Zvones je napisao/la:
PČELINJA ZAJEDNICA KROZ GODINU
Poznato je da mijenjanje vremenskih prilika kroz godišnja doba utiće kako na rast biljaka cvjetanje, medenje ,tako uslovno u odnosu na nabrojano i na pčele kao živi organizam.
U obradi ove teme u najvećem dijelu ću koristiti predavanje prof.dr. Vječeslav Ivanovič
Lebedev –a , koje je održao u Brčkom 1999. na skupu pčelara pod nazivom „Savjetovanje
u Brčkom Drina , Sava , Majevica“ uz prisustvo pčelara iz B i H , Hrvatske i Srbije .
Lebedev je čitav život pčela tokom godine podijelio na pet perioda .Prvi period je vrijeme
proljećnog buđenja i zamjena dugoživućih pčela , kratkoživućim . U ranoj fazi još tokom
januara/ siječnja matica počne sa polaganjem jaja . Pošto je još hladno pčele su još uvijek
u klupku .Prve količine hrane larvama pčele daju iz svojih tjelesnih rezervi ( kod zimskih
pčela ždrijelne žljezde su dva do četiri puta veće nego kod ljetnih ,a uz to hranljive materije
mogu crpiti iz svojih masnih rezervi ) Sa uspostavljanjem sve toplijeg vremena ,kreće sve
više polaganje jaja . Lebedev kaže da je u to vrijeme različita moć odgajanja mladih pčela.
U jakom društvu jedna pčela je u stanju odhraniti 1,14 larvi ; u srednjem 1 larvu ; a u
slabom samo 0,7 larvi . Zbog toga u prvoj fazi ovog perida dolazi do daljeg slabljenja
slabih društava ; srednja ostaju ista ; dok jaka imaju blagi rast . Zato je ovaj period ,koji
traje otprilike koliko izlijeganje jedne generacije pčela ,krizno razdoblje osobito slabih društava i pitanje njihovog preživljavanja.U to vrijeme su zimske pčele sterilne ,pa ne mogu
biti lažne matice i zbog toga se mogu lako spajati i lako primaju tuđe matice ,što se može po potrebi iskoristiti. Kako počinju prva cvjetanja dolazi do toga da mlade ljetne pčele , koje
su se već izlegle, preuzimaju njegu legla ,a zimske pčele koje su to do tada obavljale postaju
poljske pčele , izletnice ( ove su pčele bolje prilagođene hladnom vremenu ,pa je ovo logično) i donose nektar i osobito polen . Naravno sve ovo je stimulans za maticu i dolazi do sve većeg
zalijeganja .
Isto tako zbog jako promjenljivog vremena i zahlađenja pri tome potrebno je pčele stimulirati . Tada najviše odgovara čvrsta hrana (pogače) iz razloga što tečna hrana previše uzbuđuje pčele pa one izljeću i po hladnom vremenu, što može dovesti do stradanja.
Naravno,potrebno je društvo dodatno utopliti , osobito odozgor . Pri završetku smjene pčela društvo ulazi u drugi period svog razvoja, koji karakteriše izuzetno ubrzan razvoj.U to vrijeme
je kod jakih društava tempo rasta iznad 15 % , dok je kod slabih 3% , dakle jako društvo ima preko pet puta jači razvoj od slabog. Zbog toga se jaka društva uspjevaju razviti do jače paše,
a slaba moraju nastaviti razvoj. U tom periodu jako društvo ima preko 20.000 pčela ili više
i ono već stvara višak pčela ili nezaposlene pčele . Lebedev kaže da je za njegovanje dobre matice dovoljno 2,5 kg pčela i sve preko toga i iznad 7 ramova legla je višak.Višak se može koristiti za formiranje rojeva i izvođenje mladih matica. Ovakvi rojevi sa mladim maticama su dobri za škartiranje slabića , bilo spajanjem ili na drugi način . Kad nastupi jača paša pčele ulaze u treći period svog razvoja.
