VRBE
Postano: 11 tra 2011, 22:46
NAZIV: VRBE
Sl. 1. Kada se grančice vrbe okite cvjetićima "cice-mace", počinje izdašnija paša za pčele u toj sezoni
LATINSKI NAZIV: SALIX L.
Engleski naziv: Willow
Vrbe, (Salix L.), porodica koja broji oko 300 vrsta, po nekim izvorima i do 350 vrsta, listopadno je drvo, koje poprima oblik i veličinu od puzavih stabljika do gustog grmlja, a često i oblik uspravnog grma sa debelim granama ili stabla kada dosiže visinu kod nekih vrsta i do 25 metara.
Staništa ove vrlo rasprostranjene porodice su po cijelom svijetu, izuzetak je Australija gdje se nije udomaćila, čak ni nakon pokušaja doseljenika koji su ju donijeli sa sobom u Novi svijet.
Vrbe su rasprostranjene na različitim staništima, od nizinskih livada, poplavnih polja i obala rijeka pa sve do pješčanih nanosa i planinskih sipina širom svijeta.
Vrba je dvodomna biljka što znači da na jednom drvetu možemo naći samo muške ili samo ženske cvjetove. Listovi su im, zavisno od vrste većinom uski i zašiljeni na vrhu, široko jajasti ili eliptični, kratko ili cjelovito zašiljeni, a po rubovima valoviti, nazubljenog ruba ili cijeli.
Boja lista u vrba varira od svjetlozelene do tamnozelene boje s gornje strane, sa nešto svjetlijom nijansom naličju, a kod bijele vrbe sa blijedosivim mrljama po čemu je i dobila ime. Listovi su kod svih vrba poredani naizmjenično.
Vrbe cvatu cvjetovima koji su bez razvijenog ocvjeća i sakupljeni su u uspravnim resama, različitih oblika i veličine. Cvatu uglavnom prije listanja, a oprašuju ih skoro isključivo kukci, od kojih je najbrojnija pčela medarica.
Zbog rane cvatnje kod svih vrsta, izuzetno je dobra paša za pčele jer daje dosta peludi i nektara što je vrlo značajno za proljetni razvoj pčela.
Kada počnu cvjetati vrbe, u dobrim godinama se zna dogoditi i značajan prinos meda, a na mjestima gdje je dosta zastupljena to je i prvo proljetno vrcanje meda.
Vrbe koje stoje u vodi obilnije i dulje mede. Cvatu od veljače (2 mjesec) do kraja svibnja (5 mjesec), ovisno o vrsti. Sve su vrbe odlične MEDONOSNE i PELUDNOSNE biljke.
Za pčelarstvo su najznačajnije vrste:
Vrba iva, planinska iva ili vrba, (Salix caprea L), (engleski common sallow) je prva od svih vrba koja je značajna za pčelarstvo, a počinje cvasti u ožujku (3 mjesec) do travnja (4 mjesec), prije listanja, obično na jednom staništu oko 10-15 dana. Drvo joj dosiže zavisno o mjestu gdje raste do 12 metara do nadmorske visine od 1700 metara, a najviše je rasprostranjena u nizinama i branjevinama gdje počinje najranije cvasti. Pogoduju joj staništa gdje je prije bila šuma koja se nakon sječe teže obnavlja, i to su idealna mjesta gdje vrba iva brzo i obilato raste. Muški cvijet ove vrbe u narodu je poznat pod imenom "maca" ili "cica maca", a cvate već polovicom ožujka. Muški cvjetovi (mace) daju pčelama obilje peludi, bačvastog su oblika žute boje pune peluda, a ženske mace daju nektar i to veoma obilno. Na ženskim valjkastim-izduženim cvjetovima koji su sivozelene boje nalaze se samo tučci, uopće nemaju peludi, daju samonektar.
Zna se dogoditi da na obalama rijeka ili u močvarnom staništu daju i do 3 kg nektara dnevno a na kraju paše prinos i do 20 kg meda po košnici.
