PČELARSTVO BOSNE I HERCEGOVINE

8.) GENETIKA PČELA – OSOBITOSTI KOD PČELA

(s18)
Slika 1. Jaje netom snešeno "starosti" manje od 1 dan

8.1. MEHANIZAM ODREĐIVANJA SPOLA U PČELA

Praznine u zanesenosti legla često su genetski determinirane i objašnjavaju se specifičnim određivanjem spola u pčela. U pčela spol nije određen cijelim kromosomom (kako je uobičajeno) nego jednim genom. Prema novijim istraživanjima postoji oko 20 varijanti ovog gena (a1, a2, a3,...a20), i nazivaju se spolnim alelima. Svako oplođeno jaje ima dva takva alela, od kojih je jednog naslijedilo od majke a drugog od oca.
Ako se u oplođenom jajetu spoje dva različita alela, iz jajeta će se izvaliti ženka (radilica ili matica). U svakom je neoplođenom jajetu samo jedan set kromosoma i zbog toga samo jedan spolni alel (npr. a3), pa se iz takvog jajeta razvije trut (genetski je istovjetan majci). U slučaju da se dogodi da su dva alela jednaka (npr. a6 i a6) iz jajeta će se izvaliti ličinka truta koja je zapravo genetska "pogreška", koju njegovateljice prepoznaju i unutar par sati izbacuju iz stanice. Na taj način se unutar legla pojavljuje praznina. Ova kombinacija alela rijetko nastaje pri parenju matice u prirodnim uvjetima.

8.2. ANOMALIJE PRI RAZVOJU LEGLA U SLUČAJU PARENJA U SRODSTVU KOD PČELA

SLIKA 1. Nepravilno leglo može uzrokovati uzgoj u srodstvu unutar svega nekoliko generacija. Za vrijeme oplodnog leta matica se pari s više trutova, od kojih većina imaju spolne alele različite od njezinih. Uobičajeno, oplođena jaja će imati dva različita spolna alela i leglo će imati pravilan raspored s malo praznina. Ako se matica pari s trutovima iz zajednice iz koje je i ona, tada će ¾ njezinih oplođenih jaja imati različite kombinacije spolnih alela, a ¼ jednake. U tom slučaju leglo ovakve zajednice ima i do 25% praznih stanica, kako je to vidljivo iz slike ,ispod.

(s19)
Leglo sa 25% praznih stanica

SLIKA 2. Ako se matica iz takve zajednice pari s trutovima iz zajednice svoje bake tad će 50% od svih oplođenih jaja imati iste spolne alele i biti očišćeni iz legla dok će preostalih 50% imati različite spolne alele i iz njih će se razviti normalne, vitalne radilice, što se vidi na slici ispod.

(s20)
Leglo sa 50% praznih stanica


SLIKA 3. Primjer prave selekcije kod koje je primjenjen linijski uzgoj matica u sestrinskim
linijama je prikazan na donjoj slici.

(s21)

8.3. ODABIR DOBROG UZGOJNOG PROGRAMA I PRIMJENA KOD SELEKCIJE PČELA

Dobrim uzgojnim programom će se izbjeći problemi uzgoja u srodstvu ukoliko se poštuje nekoliko načela:

1. Rad je potrebno bazirati na što većem broju zajednica, a preporučuje se na najmanje 200, što je na malim i srednjim pčelinjacima teško dostižno, ali se pažljivim radom i odabirom opimalnih društavai ovdje može ostvariti

2. Proširiti izvedbu «performance» to su stanja na pčelinjake koji pripadaju drugim pčelarima, a koji se nalaze u okolišu kraja u kojem se pčelari, sa dogovorom oko uzgoja jednakog broja ženskih i trutovskih linija, -naprimjer pčelar A, uzgaja 4 kom ženskih i 4 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu, a ima 50 zajednica-košnica a pčelar B, uzgaja 2 kom ženskih i 2 kom trutovskih linija koje međusobno nisu u srodstvu a ima manje npr. 20 zajednica-košnica

3. Ako se primjenjuje linijski uzgoj – potrebno je uključiti što je više moguće zajednica za svaku liniju

4. Pažljivo pratiti izgled legla tokom cijele sezone

5. Upotrebljavati što je više moguće trutovskih (muških) linija, a a ne samo sestrinskih (ženskih)

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA[/quote][/quote][/quote]

9.) UZGOJ MATICA I TRUTOVA

Uzgoj matica i trutova moguć je samo u jednom dijelu godine kad je razvoj zajednice na svome vrhuncu, a to je:

* U toku glavne paše.
* Pri kraju zadnje jake paše
* Po završetku glavne paše

9.1.UZGOJ MATICA

Za uzgoj matica potrebno je osigurati:

* posebno izvdvojene (selekcionirane) zajednice, sa provjerenim genetskim potencijalom (STARTERI)
* jedan broj uzgojnih zajednica za prihvat matičnjaka i uzgojne linije (FINIŠERI)

9.1.1. STARTER. Zajednica koja je izabrana za uzimanje ličinki mora biti temeljito testirana i imati potpuno procijenjene nasljedne osobine, koje moraju biti iznad prosjeka.
Zajednica će biti izvor genetskog materijala iz kojeg će se uzgajati mlade matice.

Ova zajednica kod presađenog "materijala"-ličinki pčela, bilo kojom od uzgojnih tehnologija (Jenter, Nicot, Miller-ova, Doolitleova, Alley-eva metoda), mora biti dobro opskrbljema hranom (med+pelud), sa velikim brojem mladih pčela hraniteljica, i bez otvorenog nepoklopljenog legla. Poželjno je zajednicu podražajno prihranjivati šećernim sirupom (omjer 1:1) u količini od 0,2-0,4 litre, svaki ili bar svaki drugi dan, a po potrebi se dodaju i okviri sa peludom. Da bi ova zajednica vršila svoju osnovnu funkciju – odgoj i naglašeni razvoj matica dodavanjem matične mliječi u matičnjak do zatvaranja istoga, mora joj se konstantno izostalih društava (pomoćnih zajednica) na pčelinjaku dodavati okvire sa poklopljenim-zatvorenim leglom.

Na taj je način ova zajednica-STARTER kvalitetno pripremljen da se osigura dobar prihvat presađenih ličinki na uzgoj.
Hrana radiličkih ličinki se razlikuje od hrane ličinki koje se razvijaju u matice. Samo prva dva dana i jedne i druge ličinke su hranjene istovjetnom hranom – matičnom mliječi, dok se trećeg dana radiličke ličinke prihranjuju sa - peludi i medom, a ličinke matica malde pčele-hraniteljice nastavljaju hranitisamo sa matičnom mliječi.
Vrlo se jasno uočava da su posjeti i hranjenje ličinki matica česti, dok se hranjenje radilica usporava i posjeti pčela-hraniteljica su sve rjeđi.

Količina matične mliječi koju matica primi u ovoj fazi razvoja do zatvaranja matičnjaka presudna je za njezinu kvalitetu u ostatku svoje osnovne (i jedine) životne funkcije – produljenja vrste, odnosno nešenju jaja.
Dobro hranjene ličinke kasnije će se razviti u fizički dobro razvijene matice.
Starter je obezmatičena zajednica u kojoj presađeni materijal (ličinke) ostaju od 1 do 3 dana ovisno o tehnološkoj metod i primjenjenog u uzgoju, a mlade pčele u takvoj zajednici bez matice obilno hrane ličinke matica matičnom mliječi u velikim količinama.

9.1.2. FINIŠERI. Zajednice za prihvat matičnjaka imaju za zadatak da uzgoje dobre matice iz osiguranog uzgojnog materijala. Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima uzgojene.
Ove zajednice moraju biti zdrave i jake i u raspoloženju da prihvate matičnjake. Zajednice se za ovo posebno pripremaju. Uobičajeno, u takvim zajednicama je puno više pčela i obezmatičene su. Prisutnost velikog broja pčela njegovateljica stisnutih u ograničen prostor, iznenada nezaposlenih i obezmatičenih osigurava pravilno raspoloženje za velik broj matičnjaka.

Nakon 24 sata iz startera se prenose matičnjaci u finišer, koji je također obezmatičen, sa nepoklopljenim leglom i puno mladih pčela-hraniteljica, a budući je prisutna i populacija starijih kućnih pčela-voskarica, a da se nebi pojavio rojevni nagon, u ove se zajednice po potrebi dodaju i satne osnove, tko je je zaposlenost svih uzrasta mladih pčela evidentna.

Najracionalnija i najbolja kombinacija finišera je zajednica koja u plodištu ima svoju maticu, i od drugog nastavka, samoga finišera (radnog prostora) je odvojena matičnom rešetkom. U nastavak se redovito dodaje nepoklopljeno leglo, sa redovitim podražajnim prihranjivanjem, kako bi se o leglu i matičnjacima mlase pčele intenzivno bavile.

(s22)
SLIKA 1. Finišer sa izvađenim zaleženim okvirom na kojemu su zatvoreni matičnjaci i njega rojevi sanduk (kutija) za prenošenje okvira do oplodnjaka za rađanje i sparivanje matica uz testiranje istih u prvim danima nakon što su počele sa
nešenjem jaja.

Ličinke koje se koriste za presađivanje ne smiju biti starije od jednog i pol dana. Okvir s presađenim ličinkama stavlja se u sredinu zajednice između dva okvira legla i s puno mladih kućnih pčela. Potrebno je da se ličinke što prije počnu hraniti matičnom mliječi, što osigurava bolju kondiciju budućih matica. Svi su matičnjaci poklopljeni peti dan nakon presađivanja.
Prije nego što se pojavi mogućnost izlaska matica matičnjaci se trebaju izvaditi iz zajednice i pojedinačno izolirati.
Ovo može čekati do jedanaestog dana od presađivanja, ali se isto tako može napraviti peti dan nakon presađivanja, budući da su ličinke i kukuljice relativno otporne na mehaničke povrede u ova dva kratka razdoblja.

(s23)
Slika 2. Zreli matičnjaci "tihe smjene"

Zatvoreni matičnjaci ne traže posebnu pažnju osim temperature od 35 oC i 50 - 70% relativne vlage, pa je zatvorene matičnjake moguće držati u inkubatorima.

(s24)
Slika 3. Razvoj u jajetu i njegov položaj saću u 1,2, i 3 danu nakon polaganja u praznu ćeliju saća

(s25)
Slika 4. Četvrti dan od pokaganja jaja se razvije ličinka koja je spremna za presađiv

Neoplođene matice izlaze dvanaesti dan nakon presađivanja. Nakon pregleda svake matice, one se označavaju bojom ili pločicom prema međunarodno propisanim pravilima. Sve do početka nesenja jaja, matice se čuvaju u oplodnjacima. To su u pravilu male košnice, sa ograničenom površinom saća, kako bi se mlase matice nakon sparivanja mogle pratiti u kvaliteti i kvantiteti zalijeganja ćelija saća.

Izvaljena matica nije odmah sposobna za parenje, već joj treba 5 do 7 dana da dostigne spolnu zrelost.
Kod mlade tek izvaljene matice prednjočeljusna žlijezda luči malo feromona, ali od 5 do 7 dana lučenje feromona se ogvija u količini koja će privući trutove za akt sparivanja.

Trutovi detektiraju feromone prednjočeljusne žlijezde na udaljenosti do 50-tak i više metara.
U tom istom vremenu se u matice razvijaju i abdominalne tergitne žlijezde, koje su najaktivnije u dobi od 12-tog do 26-tog dana starosti matice, i njihova je funkcija privlačenje većeg broja trutova na sparivalištu.

Feromoni ovih žlijezda su poticaj na akt sparivanja trutovima, a osjete ih na maloj udaljenosi, tj. kada se približe matici.
Ukoliko se zbog raznoraznih uzroka mlada matica ne spari do 26-tog dana svoga života, lučenje abdominalne tergitne žlijezde prestaje, pa ona prestaje i biti atraktivan (privlačna) trutovima.
Uzrok ovoj pojavi je najčešće loše vrijeme.

(s26)
Slika 5. Mlada tek izvaljena neobilježena matica okružena pčelama hraniteljicama

9.2. OZNAČAVANJE MATICA. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice:

(s27)
Slika 1. Matice pčela će se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice, a vrijeme koje je najpogodnije za ovu radnju je neposredno prije dodavanja u oplodnjak ili po sparivanju i prvim zaleženim ćelijama saća u oplodnjaku jer je količina pčela mala, pa se lako uoči i obilježi.

(s28)
Slika 2. Matica obilježena bojom za godinu uzgoja - žuta, godina 2007.- brojem, kod uzgajivača matica sa masovnom
produkcijom pčela će se osim bojom, matice označavati i brojem

9.3. SPARIVANJE MATICA. U oplodnjavima, koji su raznih konstrukcija, kao samostalne male košnice raznih veličina («baby») do običnih nastavaka kojima pčelar pčelari, a sa pregradama se razdijeli na 3 ili 4 oplodnjaka.
Na letu oplodnjaka potrebno je postaviti dovoljno velike poletaljke jer su mlade matice dosta neprecizne pri slijetanju. Dobra pripomoć maticama su i obojene čeone strane vlastitog oplodnjaka (plava, žuta, bijela, crna), tj. boje koje pčele raspoznaju ili u istim bojama na drugoj podlozi ofarbani geometrijski llikovi (krug, trokut, trapez, i sl.).

Pčelama u oplodnjaku je obavezno osigurati dodatnu hranu jer ju same nisu u mogućnosti dopremiti (male zajednice). Oplodnjak se puni natresanjem mladih pčela iz više zajednica, a radi lakšeg rada i manipulacije, pčele se mogu navlažiti raspršivačem vode. Nakon ponjenja oplodnjaka pčelama, dodaju se okviri gledano sa vanjske prema unutarnjoj pregradi okvir sa medom (1 kom), okvir sa peludom (1 kom), prazno već izgrađeno saće ili satna osnova. U nedostatku prirodne hrane (meda i peluda), oplodnjaku se dodaje šećerno-medna pogača i naravno zreli matičnjak ili mlada nesparena matica.

Ovako priređen oplodnjak se odnosi na primejreno hladno mjesto (10 – 16 ºC), da se kroz par dana mlada zajesnica formira kao organizirano društvo, a nakon toga se oplodnjaci iznose na oplodnu stanicu. Na oplodnoj stanici je potreban dovoljan broj spolno dozrelih trutova, koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao dovoljan broj plodnih trutova, potrebno je osigurati dobru peludnu i nektarnu pašu, te dovoljan broj jakih zajednica.

(s29)
Slika 1. Matica polaže jaja u očišćene ćelije saća, okružena hraniteljicama – svojom "dvorskom svitom"

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA[/quote][/quote][/quote][/quote]

9.4. UZGOJ TRUTOVA

Na oplodnoj stanici je potreban velik broj spolno dozrelih trutova koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju.
Da bi se osigurao i održao što veći broj plodnih trutova, neophodno je imati jake zajenice, dobru peludnu i nektarnu pašu.
Trutovi spolno dozrijevaju sa 12 do 16 dana starosti, a od jaja do valenja treba im 24 dana, tako da kompletan reprodukcijski ciklus spolno zrelog truta iznosi 36 do 40 dana.
U toku dana trutovi su različito aktivni, najveća se aktivnost dostiže u ranim poslijepodnevnim satima, kod mirnog vremena bez vjetra. Trutovi izlijeću iz košnice par puta na dan a ostaju van košnice oko pola sata.
Prema kraju sezone ili kad se jako smanji unos, zajednice slabije uzgajaju trutove. U takvim situacijama ih je moguće natjerati da zadrže trutove ograničenim obezmatičavanjem.

(30)
Slika 1. Trut svoj spolni organ "upotrebi" samo jednom...

9.5. SPARIVANJE MATICE I TRANSPORT DO PČELARA - KUPCA

U oplodnjaku pčele pčele radilice pripremaju maticu za sparivanje hraneći ju intenzivno medom kako bi stekla dovoljno snage za let. Na oplodnoj stanici matica počinje izlijetati isprva na orijentacijske letove, a potom na sparivališta na oplodnju. Matica se pari sa više trutova (oko 25), u literaturi je zabilježen podatak da je jednom znanstveniku uspjelo detektirati 32 truta koji su plodili maticu (ruska literatura). Matica se sparuje u više oplodnih letova, kroz par dana.