Jaka se društva tada koncetrišu na iskorištenje paše i tada višak pčela dolazi do punog izražaja , jer se za kratko vrijeme popune medišni nastavci zbog zanemarivanja , pa i blokiranja matice ,unos prati izvjesno slabljenje ovih društava . Kod srednjih društava ima unosa , ali je slabiji nego kod jakih ali nema slabljenja , dok se slaba nastave intezivno razvijati ali meda nema jer je sav unos potrošen na ishranu legla i pčela
hraniteljica. Na kraju jake paše , slaba društva po snazi stižu jaka društva . Lebedev kaže da
pčele preko 90% svojih zaliha naprave u relativno kratkom periodu, za nešto više od mjesec dana (ovo ne vrijedi za seleće pčelare ) i u njihovom evolutivnom razvoju opstajala su samo ona društva koja su bila u stanju obezbjediti rezerve u tako kratkom periodu . Isto tako kod
slabih paša jaka društva čuvaju višak pčela , ne puštajući ih na pašu i na taj način one čuvaju
svoje rezerve za jaču pašu ili rojenje . Naravno višak se može i oduzet .
Sada nastupa četvrti period razvoja drušva ,koji je u stvari priprema pčela za zimu. Njega karakteriše skračivanje
dana , ljetne vručine , suša i sukladno tome smanjenje hrane u prirodi , što dovodi i do smanjenja zalijeganja matice . Kako matica manje zaliježe ,utoliko su jaja krupnija sa boljim
rezervama hrane u njima. Samim tim su stvorene pretpostavke za kvalitetnije mlade pčele koje će izaći. Međutim to nije sve jer i larve po izlijeganju trebaju imati kvalitetnu ishranu i
dosta mladih pčela , koje će ih hraniti i grijati ili rashlađivati . Ovaj period karakteriše i istjerivanje trutova. Ako je istjerivanje trutova ranije ,odmah se može posumnjati da su zalihe hrane smanjene. Bez obzira kad će nastupiti istjerivanje trutova , nema više potrebe za trutovskim leglom pa se varoa mora razmnožavati u radiličkom leglu , što stvara mogućnost
oštećenja na budućim pčelama koje trebaju ući u zimu . Ove pčele poslje izlijeganja trebaju
dodatnu proteinsku ishranu ćime se stvaraju zalihe bjelančevina i masno tkivo. Također se u organizmu pčela koje će postati dugoživuće smanjuje količina vode i one uz ovakvu pripremu
postaju otpornije na hladnoću .
Kada se prekine njega legla pčele ulaze u peti period razvoja.
Karakteristike tog perioda je da se nastavlja skraćivanje dana , noći su odavno hladnije pa su pčele noću već odavno u klupku ,a za dana kad su temperature više klupko se razbija i pčele po potrebi izlaze ali sve rjeđe . Kako je vrijeme sve hladnije pčele formiraju stalno klupko .
Klupko se formira u ovisnosti od temperature između 9*C i 13*C i snazi društva. Slabije
zajednice formiraju klupko pri višim temperaturama. Klupko ima dva sloja, vanjski , koji čini
kora klupka ,gdje su pčele gusto nabijene i na čijoj se površini održava temperatura od 6,1*C
do 12* C . Drugi ,unutrašnji dio je rjeđi , dosta pčela je u praznim čelijama saća ,održavaju temperaturu čitavog klupka radom svojih mišića .U ovom dijelu klupka nalazi se i mali centralni dio gdje je matica .Lebedev kaže da je u unutrašnjem dijelu klupka temperatura oko
24* C i da se iz njega grije cijelo klupko .Pčele po njegovim riječima imaju savršen osjećaj za
temperaturu i mogu razlikovati promjenu od 0,2* C. Kada se vanjska temperatura spusti ispod
6,1* C , pčele stežu klupko i što je temperatura niža , troše više hrane . Kad temperatura pređe
12* C , klupko se raspušta i pčele postaju aktivnije , pa ponovo troši više hrane . Po ovome
ispada da je najmanja potrošnja hrane kad je temperatura između 6* C i 12* C.Lebedev kaže
da su u središnjem dijelu klupka najvitalnije i biološki najmlađe pčele , što dovodi do pomisli
da se mijenjaju među sobom samo pčele u jednom i drugom dijelu klupka, a nikako između ova dva dijela . Ovdje moram napomenuti da sam našao podatak o mjerenje temperatura u
klupku (Pčelar) izvedeno u Engleskoj ,gdje je u središtu centralnog dijela temperatura 32* C
Nije rečeno o kakvim se pčelama radi ,a ja mislim da su u pitanju žute , talijanske pčele .
