Ahmet je napisao/la:Citao sam nesto o ovoj metodi i izgleda da je dosta jednostavnija a sto je najbitnije jedno drustvo sluzi i kao starter i kao odgajivacko, posto mi jenter aparat dolazi za par dana mislim da cu se odluciti da prvi pokusaj napravim ovom metodom. Stipe ako ti nije problem da opsirnije napises tocnu satnicu radova sa ovom metodom i ako ti nije problem da stavis neku sliku ovira maticne resetke sa mogucnoscu umetanja pregrade, uglavnom daj neko opsirnije objasnjenje popraceno slikama jer ti to zaista najbolje objasnjavas.
Čitao sam i ja i evo došlo je vrijeme da oprobam i tu metodu.
Rezultate za sada nemam samo znam da su pčele otpočele izgradnju matičnjaka i da troše puno sirupa i pogače.
Ovo je literatura po kojoj sam radio. Rezultate ču vidjeti šta će ispasti.
copy/paste:
Novozelandski način uzgoja matičnjaka i matica
Najbliži je prirodnom načinu uzgoja. Harry Cloake je ovaj način dobivanja matičnjaka je prenio pčelarskom svijetu preko Apimondije još 1977. g..
Priprema zajednice
Za novozelandski način dobivanja matičnjaka koriste se košnice nastavljače (LR, DB, Farrarova košnica ili pološka s nastavkom). Drugi tip košnice nije pogodan za ovaj način rada, jer košnica mora imati dva nastavka. Bit je u tome da treba na najbrži i najlakši način, ne razdvajajući nastavak, podijeliti zajednicu na dva dijela i gornji dio učiniti bezmatkom.
Harry Cloake je to riješio jednostavno i vrlo uspješno. Napravio je pregradnu dasku tako da se ona uvlači i izvlači otraga ili s bocne strane košnice između dva nastavka. Ležište za pregradnu dasku napravio je u gornjem dijelu okvira matične rešetke tako da je pregradna daska 1cm iznad matične rešetke. Ako bi taj razmak između matične rešetke i pregradne daske bio veći ili manji, pčele bi ga zatvarale ili voskom ili propolisom.
Evo kako je H. Cloake uzgajao i dobivao dobre matičnjake i matice po svojoj metodi uzgoja. Zajednice koje je odabrao za uzgojne podražajno je prihranjivao, stimulirao matice na polaganje jaja i tako razvio vrlo jake zajednice ali u vrlo skučenom prostoru – u dva nastavka. U međuvremenu je stavio matičnu rešetku (MR) između dva nastavka. Lijeto na MR je otraga i zatvoreno, a zatvoren je i otvor za uvlačenje pregradne daske. Povremeno je premještao poklopljeno leglo iz donjeg (plodišnog) u gornji medišni nastavak.
Sedam dana prije dodavanja ličinaka za uzgoj matičnjaka spustio je postolje košnice za visinu donjeg nastavka. Istodobno je okrenuo kompletnu kočnicu za 180 stepeni, tako da je lijeto na podnici došlo otraga, a lijeto na MR na isto mjesto na podnici. Zatvorio je lijeto otraga na podnici, a otvorio lijeto s prednje strane na MR. Pčele ce, kao i odsad, ulaziti s prednje strane, ali kroz lijeto na MR u gornji nastavak. Budući da je matica ispod MR u donjem nastavku, sada ce pčele kroz MR dolaziti matici, hraniti je, i uzgajati leglo. Pčele ce tako naučiti komunicirati s maticom kroz MR. Dakle, postigli smo cilj: razvili smo jaku zajednicu jer smo prenošenjem zatvorenog legla dobili u gornjem nastavku puno pčela, matica intenzivno nese jer smo joj dali prostor i hranu, a ipak se sve to zbiva u skučenom prostoru.