Matica je spremna za transport već nakon 2 do tri dana kako počinje nesti jajsa, a za potpunu kontrolu kvalitete matice, potrebno je pričekati dok se prvo leglo ne poklopi da se ocijeni broj poklopljnih i (eventualno) praznih stanica (ćelija saća).

Sam transport se obavlja u standardiziranim kavezima (Benson), a dodaje se u žičanim kavezima (Benton), ali postoji i kombinirani moderni kavez u kojem se matica transportira i dodaje u novu zajednicu.

10.) UZGOJNI CILJEVI UZGAJIVAČA U SELEKCIJI MATICA

Osnovni uzgojni cilj je ujednačavanje kvalitete uzgojenih matica uz usmjeravanje uzgoja i selekcije na povećanje proizvodnje pčelinjih proizvoda, selekciju tolerantnosti na bolesti i poboljšanje odlika ponašanja.


11.) UZGOJNI PROGRAM UZGAJIVAČA U SELEKCIJI MATICA

Uzgojnim programom želi se utvrditi i istaknuti dobre gospodarske odlike sive pčele uvažavajući njenu raznolikost i specifične ekotipove za pojedina makro i mikro rasprostranjenost u regiji jugoistočno od Alpa, gdje je njezina najveća zastupljenost i skoro 100%-tna prisutnost u pčelinjoj populaciji.
Vrlo važan cilj je ujednačavanje kvalitete uzgojenih matica sa usmjerenjem na svojstva koja će dati najveće gospodarske učinke na ukupnu populaciju sive pčele u regiji.

Usmjerenost selekcije usmjerena je na:

* Povećanje produktivnosti
* Mirnoću pčela
* Smanjenje agresivnosti
* Tolerantnost na bolesti
* Smanjenje rojivosti
* Brzinu proljetnog razvoja


12.) PASMINSKA SVOJSTVA I KARAKTERISTIKE PASMINE SIVE PČELE

Siva pčela ( Apis mellifera carnica ) je dobro obrasla kratkim dlačicama sive boje po čitavom tijelu , te je po boji dlačica i boje kutikule dobila ime.
Osnovne karakteristike pasmine sive pčele su:

(s31)

(s32)
Slika 1. Građa pčele je prilagođena skupljanju nektara, peludi i propolisa iz prirode....

Varijabilnost između jedinki pčela po fenotipu utvrđuje se morfomatrijskim analizama.
Morfometrijske karakteristike sive pčele raličite su od drugih pasmina pčela te se koriste za utvrđivanje čistoće pasmine u nekom uzgoju.
Od morfometrijskih parametara najčešće se koriste, boja kolutića, širina tomentuma na četvrtom kolutiću, duljina dlačica na petom kolutiću, duljina rilca, veličina goljenice zadnje noge, kubitalni indeks, dumb-bell indeks i diskoidalni pomak.

(s33)
Slika 2. Siva pčela je vrijedna sakupljačica nektara i peludi....

12.1. KUBITALNI INDEKS je odnos stranica a i b treće kubitalne stanice na prednjem krilu pčele radilice, a mjeri se na najmanje 50 krila pčela.Kubitalni indeka govorii o čistoči pasmine , odnosno utjecaju drugih pasmina pčela u uzgoju.

(s34)

Kubitalni indeks za sivu pčelu iznosi 2,7, a kreće se o granicama 2,4 -3,0.
Kubitalni indeks za melliferu je u prosjeku 1,7, a za ligustricu 2,3.
Dopušteno je da 15 % izmjerenih vrijednosti bude ispod 2,33.

12.2. DISKOIDALNI POMAK je udaljenost crte ( H ) koja okomito pada na srednju liniju koja povezuje dvije krajnje točke radijalne stanice i donje točke ( Di ) diskoidalne stanice. Diskoidalni pomak je pozitivan kod sive pčele.

(s35)

12.3. DUMB-BELL ( HANTEL ) INDEKS je odnos dužine stranica treće kubitalne stanice, a iznosi 0,94 ( 0,8 – 1,2 ) za sivu pčelu DB = 5-7/3-4

(s36)

12.4. KORELACIJE kubitlnog indeksa, diskoidalnog pomaka i Dumb-bell indeksa daju jasnije podatke o pasminskoj pripadnosti, te se jasno odjeljuje Apis mellifera mellifera i Apis mellifera carnica pasmine pčela.

(s37)

12.5. BOJA KOLUTIĆA

Boja kolutića na zatku je najbolje vidljiv znak pasminske pripadnosti pčela.
Leđni poluprstenovi kod sive pčele mogu biti sasvim tamni, mogu imati sa strane točkice, pjegice, ili je cijeli prsten smeđe-crvenkasto-žut.

(s38)

* Kod sive pčele ocjenjuje se drugi i treći prsten.
* Sive pčele mogu imati pjege i prstenove
crvenkasto-smeđe.
* Ruttner (1988 ) smatra da je kod sive pčele dopustivo do 5 % pčela sa žutim prstenovima.


12.6. ŠIRINA TOMENTUMA NA ČETVRTOM KOLUTIĆU

Širina tomentuma je jedan od pomoćnih morfoloških oznaka pčela.
Siva pčela ima srednje širok tomentum.

(s39)

12.7. DULJINA DLAČICA NA PETOM KOLUTIĆU

Duljina dlačica na petom kolutiću je ososbina po kojoj se siva pčela razlikuje od tamne europske pčele.
Kod sive pčele duljina dlačica je 0,25 – 0,35 mm. Oko 2/3 sive pčele je sa kratkim dlačicama.

(s40)

12.8. DULJINA RILCA

Duljina rilca utječe na prinos meda.
Siva pčela ima rilce duljine 6,4 – 6,8 mm
Talijanska pčela ima najkraće rilce 6,3 – 6,6 mm
Europska tamna pčela ima najkraće rilce 5,7÷6,4 mm
Kavkaska pčela ima najdulje rilce, oko 7 mm

(s41)

12.9. VELIČINA GOLJENICE ZADNJE NOGE

Veličina goljenice posredno utječe na prinos meda. Cale ( 1967 ) je utvrdio da postoji korelacija između količine sakupljenog peluda i količine proizvedenog meda.
Pčele s večom goljenicom mogu ponijeti više peluda te zajednica može uzgojiti više legla te time i povećati prinos meda.
Poklukar ( 1992 ) je utvrdio da površina goljenice u prosjeku kod sive pčele iznosi 2,647 mm2, a volumen kuglice peluda 1,54 – 20,89 mm3, što jasno pokazuje da pčele s većom goljenicom mogu donijeti više peluda.

(s42)
Slika 1. Viša goljenica kod pčele medarice znači i više "tereta" - peludi kojega može prikupiti

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA

13.) BIOLOŠKE KARAKTERISTIKE PASMINE SIVE PČELE

Praćenje, selekcija i uzgojni ciljevi i oblici apis mellifere carnice na području Republike Hrvatske pokazali su da na ovim prostorima postoje tri ekotipa sive pčele koja su uvjetovana klimom, biljnim pokrovom i reljefom.

* Gorski tip je rasprostranjen na području Like i Gorskog kotara,
* Panonski na području Panonske nizine,
* Mediteranski na obalnom i otočnom području.

Zbog dostupnosti literature i objavljenih radova iz ovoga područja, bazirati ćemo daljnja razmatranja selekcije u pčela na ovom oprobanom hrvatskom modelu usvojene i provedive selekcije pčele apis mellifera carnica.

Biološke karakteristike sive pčele su:

* brz proljetni razvoj
* dobro zimovanje s malim brojem očela
* kako se smanjuje količina paše, tako se mijenja količina legal i broj pčela u košnici
* ima jak nagon za rojenje
* mirna je na saću
* nije sklona grabežu
* slabo lijepi propolis
* ima razvijen osječaj orijentacije
* daje dobar prinos pčelinjih proizvoda

(s43)
Slika 1. Rađanje pčele – radilice.....

14.) UZGOJNE METODE

Provodit će se masovna selekcija autohtonih ekotipova sive pčele prilagođedna panonskim, gorskim odnosno mediteranskim klimatskim, pašnim i tehnološkim uvijetima.
Radi očuvanja autohtonosti pasmine i raznolikosti provodit će se uzgoj u čistoj krvi uz odabir roditelja sljedeće genaracije temeljem više odlika: brzine proljetnog razvoja, proizvodnje meda, rojivosti, mirnoće na saću, agresivnosti i tolerantnosti na bolesti.
Odabir roditelja sljedeće generacije vršit će se selekcijskim putem majka – kćer
S obzirom na specifičnost oplodnje matica pčela, sparivanje matica i trutova provodit će se na tri načina:

* na oplodnim stanicama u kontinentalnom području,
* na izoliranim oplodnim stanicama,
* umjetnim osjemenjivanjem.

Na oplodnoj stanici u kontinentaklnom području osim trutova željenih odlika javlja se i utjecaj lokalne populacije pčela.
Izolirane oplodne stanice su prostori u prirodi potpuno izolirani od drugih populacija pčela u krugu 10 kilometara, te se može smatrati da su jadranski otoci dovoljno sigurni za izolirane oplodne stanice.
Umjetno osjemenjivanje omogučuje da se sparuju trutovi poželjnih odlika sa maticom odabrane linije.
Za prirodno sparivanje kao i za umjetno osjemenjivanje potrebno je proizvesti trutove od matica sa poželjnim odlikama.
U uzgoju matica će se paziti da ne dođe do uzgoja u srodstvu, odnosno test uzgoja u srodstvu ne smije pokazati više od 12,5 % praznih stanica na saću sa leglom.


14.1. ISPITIVANJE SVOJSTAVA MATICA

Ispitivanje svojstava pčelinjih matica vršit će se na pčelinjacima uzgajivača matica i na testnim stanicama, odnosno vršit će se performance i progeni testovi.

(s44)

14.2. ISPITIVANJE SVOJSTAVA NA PČELINJAKU UZGAJIVAČA MATICA

Odvija se kontinuirano na pčelinjaku uzgajivača.
Prate se odlike matica/zajednica matične populacije u vlasništvu uzgajivača matica :

* proizvodnost
* mirnoća na saću
* agresivnost
* tolerantnost na bolesti
* rojivost
* uzgoj u srodstvu

Ispitivanje svojstava vrši se na isti način kao što je to opisano kod testiranja matica u testnim stanicama.
Test nagona za čišćenje legla ("Pin – test"), test tolerantnosti na varoozu i test uzgoja u srodstvu uzgajivači matica vršit će samo na odabranim iznadprosječnim zajednicama koje će potencijalno koristiti za uzimanje ličinki za uzgoj nove generacije matica odnosno za uzgoj trutova na oplodnoj stanici.
Svaka matica mora biti označena jedinstvenim životnim brojem koji se vodi u matičnoj knjizi umatičenih pčelinjih matica.
Uzgajivači za svaku svoju zajednicu/maticu vode Matične listove. U Matične listove upisuju se podaci o pračenim odlikama zajednica, u pravilu prilikom svakog pregleda, odnosno najmanje tri puta godišnje.
Na kraju uzgojne sezone popunjeni Matični listovi se dostavljaju na obradu u Udrugu radi utvrđivanja uzgojne vrijednosti matica.

14.3. TESTIRANJA MATICA NA TESTNIM STANICAMA – "PERFORMANCE TEST"

Odvija se u neovisnim testnim stanicama u regiji u kojoj je matica uzgojena, uvažavajući tri ekotipa sive pčele u Republici Hrvatskoj. U testiranju će se osigurati anonimnost i objektivnost u provedbi testiranja. Test organizira Hrvatski stočarski centar, te proslijeđuje rezultate udruzi.
Testna stanica mora imati najmanje 20 pčelinje zajednice, smještenih u isti tip košnice.
Svaki uzgajivač matica dostavlja Hrvatskom stočarskom centru u test 12 matica sestara na početku prizvodne sezone.
Matice moraju biti obolježene opalitnim pločicama i dostavlja u propisanim transportnim kavezina.
Testiranje matica započinje pripremnim razdobljem koje traje od prijema matice u testnu stanicu do njezina uzimljavanja u tekućoj pčelarskoj godini.
Matica koja se testira stavlja se u zajednicu osnovanu iz umjetnog roja (težina pčela 1,5 kg), dakle izjednačuju se sve zajednice u početku testa. Umjetni rojevi stavljaju se u košnice samo na satne osnove i prihranjuju istom hranom.
Testiranje traje cijelu proizvodnu sezonu koja započinje uzimljenjem u tekućoj godini i uzimljenjem u narednoj godini završava.
Testne stanice provode ispitivanje genetskih svojstava testiranih matica:

* Prizvodnju meda
* Agresivnost
* Mirnoću na saću
* Rojivost
* Uzgoj u srodstvu
* Tolerantnost na bolesti
* Brzinu proljetnog razvoja

Svi podaci testiranja i praćenja propisanih svojstava upisuju se u Uzgojni karton.
Na kraju testiranja podaci odnosno Uzgojni kartoni dostavaljaju se Hrvatskom stočarskom centru radi obrade podataka i utvrđivanja uzgojne vrijednosti.

Dostignuti rezultati se iskazuju kroz:

14.4. POVEĆANJE PRODUKTIVNOSTI ocjenjuje se kroz proizvodnju meda.
Proizvodnja meda sastoji se od sveg prikupljenog meda – onog izvrcanog i onog ostavljenog za zimovanje zajednice.
Vaganjem ustanovimo težinu nastavka sa okvirima prije vrcanja i poslije vrcanja kako bi dobili količinu meda.
Prinos meda po košnici upisuje se u karton. U karton se upisuje i prosjek pčelinjaka za to vrcanje.
Relativnu vrijednost za pojedinu zajednicu dobijemo tako da prinos meda pojedine zajednice podijelimo sa prosjekom prinosa pčelinjaka i pomnožimo sa 100.

(s45)
Slika 1. Pčele radilice "skladište" svježi nektar.....

14.5 BRZINA PROLJETNOG RAZVOJA Procjena brzine proljetnog razvoja (što je temeljna pozitivna odlika sive pčele) provodi se kontinuiranim praćenjem zaposjednutosi broja ulica u zajednici.
Broj okvira zaposjednut s pčelama upisuje se prilikom svakog pregleda. Prilikom bilo kojeg otvaranja košnica jasno se može procijeniti broj zaposjednutih ulica.
Broj okvira s leglom upisuje se najmanje tri puta godišnje odnosno svaki puta kada se pregledava plodište.

(s46)
Slika 1. Pčele se u proljeće moraju brzo razvijati.....

14.6. AGRESIVNOST (ćud) ocjenjuje se ocjenama od 1 do 4 prema slijedećim kriterijima:

4 - vrlo blage, pčele prigodom otvaranja košnice i rukovanja mirno hodaju i ne izlijeću
3 - normalne, pčele se nemirno kreću, poneke polijeću i ne napadaju
2 - pomalo agresivne, pčele su izrazito nemirne, polijeću i pokušavaju ubosti
1 - agresivne pčele, pčele napadaju pri otvaranju košnice, a pri pregledu bodu pčelara

(s47)
Slika 1. Roj afrikaniziranih "pčela ubojica" u Brazilu.....

14.7. MIRNOĆA PČELA ("sjedenje") na saću okvira ocjenjuje se ocjenama od 1 do 4 prema slijedećem kriterijima:

4 - vrlo mirne, pčele prigodom rukovanja okvirima mirno hodaju po saću
3 - normalne, pčele se kreću po saću prema dijelu saća na kojem je med,
2 - uznemirene, poneke polijeću sa saća
1 - nemirne, pčele pri vađenju okvira polijeću i napuštaju saće


(s47)
Slika 1. Rojidbeni nagon se selekcijom sustavno suzbija.....

14.9. TOLERANTNOST NA BOLESTI

Procjenu stupnja obrambenih aktivnosti i tolerantnosti pčelinje zajednice na bolesti ocjenjujemo testom nagona za čišćenje legla i testom tolerantnosti na varoozu.
U slučaju da testirana zajednica oboli od neke pčelinje bolesti, izlučit će se odmah iz testa odnosno uzgoja.