Budući je korisna medonosna biljka u vremenu nakon zime kada je najkritičnije vrijeme opstanka i razvoja pčelinjih društava treba ju uzgajati, saditi na svim mjestima bliže pčelinjaku (stacionaru) pčelara. Razmnožava se jednostavno, u ožujku (3 mjesec) prut debljine oko 1,5 do 3 cm debljine, visine do 1 metar se na debljem dijelu koso zasiječe i stavi u posudu sa vodom tako da je u vodi do 1/4 visine pruta. Nakon 7-10 dana na ovome dijelu koji je u vodi izrastu zrakasto tanki bijeli korjenčići oko cijelog pruta.
Sadi se zabadanjem u zemlju bez prihrane gnojem na vlažnim staništima ili sa zalijevanjem samo u danu kada je posađena.
Sl. 2. Nakon cvjetnja, drvo vrbe se "obuče" u svoj zeleni "kaput" koji se blago leluja i na najmanjem povjetarcu
Bijela vrba, ili vrba, (Salix alba L), (engleski white willow) je visoko drvo do 25 metara, sa krivim, nepravilnim granama koje vise na dolje. Deblo može doseći od 1-2 m promjera. Krošnja joj je široka, svjetla i prozračna. Mlade su grančice u početku nježno dlakave, kasnije su gole. Listovi su dugi i uskog oblika od 4-10 cm dugi, a do 1,5 cm široki a najširi su u sredini lista.
Po svome obodu list sitno nazubljen. Lice lista zelene je boje a naličje prekriveno beličastim dlakama koje su nalik na mrlje, po čemu je uz bijelu boju kore i dobila ime. Peteljka koja nosi list duga je 1 cm.
Značaj bijele vrbe za pčelarstvo ne zaostaje za vrbom ivom, a cvate od ožujka (3 mjesec) do travnja (4 mjesec), obično na jednom staništu do 20 dana. Cvjetovi su muški i ženski, pojedinacni u obliku resa. Plod je sjedeći, a kada je zrel puca u dva dijela.
Raste po nizinama u blizini voda i rijeka, može se naći na nadmorskim visinama do 1000 m, a naročiti značaj za pčelarstvo imaju bijele vrbe koje su u močvarnim-plavnim područjima, jer se medenje ovdje višestruko povećava. Traži puno vlage i dosta svijetla, tako da najbolje medi kao pojedinačno drvo. Redoviti je mediša, medi svake godine, izuzeci su kod vremenskih (ne)prilika, sa velikim oscilacijama temperature.
Isto kao i vrba iva daje mjestima gdje raste na obalama rijeka ili u močvarnom staništu do 3 kg nektara dnevno a na kraju dobre paše i do 20 kg meda po košnici.
Korisna je medonosna biljka koja zahtjeva tretman kao i vrba iva, a na isti se način i razmnožava.
Bijela vrba je i ljekovita biljka, upotrebljava se kora, kao pripravak u obliku čaja, i svježi pupoljci koji se suše anprozračnom mjestu i onda koriste za pripremu čaja ili tinkture.
Naročito čaj od kore vrbe bijele treba uzimati u strogo doziranim količinama i pod paskom iskusnih travara i liječnika, jer se prekomjernim dozama znaju izazvati kontraindikacije u obliku proljeva, povišene temperature i lupanja srca.
Ova korisna biljka se kao lijek u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje protiv malarije, za zaustavljanje krvarenja svih vrsta, za reumatske tegobe te zaustavljanje proljeva, krvarenja bubrega i pluća te kod glavobolja......
Prednost uzimanja prirodnog lijeka je velika jer se sprječavaju neželjenih nuspojava jer je količina salicina kojega sadrži u znatno manjim koncentracijama nego kod aspirina. Najviše salicina sadrži kora crvene vrbe te crne topole, koja je srodnik porodice vrba.
Sve je veća uporaba vrbove kore u liječenju raznih bolesti, pa se u najnovije vrijeme preporuča za srčana oboljenja, npr. anginu pektoris i srčani infarkt (kao preventivno sredstvo dovoljna je jedna šalica čaja na dan), Alzheimerovu bolest, kod preventive moždanog udara, gihta, reumatskih oboljenja (artritisa, tendinitisa, bursitisa), išijasa i sličnih mišićno-koštanih bolesti.
