PČELINJE KLUPKO – ZANIMLJIVOSTI
Postano: 30 ožu 2011, 22:54
Autorski rad
Pčelar: Zvonimir Šarić -zvones
U Sarajevu zima 2010/11
Bosna i Hercegovina
PČELINJE KLUPKO – ZANIMLJIVOSTI , MISTERIJE I DRUGAČIJI POGLED
Kažu da pametan uči na tuđim greškama . Nažalost ja najčešće učim na svojim greškama i to dobro
pamtim . Koliko god čudno zvučalo , u lošem uvijek ima ponešto dobro . Moja greška me natjera na
razmišljanje i traženja razloga zbog čega je nastala .Tada ne priznajem sistem po kojem su svi krivi
(varoa ,nozemoza ,CCD i ko zna što), jer sam uvijek ja taj koji je kriv, samo je pitanje na koji način.
Tako je bilo i ove zime. Gubitak nekoliko kasnih rojeva , kao i nekoliko spajanja , „natjerali“ su me
da ponovo preispitam sve što znam o zazimljavanju i zimovanju .
Premda osnovni razlog gubitaka nije ovo što stoji u naslovu, neke stvari do kojih sam došao i mene su iznenadile, pa i dovele do ovog teksta i ovakvog naslova . U svojim razmišljanjima i analizama koristio sam podatke iz tekstova onih koje nazivamo autoritetima pčelarstva.Tekstovi su prvenstveno iz časopisa „Pčelar„ i nešto iz knjiga.
Zbog obilja podataka iz tekstova ću izvuči značajne rečenice i zatim ću u analizi pokušat na osnovu
dijela podataka iznjet svoje mišljenje , koje će ponekad potvđivati ,a nekad ćak i osporavati dijelove.
Svako ko pročita, moći će zaključiti koliko je to uspješno .
Poslje dosta pročitane literature , pregledajući forume , internet ,lako je primijetiti da je jako puno
različitih stavova gotovo u svakoj oblasti pčelarstva ,ćak i kod autoriteta iz ove oblasti .Već nekoliko
godina, povremeno razmišljam o zimi ,zazimljavanju i pčelinjem klupku . Ne računajući ovu zimu
u prethodne tri ,stradalo mi je samo jedno slabo društvo u sječnju/januaru prošle godine .Pri pregledu
našao sam gotovo pun ram pčela na izlasku . Zanimljivo je da je ove godine na sličan način stradalo
jedno društvo . U analizi svega, ovo će društvo upaliti jednu sijalicu !
PČELINJE KLUPKO
Koliko je god pčelarima važna sezona medobranja, a zima opterečenje , jer donosi samo probleme,
pčelama je taj period pitanje njihovog opstanka. O samom klupku se uglavnom zna nekoliko stvari,
a to je da ima koru , kao vanjski dio klupka i unutrašnji dio ; da su u kori pčele gusto zbijene i da ih
je više na manjem prostoru. Sa druge strane središnji dio ima manje pčela ali zauzima više prostora,
pretežno na praznom saću. O odnosima u klupku i kako ono funkcioniše vrlo se malo zna, jer u vezi
toga malo je i nejasno napisanog. Da je tako potvrđuju i različiti stavovi kao : treba li zajednice
utopljavati ili ne ; zatvorena ili otvorena podnica ; koliko hrane treba društvima ostaviti ; treba li
stavljati pogače ili ne i kada . Kod onih koji utopljavaju, različiti su pristupi odvođenja vlage. Često
se utopljava ispod krova ,a zatim se u tom dijelu prave otvori za ispust vlage, ili prvo se pravi vlaga,
a onda se odvodi. Tvrdi se da pčele najbolje zimuju i najmanje troše hrane pri temperaturi od 5* C
do 6 * C. Drugi opet tvrde da pčele najbolje zimuju na otvorenim AV podnicama (mreži), ali da
pri tome troše nešto više hrane .
Moje iskustvo je da pčele zaista bolje zimuju na otvorenoj podnici
ali da pri tome ne troše ništa više hrane.Nemam vagu,pa nisam mjerio,ali to je moj osječaj.Nekoliko
godina držim pčele na otvorenoj podnici i uvijek se iznenadim koliko malo potroše pčele ,odnosno
količinom hrane koja ostane ,kao da je nisu trošile .
U procesu zazimljavanja za ovu zimu sam zbog
pračenja varoe držao od jesenas ladice u podnicama i novine ispod krova .Rezultat toga je produženo
leglo u dosta zajednica,povećana potrošnja hrane i veće stradanje pčela,koje se nisu uspjele odhraniti
po izlasku iz legla. Moja osnovna namjena pisanja ovog teksta je pokušaj dokazivanja da pri padanju temperature pčele neće potrošiti više hrane.Tvrdnja je potkrepljena pisanjem u knjigama (Relić) gdje
kaže da ima više primjera, osobito u Rusiji gdje pčele zimuju na otvorenom, najčešće na izgrađenom
saću na nekom drvetu, koje nije ničim zaštićeno i uspješno prezimljuju. U istoj knjizi ima slika koju
je poslao pčelar i opis da je naslikana u blizini Teslića (BiH),gdje se vidi dosta veliko saće na drvetu
i pčele u ulicama, a okolo snjeg .Također piše da je to društvo uspješno prezimilo .Isto tako nekoliko
izuzetnih video prikaza Ivana Brndušića pokazuju da pčele mogu preživjeti i u zemlji,buretu i ko zna
gdje još . Sve ovo me je navelo da ustanovim neko moje polazište koje glasi :
1. Bez obzira gdje su se pčele zazimile i u kojem prostoru , model njihovog organizovanja je uvijek isti .
2. Pčele da bi preživjele ,osobito u surovim uslovima zima ,kada je bilo i mnogo hladnije nego
sada,pa i duže zime, morale su razviti poseban sistem štednje hrane
ZNAČAJNE REČENICE AUTORITETA PČELARSTVA
A . prof. dr. G.F.Taranov „Kako pčele žive zimi“ - prevod iz „ Pčelovodstva „
1. Zimska generacija pčela se fiziološki razlikuje od ljetne i proljetne. U tijelu pčele skladište se
rezervne azotne materije,mast i glikogen,mjenja način metabolizma.
2. Ako se kod ljetnih pčela osnovni procesi stvaranja toplote vrše pod dejstvom fermenata oksidaze, razlažući šečere uz pomoć kisenika iz vazduha , to kod zimskih pčela dolaze do izražaja procesi metabolizma pod dejstvom grupe fermenata dehidrogeneze,koji koriste kiseonik vezan sa mašću, koji je s jeseni stvoren u tjelu pčele.
3. Kod pčela, koje se spremaju za zimu snižava se sadržaj slobodne vode u čelijama tijela,voda iz
slobodnog stanja prelazi u vezano .Taj proces je naročito aktivan kod insekata koji se zimi
zamrznu . Slobodna voda zamrznuvši se , ruši strukturu čelija i insekt gine .
4. Pčele se zimi nalaze u „toplim“ uslovima , temperatura njihovog tijela čak na periferiji
klubeta ne spušta se niže od 6* C .