14.10. NAGON ZA ČIŠĆENJEM LEGLA ("PIN TEST") testira se rombom koji pokriva 100 poklopljenih stanica legla.
Izbuši se tankom iglom 50 stanica i obilježe se krajnje točke flomasterom.

(s48)
Slika 1. PIN - TEST

Kontrola se vrši nakon 12, 24 i 48 sati. Rezultati se obilježavaju ocjenama od 1 – 4 prema slijedećim kriterijima:

4 - nakon 12 h očistile su izbušene stanice
3 - nakon 24 h očistile su izbušene stanice
2 - nakon 48 h očistile su izbušne stanice
1 - nakon 48 h nisu potpuno očistile izbušene stanice.

Ovim se testom procjenjuje nagon za čišćenjem legla, a važan je u borbi protiv bolesti pčelinjeg legla
Test se radi tijekom proljetnog razvoja zajednice.

14.11. TEST TOLERANTOSTI NA VAROOZU vrši se u vrijeme početka cvatnje maslačka u okolišu pčelinjaka utvrđivanjm broja prirodno otpalih varroa u periodu kroz 10 dana.
Test se ponavlja 60 dana nakon prvog testa, s tim da se u tom periodu ne koristi niti jedna medoda suzbijanja varooze.
Istodobno se utvrđuje snaga zajednice izražena brojem okvira zaposjednutih pčelama, kako u prvom tako i u drugom testu.

14.12. UZGOJ U SRODSTVU

Stupanj uzgoja u srodstvu ispituje se rombom za "pin-test", te se utvrđuje postotak praznih stanica legla.
Na početku sezone obavezno se provjerava rupičavost na prvom poklopljenom leglu – tad se očekuje da je rupičavost posljedica uzgoja u srodstvu, a ne bolesti ili izlazaka prethodne generacije pčela

(s49)
Slika 1. U rombu je 8 praznih stanica (do 12 je normalno)

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA

15. SAŽETO O GENETICI U PČELA

Što je najpotrebnije upamtiti od cijelog ovoga gradiva "GENETIKA PČELA"?

1.) Pčela je socijalni insekt koji živi u kolonijama koje se zovu pčelinja zajednica ili
pčelinje društvo

2.) Članovi pčelinjeg društva su:

* ŽENSKI – matica i radilice
* MUŠKI – trutovi

MATICA je jedina spolno zrela ženka, zadužena za produljenje vrste (nesenje jaja), živi oko
5 – 6 godina, ali se zamjenjuje nakon druge aktivne sezone zbog posustajanja u nesenju jaja.
Najvažniji organi su joj reprodukcijski, i po tome se razlikuje od ostalih pčela:

a) jajnici koji ispunjavaju najveći dio volumena zatka
b) spermoteka koja je organ za oplodnju ili neoplodnju jaja

U svakom društvu se nlazi sami jedna matica, izuzetak je tzv. «tiha smjena matice», kada se jedno kratko vrijeme u društvu nalaze dvije matice, majka i kćer, a redovito se ova tika selekcijska «smjena» generacija izvrši nauštrb majke, pa u drštvu ostaje samo kćer, sa svim nasljednim svojstvima majke i majke svog oca, jer je majka truta genetski otac njegovog potomstva.
Održava sklad i ravnotežu u društvu svojim izlučevinama koji se zovu feromoni.
Matica prosječno živi 3 do 4 godine, iako se zamjenjuje svake druge godine.
RADILICE, kojih ima od 15-tak tisuća (zimi) do 60-tak tisuća i više (proljeće-ljeto), kod glavne
nektarne i peludne paše, čine većinu populacije u zajednici.

Radilice obavljaju sve radove u društvu, a to su:

* uzgoj legla
* gradnja saća od voska
* čišćenje košnice
* obrana društva od vanjskih neprijatelja i uljeza
* skupljanje hrane

Radilice su u prosjeku duge 12÷14 mm, težina im je prosječno oko 0,1 gr., a razvijaju se iz oplođenog jajeta.
Zbog svoje tipične težine 10.000 pčela ima masu od 1kg!

TRUTOVI su spolno zreli muški čalnovi društva. Njihova brojnost u košnici je od nekoliko stotina do par tisuća, obično oko 1000÷2000 tisuće.
Zaduženje trutova je isključivo u reprodukciji, a i tu ulogu izvrše samo rijetki, i to samo jednom u životu.
Dužina trutova je veća nego kod radilica, širi su i krupniji od njih. Najizraženije su im oči, koje pokrivaju ½ glave, a služe u reprodukcijsku svrhu kod osmatranja gdje se nalazi matica na svadbenom letu.
Trutovi su duži i širi od radilica, dužina im je 15÷17 mm, a težina oko 0,196 gr., pa su kvadratučnog-zdepastog oblika. Trutovi su trajno prisutni u društvu samo dok traje aktivna sezona nektarne paše i reprodukcijskog ciklusa podizanja populacije pčela (proljeće, ljeto), najesen ih pčele likvidiraju izbacivanjem iz košnice.
Trutovi se razvijaju iz neoplođenih jaja, a ova se pojava naziva partenogeneza.
Tako cjelokupna organizacija u košnici i sav rad koji pčele obavljanu služe pčelinjem društvu kao cjelini.

3.) Hrana pčelama je nektar, slatki sok koji biljka proizvodi, a uopće ga ne treba, ali treba kukcu-pčeli da
se njime hrani. Nektar biljka proizvodi u nektarijama i to je nagrada pčeli za njezin trud i pomoć pri oprašivanju i oplodnji svojih budućih plodova. Hrana pčelama je i pelud kojega skuplja sa raznih cvjetova
u sezoni.

(s50)
Slika 1. Pčele unose nektar u košnicu, prerađuju ga u med – pčele medarice na poklopljenom saću zrelog meda.....

4.) Pasminska podjela medonosne pčele podijeljena je na osnovna četiri (4) tipa-vrste:

* Siva pčela, apis mellifera carnica
* Talijanska pčela apis mellifera ligustica
* Europska tamna pčela apis mellifera mellifera
* Kavkaska pčela apis mellifera caucasica

5.) Budući se cijela logika i usmjereni trud vrti oko potvrđivanja čistoće rase, kako zbog očuvanja vrste, a još više zbog stoljetne adaptibilnosti i mikrolokacije pčelinje populacije sa kojom u određenom kraju pčelarimo, sva naša genetska i selekcijska postignuća usmjeriti ćemo na našu autohtonu vrstu - Sivu pčelu, apis mellifera carnica

6.) GENETIKA - znanost o naslijeđivanju, koja proučava uzorke i zakonitosti naslijeđivanja, tj. prijenos životne tvari iz genercije u generaciju

GENETIKA je skup svih NASLJEDNIH gena u stanici ili organizmu, ili ukupna količina
deoksiribonukleinske kiseline (DNK) u tjelesnoj ili somatskoj (znači ne spolnoj ) stanici
jedinke određene vrste.

7.) Cilj proučavanja genetike je organizam, koji je produkt naslijeđa i okoline

To je mlada znanost - ime 1. put upotrijebio William BATESON 1907. godine, dakle «stara» je oko 100 godina.
Povezana s citologijom, molekularnom biologijom i evolucijom

8.) Zadaci genetike su:

* utvrditi kako se prenose osobine s roditelja na potomstvo
* koji čimbenici određuju te osobine
* na koji se način osobine mijenjaju i stječu nove
* primjena spoznaja u praksi (medicina, agronomija, farmacija, veterina, botanika...)

9.) Podjela genetike je:

* MOLEKULARNA (MOLEKULSKA) - istražuje molekularnu strukturu gena i njihovu funkciju u zavisnosti od strukture
* CITOGENETIKA (CITOLOŠKA) - proučava mehanizam promijenjivosti i nasljedne osobine kroz mikroskopsku građu pojedinih organela
* FIZIOLOŠKA - proučava na koji se način kod jedinki iste vrste ostvaruje razvitak pojedinih osobina
* HUMANA - nasljeđivanje kod ljudi
* POPULACIJSKA - proučava kretanje gena unutar populacije i uspostavlja vezu s evolucijom
* PRIMJENJENA - sva dostignuća primjenjuju se za poboljšanje života

10.) Osnovna obilježja nasljedne tvari:

* Pohranjivanje informacija-živi org. složene strukture i funkcije pa jezgra mora imati potrebnu info za njihov rast i razvoj
* Sposobnost udvostručenja-repliciranje-nastaju istovjetne kopije koje se prenose na nove generacije
* Stabilnost strukture genetičke informacije-zadržavanje postojanosti u samome toku evolucije, koja neprekidno traje
* Mogućnost promjene-mutacijama nastaju novi oblici gena koji nadziru nova svojstva , šro omogućuje vrstama da se bolje prilagođavaju promijenjenim okolišnim uvjetima

11.) Temeljne postavke GENETIKE počivaju na Mendelovim zakonima:

1. Mendelov zakon - zakon o jednoličnosti generacije F1 (engl. law of dominance). Taj zakon govori da križanjem čiste linije jedinki, tj. homozigotnih roditelja (AA, aa) nastaju potomci generacije F1 koji su međusobno identični.

2. Mendelov zakon - zakon segregacije (engl. law of segregation). Zakon segregacije govori o razdvajanju alela tijekom mejoze u generaciji F2 uz stalne omjere pojedinih obilježja. Npr., kod monohibridnog križanja s dominacijom u generaciji F1 pojavit će se samo dominantna osobina, dok u generaciji F2 dominantna osobina dolazi u omjeru 3:1.

3. Mendelov zakon - zakon nezavisnog nasljeđivanja (engl. law of independent assortment). Taj zakon govori o tome da se pojedina svojstva, koja se nasljeđuju odvojeno, pri križanju dviju jedinki raspoređuju slučajno, bez nekakva pravila (ako geni za ta dva svojstva nisu na istom haplotipu, tj. blizu jedan drugom na istom kromosomu).

Aleli ili genske varijante su alternativni oblici sekvencije DNK. Ako su pronađeni u više od 1% populacije, onda se njihove pozicije na genomu nazivaju polimorfičnim lokusima. Posljedično, varijacije u sekvenciji DNK dovode do razlika u fenotipovima pojedinaca. Analiza povezanosti (engl. linkage analysis) mjeri povezanost bolesti unutar zahvaćenih obitelji s genskim biljezima. Potrebno je imati više od jedne generacije obitelji da bi se mogla pratiti segregacija biljega i bolesti na potomstvo. Idealni su polimorfični biljezi jednoliko raspoređeni duž genoma. Ako je biljeg povezan s fenotipom, može se očekivati da će se zajedno prenositi na potomstvo. Udaljenost između biljega i fenotipa (gena) može se izračunati ovisno o broju rekombinacija tijekom mejoze.

GENETIKA, postavke

- P – roditelj (parent)
- F1 – prva generacija (sinovi i kćeri)
- F2 – druga generacija (unuci i unuke)
- Ge – genotip (geni – DNA) - formulama
- Fe – fenotip (vanjski izraštaj) – riječima
- G – gamete

Svojstva

- Izražajna (veliko slovo)
- Dominantna
- Neizražajna (malo slovo)

"OTAC GENETIKE" je GREGOR MENDEL (1822.-1884.)

(s51)

Johann Gregor Mendel rođen je 22. srpnja 1822. u malom selu Heizendorfu u Šleskoj, u današnjoj Češkoj Republici,
tada u sastavu Austrije. Podrijetlom iz seljačke obitelji i jedino dijete, od djetinjstva se najprije bavio vrtlarstvom.
Pošto je zapažen kao talentiran mladić, poslan je na školovanje, a zatim je dvije godine studirao na Filozofskom
institutu u Olmutzu, no kako mu obitelj nije imala dovoljno sredstava, pristupio je 1843. godine augustinskom
samostanu u Brnu i uzeo redovničko ime Gregor. Diplomirao je matematiku 1850. godine, no ironijom sudbine
ne uspijeva to isto učiniti u biologjji. Ipak, u svojim kasnijim istraživanjima primjenjivao je obe, naizgled teško spojive znanosti i tako i došao do otkrića koja su rodila novu granu biologije: genetiku. Usprkos nepoloženom ispitu iz biologije, nadstojnik samostana šalje ga u Beč, gdje tri godine izučava fiziku, kemiju, matematiku, zoologiju i botaniku.

Iako nikada nije postao učitelj, po povratku u Brno 1854. zapošljava se u Visokoj tehničkoj školi. Pokušao je položiti državni test kako bi postao učiteljem, no, vjerojatno zbog bolesti (epilepsija?), odustaje nakon više pokušaja te se 1856. vraća u Brno gdje je nastavio povremeno podučavati.

Za nadstojnika samostana izabran je 1868. godine.
Svoju je teoriju znanstveno dokazao uspjelim pokusima na grašku.

GRAŠAK. U malom samostanskom vrtu u Brnu, 1856. godine Gregor Mendel započinje svoja istraživanja na grašku (pisum sativum). Do tada su znanstvenici proučavajući nasljeđivanje kod biljnih i životinjskih vrsta pratili samo jedno svojstvo, što se pokazalo najvećom zaprekom znanstvenom razumijevanju procesa nasljeđivanja. Ostala su svojstva zanemarili smatrajući ih nevažnima. Mendel je, naprotiv, pratio svako nasljedno svojstvo u nizu generacija.
Grašak se, kao samooplodna biljka, pokazao najpovoljnijim organizmom za genetička istraživanja. S ozirom da se tučak oprašuje peludom vlastitog cvijeta, iz generacije u generaciju nastaju nasljedno čiste jedinke, dakle jedinke s uvijek istim karakteristikama. Tako biljka uvijek pokazuje samo jedno od nasljednih svojstava.

Mendel je promatrao sedam svojstava koja se lako prepoznaju i koja se većinom pojavljuju svako s dvije mogućnosti (dva oblika):
1. boja cvjetova - ljubičasti ili bijeli
2. položaj cvjetova - aksijalni ili terminalni
3. stabljika - visoka ili niska
4. sjemenke - okrugle ili naborane
5. boja sjemenki - žuta ili zelena
6. oblik mahune - napuhnuta ili stisnuta
7. boja mahune - zelena ili žuta

(s52)

Mendel je izvršio međusobnu oplodnju dviju različitih jedinki koje danas u genetici zovemo homozigotima, s imenom roditelja (parentalna generacija):
Svi pripadnici iduće generacije koja se zove 1. filijalna (sinovljeva) generacija pokazali su iste karakteristike – visoku stabljiku, jarko obojene cvjetove, glatke i žute sjemenke, odnosno svojstva koja je imao samo jedan od roditelja, dok se ona drugog roditelja nisu pojavila. Ta je svojstva Mendel nazvao dominantnima.
Međutim, ta se svojstva nisu izgubila, već su prenešena na biljku-potomka ali se nisu pokazala na njoj. To je Mendel zaključio pošto je potomke F1 generacije pustio da se samooplođuju, dakle križao je dvije jedinke s istim svojstvima (isti genotip). Rezultat su bile jedinke iz 2. filijalne generacije od kojih je tri četvrtine imalo iste dominantne osobine, a jedna četvrtina ostala svojstva, koja je nazvao recesivnima.

(s53)

Omjer 3:1 javlja se i u idućim generacijama. Mendel je shvatio da je upravo to ključ ka razumijevanju osnovnih mehanizama nasljeđivanja.

(s54)

Svoje rezultate s graškom Mendel nije uspio ponoviti na drugim vrstama, ali kasnije su genetičari pokazali da njegovi principi nasljeđivanja vrijede za sva živa bića koja se spolno razmnožavaju. Zaključio je da svaki roditelj ima dva činioca za svako nasljedno svojstvo (dva alela istog gena). Dominantni činilac u graška daje visoke stabljike, a recesivni niske. Križamo li grašak visoke stabljike s graškom niske stabljike, sve biljke u idućoj generaciji imat će visoke stabljike. Međutim, činilac koji uzrokuje pojavu niskih stabljika nije se izgubio, već se može ponovno pojaviti u kasnijim generacijama, i to ako se izvrši križanje s biljkom koja također nosi činilac za nisku stabljiku.

