Osjemenjivanje je u laboratoriju uspjelo u 30. godinama 20. stoljeća u USA. U Europi je začetnik ove tehnike bio prof. F. Ruttner (Njemačka), i ing. V. Vesely (Češka).
Tehnika osjemenjivanja je minijaturna, ali u mnogo stvari je slična osjemenjivanju velikih životinja, kao što su krave, ili ovce. U jednoj stvari je osnovna razlika.
Spermu truta medonosne pčele ne možemo konzervirati zamrzavanjem tekućim dušikom.
Kod pčelinje matice je ogromna razlika u tome, što nakon oplodnje, ima zalihu spermija u sjemenoj vrećici. Ovdje spermiji moraju biti živi i zdravi i izdrže čak četiri godine.
To dosada nije uspjelo ni jednom zamrznutom, i kasnije odmrznutom spermiju!


16.5. PONOVNO OCJENJIVANJE DOBIVENIH REZULTATA

Poštenog uzgajivača zanima, da li uzgojeni materijal ima dobre osobine, da li ih predaje i na svoje potomstvo.
Pri ovakvom ocjenjivanju, mogu se upotrijebiti "ispitne tablice-listovi", koje korisnik na kraju sezone ispuni, i vrati uzgajivaču.
Vrijednost pojedinih matica, koje korisnik (pčelar) nabavi u toku sezone, testirane na svojem pčelinjaku korisna su informacija uzgajivaču matica kako naprijed, i dali je zalutao u "slijepu ulicu".
Ova povratna veza nije neki trošak za korisnika (troškovi poštarine), ali je uzgajivaču veoma dragocjena.
U praksi se uzgajivači često uzdaju u poslovicu, da se dobra roba hvali sama, a samo se zadovoljan korisnik vraća.
Tradicionalne osobine (mirnost, "sjedenje" na okviru, rojivost, prinos meda) se selekcionira dobro i uspješno, čak i kad heritabilnost nije visoka.

Ali ocjenjivanje snage i truda za dobivanjem pčela otpornih na jednu bolest (varroa) ili više tolerantnih pčela protiv više tipova bolesti jasno govori, da trebamo biti skromni.
Imamo više rada ispred sebe, nego iza sebe.

16.6. SELEKCIJA PČELA IMA SVOJE GRANICE (LIMITE)

Pri selekciji pčela, prijeti nam tzv. "Genetički drift". Poboljšanja u selekciji pčela se očituju kroz strpljive postulate i pravila koji se je potrebno pridržavati:

16.6.1. SAČUVAJMO SVE GENSKE ODLIKE "KRVNIH RAZNOLIKIH LINIJA" NA PČELINJAKU.

Prva opasnost: Dok neke linije izabiremo, druge odbacujemo. Tako se može desiti da neke odbačene linije imaju i dobrih gena, koje će se s vremenom u populaciji javljati manje i manje, i na kraju nestati. Jednom će možda naši potomci zbog toga žaliti.
Iz tog razloga se svugdje u svijetu osnivaju programi za konzerviranje genske raznolikosti tzv. (diverzity). Ne radi se samo o zaštiti vrsta, koje se ugrožene, već i svih naizgled nepotrebnih gena.

16.6.2. ČUVAJMO SE PREVIŠE NAGLAŠENIH RODBINSKIH VEZA NA PČELINJAKU.

Druga opasnost pri selekciji pčela su rodbinske veze (inzucht). Tome se mora pristupiti pažljivim odabirom plana parenja - roditeljskim kombinacijama. U ovom je slučaju vođenje zapisa jako važno. U rodbinskim linijama nastojimo, da "koeficijent inbreedinga" ne prijeđe 10%, iznimno 15%.
Stoga je neophodna suradnja između svih uzgajivača, da bi mogli birati materijal iz široke (domaće, ne uvezene) izborne baze.

16.6.3. NE DOZVOLITI DA DOBRE LINIJE, POSTIGNUTE NAŠOM SELEKCIJOM - ODUMRU.

Treći ograničavajući faktor je, da dobre linije ne znamo zadržati dugo, i kao što je već bilo rečeno, ne znamo ih ni konzervirati zamrzavanjem. Radi toga je selekcijski rad još važniji i odgovorniji.