5. U dupljama drveća zimsko klube pčela uvijek se razmješta između mednih satova ( gore )
i praznih( dole ) . Osnovna masa pčela razmješta se u prazne satove , obrazujući „ ložu „
klubeta . Gornji dio klubeta uvijek obuhvaća saće s medom , što omogučava pčelama da
imaju hranu u zagrijavanom dijelu klubeta .
6. Kako se troši hrana klube se polako premješta u vis prema medu . Na kojim satovima se
klube našlo u jesen na tim satovima će se naći u proljeće samo na većoj visini .
7. Za vrijeme hladnog perioda zime, društvo potroši 8 do 10 kg meda i ako se klupko smjestilo na
6 do 8 satova , onda na svakom satu potroše oko 1,5 kg meda .Zato postoji pravilo za zimu da u
svakom satu ne bude manje od 2 kg meda .
8. Zimsko klupko ima tačno izraženu konstrukciju – spoljnu koru(spoljašnje)i unutrašnje jedro-klube
9. Pčele koje formiraju klupko su nepokretne , gusto pripijene jedna uz drugu. Ovdje su one
razmještene ne samo u ulicama već i u praznim čelijama.Zbog toga je kora u svom većem dijelu
sastavljena od mase pčela u obliku gusto nabijenog omotača , koji je razdjeljen samo tankim
zidovima čelija .Kora uspješno čuva toplotu ,koju su proizvele pčele u sredini klupka .
10. Debljina kore zavisi od spoljne temperature. Pri njenom sniženju klube se zgušnjava : više
pčela zalazi u čelije kora postaje deblja i gušća .
11. Debljina kore nije svuda ista , ona je tanja u blizini leta ,ovdje se pčele razmještaju rjeđe i
vazduh može lako doprijeti do unutrašnjosti klubeta. Kora je tanja i u gornjem dijelu klubeta.
Stepen stanjivanja kore regulišu same pčele , što obezbjeđuje neophodan nivo ventilacije.
Naročito mnogo pčela se razmješta u čelijama krajnjih satova i s donje strane klubeta u kojoj
preovlađuju pčele starijih uzrasta .
12. Pčela se nalazi u kori sve dotle dok u njenoj mednoj voljci ima rezerve meda . Kada se rezerva
istroši pčela „zaroni“ u debljinu kore, izlazi iz nje i penje se po satu ka rezervama meda gdje puni
svoju mednu voljku .
13. U zimskim uslovima pčele ne predaju med jedna drugoj – svaka pčela uzima ga za sebe iz
čelija . Med na granicama kore pčele prvo raspečate i med postaje rjeđi zbog hidroskopnosti
usljed vlažnog vazduha .Što je vazduh suvlji pčele više čelija drže raspečaćenim.
14. Napunivši mednu voljku ,pčela se primakne unutrašnjem sloju kore u čijem sastavu ostaje
duže vrijeme . Pčele u čelijama se nalaze u stanju pokoja i razlikuju se od drugih pčela veoma
niskim stepenom metabolizma .
15. Jedro klubeta ( unutrašnje klube ) sastoji se uglavnom od fiziološki mladih pčela . One su
razmještene relativno slobodno i mogu da se premještaju po satovima.Toplota uglavnom izvire
od pčela koje su smještene u centru klubeta.Ona se stvara na račun pjedenog meda ili mehaničkih
(podrhtavanja krila i muskulature tijela).U hladno vrijeme ćuje se tihi šum koji proizvode te pčele.
16. Unutar klubeta pčele održavaju relativno visoku temperaturu na nevelikom dijelu , u sredini
ona dostiže 28* C do 32* C (toplotni centar). Od toplotnog centra u smjeru na gore temperatura
se postepeno snižava, a u smjeru na dole ,snižava se naglo usljed uticaja dotoka svježeg hladnog
vazduha. U kori (spoljnom klubetu) temperatura se kreće od 6* C do 10* C .
17. Zapremina klubeta se mijenja u toku zime,sa promjenama spoljne temperature . Pri zahlađenju
ono se sažima ,a pri relativnom otopljavanju se širi i premješta u smjeru čelija oslobođenih od
meda. Pri sniženju temperature na 5* C , prečnik klubeta se smanji za 12 % , pšto je dovoljno za
očuvanje prvobitne toplote .
18. Oštra kolebanja temperature u košnici omekšavaju satove sa poklopljenim medom . Pri
hlađenju topliji satovi polako emituju toplotu , a pri otopljenju obrnuto , upijaju toplotu , što
omogučava spori rast temperature.
19. Temperatura u centru klubeta u u toku zime koleba se vrlo malo , ne više od 1 do 2* C na
dan, međutim kako se približava proljeće ona u cjelini raste .
20. Krajem februara temperatura u centru klubeta dostiže 32* C do 33* C , što pobuđuje maticu
da počne polaganje jaja.
21. Pčelinje društvo srednje jačine u prvoj polovini zime troši 20 do 25 gr. meda na dan .Kad se
pojavi leglo potrošnja hrane se poveća oko dva puta .
B . prof. Dr. V. I. Lebedev
Također u „ Pčelar-u „ je objavljen rad V. I. Lebedeva sa njegovim suradnikom Torocevim pod
naslovom „ Naučno obrazloženi načini uspješnog zimovanja pčelinjih društava „ . Lebedev je doktorirao u klasi kod Taranova i bio njegov suradnik.Sasvim je jasno da se u njegovom pisanju vidi
i rad sa Taranovom .Zbog toga će iz Lebedovog, proširenog teksta , koji je objavljen u dva dijela biti
citirane rečenice kojih nema kod Taranova .
1. Sa opadanjem spoljašnje temperature do13* C i niže,pčele počinju da se koncetrišu u blizini leta,
na dijelovima saća iz kojeg je izašlo posljednje leglo i ovdje se obrazuje „ ležište“ zimskog klubeta.
2. Do 75 % ukupne površine zauzeto pčelama čini saće oslobođeno od meda .
3. Kod pčela koje se nalaze u praznim čelijama , masa mednih voljki je za 30% do 60% veća ,
opterećenje debelog crijeva za 12% do 14%,a intezivnost razmjene bjelančevina za 20,4 % niža
nego kod pčela koje se nalaze na površini saća .
4. Kod pčela sjedinjenih u klube gubitci toplote se smanjuju 9 puta, a potrošnja hrane 25 puta.
Razmjena materija i utrošak energije u zimskom periodu su 250 do 300 puta niži nego u aktivnom
periodu života .
5. Spoljni dio klubeta se sastoji iz gusto sjedečih pčela,koje obrazuju koru debljine od 2,5 do 7,5 cm.
6. Pčele se raspoređuju na taj način da iskoriste toplotu jedinki,koje se nalaze ususjednoj ulici.U vezi
s tim ,one zauzimaju prazne čelije saća , koje su sa suprotne strane zauzete i zagrijavane od drugih
pčela. Zahvaljujući tome centri koncetracije pčela u susjednim ulicama se praktično poklapaju .
7. U kori klubeta minimalna temperatura održava se na nivou od 6,1*C do 12*C.Najviša i stabilna
temperatura (minimum 24,5 * C) zapaža se u centru klubeta koji nazivamo toplotnim centrom .
