9.) UZGOJ MATICA I TRUTOVA
Uzgoj matica i trutova moguć je samo u jednom dijelu godine kad je razvoj zajednice na svome vrhuncu, a to je:
* U toku glavne paše.
* Pri kraju zadnje jake paše
* Po završetku glavne paše
9.1.UZGOJ MATICA
Za uzgoj matica potrebno je osigurati:
* posebno izvdvojene (selekcionirane) zajednice, sa provjerenim genetskim potencijalom (STARTERI)
* jedan broj uzgojnih zajednica za prihvat matičnjaka i uzgojne linije (FINIŠERI)
9.1.1. STARTER. Zajednica koja je izabrana za
uzimanje ličinki mora biti temeljito testirana i imati potpuno procijenjene nasljedne osobine, koje moraju biti iznad prosjeka.
Zajednica će biti izvor genetskog materijala iz kojeg će se uzgajati mlade matice.
Ova zajednica kod presađenog "materijala"-ličinki pčela, bilo kojom od uzgojnih tehnologija (Jenter, Nicot, Miller-ova, Doolitleova, Alley-eva metoda), mora biti dobro opskrbljema hranom (med+pelud), sa velikim brojem mladih pčela hraniteljica, i bez otvorenog nepoklopljenog legla. Poželjno je zajednicu podražajno prihranjivati šećernim sirupom (omjer 1:1) u količini od 0,2-0,4 litre, svaki ili bar svaki drugi dan, a po potrebi se dodaju i okviri sa peludom. Da bi ova zajednica vršila svoju osnovnu funkciju – odgoj i naglašeni razvoj matica dodavanjem matične mliječi u matičnjak do zatvaranja istoga, mora joj se konstantno izostalih društava (pomoćnih zajednica) na pčelinjaku dodavati okvire sa poklopljenim-zatvorenim leglom.
Na taj je način ova zajednica-STARTER kvalitetno pripremljen da se osigura dobar prihvat presađenih ličinki na uzgoj.
Hrana radiličkih ličinki se razlikuje od hrane ličinki koje se razvijaju u matice. Samo prva dva dana i jedne i druge ličinke su hranjene istovjetnom hranom – matičnom mliječi, dok se trećeg dana radiličke ličinke prihranjuju sa - peludi i medom, a ličinke matica malde pčele-hraniteljice nastavljaju hranitisamo sa matičnom mliječi.
Vrlo se jasno uočava da su posjeti i hranjenje ličinki matica česti, dok se hranjenje radilica usporava i posjeti pčela-hraniteljica su sve rjeđi.
Količina matične mliječi koju matica primi u ovoj fazi razvoja do zatvaranja matičnjaka presudna je za njezinu kvalitetu u ostatku svoje osnovne (i jedine) životne funkcije – produljenja vrste, odnosno nešenju jaja.
Dobro hranjene ličinke kasnije će se razviti u fizički dobro razvijene matice.
Starter je obezmatičena zajednica u kojoj presađeni materijal (ličinke) ostaju od 1 do 3 dana ovisno o tehnološkoj metod i primjenjenog u uzgoju, a mlade pčele u takvoj zajednici bez matice obilno hrane ličinke matica matičnom mliječi u velikim količinama.
9.1.2. FINIŠERI. Zajednice za prihvat matičnjaka imaju za zadatak da uzgoje dobre matice iz osiguranog uzgojnog materijala. Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene.
Ove zajednice moraju biti zdrave i jake i u raspoloženju da prihvate matičnjake. Zajednice se za ovo posebno pripremaju. Uobičajeno, u takvim zajednicama je puno više pčela i obezmatičene su. Prisutnost velikog broja pčela njegovateljica stisnutih u ograničen prostor, iznenada nezaposlenih i obezmatičenih osigurava pravilno raspoloženje za velik broj matičnjaka.
Nakon 24 sata iz startera se prenose matičnjaci u finišer, koji je također obezmatičen, sa nepoklopljenim leglom i puno mladih pčela-hraniteljica, a budući je prisutna i populacija starijih kućnih pčela-voskarica, a da se nebi pojavio rojevni nagon, u ove se zajednice po potrebi dodaju i satne osnove, tko je je zaposlenost svih uzrasta mladih pčela evidentna.
Najracionalnija i najbolja kombinacija finišera je zajednica koja u plodištu ima svoju maticu, i od drugog nastavka, samoga finišera (radnog prostora) je odvojena matičnom rešetkom. U nastavak se redovito dodaje nepoklopljeno leglo, sa redovitim podražajnim prihranjivanjem, kako bi se o leglu i matičnjacima mlase pčele intenzivno bavile.
(s22)
SLIKA 1. Finišer sa izvađenim zaleženim okvirom na kojemu su zatvoreni matičnjaci i njega rojevi sanduk (kutija) za prenošenje okvira do oplodnjaka za rađanje i sparivanje matica uz testiranje istih u prvim danima nakon što su počele sa
nešenjem jaja.
Ličinke koje se koriste za presađivanje
ne smiju biti starije od jednog i pol dana. Okvir s presađenim ličinkama stavlja se u sredinu zajednice između dva okvira legla i s puno mladih kućnih pčela. Potrebno je da se ličinke što prije počnu hraniti matičnom mliječi, što osigurava bolju kondiciju budućih matica. Svi su matičnjaci poklopljeni peti dan nakon presađivanja.