16.6.4. ČUVAJMO SE POGREŠAKA, NE DONOSIMO ZAKLJUČKE U AFEKTU I (ILI) EUFORIJI.

Četvrti limit su ljudske pogreške svih vrsta. Posljednje i jako važno je i to, da u prirodi postoje, često nama nerazumljivi, regulacijski mehanizmi. Oni često naizgled unište naš trud i naše želje. Moguće je, da je to za nas dobro, iako to neznamo u trenutku kada nam se to dogodi
(naš "kiks"), koji u taj čas neožemo objektivno prosuditi.

17. ZA KRAJ - UMJESTO ZAKLJUČKA......

- Selekcija pčela oslonjena na genetsku bazu je dugotrajan, kompleksan, ali neophodan rad.
- Moramo u tom radu pošteno i sistematski ustrajati.
- Svatko se može uključiti, ukoliko ima označene matice, i vodi o pčelinjacima uredne zabilješke.
- Svatko može izabrati iz svojih materijala, ili kupiti kvalitetne matice od dokazanih uzgajivača
matica, iz sličnih klimatskih uvjeta.
- Kod naše autohtone pasmine "sivke", kranjske pčele apis mellifera carnica moramo samo
ustrajati na dva faktora u kojima trebamo usmjeriti poboljšanje njezinih svojstava:

1.) Smanjenje rojivosti
2.) Povećati tolerantnost na bolesti, sa naglaskom na varrou


Kod svih ostalih faktora ona je ispred svoje "konkurencije" – dokazano!

Korištena literatura:

1) Kezić N., Bubalo D., Dražić M.& grupa autora.
"Pčelarstvo"..................................................................................Zagreb, 2009.

2) Čerimagić, H. "Pčelarstvo"........................................................Sarajevo, 1882.

3) Umeljić, V. "Enciklopedija pčelarstva"........................................Kragujevac, 2008.

4) Relić, B. "Pčelarenje kao profesija i hobi"........................................Beograd, 2005.

5) Belčić, J. "Moj način pčelarenja"....................................................Zagreb, 1973.

6) Guzman-Novoa E., Hunt G.J., Page R.E., Fondrik, M.K.

7) Genetic correlations among honey bee (Hymenoptera:
Apidae) behavioral characteristics and wing lenght".............................................2002

8 ) Titer D. "Želje, mogućnosti i granice pri selekciji pčela"......................Gudovac, 2009

9) Umeljić, D. "U svijetu pčela"............................................................Split, 2002.

10) Laktić, Z., Šegulja, D. "Suvremeno pčelarstvo"...................................Zagreb, 2008.

11) Rihar, J. "Odgajivajmo bolje pčele"..............................................Ljubljana, 1976.

12) Belčić, J., Katalinić, J., Loc D. & grupa autora.
"Pčelarstvo"....................................................................................Zagreb, 1977.

13) Belčić, J., Sulimanović, Đ. "Zlatna knjiga pčelarstva"..............................Zagreb, 1982.

14) Konstantinović B., "Praktično pčelarstvo II dop. Izdanje".........................Beograd, 1976.

15) Kezić, N., Kobra, M. "Uzgojni program sive pčele
(apis mellifera carnica)"..............................................Zagreb, 2005.
16) Puškadija, Z., "Uzgoj i selekcija pčela"...............................................Zagreb, 2004.


______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
**za čistu prirodu i obilje pčelica
Avatar korisnika
schumy
Aktivan
 
Postovi: 881
Pridružen: 30 sij 2010, 11:39
Lokacija: Istočna Istra, Hrvatska

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la Vahid » 03 vel 2011, 22:12

Informativna tema

UZGOJ SELEKCIONISANI MATICA NA IZOLOVANIM SPARIVALIŠTIMA HOLANDIJA

Temu prezentuje Vahid ( Holandija)

Slika

Slika


Uzgoj selekcionisane matice

Za to nam je potrebno :

* Selekcionisana matica (ili ona koja je u tom momentu kod vas najboja )
*Oplodnjak : (ili sta u tom momentu imate )
*Dvije kante :
*Punpica za vodu (sa spricom )
*Hrana (kojom cemo napunit oplodnjak dijo koji je za to predviden )
*Satna osnova (mali komad)
*Da bi pristupili uzgoju ili kako da to nazovemo reprodukci matica za to moramo da ispunimo par faktora (uslova )i mi i nase matice al o tome poslije.