Tri važna zaključka do kojih je Mendel došao su:

1. Nasljeđivanje svojstava određuju činioci ili faktori (danas zvani geni) koji se na potomke
prenose nepromjenjeni.
2. Potomak nasljeđuje jedan alel gena za svako svojstvo od svakog roditelja.
3. Jedinka – potomak ne mora fenotipski naslijediti neku osobinu, ali ju može prenijeti na
sljedeću generaciju.

(s55)

Svaka biljka dakle ima dva činioca, koji se podijele nakon oprašivanja, ali mogu ponovno nastupiti u kasnijim generacijama. Te ''činioce'' danas nazivamo genima – kako je 1909. predložio danski biolog Wilhelm Ludwig von Johannsen (1857.-1927.). Naziv dolazi od grčke riječi i znači ''roditi nešto''.

Mendel je1866. godine napisao izvještaj o svom radu i kopiju poslao poznatom švicarskom botaničaru Karlu Wilhelmu von Nägeliju (1817.-1891.). Obeshrabrilo ga je što Nägeli nije podržao njegove ideje. Zbog povećanih obaveza u samostanu Mendel je polako zapustio rad na gredicama graška. Objavio ga je 1866. godine u jednom austrijskom časopisu malog značaja. Umro je 6. siječnja 1884. godine kao nadstojnik samostana, a da nitko u njemu nije prepoznao pionira genetike.
Zasluženo priznanje stiglo je nakon 16 godina.
Nizozemski profesor botanike Hugo de Vries (1848.-1935.) proučavao je jaglace na livadi kraj Amsterdama te uočio da rastu u tri različita oblika. Tijekom sljedećih 10 godina uzgojio je 53.509 biljaka smatrajući da je izdvojio 8 različitih ''vrsta'' koje su mutirale iz originalne vrste. U isto su vrijeme dva botaničara, Karl Correns u Njemačkoj i Erich von Tschermak u Austriji, također proučavali mutacije. Sva su tri znanstvenika provjeravala prijašnje publikacije i pronašla Mendelov rad. Nezavisno su objavili vlastita saznanja 1900. godine te citirali i u potpunosti priznali Mendelov rad. De Vriesov eksperiment ponovili su i drugi znanstvenici te pokazali da dobivene jedinke nisu pripadnici nove vrste, već samo jedinke iste vrste s novim obilježjima!

GENETIKA U PČELA je prikazana u prethodnim dijelovima ovoga uratka, te se unekoliko razlikuje od ovih teza i postavki znanstvenika koji su u prošlosti dokazivali genetiku na raznim živim organizmima flore (grašak!) i faune (stoka).
Revolucionarbo otkriće i početak razumijevanja o genetici pčela dogodio se kada je Đerzon otkrio partenogenezu, istovremeno sa otkrićem pokretnog okvira u košnici.
Zanimljivosti radi, vrijedno je napomenuti da su do pojave otkrića pokretnog okvira došli i Đerzon u Europi i Langstrot u Americi. Nisu se poznavali, nije bilo međusobne komunikacije ali su došli do istog zaključka zato jer su – poznavali genetiku pčele, njezinu biološku osobitost i sposobnost produljenja vrste da matica svojom voljom snese ili oplođeno jaje – žensku jedinku, ili neoplođeno jaje – mušku jedinku.......

Zato na kraju zaključimo ovo poglavlje uz slijedeći

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA

16. ZAKLJUČAK


16.1. GENETIKA SE PRIMJENJUJE U PČELARSTVU PREKO SELEKCIJE PČELA

Temeljno je pitanje - zašto je uzgoj pčelinjih matica toliko važan?
Svaka pčela ima svoje karakteristike naslijeđenne od oba roditelja.
Kod ostalih životinjskih vrsta se zato vode rodovnici u koje se zapisuju podaci o:

1.) Ženskoj – majčinskoj liniji iz prošlosti od predaka do danas
2.) Muškoj – očevoj liniji koja s etakođer proteže iz prošlosti do ovoga tranutka

Rodovnik se kod pčela bitno razlikuje – potomak ima naslijeđene gene od majčine strane (ženski roditelj) i od očeve strane (muški roditelj), ali zbog partenogeneze, gene preko oca-truta ne nassljeđuje od njega nego od njegove majke, matice-majke koja je reproducirala oca-truta promatrane jedinke.
Sve pčele u jednoj zajednici, ukoliko ne zalutaju u tuđu košnicu, jedna su obitelj i potomci su svoje matice. Sveukupan izbor i selekcija u pčelarstvu je iz tog razloga usmjeren na uzgoj pčelinjih matica.
Moramo si postaviti i etička pitanja, dali je to oravdano, dali se kosi sa osnovnim načelom o nepovredivosti privatnosti i naslijeđene genske baštine od svojih predaka?

Puno ljudi ne razumije ovo pitanje i stavlja u međusobnu ovisnost klasičnu genetiku i moderne metode genetskih mijena koje se odvijaju preko selekcije vrste kojoj nastojimo poboljšati svojstva u odnosu na naslijeđena koje posjeduje u ovome trenutku.

Ovo nije omraženi genetički inženjering, koji je ipak u raskoraku sa osnovnim moralnim principima produljenja bolje ili dominantnije jedinke u odnosu na postojeću.
U svakom slučaju, klasičan selekcijski rad u poljoprivredi izvodi se već nekoliko tisuća godina. Bez selekcije ne bismo imali učinkovite i raznolike tipove i vrste stoke. Prinos žita ne bi bio nekoliko desetaka kilograma po hektaru, već bismo kao pračovjek sakupljali pšenicu, koja ima dva zrna u klasu.
Budući smo u nasljeđe dobili našu zemlju, nju moramo obrađivati i voditi brigu o njoj, a tad a sigurno smijemo i izabrati, selektirati, i razviti najbolje jedinke među korisnim biljkama i životinjama, i to one, koja će se pokazati kao najkorisnije.

16.1.1. SINDROM – "IDEALNA PČELA"
Nastojimo kroz selekciju razviti – "idealnu pčelu"!
Osobine idealne pčele se opisuju u svim pčelarskim priručnicima a to su:

-nadprosječni prinos meda
-mirnoća (neagresivna pčela, ne napada)
-mirno sjedenje na saću
-mala sklonost rojenju
-tolerancija na bolesti, poglavito sve prisutne varroe

Tolerancija na bolesti se razvila kao problematika u zadnjih 30-tak godina, kada se gore nabrojenim idealnim osnovnim karakteristikama u pčela dodao i zahtjev za dobrom vitalnošću i otpornošću pčele na veću toleranciju prema svim bolestima.

16.1.2. KAKO MOŽEMO POSTIĆI SVE OVE ZAHTJEVE SELEKCIJE?

Osobine pčela ne možemo stvoriti, dakle nije riječ o genetičkom inženjeringu nego o selekciji koja nam se nameće kao izabirane, odvojene i "sakupljene" osobine koje se u prirodi normalno pojavljuju. Možda su rijetke, što je veoma dragocjeno, ali se pojavljuju.
Iskrenim odabirom možemo pojavu potrebnih osobina povećati.
To se odvija pogodnim križanjem roditelja, kada se te osobine kombiniraju i dobije se potomstvo

na razini i u kombinaciji naših traženih želja i nadanja.
Nadalje želimo, da ovako odabrane i selekcionrane jedinke, sa iznimnim osobinama, prenose te svoje osobine i na slijedeće generacije, na svoje potomke.
Pravila o tome kako se prenose osobine sa roditelja na potomke, pronašao je Gregor Johann Mendel (1822-1884), opat Sugustijanskog samostana u Brnu.
Mendel je svoje pokuse radio na grahu, ali istovremeno je bio i pčelar.
Ispravno je zvati ga ocem genetike, jer je ukazao na činjenicu, da su sve osobine zabilježene u stanicama u obliku kojega zovemo geni.
Tek nakon 100-tinjak godina od Mendelovog otkrića ljudi su shvatili, da je informacija zapisana u lančanim molekulama DNA (ili DNK), a za slijedećih 50-tak godina, točnije 2006. godine, (jučer!!??) je konačno cijela genetička informacija bila pročitana.
Godine 2006, je Weinstock sa suradnicima publicirao u prestižnom časopisu "Nature" članak o dosegnutoj potpunoj sekvenciji genoma medonosne pčele.
Puno se toga još mora "posložiti" da bi uopće došli do konačnog odgovora – što je to "idealna pčela", što iziskuje ogroman rad, ali sve je još na samom početku, jer tek se mora otkriti, sa čime koji od gena upravlja.

Tako se naeće odgovor – jesino je selekcija ta koja može dati odgovore na ova vječita pitanja, što kako i kada moramo napraviti da bi našu medonosnu pčelu "opremili" sa svim onim traženim osobinama da se može uspješno nositi sa zamkama našeg modernog doma, u kojem joj se stanište ipak nedvojbeno mijenja i propada u obliku koje je ona pozavalamilijunima godina.
Većina informacija, i uglavnom poznatih i nepoznatih odnosa u genetici u pčela, čeka na razrješenje i razumijevanje. Prije nego dođe do toga da analizom DNK (ili DNA) možemo reći da matica ima određenu ulogu, moramo nastaviti sa klasičnim procesom selekcije.
Selekcija je beskonačan posao, ali imamo iz čega kombinirati i birati jer su Europske pčele sa bogatim izvorom gena, one sobom nose potrebne osobine koje želimo izdvojiti i umnožiti - selekcionirati.

16.2. SELEKCIJA – to je detektiranje pojedinih osobina koje moramo nekako izmjeriti, zapisati i -ocijeniti. Kako?
U svakom slučaju, moramo o svojim pčelinjacima voditi detaljne zapise, i od tih zapisa moramo s vremenom izvući određene – zaključke.
Kod nabrojenih (klasičnih) osobina imamo bodovnu ljestvicu, koju je relativno lako sastaviti i sistematizirati.
Ali - možemo li nekako ocijeniti i očekivati otpornost prema bolestima?
Bolesti, koje napadaju i u različitim kombinacijama smanjuju naše pčelinjake veoma su različite naravi, to su

* Virusi
* Bakterije
* Gljivice
* Ektoparaziti

Na otpornost može utjecati imunitet, naučeno ponašanje i više drugih faktora.
Napor za stjecanje otpornosti protiv na tako velikom ektoparazitskom rasponu kao što je Varroa destructor, može biti čak i nerealna, kao da se ptovodi selekcija psa otpornog na buhe.
Zato su se u svijetu razvile različite ideje i pristup ovome problemu.

16.2.1. Neaktivnost. Neke skupina znanstvenika pokušale su realizirati jednostavnu ideju: …."ostavimo pčele same sebi, tako je bilo milenijima u prošlosti, a one koje prežive-razmnožimo"......
Veoma opširni i precizni eksperimenti provodili su se na otocima Unije (Hrvatska) i Gotlanda

(Danska). Rezultati su donijeli određena znanstvena otkrića, ali ne i materijal primjenjiv u praksi.
Potvrdilo se, da neki pčelinjaci bez ikakve pomoći, ili sa vrlo malom pomoći (jedno tretiranje godišnje), - prežive.
Ali ova uočena sposobnost preživljavanja, nažalost nije bila prenosiva na potomstvo.

16.2.2. Izolirane regije - "otoci u prirodi". Istu je sudbinu doživjelo i završilo opširno uspoređivanje otporne istočnoruske pčele sa pacifičke obale, nazvane prema regiji "Pčela Primorsky".
Ovo je naročito bilo bolno saznanje za većinu znanstvenika jer je ova pčelaprva koja je došla u kontakt sa varroom u prošlosti, i što se smatralo da je otporma-skoro imuna na nju.

16.2.3. Laboratorijska ispitivanja.

Ispitivanja u Americi (USA) i u Njemačkoj, nisu zabilježila očekivanu otpornost.
Prodirala je ideja o smanjivanju veličine ćelija u saću, obzirom na to da Varroa destructor radije zaposjeda trutovske (većih) od radiličkih (manjih) ćelija.
Ovo saznanje je u spoju sa selekcijskim radom, a rezultat je da sve linije pčela nisu sposobne živjeti na saću s manjim stanicama. Upotrebljavalo se čak 1000 stanica/dm2, umjesto standardnih 800/dm2.
Pokusi su se usmjerili na traženja pčela sa nižom razinom razmnožavanja raspona Varroe i provode se već više od 10 godina.
Pokusi su usmjereni su na čišćenje stanica, sposobnost aktivnog oštećenja raspona, i na utvrđivanje proporcija prisutnosti raspona na leglu i odraslim pčelama.
Kod nijedne od ispitivanih osobina se ne može govoriti ni o masivnosti ispitivanja (postizanje ponovljenog rezultata u raznim okolnostima), niti o upotrebljivoj nasljednosti (heritabilnosti) ispitivane skupine.

16.2.4. Praktična ispitivanja.

Pažnju zaslužuje radna skupina u Europi pod nazivom EurBee za uzgoj pod koordinacijom dr. Büchlera, koja trenutno ispituje postupak selekcije na cjelovitu vitalnost pčela, koja se prosuđuje iz klasičnih parametara, a nadalje i iz smanjenja snage košnice između jeseni i proljeća.
Prednost ove metode je što je upotrebljiva u širokoj izbornoj bazi, i za nju nisu potrebni nikakvi skupi postupci, pa ju je moguće približiti da se njome koriste i pčelari u širokoj bazi.
Dovoljno je da se matice označe, te da se vode pažljivi zapisi o košnici kroz par sezona.
Zato treba pri izboru bilo koje mjerljive osobine koju istražujemo, biti na oprezu, jer rezultati se bilježe kao uspjeh samo ako je ona dovoljno nasljedna, tj. ima visoku heritabilnost - stupanj prijenosa sa roditelja na potomstvo.

16.3. IZBOR POGODNIH PARTNERA, TJ. MATICE I TRUTA

Za ovakav stupanj selekcije pitamo se dali imamo li ovaj materijal (dobre pasminske odlike pčela) u Hrvatskoj, u široj regiji ili u Europi, ili ga moramo tražiti po svijetu?
U posljednjih 50-tak godina došlo je do "buma" i masovnog razvoja prometa i trgovine.
Uporedo sa time, došlo je do nekoliko značajnih i vrlo velikih katastrofa, a sve kao posljedica prijevoza pčela na veće udaljenosti od staništa odakle su potekle.
Svma su poznati slučajevi afrikaniziranh pčela u Brazilu, koje se šire brzinom stampeda na sjever i već su došle do južnih granica USA-e.
Sa ovom pasminom pčela i proširenje raspona Varroe strelovito raste, a sa ovom i ostalim pasminama koje "putuju" po svijetu širi se i raspon Tropilaelaps, kukac Aethina tumida,
nedavno je i u Europi otkrivena azijska Nosema ceranae, (KBV) Kašmirski virus, I-APBV (izraelski virus).
Do toga nije nikako moralo doći, da su se pčele razvijale, selekcionirale u regijama odakle su i potekle i kada se pčele ne bi prevozile okolo naokolo po cijelom svijetu.
Pčelinju maticu možemo prevoziti u džepu, ili poslati poštom, ali prirodne i klimatizacijske uvjete ne možemo poslati zajedno sa pčelom ili maticom u novu postojbinu, tj. pčela ju ne uzima sa sobom.

