senad je napisao/la:Ima pčelara koji ne koriste oksalnu kiselinu u periodu kad nema legla a pogotovo ljetni tretmani,plaše se . Kada pročitaju ovakav koncipiran tekst odmah će svi reći kako su u pravu što ne koriste OK, MNogo je pčelara koji još ne koriste internet pogodnosti tako da ovaj tekst o OK meni djeluje više kao naručen.
Malo kasnim , jer dva dana nisam imao vremena odgovarati na poruke , a ova konstatacija zaista zaslužuje odgovor iz više razloga , a ja ću istaći tri :
U tekstu „ Eksperimenti tretiranja o.k.“ istakao sam dva razloga zašto radim i ljetno tretiranje oksalnom kiselinom 1. Najmanje opasnosti za mene kao pčelara ;
2. Najmanje opasnosti za pčele . Tekst zbog koga je Senad uveo ovu temu , sada u najmanju ruku stavlja pod sumnju moje navode. Prije nego pođem sa obrazlaganjem
želim ispraviti jednu moju rečenicu :
Osim što se ja nisam obazirao na njih (a znam za njih od 2005) nisu se ni proizvođaći Bienen Wohla i BeeVitala HC .
Obazirao sam se ja itekako na sve preporuke , kao i na sve tekstove u tom broju pčelara , ali sam vidio dosta nelogičnosti , pa i nedovoljno utvrđenih činjenica, kao i
pogrešnih predpostavki . Zbog toga ću se osvrnuti na neke od tih dijelova, posebno zbog toga što je tekst o kojem pišemo tendecizno napisan i nije uvažio ono što je
napisano u prilog oksalnoj kiselini. Prvo o opasnosti po pčelara i čovjeka u cjelini: Sve kiseline su manje ili više opasne po čovjeka u odnosu na postotak kojim su
zastupljeni u tečnosti.Pri tome treba razlikovati kiseline koje se uglavnom nabavljaju u tečnom stanju i one koje možemo naći u krutom stanju.Kiseline u tečnom stanju ,
kao što su mravlja ,sirčetna ,mliječna (zanimljivo mravlju po nekim napisima smatraju blagom ) , zahtjevaju također mjere opreza, ali se rijetko o njima piše i još rjeđe upotrebljavaju.Mravlja ćak i iz frižidera kad se uzme i ušpricava ima neugodan miris, a o parama znamo da su agresivne. Vjerovatnoća kumulativne štete po disajne
organe je velika i kad se ne osjeti,tako da bi trebalo pri radu s njom upotrebljavati respirator, koji vjerovatno niko ne koristi . Mogučnost prosipanja i posipanja tom
kiselinom izuzetno velika.O alkoholnoj sirčetnoj kiselini(esenciji), koju je i Stipo spominjao zbog pripreme zimnice,iluzorno je i pričati. Izuzetno jak i neugodan miris,
a često se radi s njom i bez rukavica. Može se kupiti u svakoj samoposlugi. Često korišteno sredstvo u svađama, kako u posipanju protivnika , tako i u suicidima . Solna
30% kiselina (mislim da se tako zvala),mogla se prije rata kupiti također u svim samoposlugama .Služila za razna čišćenja, posebno kod odvoda ,imala jako nagrizajuče
dejstvo za razne materijale , također dosta upotrebljavana u svađama.Osim upozorenja na bocama, nije bilo drugih upozorenja. Ta kiselina u nešto slabijoj koncetraciji
( 15 do 18 % ) i sad se može naći pod različitim nazivima za ćišćenje sanitarija. Ista upozorenja se mogu naći na raznim deterđentima, koji su vrlo otrovni,a o tome niko
ne vodi računa. Na deterđentima za suđe, vrlo često piše„isprati ruke„. Ne samo da se ne ispiru ruke, nego se dobro ne ispire ni suđe. Uvjeravaju me da se suđe temeljito
ne ispire ni u visoko razvijenim zemljama. Što je zemlja „naprednija“ to ima više „teških bolesti“ !
Kiseline u krutom stanju : znam za oksalnu, limunsku(limuntos), takozvanu „živu sodu“. Živa soda se preporučuje za otkuhavanje ramova . Nekad se vrlo mnogo
upotrebljavala (prije veš mašina) pri pranju veša ( otkuhavanje i izbjeljivanje bijelog veša ). Zbog puno poslova u kući žene su ubrzano radile pa bi često sodu u
krupnim kristalima uzimale i golom rukom .Pri tome bi im dlanovi znali biti dobro crveni. Lijek za to je najčešće bila mast, kao i za hemeroide , bronhitis i slične stvari.