8. Kao rezultat razlaganja šečera i meda u organizmu pčela , obrazuje se voda i CO 2 , koji se
izlučuje napolje kroz trahejni sistem .Dnevno izlučivanje vode kvalitetnog društva , koje se zimi
nalazi u zimovniku iznosi prosječno 46 gr.
9. Pri relativno suvom vazduhu voda lako isparava oslobađajuči organizam od njezinog suviška.
Pri visokoj vlažnosti vazduha u pčelinjem klubetu ti procesi su otežani što dovodi do narušavanja
usisavanja vode u debelom crijevu i do proliva .
10. Povećanje vlažnosti vazduha u gnijezdu uzbuđuje pčele , što dovodi do povećanja temperature
i po pravilu do otpočinjanja polaganja jaja od matice , što je skončano sa znatnom dopunskom
biološki neopravdanom potrošnjom energije u tom periodu .
11. U normalnim uslovima , polaganje matice rasa pčela otpornih na zimu i njega legla počinju
kasnije . Ukoliko pčele manje njeguju leglo zimi, utoliko se one više pošteđuju i intezivnije ga
njeguju u proljeće. Međutim leglo njegovano u zimskom periodu,suviše skupo košta pčele.Kod
njih se primječuje prijevremeno fiziološko istrošenje organizma , smanjenje dužine života,
slabljenje i ćak uginuće .
12. U procesu evolucije kod medonosnih pčela izgrađen je adaptacioni mehanizam prema visokim
koncetracijama CO 2 i nedostatku kiseonika. Ipak vazduh koji sadrži manje od 5 % kiseonika,
a više od 10 % ugljendioksida , porazno djeluje na stanje pčela i opasan je za njihov život . U
takvoj sredini pčele umiru za dva do tri dana . Pri povečanju koncetracije CO 2 u klubetu iznad
nivoa 4 % , pčele počinju aktivno da ventiliraju gnijezdo.
13. Potrošnja pčela po ulici zimi je kod slabih društava ( 4 do 5 ulica ) 1,9 kg ; kod srednjih (6 do
7 ulica ) 1,3 kg i kod jakih (8 do 9 ulica i više ) 1 kg .
14. Jaka društva ,s velikim brojem pčela , mnogo bolje izdržavaju zimovanje i imaju 2 do 2,5 puta
manje uginuće i manje oboljevaju od nozemoze , nego pčele srednjih i slabih društava .
15. U normalnim uslovima , polaganje jaja od matice rase pčela otpornih na zimu i njega legla kod
društava koja uspješno zimuju počinju od druge polovine marta ( 10 do 15 dana prije njihovog
iznošenja iz zimovnika i prvog proljećnog izleta ) .
16. Rezultati ispitivanja vršeni u Naučno istraživačkom institutu za pčelarstvo , ubjedljivo pokazuju
da nauspješnije zimuju društva , s minimalnom potrošnjom hrane i energije pri minimalnoj
temperaturi + 6 (+ / - 1 * C ) , koja se opaža u omotaću zimskog pčelinjeg klubeta .
C . prof . dr . Slobodan Miloradović „ Pčelinja zajednica u zimskom periodu „
Rad je sažetak onoga što su pisali znanstvenici u vezi zimskog perioda .
1. Evropske medonosne pčele su se prilagodile ogromnim klimatskim razlikama , obitavaju svugdje gdje biljke daju nektar i polen , od ekvatora do sjevernih geografskih širina bez obzira na velike temperaturne razlike od + 49* C do - 45* C .
2. Odvojena pčela od klubeta već pri - 4* C nemože da živi više od jednog sata , dok klube u kojem
je 17500 pčela može da živi pri temperaturi od - 15* C , 329 sati (K.L. Korkin 1932 g. )
3. Kao kod drugih hladnokrvnih bića osnovnni nivo metabolizma i upotrebe hrane kod pčela
smanjuje se padanjem temperature do 10* C,kada postaje minimalna. S daljim padom temperature
proporcionalno se uvećava potrošnja hrane ( Ž. B. Fri ; Z. Simpson 1963 . )
4. Pčele izolovane od klubeta , između 10* C i 7* C postaju nepokretne od 0* C do 10 * C mogu
da žive 2 do 3 dana ; pri - 3* C do tri sata , a pri - 4* C do jednog sata ( Ž. B. Fri 1966 . g. )
5. Količina ugljendioksida u zimskom pčelinjem klubetu se povećava (T. A. Avetisjan , 1950) , što
smanjuje potrebu pčela za hranom čime se smanjuje stvaranje fekalija ( K. I. Mihajlov ; G. F.
Taranov 1961. g. ) , Simson (1961. g.) pretpostavlja da sažimanje klubeta za vrijeme hladnoće
može da dovede do povećanja koncetracije CO 2 u njegovom centru 4 % do 6 % , ćime se
pojačava metabolizam centralnih pčela u klubetu .
6. K. D. Ouzis je 5 godina mjerio temperaturu između 01. 12. i 31. 03. Ustanovio je da se u
spoljašnjem dijelu kore klubeta održava temperatura od 6,1* C do 12* C . S rastom ili padom
spoljne temperature klube se širilo ili skupljalo,uvečavajći ili smanjujući odnos između njegove
površine i mase,izazivajući na taj način uvećanje ili smanjenjeodvođenje toplote iz njegovog centra
7. Temperatura u centru klubeta,bez legla ,kolebala se od 13* C do 30* C .Češće je bila oko 30* C .
Kada je spoljna temperatura bila stabilna , temperatura unutar klubeta se također nije mijenjala .
Dulitl je ustanovio da pri promjeni temperature od 8,3* C u centru klubeta nastaje promjena
temperature za 0,6* C .
8. Kada počne izvođenje legla temperatura u centru klubeta znatno se povečava dostižući 33* C do
33* C do 36* C u ulici između dva rama s leglom i 29,5* C do 33* C ako je leglo bilo samo na
jednoj strani ulice . Najviša temperatura koja je bila izmjerena u klubetu je 40,5* C ( K. D. Ouzis )
9. Zajednice slične po snazi i rezervama hrane mogu da se razlikuju po temperaturi čak za 9* C .
Društva najjača po snazi i s velikim rezervama hrane nisu uvijek bila i „najtoplija„ (P.Lavi 1954)
10. Himer tvrdi da se pčele perifernog sloja klubeta ne zamjenjuju pčelama unutrašnjih slojeva.
To tvrđenje protivrječi opće prihvaćenom mišljenju .
11. Međutim , pčele mijenjaju položaj klubeta krečući se prema drugim satovima da bi uzele med
(P. Lavi 1954 ; D. Ouzis 1971 ) , ako ih ili ne zadržava prisustvo legla na istom mjestu .
12. Eksperimenti koji su izvedeni (K. L. Farrar ) ubjedljivo su pokazali da pčele ne stradaju od
hladnoće ako im je uvijek dostupna kvalitetna hrana . U utopljenim košnicama s električnim
zagrijavanjem podržavala se temperatura od +12,7* C do - 3,9*C, a u drugim na nivou od
- 3,9*C .Pčele u ovim drugim košnicama izlazile su iz zime s jačom životnom snagom od onih
koje su bile zagrijavane . Zatim su i jedne i druge košnice stavljali na 50 dana u frižidere gdje
je bila konstantna temperatura - 45*C . Pčele su ostale žive .
