Stvaranje čovjeka

STVARANJE U MATERICI
Ako čovjek ne koristi zdrav razum, a postavi sebi pitanje: "Kako sam ja nastao", mogao bi na njega nelogično da odgovori: "Nastao sam nekako..." Takvim pristupom, čovjek bi mogao da započne životu kome ne bi imao vremena da razmišlja o sličnim temama. Međutim, čovjek koji koristi zdrav razum razmišljaće o tome kako je nastao i shvatiće značenje svog života u skladu sa tim. Dok bude o tome razmišljao, neće biti uplašen, kao što je to slučaj sa pojedinim ljudima kada dođu do zaključka: "Ja sam stvoren." Ljudi koje smo gore spomenuli ne žele da imaju nikakvu odgovornost prema Tvorcu. Oni se boje mjenjanja svog načina života, ponašanja i ideologije koju su prihvatili, u slučaju da priznaju da su stvoreni. Dakle, oni bježe od poslušnosti svome Tvorcu. Sa druge strane, čovek koji procenjuje svoje postojanje mudro i zdravim razumom, videće u sebi znake Božjeg stvaranja. On će priznati da njegovo postojanje zavisi od zajedničkog delovanja hiljada složenih sistema koje on nije stvorio i ne kontroliše. On će shvatiti da je "stvoren" i uz pomoć  svog Tvorca pokušaće da shvati sa kojom svrhom ga je "stvorio". Naredne stranice obuhvataju različite informacije, za one koji su mudri i znaju da one pokazuju kako je "sve to bilo stvoreno", kao i čudo cjelokupnog stvaranja. Priča o nastanku čovjeka počinje na dva različita mesta koja su veoma udaljena jedno od drugog. Ljudsko biće započinje svoj život spajanjem dvije odvojene tvari koje se nalaze kod muškarca i žene, koje su stvorene potpuno nezavisno jedna od druge, pa ipak u savršenoj harmoniji. Sperma u tjelu muškarca sigurno nije proizvedena voljom i kontrolom muškarca, na isti način kaošto jajna ćelija u tjelu žene nije formirana voljom i kontrolom žene. Zaista, oni nisu čak ni svjesni onoga što se događa. Očigledno je da su ove dijve tvari, koje potiču iz organizma muškarca i žene, stvorene da odgovaraju jedna drugoj. Stvaranje ovih dviju tvari, njihovo sjedinjenje i transformacija u ljudsko biće, jesu zaista manifestacija velikih čuda.

TESTISI I SPERMATOZOIDI

Spermatozoid, koji predstavlja prvi korak u stvaranju novog ljudskog bića, nastaje "izvan" tjela muškarca. Razlog za takav proces ogleda se u činjenju da je proizvodnja spermatozoida jedino moguća u sredini koja je za dva stepena hladnija od normalne čovjekove tjelesne temperature. Da bi se temperatura učvrstila na tom nivou, doprinosi naročita koža koja postoji na testisima. Ona se skuplja kada je hladno iširi kada je toplo, i tako održava stalnu  temperaturu. Da li muškarac sam "reguliše" i uređuje ovaj osetljivi sistem? Sigurno ne. Muškarac nije čak ni svjestan toga. Oni koji odbacuju ovu činjenicu stvaranja mogu jedino da kažu da je to "neotkrivena funkcija ljudskog tjela". Termin "neotkrivena funkcija" ne predstavlja ništa drugo nego samo izgovor.

Spermatozoidi se proizvode  stopom od 1.000 u minuti i imaju poseban dizajn prilagođen njihovom  putovanju do jajnika žene, putovanje koje napreduje tako kao da spermatozoidi "znaju" za to mjesto. Spermatozoid je sastavljen od glave, vrata i repa. Rep mu pomaže da se u materici kreće kao riba. Njegov glaveni dio, koji sadrži jedan dio bebinog genetskog koda, prekriven je posebnim zaštitinim oklopom. Funkcija ovog oklopa otkriva se na ulazu u matericu u kojoj je sredina veoma kisela. Jasno je da su spermatozoidi prekriveni zaštitinim oklopom od strane "Nekoga" ko je bio svjestan ove kiselosti. (Svrha kiselosti ove sredine je zaštita majke od djelovanja raznih mikroba.) U matericu stiže više miliona spermatozoida. Oni u nju ne stižu sami već zajedno sa mješavinom različitih vrsta fluida. Ovi fluidi sadrže šećer koji obezbjeđuje energiju potrebnu spermatozoidima. Pored toga, ovi sastavni elementi imaju različite zadatke, kao što je

neutralisanje kiselosti na ulazu u matericu i održavanje sredine u stanju koje omogućava kretanje spermatozoida. (Ovde se opet uvjeravamo da su dvije različite i nezavisne tvari stvorene da budu u skladu jedna sa drugom.) Spermatozoid prevaljuje vrlo težak put u tjelu majke, dok ne dospe do jajne ćelije. Bez obzira na to kako spermatozoidi štite sebe, otprilike samo hiljadu, od 200-300 miliona spermatozoida, stiže do jajne ćelije.