Katastrofalna je pogreška doprema navodno "fenomenalne" novozelandske pčele u Bavarsku, gdje će "pomoći" domaćoj pčeli da stekne imunitet na bolesti. Rezultat je bio loš i ništavan. Problem se odmah javio kod razvoja pčelinjaka.
Križanci dovezenih i domaćih pčela bili su veoma nervozni, a to je i osnovno genetsko naslijeđe – križanci različitih pasmina su agresivni i nervozni.
Nasuprot tome, domaća populacija pčela ima puno dobrih osobina, i treba ih znati iskoristiti, a ne ih ostaviti da iščeznu, i prekrižiti ih, jer su "uvozne-fenomenalne" i "nadpčele" sa svojim svojstvima iznad naše pčele.
Kako se to obično dešava. Ukoliko dođe do velikih pomora zbog bolesti kod pojedinih pčelara, umiru pčele i sa njima umiru i nestaju trajno i genetske informacije. Pčelari tada u očaju kupuju preko oglasa sve što im netko ponudi.
Geni nepodobnih pčela iz uvoza, slični su poznatoj Pandorinoj kutiji. Kad odlete, više ih nitko neće pohvatati.
Kod naše autohtone pasmine, izbor rasplodnog materijala je daleko precizniji, imamo li na raspolaganju ne samo na pojedinim pčelinjacima kao jednu grupu (uvoz), nego cijele grupe sestara, (vidi raniji tekst!).
Također, broj košnica na lokaciji treba biti manji, da bi se izbjegla konkurencija pri sakupljanju hrane, i zaletavanje pčela u tuđe košnice. Mjerenje DNA (DNK) pojedinih pčela jednog pčelinjaka pokazala su, da se 40 % nije rodilo u toj košnici.

16.4. KONTROLA PARENJA

Pčelinje matice se pare u zraku, na skupljalištima trutova.
Osigurati izbor partnera nije jednostavno.
Oplodne stanice u okolini nisu usamljene, kao što bi uzgajivači željeli, na ista mjesta uz pomoć vjetra dolaze i tuđi trutovi.
Otočne oplodne stanice imaju bolju prostornu izolaciju, ali tamo dolazi do velikih gubitaka matica. Rad takvih stanica nije jeftin. Dobro rješenje za dobivanje rasplodnog materijala iz željenih kombinacija je korištenje osjemenjivanja. Osjemenjivanje je u laboratoriju uspjelo u 30. godinama 20. stoljeća u USA. U Europi je začetnik ove tehnike bio prof. F. Ruttner (Njemačka), i ing. V. Vesely (Češka).
Tehnika osjemenjivanja je minijaturna, ali u mnogo stvari je slična osjemenjivanju velikih životinja, kao što su krave, ili ovce. U jednoj stvari je osnovna razlika.
Spermu truta medonosne pčele ne možemo konzervirati zamrzavanjem tekućim dušikom.
Kod pčelinje matice je ogromna razlika u tome, što nakon oplodnje, ima zalihu spermija u sjemenoj vrećici. Ovdje spermiji moraju biti živi i zdravi i izdrže čak četiri godine.
To dosada nije uspjelo ni jednom zamrznutom, i kasnije odmrznutom spermiju!

16.5. PONOVNO OCJENJIVANJE DOBIVENIH REZULTATA

Poštenog uzgajivača zanima, da li uzgojeni materijal ima dobre osobine, da li ih predaje i na svoje potomstvo.
Pri ovakvom ocjenjivanju, mogu se upotrijebiti "ispitne tablice-listovi", koje korisnik na kraju sezone ispuni, i vrati uzgajivaču.
Vrijednost pojedinih matica, koje korisnik (pčelar) nabavi u toku sezone, testirane na svojem pčelinjaku korisna su informacija uzgajivaču matica kako naprijed, i dali je zalutao u "slijepu ulicu".
Ova povratna veza nije neki trošak za korisnika (troškovi poštarine), ali je uzgajivaču veoma dragocjena.
U praksi se uzgajivači često uzdaju u poslovicu, da se dobra roba hvali sama, a samo se zadovoljan korisnik vraća.
Tradicionalne osobine (mirnost, "sjedenje" na okviru, rojivost, prinos meda) se selekcionira dobro i uspješno, čak i kad heritabilnost nije visoka.

Ali ocjenjivanje snage i truda za dobivanjem pčela otpornih na jednu bolest (varroa) ili više tolerantnih pčela protiv više tipova bolesti jasno govori, da trebamo biti skromni.
Imamo više rada ispred sebe, nego iza sebe.

16.6. SELEKCIJA PČELA IMA SVOJE GRANICE (LIMITE)

Pri selekciji pčela, prijeti nam tzv. "Genetički drift". Poboljšanja u selekciji pčela se očituju kroz strpljive postulate i pravila koji se je potrebno pridržavati:

16.6.1. SAČUVAJMO SVE GENSKE ODLIKE "KRVNIH RAZNOLIKIH LINIJA" NA PČELINJAKU.

Prva opasnost: Dok neke linije izabiremo, druge odbacujemo. Tako se može desiti da neke odbačene linije imaju i dobrih gena, koje će se s vremenom u populaciji javljati manje i manje, i na kraju nestati. Jednom će možda naši potomci zbog toga žaliti.
Iz tog razloga se svugdje u svijetu osnivaju programi za konzerviranje genske raznolikosti tzv. (diverzity). Ne radi se samo o zaštiti vrsta, koje se ugrožene, već i svih naizgled nepotrebnih gena.

16.6.2. ČUVAJMO SE PREVIŠE NAGLAŠENIH RODBINSKIH VEZA NA PČELINJAKU.

Druga opasnost pri selekciji pčela su rodbinske veze (inzucht). Tome se mora pristupiti pažljivim odabirom plana parenja - roditeljskim kombinacijama. U ovom je slučaju vođenje zapisa jako važno. U rodbinskim linijama nastojimo, da "koeficijent inbreedinga" ne prijeđe 10%, iznimno 15%.
Stoga je neophodna suradnja između svih uzgajivača, da bi mogli birati materijal iz široke (domaće, ne uvezene) izborne baze.

16.6.3. NE DOZVOLITI DA DOBRE LINIJE, POSTIGNUTE NAŠOM SELEKCIJOM - ODUMRU.

Treći ograničavajući faktor je, da dobre linije ne znamo zadržati dugo, i kao što je već bilo rečeno, ne znamo ih ni konzervirati zamrzavanjem. Radi toga je selekcijski rad još važniji i odgovorniji.

16.6.4. ČUVAJMO SE POGREŠAKA, NE DONOSIMO ZAKLJUČKE U AFEKTU I (ILI) EUFORIJI.

Četvrti limit su ljudske pogreške svih vrsta. Posljednje i jako važno je i to, da u prirodi postoje, često nama nerazumljivi, regulacijski mehanizmi. Oni često naizgled unište naš trud i naše želje. Moguće je, da je to za nas dobro, iako to neznamo u trenutku kada nam se to dogodi
(naš "kiks"), koji u taj čas neožemo objektivno prosuditi.

17. ZA KRAJ - UMJESTO ZAKLJUČKA......

- Selekcija pčela oslonjena na genetsku bazu je dugotrajan, kompleksan, ali neophodan rad.
- Moramo u tom radu pošteno i sistematski ustrajati.
- Svatko se može uključiti, ukoliko ima označene matice, i vodi o pčelinjacima uredne zabilješke.
- Svatko može izabrati iz svojih materijala, ili kupiti kvalitetne matice od dokazanih uzgajivača
matica, iz sličnih klimatskih uvjeta.
- Kod naše autohtone pasmine "sivke", kranjske pčele apis mellifera carnica moramo samo
ustrajati na dva faktora u kojima trebamo usmjeriti poboljšanje njezinih svojstava:

1.) Smanjenje rojivosti
2.) Povećati tolerantnost na bolesti, sa naglaskom na varrou

Kod svih ostalih faktora ona je ispred svoje "konkurencije" – dokazano!

Korištena literatura:

1) Kezić N., Bubalo D., Dražić M.& grupa autora.
"Pčelarstvo"..................................................................................Zagreb, 2009.

2) Čerimagić, H. "Pčelarstvo"........................................................Sarajevo, 1882.

3) Umeljić, V. "Enciklopedija pčelarstva"........................................Kragujevac, 2008.

4) Relić, B. "Pčelarenje kao profesija i hobi"........................................Beograd, 2005.

5) Belčić, J. "Moj način pčelarenja"....................................................Zagreb, 1973.

6) Guzman-Novoa E., Hunt G.J., Page R.E., Fondrik, M.K.

7) Genetic correlations among honey bee (Hymenoptera:
Apidae) behavioral characteristics and wing lenght".............................................2002

8 ) Titer D. "Želje, mogućnosti i granice pri selekciji pčela"......................Gudovac, 2009

9) Umeljić, D. "U svijetu pčela"............................................................Split, 2002.

10) Laktić, Z., Šegulja, D. "Suvremeno pčelarstvo"...................................Zagreb, 2008.

11) Rihar, J. "Odgajivajmo bolje pčele"..............................................Ljubljana, 1976.

12) Belčić, J., Katalinić, J., Loc D. & grupa autora.
"Pčelarstvo"....................................................................................Zagreb, 1977.

13) Belčić, J., Sulimanović, Đ. "Zlatna knjiga pčelarstva"..............................Zagreb, 1982.

14) Konstantinović B., "Praktično pčelarstvo II dop. Izdanje".........................Beograd, 1976.

15) Kezić, N., Kobra, M. "Uzgojni program sive pčele
(apis mellifera carnica)"..............................................Zagreb, 2005.
16) Puškadija, Z., "Uzgoj i selekcija pčela"...............................................Zagreb, 2004.

______________________________________________________________________________________
GENETIKA I SELEKCIJA PČELE MEDARICE • SEMINARSKI RAD •
Pazin, HRVATSKA • siječanj (januar)/2011. Pčelar Schumy • Središnja Istra • HRVATSKA

Informativna tema

UZGOJ SELEKCIONISANI MATICA NA IZOLOVANIM SPARIVALIŠTIMA HOLANDIJA

Temu prezentuje Vahid ( Holandija)






Uzgoj selekcionisane matice

Za to nam je potrebno :

* Selekcionisana matica (ili ona koja je u tom momentu kod vas najboja )
*Oplodnjak : (ili sta u tom momentu imate )
*Dvije kante :
*Punpica za vodu (sa spricom )
*Hrana (kojom cemo napunit oplodnjak dijo koji je za to predviden )
*Satna osnova (mali komad)
*Da bi pristupili uzgoju ili kako da to nazovemo reprodukci matica za to moramo da ispunimo par faktora (uslova )i mi i nase matice al o tome poslije.

Selekcionisana matica mora da ima dobre osobine kao :

1.da je mirna i da njene pcele u drustvu budu mirne
2.da kad otvaramo kosnicu da se pcele ne uznemire da je mozemo otvorit bez zastitne opreme i kad je otvorimo pcele bi morale da nastave svoj poso da ne lete unakolo .
3.da kad smo to uradili da kad izvadimo ram sa pcelama da se pcele ne razlete uokolo da ostanu na ramu i kad ga ostavimo sa strane neko vrijeme da ostanu na ramou
4.da matica ima kompaktno leglo sto manje praznog saca najboje da je ram zalezen od kraja do kraja i od vrha do dna.
5.da kad iznad kosnice prodemo(masemo rukom ) par put da ne biva uboda pcela sto manje to bolja ocjena
6.da nije rojevna matica (to se prati 2 godine )

To bi bili faktori koje bi trbala da ima nasa matica (kod mene je vec selekcionisana pa ja te faktore imam)

Ja cu pocet od zatvorenih maticnjaka to je vec 9/10 dan od zalijeganja ili7/8 od presadivanja tada vec postavjamo i viklere sa velikom paznjom da ne tresemo maticnjake to bi morali odradit tako da se i ne osjeti da smo to uradili to je moj savjet da se nebi odvojila tada vec formirana matica od hrane ili da se matici ne osteti zadak pa bi nam sav poso propo radili bi to sve uzalud do tada.

Tada vec imamo uvid koliko oplodnjaka moramo pripremit.

Priprema oplodnjaka u oplodnjak stavjamo hranu u prostor koji je predviden za to bice slike.

Isto tako postavljamo satnu osnovu malu traku samo da pcelama damo pravac slika slijedi.

Priprema pcela za punjenje oplodnjaka
Ja to odradim na ovaj nacin :kad postavjam viklere ja tada pripremim i pcele iz odgajivackog drustva tako sto ramove sa leglom otvorenim i zatvorenim prebacujem iznad MR.posto se zna da je matica bila ispod MR.stim sto pcele sa tih ramova stresem.

Zasto? Da bi mi poslije bilo lakse da se otarasim trutova posto sam prebacijo ramove sa leglom iznad MR.zatvaram kosnicu i pcele nastavjaju svoj poso al da bi dosle do legla moraju kroz MR. Al sad su tu vecinom pcele nema trutova i tu su mlade pcele dadilje koje su nam i potrebne za punjenje oplodnjaka .
Kad se matice izlegu ja ih odma obiljezavam i dodajem u oplodnjake koje sam predhodno napunio mladim pcelama na ovaj nacin:
- uzeo sam 2. kante koje sam postavio jednu na drugu gornja kanta nema dna na mjesto dna je ugradena MR.

U gornju kantu sam streso pcele sa ramova iz nastavka koji sam pripremio prije 5/6 dana to radim da bi izbjego da mi se ne pojave trutovi u oplodnjcima pcele moram prosijat kroz maticnu resetku kad smo natresli pcela i mislimo da imamo dovojno onda ih pustimo par minuta da pcele izletnice se vrate u kosnicu poprskamo ih malo vodom i onda punimo oplodnjake ja u jedan oplodnjak sipam jednu casu pcela (casa od jogurta)ili 200.cc pcela to je ovdasnja mjera ne smije da bude puno da se ne pojavi svadbeni roj kad matica izlijece na svadbeni let idu i pcele iz oplodnjaka ili kad ide da se pari i tada se pojavi mali roj zato je ta mjera.



Kad sam to uradio napunio oplodnjake dodo matice svi oplodnjaci idu u podrum ili neko tamno i hladno mjesto 4.dana zbog harmonizacije izmedu matice i pcela svaki dan ih malo poprskam 2/3 puta vodom .


Cetvrti dan predvece ih iznosim napolje da se malo naviknu na normalnu temperaturu posto sledeci dan idu na put.
Peti dan se oplodnjaci nose na vec dogovoreno zbirno mjesto ili oplodnu stanicu a to je neko ostrvo u Holandiji ili Njemackoj.



Zašto ostrvo? Da bi bili sigurni da je se matica parila sa samo trutovima od selekcionisane matice jer koliko se ovdje posvecuje paznja maticama toliko se posvecuje paznja i trutovima svake godine se ubacuje nova krv da se ne desi da imamju krvnu srodnost ovdje je to sve uredeno i to mi se dopada i svida.

Sesti dan je matica spremna za parenje svo ovo vrijeme su oplodnjaci bili zatvoreni tek kad su stigli na ostrvo bivaju otvoreni i kontrolisani ako se desi da u jednom oplodnjaku nadu truta svi tvoji oplodnjaci ostaju i dalje zatvoreni svih 15. ili koliko ostaju ako je vrijeme bilo pogodno ostaju 15. dana a ako je prvih par dana bilo lose onda produze za 5.dana da bi se oplodnjaci vratili sa zalezenim ramovima a to je znak da je oplodnja uspila.



Pri povratku kad dobijemo oplodnjake mozemo odmah da maticu dodajemo u novoformirao drustvo ili da ostavimo da vidimo kakvo je njeno leglo al onda moramo postavit malu maticnu resetku na ulaz da bi bili sigurni da matica ne izleti na jos jedan svadbeni let na nasem pcelinjaku i to se desava.

Ako je sve proslo kako bi trebalo onda imamo jednu ili vise selekcionisanih matica.



Kako formirat mlado drustvo? Ja to radim ovako: kad matice odu na oplodnju ja onda odmah odradim jedno ili vise drustava svo leglo koje se nade u tom momentu prebacim u jedan nastavak a maticu stavim ispod MR. Tako da kad mi se matice trebaju vratit dan ili dva prije ja samo povadim ramove sa leglom u manje sanduke ili nukleuse sa pripadajucim pcelama izletnice ce se same vratit u svoje stare kosnice a mlade pcele ostaju u novim i tada prekontrolisem leglo da nije gdje zasnovan mticnjak slucajno a posto svi znamo da mlade pcele lakse prihvataju maticu i to je jedno olaksanje za taj poso al' ja je svakako dodajem u kavezu i uglavnom nema problema za prihvatanje matica i ta mlada drustva prihranjujem u vecernjim satima jer u tim drustvima ostaju samo mlade pcele pa je unos nikakav ili ga nema nikako pa im je potrebno dodavat sirup ili nesto drugo u odredenim kolicinama ne previse al moramo lijeto smanit na minimalu (ja to smanjim toliko da samo jedna pcela moze da ude ili izade) da ne izazovemo grabez na tim drustvima .