D . „ Temperaturna regulacija pčelinje zajednice „
Prijevod sa engleskog iz časopisa „The Hive and the Honey Bee“ uradio Milenko Stevanović , a odnosi se na tekst i sliku na kojojsu prikazane temperature u pčelinjem klupku .
Na crtežu se vide temperature u gotovo pravilnim koncentričnim krugovima , gdje se vidi mali
toplotni centar sa temperaturom od 32* C ; zatim sljedeći širi krugovi sa temperaturama 23* C ;
16* C ; i na kraju najširi krug sa temperaturom 9* C . Piše da je sve mjereno pri vanjskoj
temperaturi od 5* C .
E . Iz knjige Branka Relića
1. Ima slučajeva da i kod nas , pa ćak i u sjevernim dijelovima Rusije pčele izgrade svoje gnijezdo
( saće ) na granama stabla i tu uspješno prezime , iako su izložene zimskim atmosferlijama
( snijegu i mrazu ) .
2. Pčelar iz Doboja ( B i H ) poslao je autoru fotografiju na kojoj je snimljena pčelinja zajednica
koja je izgradila saće na grani i uspješno prezimila ( na slici se vidi prilično veliko saće , koje je
otprilike duplo veće visine , nego što ima dužinu jednog sata , kao i ukupnu širinu saća .Vidljiv
je snijeg , kako na drvetu , tako i okolo ) .
3. Još davnih šesdesetih godina u časopisu „ Jugoslovensko pčelarstvo „ opisan je slučaj života
pčelinje zajednice u željezničkom signalu nedaleko od Subotice . U taj signal , koji je imao
oblik zarubljene piramide , visine tri metra , napravljen od gvozdene konstrukcije obložene
limom uselio se roj . U njemu je roj izgradio ogromno saće , boraveći tu nekoliko godina. Ta
zajednica je izložena surovim hladnoćama u toku zime i visokim ljetnim temperaturama. Ko
zna koliko bi opstala da je nisu uništili ljudi , kako bi povadili med .
F. A. I. Kasjanov „ Grijanje pčelinjeg gnijezda „
1. Prije svega nepravilno je stvaranje toplote pripisivati samo centralnom dijelu klubeta kao nekom
toplotnom centru . I pčele koje se nalaze na perifernom dijelu klubeta ponašaju se kao živi
organizam , koji kao rezultat svojih životnih aktivnosti stvaraju toplotu metabolizmom i njom
se također griju .
2. H. Eš (1970 ) je utvrdio pomoću termostata priljepljenih na pojedinačnu pčelu i pustio je u klube,
da se više puta premještala u centar i van njega , te je ustanovio da je njena temperatura viša od
okoline . Po tome zaključuje da na svakom mjestu tijelo pčele odaje toplotu .
3. Radovima D. Burkada ( 1954 ) , H. Eša ( 1964) , M. Rota ( 1965 ) je ustanovljeno da stvaranje
toplote pčelama omogučavaju vibracije mišića grudi , koje su vizuelno neprimjetne i mogu biti
zabilježene samo pomoću specijalne aparature .
4. Razumije se da omotač od pčela koje su sabijene oko klubeta prestavlja dobar toplotni izolator i
specijalno se stvara da bi pčele sačuvale toplotu u centru . Prema opadanju spoljašne temperature
zbijenost pčela i debljina omotača klubeta prema uvriježenom mišljenju raste .
5. Sa tom tvrdnjom također je teško se saglasiti . Ako bi kora klubeta zaista imala ulogu toplotnog
izolatora ,onda bi u saglasnosti sa zakonitostima prenosa toplote na granici između zone grijanja
i omotača se primjećivao nagli skok temperature. Takav skok niko od istraživaća nije primjetio .
6. Kako se može zaključiti , toplotna provodljivost sloja sa njegovom gustinom, ne samo da se ne
smanjuje , nego raste . Prema tome smatrati koru klubeta kao instrument za regulisanje odavanja
toplote pčelinjeg klubeta nije opravdano .
7. Ali klube se ne može beskonačno skupljati , već pri temperaturi od - 3,5*C jedna polovina pčela
zauzima 90% svih praznih čelija,a druga isti takav obim u ulicama (O. S. Ljvov 1954) Sa velikom
vjerovatnoćom može se pretpostaviti da pri – 5*C do – 6*C skupljane klubeta o kome se tako
mnogo govore pčelari , nije više moguće. Ako se pad temperature produžava , temperaturni režim
klubeta isključivo zavisi od povećanog sopstvenog izlučivanja toplote , što je očigledno na crtežu,
koji je nastao na osnovu izučavanja termogeneze pčelinjeg društva , postrojenjem koje je bilo u
specijalnoj košnici -- kalorimetru .
8. U tekstu je data i tabela veličine klupka po broju pčela i ulica preko prečnika , pa tako 12 ulica
pčela čini klupko od 30.000 pčel = 26 cm. ; 10 ulica = 25.000 = 25 cm. ; 8 ulica =20.000= 23 cm.
6 ul. = 15.000 = 21 cm. ; 4 ul. = 10.000 = 18 cm. ; 2 ul. = 5.000 = 14 cm. ; 1 ul. = 2.500 = 2 cm .
G . V. I. Lebedev , A. I. Kasjanov
„ Toplotni gubitci pčelinjih društava tokom zimovanja i proljetnog razvoja „
Ispitivanja su vršena u košnici kalorimetru , košnica u kojoj su raspoređeni elekrični grijači na
podnici , krovu ,zidovima . Napravljena su dva kalorimetra i u jedan su išli ramovi spoljne mjere
435 X 230 mm . ( 10 ramova slični LR , sa kraćom satonošom ) ; u drugom su bili ramovi
435 x 300 mm. ( također 10 ramova , koji su ruska varijanta i koji podsjećaju na DB ) .
Kao model klupka urađena je šuplja aluminijska lopta prečnika 200 mm ( 20 cm. ) montirana u
pčelinje saće i zagrijavana električnom energijom . Ispitivani su toplotni gubitci sa modelom pč.
klupka ibez , zatim gubitci prema krovu , zidovima i dnu (podnici)
1. Zaključci su da u zimskom periodu , bez legla , gubitci prema krovu su oko 17 % ; na zidovima
74 % , a na podnici svega 8,8 % . Gubitci na letu su zanemarljivi .
2. U ranoproljetnom periodu se povećavaju gubitci na krovu i iznose oko 42 % ,gubitci na zidovima
se nešto smanjuju 49,9 % , dok se na podnici neznatno povećavaju 9,3 % . U svim ispitivanjima
su gubitci na letu neznatni – zanemarljivi .
Također je ustanovljeno da nisu značajne razlike u gubitcima kod košnica rađenih od drveta ,
25 mm. ; 40 mm. ; 50 mm.
Napomena : Ovaj dio teksta iznad, nisu citati , nego moj slobodan opis dijela teksta koji je urađen
u prevodu iz „Pčelovodstva „ a objavljen u „Pčelaru „ ; --- Z . Š .