JAJNA ĆELIJA
I dok je spermatozoid oblikovan da bude u skladu sa jajnom ćelijom, jajna ćelija je, sa druge strane, pripremljena da bude začetak života u potpuno drugačijoj sredini. I dok žena nije ni svjesna, jedna jajna ćelija, koja je sazrila u jajniku, odlazi u trbušnu šupljinu i zaustavlja se na drškama smještenim na kraju nastavaka poznatih kao jajovodi. Nakon toga, jajna ćelija počinje svoj put pomoću pokreta treplji, unutar jajovoda. Ova jajna ćelija velika je kao polovina jednog zrnca soli. Jajovod je mjesto na kome se  susreću jajna ćelija i spermatozoidi. Jajna ćelija tada počinje da luči naročiti fluid. Ova izlučevina pomaže spermatozoidima da pronađu mesto na kome se nalazi jajna ćelija. Sada je potrebno da budemo svesni jedne činjenice: kada kažemo da jajna ćelija "počinje da luči", mi ne govorimo o čovjeku ili nekom svjesnom biću. Ovaj proces nije moguće objasniti slučajnošću, odnosno da se mikroskopska proteinska masa "odlučuje" na takav potez "sama od sebe" i onda "priprema" i izlučuje jedan hemijski sastojak da bi privukla sebi spermatozoide. To je očigledno već oblikovano da funkcioniše. Ukratko, sistem za razmnožavanje u tjelu oblikovan je da spoji jajnu ćeliju i spermatozoid. To znači da je sistem za razmnožavanje kod žene stvoren u skladu sa potrebama spermatozoida, a da  su spermatozoidi stvoreni u skladu sa zahtjevima sredine koja se nalazi u majčinom tjelu.

SPAJANJE SPERMATOZOIDA I JAJNE ĆELIJE

Kada se spermatozoidi, koji namjeravaju da izvrše oplodnju, približe jajnoj ćeliji, jajna ćelija ponovo "odlučuje" da izluči specijalan  fluid, pripremljen naročito za spermatozoide, koji rastvara zaštitni oklop spermatozoida. Kesice enzima rastvarača, koje se nalaze na krajevima spermatozoida i koje su posebno napravljene za jajnućeliju, sada se otvaraju. Kada spermatozoidi dođu do jajne ćelije, ovi enzimi probijaju njenu membranu omogućavajući spermatozoidu da uđe. Iako se oko jajne ćelije nalazi mnoštvo spermatozoida, uglavnom samo jedan od njih oplođuje jajnu ćeliju.  Zanimljivo je zapaziti da fluid, koji sadrži spermatozoide, ne vrši oplodnju jajne ćelije, već samo jedan njegov deo. Jedan spermatozoid jeste agens oplodnje, odnosno hromozomi u spermatozoidu koji predstavljaju jedan njegov dio. Kada jajna ćelija prihvati jedan spermatozoid, drugim spermatozoidima prolaz više nije moguć. Razlog tome je električno polje koje se stvara oko jajne ćelije. Područje oko jajne ćelije je negativno naelektrisano, a ubrzo pošto spermatozoid dospe u jajnu ćeliju ovo naelektrisanje mjenja se u pozitivno. Dakle, jajna ćelija, koja ima isto naelektrisanje kao i sperematozoidi izvan nje, počinje da ih odbija. To znači da električno naelektrisanje ove dvije supstance, koje su nastale nezavisno i odvojeno jedna od druge, takođe je u skladu jedno sa drugim.
Konačno, DNK muškarca u spermatozoidu i DNK žene u jajnoj ćeliji se kombinuju. Sada, to je prva ćelija novog ljudskog bića u utrobi majke - zigot.