Selekcionisana matica mora da ima dobre osobine kao :

1.da je mirna i da njene pcele u drustvu budu mirne
2.da kad otvaramo kosnicu da se pcele ne uznemire da je mozemo otvorit bez zastitne opreme i kad je otvorimo pcele bi morale da nastave svoj poso da ne lete unakolo .
3.da kad smo to uradili da kad izvadimo ram sa pcelama da se pcele ne razlete uokolo da ostanu na ramu i kad ga ostavimo sa strane neko vrijeme da ostanu na ramou
4.da matica ima kompaktno leglo sto manje praznog saca najboje da je ram zalezen od kraja do kraja i od vrha do dna.
5.da kad iznad kosnice prodemo(masemo rukom ) par put da ne biva uboda pcela sto manje to bolja ocjena
6.da nije rojevna matica (to se prati 2 godine )


To bi bili faktori koje bi trbala da ima nasa matica (kod mene je vec selekcionisana pa ja te faktore imam)

Ja cu pocet od zatvorenih maticnjaka to je vec 9/10 dan od zalijeganja ili7/8 od presadivanja tada vec postavjamo i viklere sa velikom paznjom da ne tresemo maticnjake to bi morali odradit tako da se i ne osjeti da smo to uradili to je moj savjet da se nebi odvojila tada vec formirana matica od hrane ili da se matici ne osteti zadak pa bi nam sav poso propo radili bi to sve uzalud do tada.

Tada vec imamo uvid koliko oplodnjaka moramo pripremit.

Priprema oplodnjaka u oplodnjak stavjamo hranu u prostor koji je predviden za to bice slike.

Isto tako postavljamo satnu osnovu malu traku samo da pcelama damo pravac slika slijedi.

Priprema pcela za punjenje oplodnjaka
Ja to odradim na ovaj nacin :kad postavjam viklere ja tada pripremim i pcele iz odgajivackog drustva tako sto ramove sa leglom otvorenim i zatvorenim prebacujem iznad MR.posto se zna da je matica bila ispod MR.stim sto pcele sa tih ramova stresem.

Zasto? Da bi mi poslije bilo lakse da se otarasim trutova posto sam prebacijo ramove sa leglom iznad MR.zatvaram kosnicu i pcele nastavjaju svoj poso al da bi dosle do legla moraju kroz MR. Al sad su tu vecinom pcele nema trutova i tu su mlade pcele dadilje koje su nam i potrebne za punjenje oplodnjaka .
Kad se matice izlegu ja ih odma obiljezavam i dodajem u oplodnjake koje sam predhodno napunio mladim pcelama na ovaj nacin:
- uzeo sam 2. kante koje sam postavio jednu na drugu gornja kanta nema dna na mjesto dna je ugradena MR.
Slika
U gornju kantu sam streso pcele sa ramova iz nastavka koji sam pripremio prije 5/6 dana to radim da bi izbjego da mi se ne pojave trutovi u oplodnjcima pcele moram prosijat kroz maticnu resetku kad smo natresli pcela i mislimo da imamo dovojno onda ih pustimo par minuta da pcele izletnice se vrate u kosnicu poprskamo ih malo vodom i onda punimo oplodnjake ja u jedan oplodnjak sipam jednu casu pcela (casa od jogurta)ili 200.cc pcela to je ovdasnja mjera ne smije da bude puno da se ne pojavi svadbeni roj kad matica izlijece na svadbeni let idu i pcele iz oplodnjaka ili kad ide da se pari i tada se pojavi mali roj zato je ta mjera.

Slika

Kad sam to uradio napunio oplodnjake dodo matice svi oplodnjaci idu u podrum ili neko tamno i hladno mjesto 4.dana zbog harmonizacije izmedu matice i pcela svaki dan ih malo poprskam 2/3 puta vodom .
Slika

Cetvrti dan predvece ih iznosim napolje da se malo naviknu na normalnu temperaturu posto sledeci dan idu na put.
Peti dan se oplodnjaci nose na vec dogovoreno zbirno mjesto ili oplodnu stanicu a to je neko ostrvo u Holandiji ili Njemackoj.