Rezime

Ovo su oplodnjaci spremni za oplodnu stanicu u specijalnom koferu posto su proveli 4 dana u podrumu na tamnom i hladnom mjestu zbog harmonizacije izmedu pcela i matice i za to vrijeme sam im dva do tri puta dnevno dodavo vodu punpicom (spricom )posto nema unosa iz vana.

(v1)

(v2)
Oplodnjaci izneseni iz podruma predvece da se malo naviknu na vanjsku temperaturu sutra rano ih odvozim na zbirno mjesto i tek popodne stizu na oplodnu stanicu.

(v3)
Kao sto se vidi matice su obijezene i ove idu u Njemacku na ostrvo u ovom koferu. Bez tog kofera nebi mogo da idem na tu oplodnu stanicu takvo je pravilo oplodnjaci imaju sa strana staklo tako da se moze sve vidjet unutra dali ima trutova ako bi se i jedan naso komplet kofer bi osto zatvoren svo vrijeme i bijo bi vracen sa neoplodenim maticama.

(v4)
Evo jos matica isto su obijezene samo ove idu na drugu stranu one ostaju u Holandi al isto idu na ostrvo ja uglavnom matice sajem na dvije strane nije potrebno jer se ovdje vodi racuna da se svake godine se uvodi nova linija trutova zbog krvne srodnosti al eto ja to ipak radim zbog samog sebe posto imam pcele na tri pcelinjaka. Za ovu oplodnu stanicu nemora da bude nista specijalno al oplodnjaci moraju da budu isto sa strane od stakla da se moze vidjet sta ima unutra isto ne smije da bude trutova inace isto ostaju zatvoreni i vracaju se nazad ne oplodene matice.

(v5)

(v6)
Oplodene matice stigle sa oplodnih stanica i dodane u mini drustva oplodnjaci otvoreni sa strana i kao so se vidi formirana nova drustva

(v7)
4 nova drustva matice oplodene u Holandi.

(v8)
5 novih drustava matice oplodene u Njemackoj

Oplodnjaci su otvoreni da pcele koje su bile u oplodnjacima mogu da udu u neko od novo formiranih drustava.

(v9)
Kao sto se vidi stakla su poskidana sa oplodnjaka i pcele mogu da idu gdje zele malo rizicno al eto vec je sumrak pa nije strasno za grabez i tome slicno.

(v10)
Isti prizor samo malo jasnije pcele slobodne malo poprskane sa secerom razmucenim u vodi zbog lakseg prihvacanja u novo formirana drustva ovo je isto predvece zbog izbjgavanja i izazivanja grabezi. Na gore postavjenim slikama se mogu vidjet razne vrste nukleusa pocevsi od 3 rama 5.ramova i 6 ramova na ovom 3 ramnom nukleusu je postavjen dodatni dio gdje ja postavim teglu sa sirupom za prehranu al cu postavit i slike za to kako izgleda al je jednostavno na principu pojilica kod Senada i drugih da ne nabrajam nesto tome slicno.

(v11)
Evo ovdje se moze vidjeti na slici gore dva oplodnjaka kako izgledaju otvori na tim oplodnjacima i u donjoj zoni mreza za ventilaciju samo jos moram da slikam prostor za hranu al to ce da bude na sledecoj slici.

(v12)
oplodnjaci

(v13)
zatvoreni maticnjaci

(v14)
Ovo su te kante sa maticnom resetkom.

(v15)
Ovako punimo oplodnjake po jedna ova zdjelica pcela ovdje su samo mlade pcele.

(v16)
Obijezavanje matice.

(v17)
Dodavanje obijezenje matice.

(v18)
Ovo je jedna od oplodnih stanica u Holandi.

(v19)
Oplodnjaci na opodnoj stanici

(v20)
(v21)

(v22)
Oplodena matica i ja joj sijecem jedno krilo o tome sam piso i na forumu.

(v23)
Vrste kaveza za dodavanje matica.

(v24)

(v25)
Nagrizeni (unisteni) maticnjaci propo sav poso matica prisutna u odgajvackom drustvu uletila u drustvo ili greskap celara losa MR i.t.d.

(v26)
Nesto najgore sto se moze desit pcelaru kod uzgoja matica da po skoro zavrsenom poslu dozivi a desava se i to mrtve matice kasna intervencija matica izasla iz maticnjaka al smo kasno vidjeli pa se ponovo vratila u potrazi za hranom u maticnjak al se nije mogla vratit nazad posto matica ide samo unaprijed a nikada unazad nezna ili ubijene kod dodavanja u drustva i.t.d……..?

Ili i ovo ako dodamo u oplodnjak previse pcela pa matica pri izlijetanju na svadbeni (oplodni) let izadu i pcele pa dobijemo mali svadbeni roj i nademo ovakav prizor.
(v27)

(v28)

Informativna tema

OPLODNJACI

Kroz ovu temu pokušat ću da vas upoznam sa raznim tipovima oplodnjaka koje će te moći koristiti u vašem radu.

Poznato je da u pčelarstvu treba da bude jednoobrazna oprema kako bi uspješno pčelarili. Svaki početak je težat . Da bi uopšte mogli da uzgajamo matice trebali bi imati određeni fond pčelinjih zajednica. Svakako što je fond veći u toliko je lakše pčelariti. Nije nužno imati 50-100 pčelinjih zajednica da bi se bavili uzgojom matica.

Za neke bi možda bilo provokativno, nekome interesantno,a nekome nedostižno ako kažem da. sa jednom pčelinjom zajednicom možete vrcat med, uzgajat matice, vaditi MM, polen,propolis.

Svakom početniko bi preporučio da krene sa 5 pčelinjih zajednica u LR košnicama, ako ima dobrog mentora pored sebe uspjeh je za garantovan,, Ako nema dobrog mentora uvjek se može osloniti na neki od pčelarskih foruma i opet može biti zadovoljan dok ne ovlada tehnikom pčelarenja.

Veliki je izazov pristupiti pčelarstvu, a kada se upoznamo sa čarima pčelinjih zajednica onda nigdje kraja,, Svakako da za uspješno savremeno pčelarenje potrebno je ovladati tehnikom planskog uzgoja matica. Najbolja matica je ona matica koju sami uzgojimo.

Za uzgoj matica kažu da je poezija pčelarstva.

Uz adekvatne prireme , i malu pomoć sa strane ubrzo se može ovladati tehnologijom uzgoja matica. Kada počne uzgoj matica mora se sve obaviti u tačno određeno vrijeme. Sve što je zapisano nije zaboravljeno.

Da bi mogli početi tačno u određeno vrijeme sa uzgojom matica već moramo imati pripremljena sva sredstva neophodna za uzgoj matica. Naš trud će biti nagrađen onog trenutka kada ugledamo da je mlada matica pronijela .

Većinu opreme neophodne za uzgoj matica sami pravimo shodno našim mogućnostima. Oplodnjaci kao dio opreme su nešto što bi bilo poželjno imati. Mada se može i postojeća pčelinja zajednica oragnizovati za prihvat zrelog matičnjaka uz male korekcije i dodatke opreme, poput snelgrove daske, pune pregradne daske itd. Za koji metod će te se opredjeliti to zavisi od vas samih, Pristupit će te , za vas najlakšoj metodi.

Želim da vam prikažem razne oplodnjake koji se koriste u uzgoju matica, kad pogledate ove slike i određena pojašnjenja vi možete bit inovativni i imati vlastitu konstrukciju oplodnjaka.


Najviše zastupljena metoda kod uzgoja matica za vlastite potrebe koriste se plodišna tjela/nastavci kao kod proizvodnih zajednica. Da li da se radi o LR, FA, DB košnici i ako koristite standardni okvir iste možete da pregradite na , 2-3-4 djela, Takođe plodišne sandardne nastavke požete pretvoriti u mini 6-to djelne ili 4-ro djelne oplodnjake .
Takođe možemo napraviti posebne mini oplodnjake raznih dimenzija.

Ovo je pashin 4-tvoro djelni lr oplodnjak










Ovako izgleda LR nastavak pregrađen po pola .










Ovako izgleda FARAR nastavak podjeljen na tri djela









Višenamjenske LR pološke sa 6-boxova






Poželjno je da kod svih oplodnjaka izlaz/uzlaz bude na različitim stranama i ofarbani različitim bojama. Ako nismo u mogućnosti da ulazi /izlazi budu na suprotnim stranama pored zadržavanja različitosti farbe, uzlaze /izlaze maximalno udaljiti jedan od drugog.

Nuklesu sa LR okvirom, petoramni




Mini oplodnjaci

Kod mini oplodnjaka razlikujemo :
1. oplodnjake koje moramo naseliti sa pčelama bez izgrađenog saća
2. mini oplodnjake koje formiramo od izgrađenog saća sa leglom ,hranom i pripadajućim pčelama


1. oplodnjake koje moramo naseliti sa pčelama bez izgrađenog saća
Evo jedna vrsta oplodnjak koju je konstruiso ErminH iovi oplodnjaci se naseljavaju sa pčelama na počecima satne osnove. OVakvioplodnjaci zahtjevaj više rada operacija . Ranije smo vidjeli kod VAhida u Holandiji mini oplodnjake.










2. mini oplodnjake koje formiramo od izgrađenog saća sa leglom ,hranom i pripadajućim pčelama

Ja preferiram ovu vrstu mini oplodnjaka iz mnogo razloga:

* želim da od pčela iskoristim sve što nude
* osnovna zajednica koja treba da mi donese med ujedno mi prirema i jedan ili dva oplodnjak , kroz sezonu može i više
* bezbolno formiranje sa zrelim leglom pripadajućim pčelam i hranom
* ovakvi oplodnjaci se u startu ponašaju kao normalne zajednice
* izgrađeno saće ,lakše se održava mikro kolima
* oplodnjak je ekvivalent 1LR ili 1 FA okvira
* formiranje oplodnjaka ne umanjuje radno raspoloženje osnovne zajednice
* poslije prvog turnusa , mogu formirati od dva još jedan, oduzimanjem poklopljenog legla i dodavanje s,o, za novu maticu
* raskompletiranje jednostavno i sve se vraća u standardni LR nastavak, da li kao posebna zajednica ili nekoj pripojiti.

-oplodnjaci ekvivalent 1 lr



šestodjelni opodnjak u lr nastavku




četvorodjelni oplodnjak u lr natavku









-dvodjelni oplodnjaci ekvivalent 1 fa

FORMIRANJE OGAJIVAČKOG DRUŠTVA




Odgajivačko društvo

U nedostatku vlastitog iskustva , prilikom obrade ove teme koristim slijedeću literaturu:

1. U SVETU PČELA Veroljub Umeljić
2. MOJ PČELINJAK Branko Relić
3. STACIONIRANO PČELARENJE Branko Relić
4. PČELARENJE KAO PROFESIJA I HOBI Branko Relić
5. PČELARSTVO Ferid Velagić
6. SAVREMENO PČELARSTVO Alija Dolovac

Odabiranju i pripremi odgajivačkih društava treba da posvetimo posebnu pažnju. Biramo društva čije pčele imaju sve pozitivne osobine , slično kao kod odabira rodonačelničkog društva. Posebno obratimo pažnju da slučajno nema simptoma bilo koje pčeljinje bolesti.

Iz jačeg proizvodnog društva , koga smo odabrali kao odgajivačko, oduzmemo maticu. To bi trebala biti dobra matica i iskoristićemo je za zamjenu neke loše ili za formiranje novog društva. Zatim ćemo iz odgajivačkog društva oduzeti sve ramove sa otvorenim leglom bez pčela.
Ovo radimo da pčele ne bi punile sa MM prisilne matičnjake koje bi počele da izgrađuju na saću ovih ramova , već im ostaje da svu pažnju posvete mladim larvicama koje ćemo im sutradan dodati.

Tom društvu dodajemo i dva rama sa dosta polena. Naravno , ranije ćemo planirati iz kojih košnica ove ramove da oduzmemo.

Plodišta odgajivačkih društava dopunjavamo ramovima sa zrelim leglom iz kojih se pčele već izvode i sa pripadajućim pčelamo. Podrazumjeva se da pazimo da ne prenesemo i maticu. Odmah predvidimo i prazan prostor , koji ćemo sutradan , sa larvicama dodati.



Ovaj prostor treba predvidjeti u sredini košnice. Lijevo i desno ide po jedan ram sa zrelim leglom, onda ramovi sa polenom, onda ostali ramovi sa leglom i hranom simetrično postavljeni lijevo i desno. Zatim sa nekoliko ramova sa otvorenim leglom , uzetih iz pomoćnih društava, bez matice, stresemo sve pčele u plodište odgajivačkog društva. Takođe ćemo sve pčele sa nastavka ili polunastavka ovog društva stresti u plodište, a nastavke iskoristiti za druge košnice.



Na ovaj način smo formirali jako odgajuvačko društvo sa velikim brojem mladih pčela sposobnih za lučenje MM. Sve su ove pčele zbijene u plodišni prostor.
Prazan prostor u sredini košnice biće ispunjen mladim pčelama koje će sutradan , kad dodamo ram sa presađenim larvicama , odmah biti u kontaktu sa njima.



Kad smo završili formiranje odgajuvačkog društva, dodajemo mu preko satonoša pogaču od 1kg, koju smo napravili od šećera u prahu, meda i samljevenog polena u odnosu 600 + 300 + 100 gr. Uveče ovom društvu sipamo u hranilicu med razblažen sa vodom u omjeru 1:1 .



Trudićemo se da u hranilici ima razblaženog meda sve dok matičnjaci ne budu zatvoreni, a do tada će i pogača da traje.
Sa svim ovim radnjama smo obezbjedili da se larvice (buduće matice), odgajaju u velikom izobilju, u sličnim uslovima koji predhode prirodnom rojevom nagonu, pa sa pravom treba da očekujemo da će sav naš trud biti nagrađen veoma kvalitetnim maticama.

Već sutradan pristupamo presađivanju larvica –ali to je nova tema.

Naglašavam da je ovdje predstavljeno formiranje odgajivačkog društva po Umeljiću , i meni se čini najprihvatljivije , dok po drugim autorima nemamo samo jedno odgajuvačko društvo , nego govorimo o formiranju startera i finišera.
Dakle , prije nego pristupimo presađivanju larvi , formiraćemo društva koja će da prihvate presađene larve i započnu sa izgradnjom matičnjaka.

Ovdje ću napisati kako se to radi po Reliću:

Jedan dan , a najkasnije 4-5 sati prije nego što ću dati osnove matičnjaka sa presađenim larvama, iz odabranog društva oduzmem maticu i svo otvoreno leglo, osim jednog sa najmlađim larvama , koje stavljam u sredinu formiranog gnijezda. Do njega , sa obe strane , stavljam okvire sa nepoklopljenim medom i dosta polena, a iza njih okvirove sa zatvorenim leglom i medom. Na mjesto oduzetih okvirova sa otvorenim leglom , dodajem okvirove sa zatvorenim leglom , koje uzimam iz društava kojima su dati okvirovi sa otvorenim leglom. Ako je potrebno , prihvatna društva pojačavam mladim pčelama iz drugih društava , sve dotle dok svi okvirovi ne budu dobro zaposjednuti sa pčelama. Jedan do dva sata prije dodavanja presađenih larvi iz prihvatnog društva oduzimam okvir sa otvorenim leglom i umjesto njega dodajem okvir sa osnovama matičnjaka u koje su presađene larve.
Slijedećeg dana vadim okvir sa započetim matičnjacima i na njegovo mjesto dodajem nov okvir sa presađenim larvama.
Započete matičnjake dajem odgajuvačkom društvu na dogradnju i njegovanje.
Uzgajuvačka društva imaju zadatak da nastave sa njegovanjem matičnih larvi i dovršavanjem započetih matičnjaka. Najčešće formiram uzgajuvačka društva bez matice.
(postupak je sličan Umeljićevom tako da ga ovdje neću detaljno iznositi)

Pored ovog načina može se formirati i odgajivačko društvo sa maticom i takvo društvo se praktično može koristiti duže vrijeme. Problem je u tome što se takva zajednica može izrojiti sa starom maticom, što se mora imati u vidu i voditi računa da do toga ne dođe, da ne bi pobjegao roj.