DUGOŽIVUĆE PČELE
Svakako da je jedan od najspornijih dijelova života priprema za zimu i život pčela u zimskom
peridu . Koliko god bio važan njihov život kroz cijelu godinu ,a za pčelara najvažniji dio kad
je unos meda,za pčele je ovaj dio pitanje opstanka .Ma koliko se trudili u pčelarskoj literaturi, raznim medijima , forumima , internetu , nećete pronaći jasno napisano na koji način nastaju zimske pčele . Ima dosta mišljenja da se zimske pčele sasvim prirodno rađaju . Neće to niti u
ovom tekstu biti sasvim jasno kazano , ali ću u interpretaciji raznih ,tekstova ,mišljenja koji su
probudili moje zanimanje, pokušat navesti na razmišljanje pa i zaključivanje, svakoga ko čita.
Potrebno je reči da je najvažniji zadatak ovih pčela da društvo prezimi , zatim da izvede prve
kratkoživuće pčele koje mi obično nazivamo ljetne , a zatim kako su otpornije na hladnoću ,
urade i ranoproljetne unose polena i nektara ,te vrlo često vitalnije uspiju koristiti i dio voćne paše . Život kvalitetne zimske pčele kreće se oko šest ali može trajati i do osam mjeseci .
Zanimljivo je reči da duži život pčele može biti i u nekim drugim periodima i svaki put je uglavnom vezan za smanjenje ili nestanak legla i za ljenstvovanje . Tako naprimjer pripreme za rojenje karakteriše smanjenje, pa i prestanak legla, stvaranje nezaposlenih pčela , koje se uz to hrane pergom, što uslovljava bujanje njihovih žljezda , pa i jajnika ali i produžava njihov život, koji može biti duži od dva mjeseca.
Ovdje se mogu zapaziti dvije stvari: dodatna ishrana proteinskom hranom u vidu perge i odsustvo rada ,dakle ljenstvovanje . U pčelarskoj literaturise također mogu naći podatci o tome da se pčelama koje ostanu bez matice produžava život ,prvenstveno zbog toga što ne odgajaju leglo . U košnici dolazi do snižavanja temperature na oko 22* C , usporava im se metabolizam , stvaraju masne rezerve ,također uzimanjem perge , počinju im bujati jajnici .Analizom organizma naučnici su pronašli da po svemu podsjećaju na zimske pčele jer ukoliko bi ostale u tom stanju život bi im se produžio oko pet puta uodnosu na ljetne pčele, kojima pripadaju. Zanimljiv članak je napisan u jednom Pčelaru podnazivom „Kako i kada nastaju zimske pčele“ Tekst se bavi ispitivanjima koja su rađena u Švicarskoj i piše da su u višegodišnjim praćenjima označenih pčela utvrdili da zimske pčele nastaju od kraja jula/ srpnja do pred kraj oktobra/ listopada . Isto tako , kaže se da pčele radilice koje su se izvodile u isto vrijeme iz istog okvira mogu biti kako zimske ,tako i ljetne.