Pčelar: Zvonimir Šarić -zvones
U Sarajevu zima 2010/11
Bosna i Hercegovina
PČELINJE KLUPKO – ZANIMLJIVOSTI , MISTERIJE I DRUGAČIJI POGLED
Kažu da pametan uči na tuđim greškama . Nažalost ja najčešće učim na svojim greškama i to dobro
pamtim . Koliko god čudno zvučalo , u lošem uvijek ima ponešto dobro . Moja greška me natjera na
razmišljanje i traženja razloga zbog čega je nastala .Tada ne priznajem sistem po kojem su svi krivi
(varoa ,nozemoza ,CCD i ko zna što), jer sam uvijek ja taj koji je kriv, samo je pitanje na koji način.
Tako je bilo i ove zime. Gubitak nekoliko kasnih rojeva , kao i nekoliko spajanja , „natjerali“ su me
da ponovo preispitam sve što znam o zazimljavanju i zimovanju .
Premda osnovni razlog gubitaka nije ovo što stoji u naslovu, neke stvari do kojih sam došao i mene su iznenadile, pa i dovele do ovog teksta i ovakvog naslova . U svojim razmišljanjima i analizama koristio sam podatke iz tekstova onih koje nazivamo autoritetima pčelarstva.Tekstovi su prvenstveno iz časopisa „Pčelar„ i nešto iz knjiga.
Zbog obilja podataka iz tekstova ću izvuči značajne rečenice i zatim ću u analizi pokušat na osnovu
dijela podataka iznjet svoje mišljenje , koje će ponekad potvđivati ,a nekad ćak i osporavati dijelove.
Svako ko pročita, moći će zaključiti koliko je to uspješno .
Poslje dosta pročitane literature , pregledajući forume , internet ,lako je primijetiti da je jako puno
različitih stavova gotovo u svakoj oblasti pčelarstva ,ćak i kod autoriteta iz ove oblasti .Već nekoliko
godina, povremeno razmišljam o zimi ,zazimljavanju i pčelinjem klupku . Ne računajući ovu zimu
u prethodne tri ,stradalo mi je samo jedno slabo društvo u sječnju/januaru prošle godine .Pri pregledu
našao sam gotovo pun ram pčela na izlasku . Zanimljivo je da je ove godine na sličan način stradalo
jedno društvo . U analizi svega, ovo će društvo upaliti jednu sijalicu !
PČELINJE KLUPKO
Koliko je god pčelarima važna sezona medobranja, a zima opterečenje , jer donosi samo probleme,
pčelama je taj period pitanje njihovog opstanka. O samom klupku se uglavnom zna nekoliko stvari,
a to je da ima koru , kao vanjski dio klupka i unutrašnji dio ; da su u kori pčele gusto zbijene i da ih
je više na manjem prostoru. Sa druge strane središnji dio ima manje pčela ali zauzima više prostora,
pretežno na praznom saću. O odnosima u klupku i kako ono funkcioniše vrlo se malo zna, jer u vezi
toga malo je i nejasno napisanog. Da je tako potvrđuju i različiti stavovi kao : treba li zajednice
utopljavati ili ne ; zatvorena ili otvorena podnica ; koliko hrane treba društvima ostaviti ; treba li
stavljati pogače ili ne i kada . Kod onih koji utopljavaju, različiti su pristupi odvođenja vlage. Često
se utopljava ispod krova ,a zatim se u tom dijelu prave otvori za ispust vlage, ili prvo se pravi vlaga,
a onda se odvodi. Tvrdi se da pčele najbolje zimuju i najmanje troše hrane pri temperaturi od 5* C
do 6 * C. Drugi opet tvrde da pčele najbolje zimuju na otvorenim AV podnicama (mreži), ali da
pri tome troše nešto više hrane .
Moje iskustvo je da pčele zaista bolje zimuju na otvorenoj podnici
ali da pri tome ne troše ništa više hrane.Nemam vagu,pa nisam mjerio,ali to je moj osječaj.Nekoliko
godina držim pčele na otvorenoj podnici i uvijek se iznenadim koliko malo potroše pčele ,odnosno
količinom hrane koja ostane ,kao da je nisu trošile .
U procesu zazimljavanja za ovu zimu sam zbog
pračenja varoe držao od jesenas ladice u podnicama i novine ispod krova .Rezultat toga je produženo
leglo u dosta zajednica,povećana potrošnja hrane i veće stradanje pčela,koje se nisu uspjele odhraniti
po izlasku iz legla. Moja osnovna namjena pisanja ovog teksta je pokušaj dokazivanja da pri padanju temperature pčele neće potrošiti više hrane.Tvrdnja je potkrepljena pisanjem u knjigama (Relić) gdje
kaže da ima više primjera, osobito u Rusiji gdje pčele zimuju na otvorenom, najčešće na izgrađenom
saću na nekom drvetu, koje nije ničim zaštićeno i uspješno prezimljuju. U istoj knjizi ima slika koju
je poslao pčelar i opis da je naslikana u blizini Teslića (BiH),gdje se vidi dosta veliko saće na drvetu
i pčele u ulicama, a okolo snjeg .Također piše da je to društvo uspješno prezimilo .Isto tako nekoliko
izuzetnih video prikaza Ivana Brndušića pokazuju da pčele mogu preživjeti i u zemlji,buretu i ko zna
gdje još . Sve ovo me je navelo da ustanovim neko moje polazište koje glasi :
1. Bez obzira gdje su se pčele zazimile i u kojem prostoru , model njihovog organizovanja je uvijek isti .
2. Pčele da bi preživjele ,osobito u surovim uslovima zima ,kada je bilo i mnogo hladnije nego
sada,pa i duže zime, morale su razviti poseban sistem štednje hrane
ZNAČAJNE REČENICE AUTORITETA PČELARSTVA
A . prof. dr. G.F.Taranov „Kako pčele žive zimi“ - prevod iz „ Pčelovodstva „
1. Zimska generacija pčela se fiziološki razlikuje od ljetne i proljetne. U tijelu pčele skladište se
rezervne azotne materije,mast i glikogen,mjenja način metabolizma.
2. Ako se kod ljetnih pčela osnovni procesi stvaranja toplote vrše pod dejstvom fermenata oksidaze, razlažući šečere uz pomoć kisenika iz vazduha , to kod zimskih pčela dolaze do izražaja procesi metabolizma pod dejstvom grupe fermenata dehidrogeneze,koji koriste kiseonik vezan sa mašću, koji je s jeseni stvoren u tjelu pčele.
3. Kod pčela, koje se spremaju za zimu snižava se sadržaj slobodne vode u čelijama tijela,voda iz
slobodnog stanja prelazi u vezano .Taj proces je naročito aktivan kod insekata koji se zimi
zamrznu . Slobodna voda zamrznuvši se , ruši strukturu čelija i insekt gine .
4. Pčele se zimi nalaze u „toplim“ uslovima , temperatura njihovog tijela čak na periferiji
klubeta ne spušta se niže od 6* C .