Relić to ovako opisuje:
Na svom pčelinjaku formirao sam uzgajivačko društvo s maticom tako što sam u jedan (široko niski) nastavak , koji stoji na podnjači stavio okvir sa maticom i do njega zatvoreno leglo. Zatim sam na taj nastavak stavio MR, pa na nju drugi nastavak sa otvorenim leglom. Ukoliko nije bilo dovoljno okvirova sa otvorenim leglom, broj sam nadopunjavao otvorenim leglom iz drugih košnica. Zajedno sa pripadajućim pčelama. (pčele sam prskao mirisom da se ne bi tukle). Radi svake sigurnosti matici sam podrezivao jedno krilo.
(od ovog se ograđujem i ne preporučujem)
Slijedećeg dana po formiranju uzgajivačkog društva iz sredine sam vadio po dva okvira sa najmlađim leglom i nakon sat dva na njihovo mjesto stavljao okvirove sa započetim matičnjacima, koje su ove pčele imale da dovrše.
Kad su matičnjaci bili zatvoreni ili pri zatvaranju, okvire sam vadio i dodavao drugim zajednicama iznad MR, dok ne budu zreli , a uzgajivačkom društvu dodavao slijedeću partiju započetih matičnjaka.


Naglašavam da ni sam Relić ne preporučuje ovakvo odgajivačko društvo , jer na osnovu svoje dugogodišnje prakse zaključuje da ovako dobije manji broj matičnjaka i lošije odgojene matice, pošto mlade pčele ne njeguju samo matične larve , nego i radiličke – pčelinje larve.


Uredila: Pasha

Uzgoj matica po Jenterovoj metodi


Uzgoj matica pomoću jenterovog aparata predstavlja jedan od velikih doprinosa u uzgoju kvalitetnih matica, a samim tim i razvoju pčelarstva uopće. Izumitelj aparata je Karl Jenter za kojeg je 1987. godine od svjedskog udruženja pčelara APIMONDIA dobio zlatnu medalju.

Bit ovog aparata je u tome što je Jenter izumio pokretno dno za radiličku i matičnu ćeliju koje je za obje vrste ćelija zajedničko. Pokretnim zajedničkim dnom eliminiran je mukotrpan i naporan posao kod presađivanja larvi i izbjegnuta su razna pomagala. Uz pomoć ovog aparata vrlo jednostavno ćemo presađivati larve bez dodirivanja pa je taj posao omogućen i starijim pčelarima lošijeg vida i ne baš mirne ruke. U stvari presađivajući larvu premještamo kompletno dno radiličke ćelije u kojem u mliječi pliva larva i bez straha i dodirivanja larve dno ugrađujemo u matičnu ćeliju odnosno u osnovu vještačkog matičnjaka.
Ovim se ispunjava nekoliko značajnih uvjeta i prednosti koja utječu na primitak presađenih larvica i u krajnjoj liniji na kvalitetu budućih matica.

1. uvjet je presađivanje larvica u najmlađem stadiju koje su tek ispilile iz jajeta. Time se osigurava da larve odmah budu obilno hranjene najkvalitetnijom matičnom mliječi od strane pčela namjenjenoj samo matičnim larvama.

2. uvjet je nemogućnost dodirivanja larve i slučajnim nesvjesnim oštećenjem larve što bi se negativno odrazilo na prijem larve, a kasnije i na kvalitetu izležene matice.

3. Zatvaranjem matice u aparat ona će se neko vrijeme suzdržavati zalijeganja jaja, dok se ne prilagodi novoj sredini. Suzdržavanje pozitivno djeluje na sazrijevanje jaja. Kao dobru posljedicu matica će zalijegati krupnija jaja iz kojih će kasnije nastati kvalitetnije i krupnije matice.

4. Sljedeća prednost aparata je u tome što su sve larve gotovo iste starosti. Razlika između najmlađe i najstarije larve iznosi samo nekoliko sati. Imajući u vidu ovu činjenicu presađivanje svih larvica vršimo u najpogodnijem trenutku što će kao dobru posljedicu izazvati da će svi dobiveni matičnjaci biti zreli za presađivanje četrnaestog ili petnaestog dana bez bojazni da će se neka matica ranije izleći i uništiti sve ostale matičnjake.

5. Prednost je aparata i u tome što sve matičnjake po presađivanju jednostavno umetnemo u izbušene letvice okvira.

6. Svi dijelovi aparata imaju neograničen vjek trajanja uz pažljivo i pravilno rukovanje.


st0
Izgled JENTER APARATA


Opis Jenterovog aparata

Jenterov aparat izrađen je od jako kvalitetno specijalne plastike.Dimenzije aparataa su 120x120x36 mm i može se ugraditi u svaki okvir. Prednja strana aparata izgrađena je u obliku satne osnove s početcima radiličkih ćelija, kojih ima 370. Svaka druga ćelija posmatrajući horizontalno izrađena je s šupljim dnom i njih ima 90. Otvori na dnu ćelija su 4 mm i oni se sa zadnje strane začipaju čepićima .






(sl. 1 čepići dna ćelija)

Ti čepići predstavljaju dno ćelije koji služe da se larva prenese u plastične osnove matičnjaka.


(sl 2 plastična osnova matičnjaka)

Tako premještajući oni nose sa sobom i larvu i mliječ u kojoj ona pliva.


( sl 3 larva u čepiću ćelije)

Preko poredanih čepića ide stražnji zaštitni poklopac. Na prednjoj strani preko začetaka osnova ide produžetak u obliku saća koji prestavlja nadogradnju ćelija visine je 3 mm.


(sl 4 plastična nadogradnja radiličkih ćelija)

Prednja strana zatvara se plastičnom matičnom rešetkom

(sl 5)



koja u sredini ima mali okrugli otvor s poklopčićom promjera 30 mm. Taj otvor služi za dodavalje matice u kavez. Uz aparat se isporučuje 115 čepića pokretnog dna, 115 osnova matičnjaka, 40 žutih držača matičnjaka
(sl 6)



te plastični štapić koji služi kao pripomoć za čišćenje rupica obiju ćelija poslije navoštavanja i za vađenje i umetanje dna ćelije kao i za vađenje matičnjaka iz okvira.

Poslovi koje trebamo odraditi prije početka rada s jenterovim aparatom

Da se ne bi mislili i nepotrebno gubili vrijeme obično dvije godine moramo pratiti društva s najboljim osobinama kako bi smo odredili koje će nam društvo biti rodonačelničko i koje će nam osobine imati uzgojene matice. Također moramo odabrati dva jaka proizvodna društva koja će nam odgojiti presađene larve u dobre kvalitetne matice.

Budući da kvalitet i osobine budućih pčelinjih zajednica zavise većinom od očeva odnosno od osobina trutova koji su se sparili s uzgojenim maticama. Moramo izabrati nekoliko pčelinjih zajednica u kojima ćemo na vrijeme odgojiti dovoljan broj kvalitetnih trutova da budu spolno zreli u vrijeme kada naše uzgojene matice krenu na svadbeni let. Ovi trutovi ne smiju biti u bližem srodstvu s rodonačelničkom zajednicom.
Trebamo utvrditi iz kojih ćemo društava oduzimati okvire s pergom

(sl 7)

jer ćemo nekoliko takvih okvira poslije dodati odgajivačkim društvima.
Trebamo utvrditi i iz kojih ćemo zajednica uzimati okvire zatvorenog legla

(sl. 8)
i stresati pčele za pojačavanje odgojiteljskih zajednica. Kada smo sve to unaprijed pripremili i utvrdili naredni radovi će nam biti lakši s boljim konačnim rezultatima i obezbjedit ćemo sebi najbolje moguće mlade matice i najbolje moguća nova pčelinja društva.

Priprema okvira za uzgoj matičnjaka

U prazan plodišni okvir ugradit ćemo dvije letvice u koje ćemo učvrstiti osnove matičnjaka. To ćemo uraditi tako što ćemo kod dvije letvice debljine 10 mm, koje imaju unutrašnje dimenzije okvira izbušiti po 15-20 rupa koje su jednako razmaknute, a promjera 9 mm. Prvu letvicu ćemo pričvrstiti udaljenu 20mm od satonoše, a drugu 90 mm. Letvice se pričvršćuju s jednim čavlom da se mogu okretati što nam kasnije znatno olakšava rad.
Ako radimo s visokim okvirom kao kod DB ispod dojnje letvice na razmaku od 55 mm postavit ćemo još jednu letvu i staviti traku satne osnove. Ovo je potrebno uraditi da pčele grade manje zaperaka između matičnjaka. Za rad s jednim Jenterevim aparatom potrebna su 2 ovakva okvira.

(sl. 9 )








Priprema aparata za upotrebu

Kod starijeg tipa jenterovog aparata čepići koji predstavljaju pokretno dno bili su šuplji pa ih je bilo potrebno pripremiti tako što pritisnemo čepić od komadić satne osnove i lagano zavrtimo da se satna osnova otisne i zatvori rupu na čepiću. To se mora izvesti pažljivo da dobijemo udubljeno dno ćelije točno na sredini. Ovo je potrebno osigurati jer matica prilikom polaganja će položiti jaje na najudaljeniju točku na dnu ćelije, a to kao u prirodnom saću je centar dna ćelije. Ukoliko matica položi jaja pri kraju ćelije to će nam otežati narednu rađu.
Kod novijih modela aparata dno čepića je zatvoreno i ovaj posao nije potrebno raditi što ubrzava pripremu jenterevog aparata. Potrebno je samo navoštiti začetke matičnih ćelija ali ni to nije obavezno. Ukoliko vršimo navoštavanje matičnih osnova u maloj posudi rastopit ćemo vosak najbolje od zaperaka
(sl 10)

u koji dodamo malo čistog propolisa. Pincetom ćemo nakratko uroniti matičnjak, izvaditi i odmah naglo otresti da sa njega sleti višak voska.

Na ovaj način postigli smo mnogo veću prirodnost matičnjaka pa će pčele kada u njega presadimo larvu istu mnogo lakše prihvatiti.
Kod ponovne upotrebe čepiće ćemo izvaditi iz matičnjaka i ponovo posložiti u otvore saća aparata s matičnjaka ćemo rukom skinuti višak voska. Pošto se u unutrašnjosti matičnjaka nalazi ostataka matične mliječi i košuljica-čahura mora se to ukloniti.
Ne strugati nikakvim oštrim predmetima osnove matičnjaka jer ćemo ih tako samo oštetiti.
Potrebno je da čistu vodu zagrijemo da prozuji 70-80°C i pridržavajući je pincetom osnovu matičnjaka jednostavno oprati. Ovim ćemo postupkom i dezinficirati osnovu matičnjaka.
Kada se matična osnova osuši postupak navoštavanja ćemo ponoviti.

Rad s Jenterevim aparatom

Jedan od uvjeta u uzgoju matica, a samim tim i radu s jenterovim aparatom je obavljanje poslova i radnji u preciznim vremenskim terminima, kako po danima tako i po satima.
Ovih uvjeta ćemo se lakše držati ako ako izradimo kalendar po danima i satima za izvođenje pdređene djelatnosti.
Ako za početak rada dan A vežemo za neki datum, dobit ćemo kalendar, odnosno na taj dan ćemo nadograditi sve dane i sate za obavljanje budućih djelatnosti koje je potrebno uraditi. Kada krenemo s uzgojom matica nesmijemo sebi dozvoliti da određeni posao ne obavimo u odgovarajuće vrijeme.





DAN A u 18 sati

Stavljanje aparata u odabranu zajednicu na poliranje ćelija

Ako se radi o aparatu koji se prvi put upotrebljava pčele će plastične saće teško prihvatiti i nadograđivati pa je potrebno aparat držati više vremena, otprilike do 10 dana dok pčele otpočnu nadogradnju plastičnih ćelija. U to vrijeme čim primjetimo da su pčele nadogradile ćelije 1-2 mm uklanjamo aparat i dodajemo u rodonačelničku zajednicu tek onog dana koji smo po kalendaru označili kao dan A.
Iz plodišta u 18 sati odabrane, rodonačelničke zajednice vadimo jedan krajnji okvir kako bi smo u sredini stvorili potreban prostor za dodavanje okvira s ugrađenim aparatom s kojeg smo prethodno uklonili poklopac s matičnom rešetkom. Uklanjanjem poklopca omogućujemo pčelama lakšu nadogradnju i poliranje radiličkih ćelija.




DAN 0. u 18 sati

Zatvaranje matice u aparat

Iz košnice vadimo okvir s Jenterovim aparatom, postavljamo na njeg poklopac s matičnom rešetkom te pričvrstimo s vijcima, skinemo s rešetke okrugli poklopac.
Odmah pristupamo pronalasku matice i lagano je hvatamo za krila i stavljamo u aparat na saće te zatvaramo okrugli poklopac na rešetki aparata. Okvir s aparatom u kojem je sada matica vraćamo na isto mjesto u košnici. Moramo povesti računa da između poklopca i susjednog okvira bude razmak bar 12 mm kako bi kroz rešetku pčele neometano ulazile matici u aparatu.

Zna se desiti da u ćelijama aparata prilikom ubacivanja matice bude meda što je češći slučaj kod drugog ciklusa naročito ako je vani prisutna jača paša. Na to ne trebamo da obraćamo pažnju i ne činimo ništa. Budući da je matica blokirana na uskom prostoru same pčele će se potruditi da čiste ćelije saća od meda kako bi matici povećali prostor za zalijeganje. Zbog nove sredine matica će se par sati suzdržavati od nošenja jaja i nakon što se privikne na novu sredinu započet će sa polaganjem jaja. Kao posljedica što matica nije legla nekoliko sati jaja će biti krupnija i to je još jedan preduvjet za bolje krupnije buduće matice.


(sl. 11 pogled na jaja zaleženog aparata)

DAN 1. u 07 sati

Kontrola zaleženosti aparata

Iz košnice vadimo okvir s Jenterovim aparatom i prema svjetlu s prednje strane kroz poklopac kontroliramo zaleženost ćelija. Ako smo dobru zaleženost utvrdili prvog dns u 07 sati, onda će se po prirodi do četvrtog dana u 07 sati sva jaja preobraziti u larvice spremne za presađivanje u osnove matičnjaka.

Iako smo ustanovili da su sve ćelije zaležene maticu ne oslobađamo iz kaveza nego okvir s aparatom i maticom vraćamo na njegovo mjesto u košnici. Ukoliko bi smo požurili da oslobodimo maticu iz aparata moglo bi se desiti da pčele očiste ćelije aparata od tek položenih jaja i ćelije ponovo napune medom.

Jenter se potrudio da aparat napravi od najkvalitetnije plastike ipak za pčelu to nije prirodna sredina od voska. Pčelama je teško podvaliti pa da bi smo pčele privoljeli da njeguju leglo u aparatu maticu ćemo držati zatvorenu još nekoliko sati nakon zaljeganja čitavog aparata. Vrijeme će učiniti svoje i jaja stare. Matica će se suzdržati od ponovog polaganja jaja u zaleženu ćeliju. Maticu ćemo osloboditi tek oko podne. Ove mjere opreza su potrebne tek ako je vani intenzivna paša. Ukoliko je paša manja maticu oslobađamo odmah nakon što utvrdimo da su ćelije aparata zaležene. Prilikom oslobađanja matice uklanjamo kompletan prednji poklopac s matičnom rešetkom i nakon vraćanja okvira s aparatom u košnicu matica će odšetati na susjedni okvir.