Sl. 3. Sve vrste vrba vole vodu i blizinu vodotokova, ali ipak je najviše ljubi – "žalosna vrba", koja nas počasti sa velikim zelenim "šeširom" ispod koga se čovjek može skloniti i u najvećoj kiši
Žalosna vrba, ili jadika, (Salix babylonica L), (engleski weeping willow) je ukrasno drvo, kultivar visok do 18 metara, koji se u Europu proširio trgovinom u ranom srednjem vijeku na putu svile kojim su sa Dalekog istoka k nama stizale razne mirodije, svila i začini a među njima i razne biljke i raslinje.
Žalosna vrba je porijeklom iz sjeverne Kine, a danas je raširena i udomaćena u cijeloj Aziji, Europi i Sjevernoj Americi. Kod nas se sadi kao ukrasno bilje u parkovima, vrtovima i grobljima. Kod nas su udomaćeni samo ženski primjerci žalosne vrbe, a svi primjerci izvan postojbine Kine su kultivari i križanci (hibridi) sa domaćim vrstama vrba (bijelom, krhkom, barskom i sl.).
Drvo naraste do 18 m, sa dugim, tankim i lelujavim visećim žućkastim granama a imladi izbojci su vrlo dugi, tanki i vise. List je duljine od 8 do 15 cm, na gornoj i donjoj plohi lista je sivo-zelene boje, odozdo je gol, sa jedva primjetnim dlačicama, kada uvene cijeli list posmeđi.
Cvjetovi su skupljeni u cvat u obliku mace, sa 2 kom prašnika, a u samom cvijetu su po 2 žlijezde. Mace (rese) su na mladicama izniklih po rubovima grana. Cvate za vrijeme ili iza listanja. Cvjetni priperci su također žuti, ujednačene boje, pa cijelo stablo odiše jarkom žutom bojom, jedinstvenom u prirodi. Oprašivanje se odvija putem kukaca, pčela medarica je najbrojniji i najvažniji oprašivač.
Od svih nabrojenih vrsta vrbe, žalosna vrba je najbolji mediša, sa ujednačenim i visokim prinosima meda i peludi. Redovito medi, a najveća joj je mana što je ima samo na pojedinim mjestima te obično raste kao usamljeno drvo.
Manje bitni tipovi i varijeteti vrba za pčealrstvo su još:
Crvena vrba, ili rakita, (Salix purpurea L), koja ima crvenu koru i vrlo gipke, žilave grančice koje se upotrebljavaju u košaraštvu. Raste na proplancima nizinskih šuma. List ove vrbe je duguljast, sitan i sitno nazubljen.
Crna vrba, bekva, beka, žukva, (Salix nigra) se koristi u zapadnjačkoj medicini za liječenje gangrene primjenom ekstrakta, praška ili masti od kore vrbe na gangrenoznu ranu, a koristi se i za razne otekline na vratu i torzu liječene osobe. Primjena crne vrbe unošenjem u ljudski organizam preporuča se za liječenje gihta i astme te raznih bolnih stanja organizma. U vinorodnim krajevima se koristi za povezivanje izbojaka vinove loze u proljeće kod intenzivnog i ekstenzivnog uzgoja kao ekološka primjena biorazgradljivih tvari koje se uporabom i iskorištenjem ponovno vraćaju prirodi bez štetnih primjena.
Kvaliteta meda od vrba ide u red lošijih medova, ubrzo nakon vrcanja iz izrazito žute jarke boje poprima sivkastu boju, odmah se kristalizira u male i fine kristaliće sa okusom po vrbovom soku.
Zaključak: Jako korisna medonosna biljka koja je namjenjena prvenstveno na buran i značajan razvoj pčelinjeg društva u proljeće prije glavne paše.
Izuzetno je korisna biljka, jednostavna za uzgoj i podizanje nasada pa ju svaki pčelar mora u svome "radnom vijeku" saditi kada je god to moguće na dobrobit svojih i pčela općenito, a korist će imati i pčelar direktno i indirektno, jer se na područjima koje zaposjeda vrba čisti zagađeni zrak.
Naime, vrbe, a pogotovo bijela vrba su izuzetno otporne na štetne plinove koje ispuštaju industrijska postrojenja i automobili u gradskim centrima, tako da je uzgoj i sadnja u urbanim sredinama (gradovi, veća naselja) postao imperativ koji moramo u svojim radnjama predvoditi baš mi – pčelari!