5. U dupljama drveća zimsko klube pčela uvijek se razmješta između mednih satova ( gore )
i praznih( dole ) . Osnovna masa pčela razmješta se u prazne satove , obrazujući „ ložu „
klubeta . Gornji dio klubeta uvijek obuhvaća saće s medom , što omogučava pčelama da
imaju hranu u zagrijavanom dijelu klubeta .
6. Kako se troši hrana klube se polako premješta u vis prema medu . Na kojim satovima se
klube našlo u jesen na tim satovima će se naći u proljeće samo na većoj visini .
7. Za vrijeme hladnog perioda zime, društvo potroši 8 do 10 kg meda i ako se klupko smjestilo na
6 do 8 satova , onda na svakom satu potroše oko 1,5 kg meda .Zato postoji pravilo za zimu da u
svakom satu ne bude manje od 2 kg meda .
8. Zimsko klupko ima tačno izraženu konstrukciju – spoljnu koru(spoljašnje)i unutrašnje jedro-klube
9. Pčele koje formiraju klupko su nepokretne , gusto pripijene jedna uz drugu. Ovdje su one
razmještene ne samo u ulicama već i u praznim čelijama.Zbog toga je kora u svom većem dijelu
sastavljena od mase pčela u obliku gusto nabijenog omotača , koji je razdjeljen samo tankim
zidovima čelija .Kora uspješno čuva toplotu ,koju su proizvele pčele u sredini klupka .
10. Debljina kore zavisi od spoljne temperature. Pri njenom sniženju klube se zgušnjava : više
pčela zalazi u čelije kora postaje deblja i gušća .
11. Debljina kore nije svuda ista , ona je tanja u blizini leta ,ovdje se pčele razmještaju rjeđe i
vazduh može lako doprijeti do unutrašnjosti klubeta. Kora je tanja i u gornjem dijelu klubeta.
Stepen stanjivanja kore regulišu same pčele , što obezbjeđuje neophodan nivo ventilacije.
Naročito mnogo pčela se razmješta u čelijama krajnjih satova i s donje strane klubeta u kojoj
preovlađuju pčele starijih uzrasta .
12. Pčela se nalazi u kori sve dotle dok u njenoj mednoj voljci ima rezerve meda . Kada se rezerva
istroši pčela „zaroni“ u debljinu kore, izlazi iz nje i penje se po satu ka rezervama meda gdje puni
svoju mednu voljku .
13. U zimskim uslovima pčele ne predaju med jedna drugoj – svaka pčela uzima ga za sebe iz
čelija . Med na granicama kore pčele prvo raspečate i med postaje rjeđi zbog hidroskopnosti
usljed vlažnog vazduha .Što je vazduh suvlji pčele više čelija drže raspečaćenim.
14. Napunivši mednu voljku ,pčela se primakne unutrašnjem sloju kore u čijem sastavu ostaje
duže vrijeme . Pčele u čelijama se nalaze u stanju pokoja i razlikuju se od drugih pčela veoma
niskim stepenom metabolizma .
15. Jedro klubeta ( unutrašnje klube ) sastoji se uglavnom od fiziološki mladih pčela . One su
razmještene relativno slobodno i mogu da se premještaju po satovima.Toplota uglavnom izvire
od pčela koje su smještene u centru klubeta.Ona se stvara na račun pjedenog meda ili mehaničkih
(podrhtavanja krila i muskulature tijela).U hladno vrijeme ćuje se tihi šum koji proizvode te pčele.
16. Unutar klubeta pčele održavaju relativno visoku temperaturu na nevelikom dijelu , u sredini
ona dostiže 28* C do 32* C (toplotni centar). Od toplotnog centra u smjeru na gore temperatura
se postepeno snižava, a u smjeru na dole ,snižava se naglo usljed uticaja dotoka svježeg hladnog
vazduha. U kori (spoljnom klubetu) temperatura se kreće od 6* C do 10* C .
17. Zapremina klubeta se mijenja u toku zime,sa promjenama spoljne temperature . Pri zahlađenju
ono se sažima ,a pri relativnom otopljavanju se širi i premješta u smjeru čelija oslobođenih od
meda. Pri sniženju temperature na 5* C , prečnik klubeta se smanji za 12 % , pšto je dovoljno za
očuvanje prvobitne toplote .
18. Oštra kolebanja temperature u košnici omekšavaju satove sa poklopljenim medom . Pri
hlađenju topliji satovi polako emituju toplotu , a pri otopljenju obrnuto , upijaju toplotu , što
omogučava spori rast temperature.
19. Temperatura u centru klubeta u u toku zime koleba se vrlo malo , ne više od 1 do 2* C na
dan, međutim kako se približava proljeće ona u cjelini raste .
20. Krajem februara temperatura u centru klubeta dostiže 32* C do 33* C , što pobuđuje maticu
da počne polaganje jaja.
21. Pčelinje društvo srednje jačine u prvoj polovini zime troši 20 do 25 gr. meda na dan .Kad se
pojavi leglo potrošnja hrane se poveća oko dva puta .
B . prof. Dr. V. I. Lebedev
Također u „ Pčelar-u „ je objavljen rad V. I. Lebedeva sa njegovim suradnikom Torocevim pod
naslovom „ Naučno obrazloženi načini uspješnog zimovanja pčelinjih društava „ . Lebedev je doktorirao u klasi kod Taranova i bio njegov suradnik.Sasvim je jasno da se u njegovom pisanju vidi
i rad sa Taranovom .Zbog toga će iz Lebedovog, proširenog teksta , koji je objavljen u dva dijela biti
citirane rečenice kojih nema kod Taranova .
1. Sa opadanjem spoljašnje temperature do13* C i niže,pčele počinju da se koncetrišu u blizini leta,
na dijelovima saća iz kojeg je izašlo posljednje leglo i ovdje se obrazuje „ ležište“ zimskog klubeta.
2. Do 75 % ukupne površine zauzeto pčelama čini saće oslobođeno od meda .
3. Kod pčela koje se nalaze u praznim čelijama , masa mednih voljki je za 30% do 60% veća ,
opterećenje debelog crijeva za 12% do 14%,a intezivnost razmjene bjelančevina za 20,4 % niža
nego kod pčela koje se nalaze na površini saća .
4. Kod pčela sjedinjenih u klube gubitci toplote se smanjuju 9 puta, a potrošnja hrane 25 puta.
Razmjena materija i utrošak energije u zimskom periodu su 250 do 300 puta niži nego u aktivnom
periodu života .
5. Spoljni dio klubeta se sastoji iz gusto sjedečih pčela,koje obrazuju koru debljine od 2,5 do 7,5 cm.
6. Pčele se raspoređuju na taj način da iskoriste toplotu jedinki,koje se nalaze ususjednoj ulici.U vezi
s tim ,one zauzimaju prazne čelije saća , koje su sa suprotne strane zauzete i zagrijavane od drugih
pčela. Zahvaljujući tome centri koncetracije pčela u susjednim ulicama se praktično poklapaju .
7. U kori klubeta minimalna temperatura održava se na nivou od 6,1*C do 12*C.Najviša i stabilna
temperatura (minimum 24,5 * C) zapaža se u centru klubeta koji nazivamo toplotnim centrom .