Slika

Zašto ostrvo? Da bi bili sigurni da je se matica parila sa samo trutovima od selekcionisane matice jer koliko se ovdje posvecuje paznja maticama toliko se posvecuje paznja i trutovima svake godine se ubacuje nova krv da se ne desi da imamju krvnu srodnost ovdje je to sve uredeno i to mi se dopada i svida.

Sesti dan je matica spremna za parenje svo ovo vrijeme su oplodnjaci bili zatvoreni tek kad su stigli na ostrvo bivaju otvoreni i kontrolisani ako se desi da u jednom oplodnjaku nadu truta svi tvoji oplodnjaci ostaju i dalje zatvoreni svih 15. ili koliko ostaju ako je vrijeme bilo pogodno ostaju 15. dana a ako je prvih par dana bilo lose onda produze za 5.dana da bi se oplodnjaci vratili sa zalezenim ramovima a to je znak da je oplodnja uspila.

Slika

Pri povratku kad dobijemo oplodnjake mozemo odmah da maticu dodajemo u novoformirao drustvo ili da ostavimo da vidimo kakvo je njeno leglo al onda moramo postavit malu maticnu resetku na ulaz da bi bili sigurni da matica ne izleti na jos jedan svadbeni let na nasem pcelinjaku i to se desava.

Ako je sve proslo kako bi trebalo onda imamo jednu ili vise selekcionisanih matica.

Slika

Kako formirat mlado drustvo? Ja to radim ovako: kad matice odu na oplodnju ja onda odmah odradim jedno ili vise drustava svo leglo koje se nade u tom momentu prebacim u jedan nastavak a maticu stavim ispod MR. Tako da kad mi se matice trebaju vratit dan ili dva prije ja samo povadim ramove sa leglom u manje sanduke ili nukleuse sa pripadajucim pcelama izletnice ce se same vratit u svoje stare kosnice a mlade pcele ostaju u novim i tada prekontrolisem leglo da nije gdje zasnovan mticnjak slucajno a posto svi znamo da mlade pcele lakse prihvataju maticu i to je jedno olaksanje za taj poso al' ja je svakako dodajem u kavezu i uglavnom nema problema za prihvatanje matica i ta mlada drustva prihranjujem u vecernjim satima jer u tim drustvima ostaju samo mlade pcele pa je unos nikakav ili ga nema nikako pa im je potrebno dodavat sirup ili nesto drugo u odredenim kolicinama ne previse al moramo lijeto smanit na minimalu (ja to smanjim toliko da samo jedna pcela moze da ude ili izade) da ne izazovemo grabez na tim drustvima .
Pcelar u bijelom svijetu.
Avatar korisnika
Vahid
Čita i piše, odličan
 
Postovi: 531
Pridružen: 06 vel 2010, 23:45
Lokacija: Inostranstvo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la Vahid » 03 vel 2011, 22:15

Rezime

Ovo su oplodnjaci spremni za oplodnu stanicu u specijalnom koferu posto su proveli 4 dana u podrumu na tamnom i hladnom mjestu zbog harmonizacije izmedu pcela i matice i za to vrijeme sam im dva do tri puta dnevno dodavo vodu punpicom (spricom )posto nema unosa iz vana.

(v1)Slika

(v2)Slika
Oplodnjaci izneseni iz podruma predvece da se malo naviknu na vanjsku temperaturu sutra rano ih odvozim na zbirno mjesto i tek popodne stizu na oplodnu stanicu.

(v3) Slika
Kao sto se vidi matice su obijezene i ove idu u Njemacku na ostrvo u ovom koferu. Bez tog kofera nebi mogo da idem na tu oplodnu stanicu takvo je pravilo oplodnjaci imaju sa strana staklo tako da se moze sve vidjet unutra dali ima trutova ako bi se i jedan naso komplet kofer bi osto zatvoren svo vrijeme i bijo bi vracen sa neoplodenim maticama.

(v4)Slika
Evo jos matica isto su obijezene samo ove idu na drugu stranu one ostaju u Holandi al isto idu na ostrvo ja uglavnom matice sajem na dvije strane nije potrebno jer se ovdje vodi racuna da se svake godine se uvodi nova linija trutova zbog krvne srodnosti al eto ja to ipak radim zbog samog sebe posto imam pcele na tri pcelinjaka. Za ovu oplodnu stanicu nemora da bude nista specijalno al oplodnjaci moraju da budu isto sa strane od stakla da se moze vidjet sta ima unutra isto ne smije da bude trutova inace isto ostaju zatvoreni i vracaju se nazad ne oplodene matice.