Prije nego što se pojavi mogućnost izlaska matica matičnjaci se trebaju izvaditi iz zajednice i pojedinačno izolirati.
Ovo može čekati
do jedanaestog dana od presađivanja, ali se isto tako može napraviti peti dan nakon presađivanja, budući da su ličinke i kukuljice relativno otporne na mehaničke povrede u ova dva kratka razdoblja.
(s23)
Slika 2. Zreli matičnjaci "tihe smjene"
Zatvoreni matičnjaci ne traže posebnu pažnju osim temperature od 35 oC i 50 - 70% relativne vlage, pa je zatvorene matičnjake moguće držati u inkubatorima.
(s24)
Slika 3. Razvoj u jajetu i njegov položaj saću u 1,2, i 3 danu nakon polaganja u praznu ćeliju saća
(s25)
Slika 4. Četvrti dan od pokaganja jaja se razvije ličinka koja je spremna za presađiv
Neoplođene matice izlaze dvanaesti dan nakon presađivanja. Nakon pregleda svake matice, one se označavaju bojom ili pločicom prema međunarodno propisanim pravilima. Sve do početka nesenja jaja, matice se čuvaju u oplodnjacima. To su u pravilu male košnice, sa ograničenom površinom saća, kako bi se mlase matice nakon sparivanja mogle pratiti u kvaliteti i kvantiteti zalijeganja ćelija saća.
Izvaljena matica nije odmah sposobna za parenje, već joj treba 5 do 7 dana da dostigne spolnu zrelost.
Kod mlade tek izvaljene matice prednjočeljusna žlijezda luči malo feromona, ali od 5 do 7 dana lučenje feromona se ogvija u količini koja će privući trutove za akt sparivanja.
Trutovi detektiraju feromone prednjočeljusne žlijezde na udaljenosti do 50-tak i više metara.
U tom istom vremenu se u matice razvijaju i abdominalne tergitne žlijezde, koje su najaktivnije u dobi od 12-tog do 26-tog dana starosti matice, i njihova je funkcija privlačenje većeg broja trutova na sparivalištu.
Feromoni ovih žlijezda su poticaj na akt sparivanja trutovima, a osjete ih na maloj udaljenosi, tj. kada se približe matici.
Ukoliko se zbog raznoraznih uzroka mlada matica ne spari do 26-tog dana svoga života, lučenje abdominalne tergitne žlijezde prestaje, pa ona prestaje i biti atraktivan (privlačna) trutovima.
Uzrok ovoj pojavi je najčešće loše vrijeme.
(s26)
Slika 5. Mlada tek izvaljena neobilježena matica okružena pčelama hraniteljicama
9.2. OZNAČAVANJE MATICA. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice:
(s27)
Slika 1. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice, a vrijeme koje je najpogodnije za ovu radnju je neposredno prije dodavanja u oplodnjak ili po sparivanju i prvim zaleženim ćelijama saća u oplodnjaku jer je količina pčela mala, pa se lako uoči i obilježi.
(s28)
Slika 2. Matica obilježena bojom za godinu uzgoja - žuta, godina 2007.- brojem, kod uzgajivača matica sa masovnom
produkcijom pčela će se osim bojom, matice označavati i brojem
9.3. SPARIVANJE MATICA. U oplodnjavima, koji su raznih konstrukcija, kao samostalne male košnice raznih veličina («baby») do običnih nastavaka kojima pčelar pčelari, a sa pregradama se razdijeli na 3 ili 4 oplodnjaka.
Na letu oplodnjaka potrebno je postaviti dovoljno velike poletaljke jer su mlade matice dosta neprecizne pri slijetanju. Dobra pripomoć maticama su i obojene čeone strane vlastitog oplodnjaka (plava, žuta, bijela, crna), tj. boje koje pčele raspoznaju ili u istim bojama na drugoj podlozi ofarbani geometrijski llikovi (krug, trokut, trapez, i sl.).
Pčelama u oplodnjaku je obavezno osigurati dodatnu hranu jer ju same nisu u mogućnosti dopremiti (male zajednice). Oplodnjak se puni natresanjem mladih pčela iz više zajednica, a radi lakšeg rada i manipulacije, pčele se mogu navlažiti raspršivačem vode. Nakon ponjenja oplodnjaka pčelama, dodaju se okviri gledano sa vanjske prema unutarnjoj pregradi okvir sa medom (1 kom), okvir sa peludom (1 kom), prazno već izgrađeno saće ili satna osnova. U nedostatku prirodne hrane (meda i peluda), oplodnjaku se dodaje šećerno-medna pogača i naravno zreli matičnjak ili mlada nesparena matica.
Ovako priređen oplodnjak se odnosi na primejreno hladno mjesto (10 – 16 ºC), da se kroz par dana mlada zajesnica formira kao organizirano društvo, a nakon toga se oplodnjaci iznose na oplodnu stanicu. Na oplodnoj stanici je potreban dovoljan broj spolno dozrelih trutova, koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao dovoljan broj plodnih trutova, potrebno je osigurati dobru peludnu i nektarnu pašu, te dovoljan broj jakih zajednica.
(s29)
Slika 1. Matica polaže jaja u očišćene ćelije saća, okružena hraniteljicama – svojom "dvorskom svitom"
______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA
kad bi se to malo povezalo bilo bi super