U jednom društvu najveći broj zimskih pčela može biti izveden koncem jula ili početkom avgusta/ kolovoza , dok u drugom to može biti tokom septembra / rujna . Najveća smrtnost obilježenih pčela je bila tokom septembra , pa je zaključak da su to u najvećoj mjeri ljetne pčele. Najveći broj obilježenih pčela koje su prezimile se izlegao od polovine osmog i prvoj
polovini devetog mjeseca.Također su pravljeni opiti sa stimulacijama i zaključak je da velika masa pčela u jesen ne garantuje i jako društvo u proljeće ,što može dovesti do razmišljanja da
je ipak kvalitet hrane u pitanju . Zaključak istraživanja je da nije potpuno jasan mehanizam nastanka zimskih pčela .
ZALIHE HRANE
Ovo je isto tako sporno područje ,pa ga ne želim učiniti još spornijim , jer o ovom pitanju se vode vječite rasprave i postoji znatno neslaganje ,pa ću ja navesti ono što se najčešće može
pronaći u literaturi . Smatra se da su psihološke rezerve ili minimum meda koji treba da je u
društvu oko 8 kg . Ispod toga pčele smanjuju leglo do potpunog prestanka i pri znatno nižim
rezervama su u stanju da pojedu i vlastite larve , boreći se za spasavanje društva . Za zazimljavanje većina teoretičara smatra da treba ostaviti iznad 20 kg meda , a najdalje je otišao Farar čije je mišljenje da treba ostaviti između 35 i 40 kg meda. Potrebno je reči da za tri najhladnija mjeseca ( 90 najhladnijih dana ) nije potrošnja veća od pet do šest kg hrane ,a često je manja ,samo treba biti na pravom mjestu . Potrošnja se naglo poveća kod otopljavanja i pogotovo kad ima legla . Za zimu se isto tako ističe da treba ostaviti dva do tri dobro puna
rama sa pergom . Zimske pčele neprovarene ostatke zadržavaju u zadnjem crijevu i smatra se
da bez pročišćavanja mogu držati do oko 45 mg,što čini nešto manje od polovice njene težine.
Dati su i neki podatci o količinama nesvarljivih ostataka u pojedinoj hrani. Tako , najmanje nesvarljivih ostataka ima bijeli šečer 0,6 % ,zatim medovi koji sadrže više fruktoze pa je tako
naveden cvjetni med sa prosječno 1,8 % otpadnih materija . Medljikov med ili medljikovac ima više od 12 % , a uz to ima dosta minerala koji su za pčele neprobavljivi , pa se mogu i
stisnuti u zadnjem crijevu (betonirati) što dovodi do pucanja.Perga ima više od 20 % otpadaka
a zamjene za polen / pelud mogu imati i više od 30 % otpadnih materija.
UMJESTO ZAKLJUČKA
U ovoj oblasti kao što je biologija pčela je teško nešto reči što u literaturi već nije zapisano.
Zbog toga sam se u temama do „Pčelinja zajednica kroz godinu“ u najvećoj mjeri koristio
sljedećom literaturom : „Pčelarstvo“ , Belčić Josip i grupa autora ; „ Matica misaona imenica“ , Kantar N. Jovo ; „Dvomatično pčelarenje i apiekonomija“ , Velagić Ferid
„ Racionalno vođenje pčelinjaka“ , Relić Branko ; „ Uzgoj matica i pčela po sistemu TF“ , Tomažin G. Franjo . U temi „Pčelinja zajednica kroz godinu“ sam se koristio video
trakom sa pomenutog predavanja „ prof.dr. Vječeslav Ivanovič Lebedev „ ; zadnje dvije
teme su bile u mojoj interpretaciji pročitanih štiva i podataka .
" svako pitanje ima podpitanje.Pa sta ja znam sve kontam nesto cu propustiti,vama je lako ja sama 
evo me i stomak zaboli od smijeha a za suze da i ne govorim koliko sam se smijo probudijo sam zenu i djecu.