(v5)Slika

(v6)Slika
Oplodene matice stigle sa oplodnih stanica i dodane u mini drustva oplodnjaci otvoreni sa strana i kao so se vidi formirana nova drustva

(v7)Slika
4 nova drustva matice oplodene u Holandi.

(v8)Slika
5 novih drustava matice oplodene u Njemackoj

Oplodnjaci su otvoreni da pcele koje su bile u oplodnjacima mogu da udu u neko od novo formiranih drustava.

(v9) Slika
Kao sto se vidi stakla su poskidana sa oplodnjaka i pcele mogu da idu gdje zele malo rizicno al eto vec je sumrak pa nije strasno za grabez i tome slicno.

(v10)Slika
Isti prizor samo malo jasnije pcele slobodne malo poprskane sa secerom razmucenim u vodi zbog lakseg prihvacanja u novo formirana drustva ovo je isto predvece zbog izbjgavanja i izazivanja grabezi. Na gore postavjenim slikama se mogu vidjet razne vrste nukleusa pocevsi od 3 rama 5.ramova i 6 ramova na ovom 3 ramnom nukleusu je postavjen dodatni dio gdje ja postavim teglu sa sirupom za prehranu al cu postavit i slike za to kako izgleda al je jednostavno na principu pojilica kod Senada i drugih da ne nabrajam nesto tome slicno.

(v11)Slika
Evo ovdje se moze vidjeti na slici gore dva oplodnjaka kako izgledaju otvori na tim oplodnjacima i u donjoj zoni mreza za ventilaciju samo jos moram da slikam prostor za hranu al to ce da bude na sledecoj slici.

(v12)Slika
oplodnjaci

(v13)Slika
zatvoreni maticnjaci

(v14)Slika
Ovo su te kante sa maticnom resetkom.
Pcelar u bijelom svijetu.
Avatar korisnika
Vahid
Čita i piše, odličan
 
Postovi: 531
Pridružen: 06 vel 2010, 23:45
Lokacija: Inostranstvo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la Vahid » 03 vel 2011, 22:16

(v15)Slika
Ovako punimo oplodnjake po jedna ova zdjelica pcela ovdje su samo mlade pcele.

(v16)Slika
Obijezavanje matice.

(v17)Slika
Dodavanje obijezenje matice.

(v18)Slika
Ovo je jedna od oplodnih stanica u Holandi.

(v19)Slika
Oplodnjaci na opodnoj stanici

(v20)Slika
(v21)Slika

(v22)Slika
Oplodena matica i ja joj sijecem jedno krilo o tome sam piso i na forumu.

(v23)Slika
Vrste kaveza za dodavanje matica.

(v24)Slika

(v25)Slika
Nagrizeni (unisteni) maticnjaci propo sav poso matica prisutna u odgajvackom drustvu uletila u drustvo ili greskap celara losa MR i.t.d.

(v26)Slika
Nesto najgore sto se moze desit pcelaru kod uzgoja matica da po skoro zavrsenom poslu dozivi a desava se i to mrtve matice kasna intervencija matica izasla iz maticnjaka al smo kasno vidjeli pa se ponovo vratila u potrazi za hranom u maticnjak al se nije mogla vratit nazad posto matica ide samo unaprijed a nikada unazad nezna ili ubijene kod dodavanja u drustva i.t.d……..?

Ili i ovo ako dodamo u oplodnjak previse pcela pa matica pri izlijetanju na svadbeni (oplodni) let izadu i pcele pa dobijemo mali svadbeni roj i nademo ovakav prizor.
(v27)Slika

(v28)Slika
Pcelar u bijelom svijetu.
Avatar korisnika
Vahid
Čita i piše, odličan
 
Postovi: 531
Pridružen: 06 vel 2010, 23:45
Lokacija: Inostranstvo

Re: Uvod u temu uzgoj matica

PostPostao/la senad » 06 vel 2011, 22:01

Informativna tema

OPLODNJACI

Kroz ovu temu pokušat ću da vas upoznam sa raznim tipovima oplodnjaka koje će te moći koristiti u vašem radu.