8. Kao rezultat razlaganja šečera i meda u organizmu pčela , obrazuje se voda i CO 2 , koji se
izlučuje napolje kroz trahejni sistem .Dnevno izlučivanje vode kvalitetnog društva , koje se zimi
nalazi u zimovniku iznosi prosječno 46 gr.
9. Pri relativno suvom vazduhu voda lako isparava oslobađajuči organizam od njezinog suviška.
Pri visokoj vlažnosti vazduha u pčelinjem klubetu ti procesi su otežani što dovodi do narušavanja
usisavanja vode u debelom crijevu i do proliva .
10. Povećanje vlažnosti vazduha u gnijezdu uzbuđuje pčele , što dovodi do povećanja temperature
i po pravilu do otpočinjanja polaganja jaja od matice , što je skončano sa znatnom dopunskom
biološki neopravdanom potrošnjom energije u tom periodu .
11. U normalnim uslovima , polaganje matice rasa pčela otpornih na zimu i njega legla počinju
kasnije . Ukoliko pčele manje njeguju leglo zimi, utoliko se one više pošteđuju i intezivnije ga
njeguju u proljeće. Međutim leglo njegovano u zimskom periodu,suviše skupo košta pčele.Kod
njih se primječuje prijevremeno fiziološko istrošenje organizma , smanjenje dužine života,
slabljenje i ćak uginuće .
12. U procesu evolucije kod medonosnih pčela izgrađen je adaptacioni mehanizam prema visokim
koncetracijama CO 2 i nedostatku kiseonika. Ipak vazduh koji sadrži manje od 5 % kiseonika,
a više od 10 % ugljendioksida , porazno djeluje na stanje pčela i opasan je za njihov život . U
takvoj sredini pčele umiru za dva do tri dana . Pri povečanju koncetracije CO 2 u klubetu iznad
nivoa 4 % , pčele počinju aktivno da ventiliraju gnijezdo.
13. Potrošnja pčela po ulici zimi je kod slabih društava ( 4 do 5 ulica ) 1,9 kg ; kod srednjih (6 do
7 ulica ) 1,3 kg i kod jakih (8 do 9 ulica i više ) 1 kg .
14. Jaka društva ,s velikim brojem pčela , mnogo bolje izdržavaju zimovanje i imaju 2 do 2,5 puta
manje uginuće i manje oboljevaju od nozemoze , nego pčele srednjih i slabih društava .
15. U normalnim uslovima , polaganje jaja od matice rase pčela otpornih na zimu i njega legla kod
društava koja uspješno zimuju počinju od druge polovine marta ( 10 do 15 dana prije njihovog
iznošenja iz zimovnika i prvog proljećnog izleta ) .
16. Rezultati ispitivanja vršeni u Naučno istraživačkom institutu za pčelarstvo , ubjedljivo pokazuju
da nauspješnije zimuju društva , s minimalnom potrošnjom hrane i energije pri minimalnoj
temperaturi + 6 (+ / - 1 * C ) , koja se opaža u omotaću zimskog pčelinjeg klubeta .
C . prof . dr . Slobodan Miloradović „ Pčelinja zajednica u zimskom periodu „
Rad je sažetak onoga što su pisali znanstvenici u vezi zimskog perioda .
1. Evropske medonosne pčele su se prilagodile ogromnim klimatskim razlikama , obitavaju svugdje gdje biljke daju nektar i polen , od ekvatora do sjevernih geografskih širina bez obzira na velike temperaturne razlike od + 49* C do - 45* C .
2. Odvojena pčela od klubeta već pri - 4* C nemože da živi više od jednog sata , dok klube u kojem
je 17500 pčela može da živi pri temperaturi od - 15* C , 329 sati (K.L. Korkin 1932 g. )
3. Kao kod drugih hladnokrvnih bića osnovnni nivo metabolizma i upotrebe hrane kod pčela
smanjuje se padanjem temperature do 10* C,kada postaje minimalna. S daljim padom temperature
proporcionalno se uvećava potrošnja hrane ( Ž. B. Fri ; Z. Simpson 1963 . )
4. Pčele izolovane od klubeta , između 10* C i 7* C postaju nepokretne od 0* C do 10 * C mogu
da žive 2 do 3 dana ; pri - 3* C do tri sata , a pri - 4* C do jednog sata ( Ž. B. Fri 1966 . g. )
5. Količina ugljendioksida u zimskom pčelinjem klubetu se povećava (T. A. Avetisjan , 1950) , što
smanjuje potrebu pčela za hranom čime se smanjuje stvaranje fekalija ( K. I. Mihajlov ; G. F.
Taranov 1961. g. ) , Simson (1961. g.) pretpostavlja da sažimanje klubeta za vrijeme hladnoće
može da dovede do povećanja koncetracije CO 2 u njegovom centru 4 % do 6 % , ćime se
pojačava metabolizam centralnih pčela u klubetu .
6. K. D. Ouzis je 5 godina mjerio temperaturu između 01. 12. i 31. 03. Ustanovio je da se u
spoljašnjem dijelu kore klubeta održava temperatura od 6,1* C do 12* C . S rastom ili padom
spoljne temperature klube se širilo ili skupljalo,uvečavajći ili smanjujući odnos između njegove
površine i mase,izazivajući na taj način uvećanje ili smanjenjeodvođenje toplote iz njegovog centra
7. Temperatura u centru klubeta,bez legla ,kolebala se od 13* C do 30* C .Češće je bila oko 30* C .
Kada je spoljna temperatura bila stabilna , temperatura unutar klubeta se također nije mijenjala .
Dulitl je ustanovio da pri promjeni temperature od 8,3* C u centru klubeta nastaje promjena
temperature za 0,6* C .
8. Kada počne izvođenje legla temperatura u centru klubeta znatno se povečava dostižući 33* C do
33* C do 36* C u ulici između dva rama s leglom i 29,5* C do 33* C ako je leglo bilo samo na
jednoj strani ulice . Najviša temperatura koja je bila izmjerena u klubetu je 40,5* C ( K. D. Ouzis )
9. Zajednice slične po snazi i rezervama hrane mogu da se razlikuju po temperaturi čak za 9* C .
Društva najjača po snazi i s velikim rezervama hrane nisu uvijek bila i „najtoplija„ (P.Lavi 1954)
10. Himer tvrdi da se pčele perifernog sloja klubeta ne zamjenjuju pčelama unutrašnjih slojeva.
To tvrđenje protivrječi opće prihvaćenom mišljenju .
11. Međutim , pčele mijenjaju položaj klubeta krečući se prema drugim satovima da bi uzele med
(P. Lavi 1954 ; D. Ouzis 1971 ) , ako ih ili ne zadržava prisustvo legla na istom mjestu .
12. Eksperimenti koji su izvedeni (K. L. Farrar ) ubjedljivo su pokazali da pčele ne stradaju od
hladnoće ako im je uvijek dostupna kvalitetna hrana . U utopljenim košnicama s električnim
zagrijavanjem podržavala se temperatura od +12,7* C do - 3,9*C, a u drugim na nivou od
- 3,9*C .Pčele u ovim drugim košnicama izlazile su iz zime s jačom životnom snagom od onih
koje su bile zagrijavane . Zatim su i jedne i druge košnice stavljali na 50 dana u frižidere gdje
je bila konstantna temperatura - 45*C . Pčele su ostale žive .