Pozdrav..............schumy
Sl. 1. Kada se grančice vrbe okite cvjetićima "cice-mace", počinje izdašnija paša za pčele u toj sezoni
LATINSKI NAZIV: SALIX L.
Engleski naziv: Willow
Vrbe, (Salix L.), porodica koja broji oko 300 vrsta, po nekim izvorima i do 350 vrsta, listopadno je drvo, koje poprima oblik i veličinu od puzavih stabljika do gustog grmlja, a često i oblik uspravnog grma sa debelim granama ili stabla kada dosiže visinu kod nekih vrsta i do 25 metara.
Staništa ove vrlo rasprostranjene porodice su po cijelom svijetu, izuzetak je Australija gdje se nije udomaćila, čak ni nakon pokušaja doseljenika koji su ju donijeli sa sobom u Novi svijet.
Vrbe su rasprostranjene na različitim staništima, od nizinskih livada, poplavnih polja i obala rijeka pa sve do pješčanih nanosa i planinskih sipina širom svijeta.
Vrba je dvodomna biljka što znači da na jednom drvetu možemo naći samo muške ili samo ženske cvjetove. Listovi su im, zavisno od vrste većinom uski i zašiljeni na vrhu, široko jajasti ili eliptični, kratko ili cjelovito zašiljeni, a po rubovima valoviti, nazubljenog ruba ili cijeli.
Boja lista u vrba varira od svjetlozelene do tamnozelene boje s gornje strane, sa nešto svjetlijom nijansom naličju, a kod bijele vrbe sa blijedosivim mrljama po čemu je i dobila ime. Listovi su kod svih vrba poredani naizmjenično.
Vrbe cvatu cvjetovima koji su bez razvijenog ocvjeća i sakupljeni su u uspravnim resama, različitih oblika i veličine. Cvatu uglavnom prije listanja, a oprašuju ih skoro isključivo kukci, od kojih je najbrojnija pčela medarica.
Zbog rane cvatnje kod svih vrsta, izuzetno je dobra paša za pčele jer daje dosta peludi i nektara što je vrlo značajno za proljetni razvoj pčela.
Kada počnu cvjetati vrbe, u dobrim godinama se zna dogoditi i značajan prinos meda, a na mjestima gdje je dosta zastupljena to je i prvo proljetno vrcanje meda.
Vrbe koje stoje u vodi obilnije i dulje mede. Cvatu od veljače (2 mjesec) do kraja svibnja (5 mjesec), ovisno o vrsti. Sve su vrbe odlične MEDONOSNE i PELUDNOSNE biljke.
Za pčelarstvo su najznačajnije vrste:
Vrba iva, planinska iva ili vrba, (Salix caprea L), (engleski common sallow) je prva od svih vrba koja je značajna za pčelarstvo, a počinje cvasti u ožujku (3 mjesec) do travnja (4 mjesec), prije listanja, obično na jednom staništu oko 10-15 dana. Drvo joj dosiže zavisno o mjestu gdje raste do 12 metara do nadmorske visine od 1700 metara, a najviše je rasprostranjena u nizinama i branjevinama gdje počinje najranije cvasti. Pogoduju joj staništa gdje je prije bila šuma koja se nakon sječe teže obnavlja, i to su idealna mjesta gdje vrba iva brzo i obilato raste. Muški cvijet ove vrbe u narodu je poznat pod imenom "maca" ili "cica maca", a cvate već polovicom ožujka. Muški cvjetovi (mace) daju pčelama obilje peludi, bačvastog su oblika žute boje pune peluda, a ženske mace daju nektar i to veoma obilno. Na ženskim valjkastim-izduženim cvjetovima koji su sivozelene boje nalaze se samo tučci, uopće nemaju peludi, daju samonektar.
Zna se dogoditi da na obalama rijeka ili u močvarnom staništu daju i do 3 kg nektara dnevno a na kraju paše prinos i do 20 kg meda po košnici.