Poznato je da u pčelarstvu treba da bude jednoobrazna oprema kako bi uspješno pčelarili. Svaki početak je težat . Da bi uopšte mogli da uzgajamo matice trebali bi imati određeni fond pčelinjih zajednica. Svakako što je fond veći u toliko je lakše pčelariti. Nije nužno imati 50-100 pčelinjih zajednica da bi se bavili uzgojom matica.

Za neke bi možda bilo provokativno, nekome interesantno,a nekome nedostižno ako kažem da. sa jednom pčelinjom zajednicom možete vrcat med, uzgajat matice, vaditi MM, polen,propolis.

Svakom početniko bi preporučio da krene sa 5 pčelinjih zajednica u LR košnicama, ako ima dobrog mentora pored sebe uspjeh je za garantovan,, Ako nema dobrog mentora uvjek se može osloniti na neki od pčelarskih foruma i opet može biti zadovoljan dok ne ovlada tehnikom pčelarenja.

Veliki je izazov pristupiti pčelarstvu, a kada se upoznamo sa čarima pčelinjih zajednica onda nigdje kraja,, Svakako da za uspješno savremeno pčelarenje potrebno je ovladati tehnikom planskog uzgoja matica. Najbolja matica je ona matica koju sami uzgojimo.

Za uzgoj matica kažu da je poezija pčelarstva.

Uz adekvatne prireme , i malu pomoć sa strane ubrzo se može ovladati tehnologijom uzgoja matica. Kada počne uzgoj matica mora se sve obaviti u tačno određeno vrijeme. Sve što je zapisano nije zaboravljeno.

Da bi mogli početi tačno u određeno vrijeme sa uzgojom matica već moramo imati pripremljena sva sredstva neophodna za uzgoj matica. Naš trud će biti nagrađen onog trenutka kada ugledamo da je mlada matica pronijela .

Većinu opreme neophodne za uzgoj matica sami pravimo shodno našim mogućnostima. Oplodnjaci kao dio opreme su nešto što bi bilo poželjno imati. Mada se može i postojeća pčelinja zajednica oragnizovati za prihvat zrelog matičnjaka uz male korekcije i dodatke opreme, poput snelgrove daske, pune pregradne daske itd. Za koji metod će te se opredjeliti to zavisi od vas samih, Pristupit će te , za vas najlakšoj metodi.

Želim da vam prikažem razne oplodnjake koji se koriste u uzgoju matica, kad pogledate ove slike i određena pojašnjenja vi možete bit inovativni i imati vlastitu konstrukciju oplodnjaka.


Najviše zastupljena metoda kod uzgoja matica za vlastite potrebe koriste se plodišna tjela/nastavci kao kod proizvodnih zajednica. Da li da se radi o LR, FA, DB košnici i ako koristite standardni okvir iste možete da pregradite na , 2-3-4 djela, Takođe plodišne sandardne nastavke požete pretvoriti u mini 6-to djelne ili 4-ro djelne oplodnjake .
Takođe možemo napraviti posebne mini oplodnjake raznih dimenzija.

Ovo je pashin 4-tvoro djelni lr oplodnjak

Slika

Slika

Slika

Slika


Ovako izgleda LR nastavak pregrađen po pola .

Slika

Slika

Slika

Slika


Ovako izgleda FARAR nastavak podjeljen na tri djela

Slika

Slika

Slika

Slika

Višenamjenske LR pološke sa 6-boxova

Slika

Slika


Poželjno je da kod svih oplodnjaka izlaz/uzlaz bude na različitim stranama i ofarbani različitim bojama. Ako nismo u mogućnosti da ulazi /izlazi budu na suprotnim stranama pored zadržavanja različitosti farbe, uzlaze /izlaze maximalno udaljiti jedan od drugog.
Do uspješnog pčelarenja bez predrasuda.
Avatar korisnika
senad
Site Admin
 
Postovi: 2853
Pridružen: 12 tra 2008, 13:56
Lokacija: Grapska // Klokotnica

Sljedeće

Vrati se na: EDUKACIJA-ODABRANE TEME

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju

cron