Eto, sada imamo zgodnu mogućnost da uvučemo pregradnu dasku iznad MR i da tako odvojimo gornji dio zajednice od matice i učinimo ga bezmatkom pogodnim za uzgoj matičnjaka. Ipak, dva dana prije dodavanja ličinaka, sredimo raspored legla u zajednici. Podignemo gornji nastavak skupa s MR i stavimo uz donji. Iz donjeg nastavka prenesemo dva-tri okvira legla pretežno koje je pred poklapanjem i sa sto vise mladih pčela. Pri tome pazimo da slučajno maticu ne prenesemo gore. Na mjesto oduzetih okvira prenesemo iz gornjeg nastavka okvire, gdje je izašlo ili izlazi leglo. Tako matica ima prostora za polaganje.
Da bismo imali redovito mladih pčela i jaku uzgojnu zajednicu, treba ovom dijelu zajednice dati okvirnu hranilicu punu \"pogače\" i 1-2 okvira s polenom i otklopljenim medom. Kada smo oba dijela zajednice dobro sredili, stavimo gornji nastavak sa MR na plodišni i sve drugo ostaje kako je i prije bilo.
Ako procijenimo da zajednica nije dostatno jaka za uzgojnu, možemo je pojačati sa 1-2 okvira s izlazećim leglom ili mladim pčelama.
Obezmatičavanje traje samo do 48 sati. Dan prije dodavanja ličinaka za uzgoj matičnjaka uvučemo pregradnu dasku u njezino ležište iznad MR. Istodobno otvorimo lijeto na podnici otraga. Pčele ce izlaziti iz donjeg nastavka, ali ce se vraćati na lijeto MR i ulazit ce u gornji nastavak, jer su tako naučile. Budući da je pregradna daska uvučena, pčele sada neće moći prelaziti matici u donji nastavak i za sljedeća 24 sata osjetit će nedostatak matice. I ne samo to, sada je u gornjem nastavku krcato s pčelama na račun dijela zajednice u donjem nastavku. To nam je i bio cilj radi sto uspesnijeg zapocinjanja veceg broja maticnjaka.
Bezmatku damo licinke (presadjene u pocetke maticnjaka ili Jenterov okvir s mladim leglom) 24 sata po uvlacenju pregradne daske. Uz ovaj okvir koji smo stavili u sredinu nastavka treba dati okvir s peludom i otklopljenim medom. S druge strane okvira s pocecima maticnjaka sloze se okviri s leglom pred poklapanjem sa sto vise mladih pcela. Na kraju slozimo ostale okvire poklopljenog legla i okvire s peludom i medom. Hranilicu napunimo hranom, stavimo krov kosnice i ostavimo je na miru do sutra.
Sljedeci dan, 24 sada po dodavanju uzgojnog materijala izvucemo pregradnu dasku, a njen otvor zatvorimo letvicom pripasanom za taj otvor. Zatvorimo leto na podnici otraga i tako smo zajednicu opet vratili u jednu biolosku cjelinu. Pcele ce i dalje ulaziti u gornji nastavak kroz leto na MR. Buduuci da je uklonjena pregradna daska, pcele ce opet uspostaviti kontakt s maticom, hraniti je, uzgajati leglo ali istodobrno nastaviti s uzgojem zapocetih maticnjaka iznad MR.
Kroz pet dana kada su matičnjaci poklopljeni, stavimo ih u inkubator ili damo na grijenje u neku drugu zajednicu iznad MR. Dakle, bezmaticnost je trajala samo 48 sati. Uz dobru prihranu, ali i skuceni prostor, zajednica je stalno u rojevnom raspolozenju uz krace prekide od 48 sati. Možemo je rabiti za uzgoj cijelu seoznu. Necemo se razocarati jer su dobiveni matičnjaci glede veličine slicni rojevnim, a prihvat je dobar.
Bojim se, dragi citatelji, da cete, uz ovako siroko opisivanje ove metode, shvatiti je kao zamrsen i kompliciran nacin uzgoja maticnjaka. Nije tako, vjerujte, pa pokusajte i brzo cete spoznati da je novozelandska metoda laksi i brzi put do dobrih maticnjaka i matica. U istoj uzgojnoj zajednici zapocinju se maticnjaci (\"starter\"), uzgajaju se maticnjaci (\"finis\") i na kraju nam ostaje citava zajednica, sto nije slucaj kod drugih nacina uzgoja matica.

Razdjelna daska