Budući je korisna medonosna biljka u vremenu nakon zime kada je najkritičnije vrijeme opstanka i razvoja pčelinjih društava treba ju uzgajati, saditi na svim mjestima bliže pčelinjaku (stacionaru) pčelara. Razmnožava se jednostavno, u ožujku (3 mjesec) prut debljine oko 1,5 do 3 cm debljine, visine do 1 metar se na debljem dijelu koso zasiječe i stavi u posudu sa vodom tako da je u vodi do 1/4 visine pruta. Nakon 7-10 dana na ovome dijelu koji je u vodi izrastu zrakasto tanki bijeli korjenčići oko cijelog pruta.
Sadi se zabadanjem u zemlju bez prihrane gnojem na vlažnim staništima ili sa zalijevanjem samo u danu kada je posađena.
Sl. 2. Nakon cvjetnja, drvo vrbe se "obuče" u svoj zeleni "kaput" koji se blago leluja i na najmanjem povjetarcu
Bijela vrba, ili vrba, (Salix alba L), (engleski white willow) je visoko drvo do 25 metara, sa krivim, nepravilnim granama koje vise na dolje. Deblo može doseći od 1-2 m promjera. Krošnja joj je široka, svjetla i prozračna. Mlade su grančice u početku nježno dlakave, kasnije su gole. Listovi su dugi i uskog oblika od 4-10 cm dugi, a do 1,5 cm široki a najširi su u sredini lista.
Po svome obodu list sitno nazubljen. Lice lista zelene je boje a naličje prekriveno beličastim dlakama koje su nalik na mrlje, po čemu je uz bijelu boju kore i dobila ime. Peteljka koja nosi list duga je 1 cm.
Značaj bijele vrbe za pčelarstvo ne zaostaje za vrbom ivom, a cvate od ožujka (3 mjesec) do travnja (4 mjesec), obično na jednom staništu do 20 dana. Cvjetovi su muški i ženski, pojedinacni u obliku resa. Plod je sjedeći, a kada je zrel puca u dva dijela.
Raste po nizinama u blizini voda i rijeka, može se naći na nadmorskim visinama do 1000 m, a naročiti značaj za pčelarstvo imaju bijele vrbe koje su u močvarnim-plavnim područjima, jer se medenje ovdje višestruko povećava. Traži puno vlage i dosta svijetla, tako da najbolje medi kao pojedinačno drvo. Redoviti je mediša, medi svake godine, izuzeci su kod vremenskih (ne)prilika, sa velikim oscilacijama temperature.
Isto kao i vrba iva daje mjestima gdje raste na obalama rijeka ili u močvarnom staništu do 3 kg nektara dnevno a na kraju dobre paše i do 20 kg meda po košnici.
Korisna je medonosna biljka koja zahtjeva tretman kao i vrba iva, a na isti se način i razmnožava.
Bijela vrba je i ljekovita biljka, upotrebljava se kora, kao pripravak u obliku čaja, i svježi pupoljci koji se suše anprozračnom mjestu i onda koriste za pripremu čaja ili tinkture.
Naročito čaj od kore vrbe bijele treba uzimati u strogo doziranim količinama i pod paskom iskusnih travara i liječnika, jer se prekomjernim dozama znaju izazvati kontraindikacije u obliku proljeva, povišene temperature i lupanja srca.
Ova korisna biljka se kao lijek u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje protiv malarije, za zaustavljanje krvarenja svih vrsta, za reumatske tegobe te zaustavljanje proljeva, krvarenja bubrega i pluća te kod glavobolja......
Prednost uzimanja prirodnog lijeka je velika jer se sprječavaju neželjenih nuspojava jer je količina salicina kojega sadrži u znatno manjim koncentracijama nego kod aspirina. Najviše salicina sadrži kora crvene vrbe te crne topole, koja je srodnik porodice vrba.
Sve je veća uporaba vrbove kore u liječenju raznih bolesti, pa se u najnovije vrijeme preporuča za srčana oboljenja, npr. anginu pektoris i srčani infarkt (kao preventivno sredstvo dovoljna je jedna šalica čaja na dan), Alzheimerovu bolest, kod preventive moždanog udara, gihta, reumatskih oboljenja (artritisa, tendinitisa, bursitisa), išijasa i sličnih mišićno-koštanih bolesti.