GRUDVICA SE DRŽI ZA MATERICU

Kada se spermatozoid muškarca sjedini sa jajnom ćelijom žene,kao što je opisano, formira se suština bebe koja će biti rođena. Ova ćelija, poznata u biologiji kao "zigot", odmah će početi da raste i  uskoro postati "malo tjelo".  Zigot ne provodi svoje vrjeme razvoja uzalud. On se pridržava za matericu, slično korjenu biljke koji se snažno drži zemlje. Preko te veze, zigot dobija iz tjela majke supstance neophodne za svoj razvoj. Zigot počinje da se razvija kada se pričvrsti za matericu. Materica se u međuvremenu ispunjava tečnošću zvanom "amnionska tečnost" koja  okružuje zigot. Najvažnija funkcija amniotičkog fluida u kome se beba razvija jeste njena zaštita od spoljnih uticaja. U međuvremenu, embrion koji je prethodno izgledao kao žitka masa, tokom vremena se transformiše. U početnoj mekoj strukturi počinju da se formiraju čvrste kosti koje omogućavaju tjelu da stoji uspravno. ćelije, koje su u početku bile iste, počinju da se razdvajaju: neke formiraju ćelije oka osetljive na svetlost, neke formiraju nervne ćelije osetljive na hladnoću, toplotu i bol, a neke bivaju osetljive na zvučne vibracije. Da li ćelije same odlučuju da se razdvajaju na ovakav način? Da li one same odlučuju da najprije formiraju srce ili oko, a onda nastavljaju da izvršavaju taj težak zadatak? Sa druge strane, da li su stvorene da odgovaraju takvoj svrsi? Mudrost, intelekt i duh predstavljaju drugu alternativu. Na kraju tih procesa, kada beba dovrši svoj razvoj u majčinoj utrobi, ona se rađa i dolazi na ovaj svet. Sada je ona 100 miliona puta veća i 6 milijardi puta teža nago što je bila u početku. Ovo je priča o našem prvom koraku u životu, koji nema nijedan drugi živi organizam. Šta može biti važnije za čovjeka nego otkrivanje i poznavanje svrhe takvog nevjerovatnog stvaranja?

Nelogično je tvrditi da se sve ove složene funkcije odvijaju na osnovu "njihove sopstvene volje". Naše  tjelo, koje počinje od "kapljice ćelija" koja se transforiše u čovjeka, poseduje mnoštvo osetljivih sistema. Iako nismo svjesni njihovog postojanja, njihova izuzetna složenost i osetljivost omogućava našem tjelu da preživi. Svi ti sistemi oblikovani su i djeluju zahvaljujući čovekovom Tvorcu, po čijem je obličju čovjek i stvoren. Tvorac posle stvaranja nije ostavio čovjeka da funkcioniše nekontrolisano i bez ikakve svrhe.

MAJČINO MLijEKO
Ishrana novog ljudskog bića, koje je izraslo transformisanjem jedne ćelije u bebu, predstavlja izuzetno čudo. Majčino mlijeko je najbolji mogući oblik hrane, koja nastaje i izvršava svoju funkciju bez ikakvog posebnog majčinog uticaja.  Zahvaljujući supstancama koje ga sačinjavaju, majčino mlijeko je i izuzetan izvor hrane za novorođenče i supstanca koja povećava otpornost prema bolestima kako majke, tako i bebe. Ljekari se slažu da se vještačka hrana za bebu može preporučiti jedino ako majčino mlijeko nije odgovarajućeg kvaliteta, i da bebu treba hraniti majčinim mlijekom, naročito tokom prvih mjeseci života.

Razmotrimo osobine ovog mlijeka:
-Najzanimljivija osobina majčinog mlijeka jeste mogućnost promjene njegove koncentracije u skladu sa razvojnim razdobljima bebe. Količina kalorija i sadržaj hranljivih sastojaka mjenja se u skladu sa tim da li je rođenje bebe bilo prijevremeno ili na vrijeme. Ako je beba rođena prije vremena, koncentracija masnoća i proteina u majčinom mlijeku veća je od one koju beba normalno zahteva, zato što prijevremeno rođena beba zahtjeva viće kalorija. - Elementi imunog sistema koji su potrebni bebi, daju se bebi kao već pripremljeni u majčinom mlijeku. Kao profesionalni vojnici, oni brane tjelo od onoga što mu ne pripada i štite bebu od bolesti. - Mlijeko deluje protiv bakterija. Iako se bakterije množe u normalnom mlijeku već poslije šest sati, ako majčino mlijeko ostane da stoji na sobnoj temperaturi, u istom vremenskom periodu, nijedna  bakterija neće biti u njemu.
-Ono štiti bebu od arterioskleroze.-Beba ga brzo vari. Danas je poznato da nijedan od vještačkih oblika hrane, proizveden u laboratorijama pod nadzorom stručnjaka za ishranu, nije tako koristan kao prirodno majčino mlijeko. Ostaje pitanje: "Ko je stvorio ovo mlijeko za bebe u majčinom tjelu, dok majka nije bila čak ni svjesna njegovog nastanka i njegove premoći nad onim proizvedenim u laboratorijskim uslovima?" Sasvim je jasno da je majčino mlijeko neposredno stvorio sam Tvorac, koji je pripremio bebi sve što joj je potrebno.