Pri sipanju u vodu desila bi se burna reakcija, slična kuvanju i snažno isparavanje, tako da se toga trebalo dosta paziti. Nasuprot tome oksalna i limunska kiselina nemaju
burnu reakciju pri sipanju u vodu. Oksalna ima i slabo rastvaranje pa gotovo ne dolazi do isparavanja ili je beznačajno. Ne postoji burna reakcija pri sipanju u vodu ,
tako da bi se moglo raditi i bez zaštitnih sredstava, ali zbog potpune sigurnosti obavezno je koristiti rukavice i dobro je staviti masku protiv prašine. Što se pčela tiče
citiraću više rečenica kako iz spornog teksta , tako i drugih tekstova navedenog broja Pčelar-a . Iz spominjanog teksta kolega Radivojac je prenio gotovo sve što su
navedene kao negativnosti , a samo jedna djelomice pozitivna i nepotpuno . Zato polazim upravo od te rečenice :
Istraživanja su pokazala da nivo rezidua u pčelinjim proizvodima nije veliki , pa se smatra da nije potrebno određivati njihov maksimalno dozvoljeni limit
U istom Pčelaru Tatjana Krunić piše članak pod naslovom „ Oksalna kiselina primena , ispitivanja u Švajcarskoj „ , pa piše:
Zanimljivo je da rezultati nakon sprovođenja tretiranja varoe oksalnom kiselinom pokazuju zapanjajuću činjenicu, da je koncetracija oksalne kiseline u medu
iz njome tretiranih društava 22,8 do 37,7 mg/kg , dok je u medu iz društava netretiranih oksalnom kiselinom pronađeno od 40 do 400 mg/kg oksalne kiseline
Nemam komentar . U istom tekstu se kaže i ovo:
Oksalnu kiselinu je otkrio Scheele, 1776. godine. Oksalna kiselina se prirodno javlja u velikom broju biljaka.Ljudsko tijelo je također sintetiše iz
vitamina C (askorbinska kiselina ). Ali,pošto ona za sebe vezuje važne hranljive materije u telu i time ih čini nedostupnim,veliko unošenje ove kiseline može
dovesti do nedostatka (napr. kalcijuma) u telu , kao i iritiranja ,posebno stomaka i bubrega (doprinosi formiranju kamena u bubregu)
Svi, a osobito liječnici nam preporučuju što više vitamina C, a eto vidi se da niti s njim ne treba pretjerivati.Osim toga bilo kojom kiselinom ne treba pretjerivati (sirče)
zato što također veže minerale za sebe . U istom tekstu je naznačeno i ovo :
Takođe, u mnogim zemljama sveta se pojavljuju varoe koje su otporne na akaricide.Na primer otkriveno je da se otpornost na Apistan (fluvalinat ) i CheckMite
(coumaphos) pojavila u Kanadi. Apistan je trebalo da ima period efikasnosti od približno 10 godina, a CheckMite oko 5 godina, pre nego što se razvije otpornost .Mnogi
smatraju da upotreba sredstva CheckMite nije dobra, jer je aktivni sastojak organofosfat i postoji opasnost po zagađenje okoline i unutrašnjosti košnice
Šta reči , osim da je CheckMite sponzoniran pčelarima u Hrvatskoj , a da se i dalje upotrebljava u Kanadi . Svoje zaključke bih zasad zadržao za sebe. Dalje piše ovako:
Varoe ne mogu postati otporne na oksalnu kiselinu. Šečerni rastvor oksalne kiseline dovodi do oštečenja tkiva sistema za varenje kod varoa.Znači oksalna kiselina
uništava sposobnost varoe da se hrani i ona umire od gladi. Efikasnost tretiranja ovom kiselinomje veća od efikasnosti tretiranja ostalim supstancama, ali ako je koristite
u pogrešno vreme možete da kontaminirate svoj med
O ovom kontaminiranju sam pisao i naznačio da ne treba pretjerivati kod količine sredstva , kao i da se tretira samo plodište . Sljedeći navod je malo sporan :
Prednosti primene oksalne kiseline nad konvencionalnim metodama su :
- nema ometanja u sakupljanju meda , polena i propolisa, kao i gradnji voska ;
- velika efikasnost, do 99%, u društvima bez legla;
- nema preranog starenja pčela (važno za populaciju pčela u proleće)
- može se koristiti u bilo koje vreme kada se ne sakuplja med i nema legla u košnici;
- veoma je jednostavno rukovanje za pčelara
Šta je sporno ? U neslaganju su prvi i četvrti stav , a takvih neslaganja i pretjerivanja u vezi opasnosti oksalne kiseline ima poprilično . Posebno mi je zapeo za oči ovaj
navod iz teksta kolege Radivojca :
U ove rezultate istraživanja ne treba sumnjati, ali se moramo zapitati šta se dešava kad rezidue oksalne kiseline reaguju sa reziduama drugih hemikalija koje se
nalaze u saću i medu? Kakva nova jedinjenja nastaju i kako ona utiću na pčelinju zajednicu ili čovjeka? Malo je poznato da je još 1985. god. Kurmanalijev u SSSR-u dokazao
da je primjena oksalne kiseline štetna kod odgajivanja matica.
Ja zaista neznam ko govori o reziduama drugih hemikalija ? Kolega Radivojac je u ovom tekstu pisao o štetnosti oksalne kiseline, dakle potiče korišćenje „drugih hemikalija“
Ja u svom pčelarstvu sam dosad koristio samo mravlju kiselinu , timol i oksalnu kiselinu . Šta znači ispitivanje 1985. godine kad Rusi (Sovjeti ) tada nisu znali za nakapavanje.
Šta uz to znači tretiranje pčela pri uzgoju matica i ko uopće tretira tada pčele bilo ćim . Zaista čudno !
Bilo bi još dosta što bi se moglo raspraviti ali i ovako je previše pisanja , a svako može skinuti navedeni časopis na SPOS-u i vidjeti što ga interesuje .