Zna se desiti da se neka matica previše uznemiri u aparatu i dugo suzdržava na polaganje jaja i da prvog dana do 18 sati položi samo nekolik jaja. Tada ta mjesta gdje su položena jaja treba obilježiti kako ih nebi predsađivali. Ujutro drugog dana u 07 sati ponovo pregledamo aparat i ako ustanovimo da je matica ipak od sinoć zalegla cijeli aparat maticu oslobađamo po pašnim prilikama odmah ili u podne. Budući da smo izgubili zbog nezaljeganja matice cijeli jedam dan cijeli kalendar pomjeramo za jedan dan. Meni je prvi put se desilo da sam zbog matice cijeli kalendar morao pomjeriti za dva dana jer je matica tek drugi dan zalegla samo nekoliko ćelija.

Teško je ići protiv prirode pa budimo zadovoljni ako prvi put dobijemo polovičan uspjeh. Ovaj dio u radu s Jenterovim aparatom je najkritičniji. Poslije dobro odrađenog ovog dijela posla sve ide lakše i sigurnije.


DAN 3. u 17 sati

Formiranje odgojiteljskih zajednica

Već ranije slično kao kod izbora rodonačelničke zajednice kada smo planirali uzgoj matica pratili smo s posebnom pažnjom i izabrali dvije zajednice od kojih ćemo formirati odgojiteljska društva. Te zajednice moraju jake proizvodne te imati sve pozitivne osobine i moramo obratiti pažnju da nemaju znakove i simptome nekih pčelinjih bolesti.

Po podne u 17 sati pronaći ćemo maticu u odgojiteljskoj zajednici i s njom budući da je to dobra matica formirati novo društvo. Iz odgojiteljske zajednice uzimamo sve okvire na kojima je otvoreno leglo bez pčela što znači pčele zbrišemo četkom unazad u košnicu.
(sl.12)

Otvoreno leglo uklanjamo zbog toga da pčele ne bi gradile prisilne matičnjake i punile mliječi. Bez toga ostaje im da svu pažnju posvete njezi larvica koje smo im mi sutra dan dodati. Toj zajednici dodajemo dva okvira s dosta cvijetnog praha.
(sl. 13)

Preostali prostor popunjavamo okvirima iz čijeg legla već izlaze mlade pčele te pripadajućim pčelama, koje uzimamo iz pomoćnih zajednica vodeći računa da ne prenesemo i maticu. Već sada u sredini ostavimo prazan prostor za okvir s osnovama matičnjaka koji ćemo sutra dodati lijevo i desno od ovog praznog prostora je po jedan okvir s zrelim leglom, iza njih po jedan okvir s pergom, pa onda s obe strane iza idu ostali okviri s preostalim leglom i hranom. Zatim dodamo s 4-5 okvira iz pomoćnih zajednica s otvorenim leglom tako da s četkom zbrišemo sve pčele. Naravno bez matice. Ovako smo formirali jaku zajednicu s dosta mladih pčela sposobnih za lučenje matične mliječi. Sve pčele zbijene su u plodišni prostor, a prostor u sredini košnice zaposjednut će mlade pčele koje nemaju što raditi pa kad dodamo mlade larve odmah će biti u kontaktu s njima.


(sl 14. odgojiteljska zajednica)

Kada završimo formiranje odgojiteljske zajednice preko satonoše dodat ćemo pogaču napravljenu od šećera u prahu, meda i samljevenog polena i omjeru 600 + 300 + 100 grama.

Stavljamo preko pranilicu i uveče ovoj zajednici dodajemo razblažen med s vodom u omjeru 1:1. Od tog trenutka u hranilici do zatvaranja matičnjaka stalno mora biti razblaženog meda. S ovim poduzetim radnjama stvaramo blagostanje u košnici koje je slično uvjetima pred rojenje, koje će nagraditi sav naš trud i bit ćemo nagrađeni vrlo kvalitetnim maticama.



DAN 4. u 07 sati

Presađivanje larvica

Ujutro za ranije do 07 sati moramo pripremiti prostoriju koju ćemo zagrijati na +34°C držati širu posudu kojoj vrije voda da bi u prostoriji bila povećana vlažnost zraka. Pripremit ćemo okvire i matične osnove da se zagreju na temperaturu prostorije. Prostorija treba biti dobro osvijetljena. Za vrijeme presađivanja larvi ne otvarati vrata kako se mikro klima nebi naglo mijenjala. Kada smo izvršili sve pripreme odlazimo u pčelinjak i iz rodonačelničke zajednice vadimo okvir s Jenterovim aparatom. Vidjet ćemo da su se larvice već dobro orosile matičnom mliječi. To je znak da su se larve već izlegle iz jaja.
(sl. 16)

Mekom četkom očistimo sve pčele s okvira. Nikako ne smijemo udarati po okviru. Na
Njegovo mjesto u košnicu stavljamo okvir sa satnom osnovom. Preko okvira s aparatom stavljamo meku krpu da z ačtitimo larvice od sunčeva svijetla i strujanja zraka.

Donosimo okvir u radnu prostoriju i skidamo stražnji poklopac i pomoću malog štapića vadimo pokretno dno satne ćelije na čijem se vrju nalazi mliječ u kojoj pliva mlada larva. Vrh čepića uvlačimo u otvor osnove matičnjaka i skupa stavljamo u rupu specijalnog okvira gdje slažemo sve tako pripremljene matične osnove. Zapravo premjestili smo dno radiličkih ćelija i s njim sjeli sadržaj skupa sa larvicom i matičnom mliječi bez pomjeranja i dodirivanja larvice te ugradili u osnovu matičnjaka. Ovo i jeste srž jenterovog aparata koji mu daju određenu prednost . Sve prethodne i ostale rađe su manje-više slične kod drugih metoda kod presađivanja larvica i uzgoja matica.

Kada smo presadili i oba okvira popunili s osnovama matičnjaka.

Okvire prekrijemo ručnikom ili napravimo od stiropola kutiju kao na slici dole te odnosimo u pčelinjak i svakoj odgojiteljskoj zajednici dodajemo po jedan okvir s 40 matičnih osnova na daljnju njegu.



Kada otvorimo košnicu odgojiteljske zajednice u sredini u praznom prostoru gdje ćemo dodati okvir s larvicama cijeli prostor bit će popunjen s mladim pčelama.
(sl. 19)
Kad dodamo u taj prostor okvir s larvicama pčele će odmah biti u kontaktus larvicama i odmah željno navaliti da ih obilno hrane odgovarajućom mliječi.

DAN 8. u 18 sati

Kontrola broja izgrađenih matičnjaka

U ovo vrijeme svi matičnjaci bi trebali biti zatvoreni. S odgojiteljskih zajednica sada možemo ukloniti hranilice i ostatke pogače. Pažljivo vadimo okvir s matičnjacima

(sl. 20)

da utvrdimo koliko je matičnjaka odgojeno radi planiranja potrebnog broja nukleusa ili oplodnjaka u koje ćemo kasnije dodati po jedan matičnjak. Pažljivo vraćamo okvir na njegovo mjesto.
Koliko god da smo zadovoljni brojem i izgledom zatvorenih matičnjaka lako se možemo razočarati i doživjeti neuspjeh. Budući da smo ranije dodavali zatvoreno leglo i koliko god da smo pazili da nema slučajno koja ćelija s otvorenim leglom lako možemo napraviti previd i da nam ostane koja ćelija s larvom i na njoj pčele lako odgoje matičnjak koji zna biti mali i oku neuočljiv. Pošto se tu radi o starijoj larvi iz koje će se prije izleći matica starija nekoliko dana. Prva matica će svojim žalcem ubiti sve matice u matičnjacima i posao će nam propasti. Da bi to izbjegli iz odgojiteljske zajednice uklonit ćemo sve okvire s leglom. Pčele ćemo stresti i okvire dodati drugim pčelinjim zajednicama.

DAN 13.

Popodne formiranje oplodnjaka

Na osnovu broja izgrađenih matičnjaka u odgojiteljskim zajednicama trebamo odrediti broj nukleusa ili oplodnjaka tako da za svaki matičnjak imamo po jedan nukleus ili oplodnjak.
Ako matice radimo za svoje potrebe najbolje je da za nukleuse koristimo standardni plodični nastavak koji ćemo tankom lesonit pločom pregraditi na dva jednaka dijela.

(sl 22)

Lesonit ploča treba da bude toliko visoka da njenim umetanjem pregrađuje i podnicu da se pčele iz oba pregratka ne miješaju, a treba i da je višlja od nastavka tako da viri iznad za jedan centimetar. Svaki pregradak treba da ima svoju poklopnu dasku i svoju hranilicu koje se pokrivaju zajedničkim poklopcem . Tako ćemo dobiti dva nukleusa sa po pet okvira. Svaki dio treba da ima svoje posebno leto obojeno različitim bojama kako bi matica prilikom povratka s oplodnje lakše pronalazila svoj ulaz.

(sLR ½)

Sve okvire i pčele za formiranje nukleusa uzimamo iz pomoćnih zajednica. Prije uzimanja okvira prvo moramo pronaći i blokirati maticu s rešetkom za blokadu matice.
Kada završimo s oduzimanjem okvira i pčela maticu oslobađamo.


Nukleus punimo tako da do južne strane prvo stavljamo okvir s medom, do njega okvir s pergom pa dva okvira s zatvorenim i otvorenim leglom i na kraju opet okvir s medom. Kada dodajemo okvire dodajemo ih s pripadajućim pčelama i na njih na kraju stresemo pčele s otvorenog legla. Posao smo završili kada formiramo sve nukleuse. Ukoliko nas je omelo vrijeme ili kiša nukleuse možemo formirati i 14 dan.

U pčelarskoj praksi za oplodnju matica se koriste razne vrste i veličine oplodnjaka.
Pregrađujući standardno plodište na dva, tri i četiri djela od kojih svaki dio ima svoje zasebno leto na različite strane. Ako iz jedne pregrade oduzmemo maticu, vadeći pregradu spojit ćemo preostale pčele s društvom susjedne matice. Tim postupkom će se to društvo povećati, a matica dobiti dodatni prostor.
Dobri su zasebni mali nukleusi veličine da u njih može stati 5-7 standardnih okvira s kojim pčelarimo. To su u stvari male košnice koje se lako mogu proširivati dodajući im još jedan nastavak.

(sl. 23)

Mali oplodnjaci i bebi oplodnjaci su zasebna tema i njihovu primjenu kao početnik treba izbjegavati jer često su meta grabeži i zbog malog prostora lako se izroje s čestom pojavom da ih napuste sve pčele.


DAN 14.

Dodavanje matičnjaka

Ako je dan topao i bez vjetra pripremu matičnjaka odradit ćemo u hladu gdje nema propuha. Iz odgojiteljske zajednice vadimo okvir s matičnjacima. Lagano mekom četkom bez stresanja odstranimo sve pčele. U ovo vrijeme pčele su već ispolirale vrhove matičnjaka što je znak da su matičnjaci zreli za presađivanje. Kada smo odstranili sve pčele okvir prekrivamo ručnikom da matičnjake zaštitimo od sunca i vjetra.
Matičnjake plastičnim štapićem koji dođe uz jenterov aparat pažljivo u sredinu odozgo pritisnemo i lagano guramo da izvučemo iz letvice plastičnu osnovu na koju je nadograđen matičnjak. Pažljivo plastičnu osnovu utisnemo u žuti držač matičnjaka.

(sl. 24)

Neki pčelari na samom početku ugrade žute plastične držače u okvir i prilikom presađivanja larvi plastične osnove matičnjaka samo umetnu u žute držače. Odmah prije početka uzgoja matica ugraditi žute držače je neophodno ako koristimo viklere za zaštitu matičnjaka.

Izvučeni matičnjak stavljamo na koso na meku krpu u posudi ili u kutiju u kanalić napravljenu od štiropola tako da u njemu matičnjak okrenut dolje visi o žutom držaču.

(sl. 26)

Prilikom odvajanja matičnjaka iz okvira i njihovog slaganja u posudu ili kutiju matičnjak ne okretati nego on mora uvjek biti okrenut prema dolje. Paziti da ne tresemo s matičnjakom i da nam iz ruke ne ispada na stol ili pod jer bi ako nam se to desi mogli ubiti maticu ili je ugušiti ako oštetimo matičnjak.
Kada smo skinuli i spremili sve matičnjake s jednog okvira pristupamo dodavanju matičnjaka u nukleuse. Otvorivši nukleus u sredini ćemo malo razmaknuti dva okvira te dodati matičnjak držeći ga za žuti držač i lagano dodati pazeći da matičnjakom ne dodirujemo okvir i saće.

(sl. 27)

Palcem druge ruke ćemo pritisnuti okvir da letvica satonoše lagano stisne o žuti držač matičnjaka da ga tu fiksira. Ukoliko nam vijenac meda ne daje dovoljno prostora za matičnjak prethodno ćemo pčelarskim nožem proširiti prostor uklanjajući vijenac i vosak da dobijemo dovoljno mjesta za dodavanje matičnjaka. Neki pčelari prilikom dodavanja matičnjaka dodaju malo razblaženog meda ali da bi se smanjila mogućnost grabeži bolje je pored matičnjaka s objee strane dodati po malo pogače.
Ukoliko ovaj posao dodavanja matičnjaka iz bilo kojih razloga ne uradimo 14. dana taj posao možemo odraditi i 15. dana.

DAN 17.

Popodne kontrola izleženosti matica i vađenje ostataka matičnjaka
Prije ovog termina nukleuse ne treba otvarati jer su u njima tek izliježene matice koje su plahe i vrlo živahne. Samo ćemo lagano otvoriti nukleus i izvaditi ostatke matičnjaka. Po izgledu vrha matičnjaka znat ćemo jeli se izlegla matica. Ako je vrh otvoren i na njemu visi poklopčić



znak je da je matica izašla i da je s njom sve u redu pa je ne treba tražit i nepotrebno uznemiravati. Ukoliko matičnjake ne izvadimo ovaj dan nego to učinimo kasnije s vrha matičnjaka će opasti poklopčić i pčele bi već otpočele razgradnju matičnjaka pa ukoliko naiđemo na takav matičnjak nećemo znati dali se iz njega izlegla matica pa ćemo je morati potražiti po okvirima. Vadeći okvire lako se desi da mlada matica prhne u travu i da je zauvijek izgubimo, a da to nismo ni primijetili. Zato je dobro povaditi sve ostatke matičnjaka 17. dan pa ako iz nekog matičnjaka matica nije izašla vraćamo ga nazad i sutra ponovo kontroliramo.
U narednom periodu u pčelinjak ne treba ulazit nego je potrebno osigurati mir jer će matice izlaziti na svadbeni let pa ih nije dobro uznemiravati.

DAN 28.

Kontrola oplodnje i kvalitete matice

Dvadeset osmog dana pažljivo ćemo pregledati sve nukleuse kako bi utvrdili dali se matica oplodila i otpočela sa liježenjem. Ako pregledom da je matica zanjela velike koncentrične krugove bez preskakanja ćelija saća utvrdit ćemo da je riječ o kvalitetnoj matici koja je spremna za dodavanje novoformiranim društvima, za zamjenu ili za prodaju.

(sl. 29)

Ako kod matice primjetimo bilo koji fizički nedostatak ili nismo zadovoljni njenim leglom uklonit ćemo je i na njeno mjesto dodati matičnjak iz drugog turnusa. Isto tako ako primjetimo da iz bilo kojeg razloga matica nije pronjela do 30 dana i nju uklanjamo jer smatra se da ako matica do tada nije pronjela znači da se nije parila i nagon za parenje je do tog vremena prošao i ona više nije interesantna trutovima i postat će trutuša.
Ako imamo priliku da mlada matica može još neko vrijeme ostati u nukleusu to će biti prilika za njeno daljnje praćenje i testiranje jer je matici potreban jedno vrijeme da se razmaše i počme obilno da polaže jaja . tada ćemo utvrditi konačnu kvalitetu matice.



Autor: Stipo Matić
Ovu metodu za dobijanje matica sam koristio i matice su odlične.
Prijem matičnjaka je bio 100% i sve matice su obilježene i dodane svojim društvima.

Prilikom pisanja ovog seminarskog rada koristio sam svoju osobnu praksu i znanje iz knjige U SVIJETU PČELA autor knjige Vjeroljub Umelić gdje sam nastojao tekstove prepričati nešto dodati i oduzeti onako kako ja mislim da je najbolje.