D . „ Temperaturna regulacija pčelinje zajednice „
Prijevod sa engleskog iz časopisa „The Hive and the Honey Bee“ uradio Milenko Stevanović , a odnosi se na tekst i sliku na kojojsu prikazane temperature u pčelinjem klupku .
Na crtežu se vide temperature u gotovo pravilnim koncentričnim krugovima , gdje se vidi mali
toplotni centar sa temperaturom od 32* C ; zatim sljedeći širi krugovi sa temperaturama 23* C ;
16* C ; i na kraju najširi krug sa temperaturom 9* C . Piše da je sve mjereno pri vanjskoj
temperaturi od 5* C .
E . Iz knjige Branka Relića
1. Ima slučajeva da i kod nas , pa ćak i u sjevernim dijelovima Rusije pčele izgrade svoje gnijezdo
( saće ) na granama stabla i tu uspješno prezime , iako su izložene zimskim atmosferlijama
( snijegu i mrazu ) .
2. Pčelar iz Doboja ( B i H ) poslao je autoru fotografiju na kojoj je snimljena pčelinja zajednica
koja je izgradila saće na grani i uspješno prezimila ( na slici se vidi prilično veliko saće , koje je
otprilike duplo veće visine , nego što ima dužinu jednog sata , kao i ukupnu širinu saća .Vidljiv
je snijeg , kako na drvetu , tako i okolo ) .
3. Još davnih šesdesetih godina u časopisu „ Jugoslovensko pčelarstvo „ opisan je slučaj života
pčelinje zajednice u željezničkom signalu nedaleko od Subotice . U taj signal , koji je imao
oblik zarubljene piramide , visine tri metra , napravljen od gvozdene konstrukcije obložene
limom uselio se roj . U njemu je roj izgradio ogromno saće , boraveći tu nekoliko godina. Ta
zajednica je izložena surovim hladnoćama u toku zime i visokim ljetnim temperaturama. Ko
zna koliko bi opstala da je nisu uništili ljudi , kako bi povadili med .
F. A. I. Kasjanov „ Grijanje pčelinjeg gnijezda „
1. Prije svega nepravilno je stvaranje toplote pripisivati samo centralnom dijelu klubeta kao nekom
toplotnom centru . I pčele koje se nalaze na perifernom dijelu klubeta ponašaju se kao živi
organizam , koji kao rezultat svojih životnih aktivnosti stvaraju toplotu metabolizmom i njom
se također griju .
2. H. Eš (1970 ) je utvrdio pomoću termostata priljepljenih na pojedinačnu pčelu i pustio je u klube,
da se više puta premještala u centar i van njega , te je ustanovio da je njena temperatura viša od
okoline . Po tome zaključuje da na svakom mjestu tijelo pčele odaje toplotu .
3. Radovima D. Burkada ( 1954 ) , H. Eša ( 1964) , M. Rota ( 1965 ) je ustanovljeno da stvaranje
toplote pčelama omogučavaju vibracije mišića grudi , koje su vizuelno neprimjetne i mogu biti
zabilježene samo pomoću specijalne aparature .
4. Razumije se da omotač od pčela koje su sabijene oko klubeta prestavlja dobar toplotni izolator i
specijalno se stvara da bi pčele sačuvale toplotu u centru . Prema opadanju spoljašne temperature
zbijenost pčela i debljina omotača klubeta prema uvriježenom mišljenju raste .
5. Sa tom tvrdnjom također je teško se saglasiti . Ako bi kora klubeta zaista imala ulogu toplotnog
izolatora ,onda bi u saglasnosti sa zakonitostima prenosa toplote na granici između zone grijanja
i omotača se primjećivao nagli skok temperature. Takav skok niko od istraživaća nije primjetio .
6. Kako se može zaključiti , toplotna provodljivost sloja sa njegovom gustinom, ne samo da se ne
smanjuje , nego raste . Prema tome smatrati koru klubeta kao instrument za regulisanje odavanja
toplote pčelinjeg klubeta nije opravdano .
7. Ali klube se ne može beskonačno skupljati , već pri temperaturi od - 3,5*C jedna polovina pčela
zauzima 90% svih praznih čelija,a druga isti takav obim u ulicama (O. S. Ljvov 1954) Sa velikom
vjerovatnoćom može se pretpostaviti da pri – 5*C do – 6*C skupljane klubeta o kome se tako
mnogo govore pčelari , nije više moguće. Ako se pad temperature produžava , temperaturni režim
klubeta isključivo zavisi od povećanog sopstvenog izlučivanja toplote , što je očigledno na crtežu,
koji je nastao na osnovu izučavanja termogeneze pčelinjeg društva , postrojenjem koje je bilo u
specijalnoj košnici -- kalorimetru .
8. U tekstu je data i tabela veličine klupka po broju pčela i ulica preko prečnika , pa tako 12 ulica
pčela čini klupko od 30.000 pčel = 26 cm. ; 10 ulica = 25.000 = 25 cm. ; 8 ulica =20.000= 23 cm.
6 ul. = 15.000 = 21 cm. ; 4 ul. = 10.000 = 18 cm. ; 2 ul. = 5.000 = 14 cm. ; 1 ul. = 2.500 = 2 cm .
G . V. I. Lebedev , A. I. Kasjanov
„ Toplotni gubitci pčelinjih društava tokom zimovanja i proljetnog razvoja „
Ispitivanja su vršena u košnici kalorimetru , košnica u kojoj su raspoređeni elekrični grijači na
podnici , krovu ,zidovima . Napravljena su dva kalorimetra i u jedan su išli ramovi spoljne mjere
435 X 230 mm . ( 10 ramova slični LR , sa kraćom satonošom ) ; u drugom su bili ramovi
435 x 300 mm. ( također 10 ramova , koji su ruska varijanta i koji podsjećaju na DB ) .
Kao model klupka urađena je šuplja aluminijska lopta prečnika 200 mm ( 20 cm. ) montirana u
pčelinje saće i zagrijavana električnom energijom . Ispitivani su toplotni gubitci sa modelom pč.
klupka ibez , zatim gubitci prema krovu , zidovima i dnu (podnici)
1. Zaključci su da u zimskom periodu , bez legla , gubitci prema krovu su oko 17 % ; na zidovima
74 % , a na podnici svega 8,8 % . Gubitci na letu su zanemarljivi .
2. U ranoproljetnom periodu se povećavaju gubitci na krovu i iznose oko 42 % ,gubitci na zidovima
se nešto smanjuju 49,9 % , dok se na podnici neznatno povećavaju 9,3 % . U svim ispitivanjima
su gubitci na letu neznatni – zanemarljivi .
Također je ustanovljeno da nisu značajne razlike u gubitcima kod košnica rađenih od drveta ,
25 mm. ; 40 mm. ; 50 mm.
Napomena : Ovaj dio teksta iznad, nisu citati , nego moj slobodan opis dijela teksta koji je urađen
u prevodu iz „Pčelovodstva „ a objavljen u „Pčelaru „ ; --- Z . Š .