Sl. 3. Sve vrste vrba vole vodu i blizinu vodotokova, ali ipak je najviše ljubi – "žalosna vrba", koja nas počasti sa velikim zelenim "šeširom" ispod koga se čovjek može skloniti i u najvećoj kiši
Žalosna vrba, ili jadika, (Salix babylonica L), (engleski weeping willow) je ukrasno drvo, kultivar visok do 18 metara, koji se u Europu proširio trgovinom u ranom srednjem vijeku na putu svile kojim su sa Dalekog istoka k nama stizale razne mirodije, svila i začini a među njima i razne biljke i raslinje.
Žalosna vrba je porijeklom iz sjeverne Kine, a danas je raširena i udomaćena u cijeloj Aziji, Europi i Sjevernoj Americi. Kod nas se sadi kao ukrasno bilje u parkovima, vrtovima i grobljima. Kod nas su udomaćeni samo ženski primjerci žalosne vrbe, a svi primjerci izvan postojbine Kine su kultivari i križanci (hibridi) sa domaćim vrstama vrba (bijelom, krhkom, barskom i sl.).
Drvo naraste do 18 m, sa dugim, tankim i lelujavim visećim žućkastim granama a imladi izbojci su vrlo dugi, tanki i vise. List je duljine od 8 do 15 cm, na gornoj i donjoj plohi lista je sivo-zelene boje, odozdo je gol, sa jedva primjetnim dlačicama, kada uvene cijeli list posmeđi.
Cvjetovi su skupljeni u cvat u obliku mace, sa 2 kom prašnika, a u samom cvijetu su po 2 žlijezde. Mace (rese) su na mladicama izniklih po rubovima grana. Cvate za vrijeme ili iza listanja. Cvjetni priperci su također žuti, ujednačene boje, pa cijelo stablo odiše jarkom žutom bojom, jedinstvenom u prirodi. Oprašivanje se odvija putem kukaca, pčela medarica je najbrojniji i najvažniji oprašivač.
Od svih nabrojenih vrsta vrbe, žalosna vrba je najbolji mediša, sa ujednačenim i visokim prinosima meda i peludi. Redovito medi, a najveća joj je mana što je ima samo na pojedinim mjestima te obično raste kao usamljeno drvo.
Manje bitni tipovi i varijeteti vrba za pčealrstvo su još:
Crvena vrba, ili rakita, (Salix purpurea L), koja ima crvenu koru i vrlo gipke, žilave grančice koje se upotrebljavaju u košaraštvu. Raste na proplancima nizinskih šuma. List ove vrbe je duguljast, sitan i sitno nazubljen.
Crna vrba, bekva, beka, žukva, (Salix nigra) se koristi u zapadnjačkoj medicini za liječenje gangrene primjenom ekstrakta, praška ili masti od kore vrbe na gangrenoznu ranu, a koristi se i za razne otekline na vratu i torzu liječene osobe. Primjena crne vrbe unošenjem u ljudski organizam preporuča se za liječenje gihta i astme te raznih bolnih stanja organizma. U vinorodnim krajevima se koristi za povezivanje izbojaka vinove loze u proljeće kod intenzivnog i ekstenzivnog uzgoja kao ekološka primjena biorazgradljivih tvari koje se uporabom i iskorištenjem ponovno vraćaju prirodi bez štetnih primjena.
Kvaliteta meda od vrba ide u red lošijih medova, ubrzo nakon vrcanja iz izrazito žute jarke boje poprima sivkastu boju, odmah se kristalizira u male i fine kristaliće sa okusom po vrbovom soku.
Zaključak: Jako korisna medonosna biljka koja je namjenjena prvenstveno na buran i značajan razvoj pčelinjeg društva u proljeće prije glavne paše.
Izuzetno je korisna biljka, jednostavna za uzgoj i podizanje nasada pa ju svaki pčelar mora u svome "radnom vijeku" saditi kada je god to moguće na dobrobit svojih i pčela općenito, a korist će imati i pčelar direktno i indirektno, jer se na područjima koje zaposjeda vrba čisti zagađeni zrak.
Naime, vrbe, a pogotovo bijela vrba su izuzetno otporne na štetne plinove koje ispuštaju industrijska postrojenja i automobili u gradskim centrima, tako da je uzgoj i sadnja u urbanim sredinama (gradovi, veća naselja) postao imperativ koji moramo u svojim radnjama predvoditi baš mi – pčelari!
Pozdrav..............schumy
