Po ovoj metodi sam ja radio.
mislio sam to malo kasnije na svoj način obraditi ali evo
copi/paste
Novozelandski način uzgoja matičnjaka i matica
Najbliži je prirodnom načinu uzgoja. Harry Cloake je ovaj način dobivanja matičnjaka je prenio pčelarskom svijetu preko Apimondije još 1977. g..
Priprema zajednice
Za novozelandski način dobivanja matičnjaka koriste se košnice nastavljače (LR, DB, Farrarova košnica ili pološka s nastavkom). Drugi tip košnice nije pogodan za ovaj način rada, jer košnica mora imati dva nastavka. Bit je u tome da treba na najbrži i najlakši način, ne razdvajajući nastavak, podijeliti zajednicu na dva dijela i gornji dio učiniti bezmatkom.
Harry Cloake je to riješio jednostavno i vrlo uspješno. Napravio je pregradnu dasku tako da se ona uvlači i izvlači otraga ili s bocne strane košnice između dva nastavka. Ležište za pregradnu dasku napravio je u gornjem dijelu okvira matične rešetke tako da je pregradna daska 1cm iznad matične rešetke. Ako bi taj razmak između matične rešetke i pregradne daske bio veći ili manji, pčele bi ga zatvarale ili voskom ili propolisom.
Evo kako je H. Cloake uzgajao i dobivao dobre matičnjake i matice po svojoj metodi uzgoja. Zajednice koje je odabrao za uzgojne podražajno je prihranjivao, stimulirao matice na polaganje jaja i tako razvio vrlo jake zajednice ali u vrlo skučenom prostoru – u dva nastavka. U međuvremenu je stavio matičnu rešetku (MR) između dva nastavka. Lijeto na MR je otraga i zatvoreno, a zatvoren je i otvor za uvlačenje pregradne daske. Povremeno je premještao poklopljeno leglo iz donjeg (plodišnog) u gornji medišni nastavak.
Sedam dana prije dodavanja ličinaka za uzgoj matičnjaka spustio je postolje košnice za visinu donjeg nastavka. Istodobno je okrenuo kompletnu kočnicu za 180 stepeni, tako da je lijeto na podnici došlo otraga, a lijeto na MR na isto mjesto na podnici. Zatvorio je lijeto otraga na podnici, a otvorio lijeto s prednje strane na MR. Pčele ce, kao i odsad, ulaziti s prednje strane, ali kroz lijeto na MR u gornji nastavak. Budući da je matica ispod MR u donjem nastavku, sada ce pčele kroz MR dolaziti matici, hraniti je, i uzgajati leglo. Pčele ce tako naučiti komunicirati s maticom kroz MR. Dakle, postigli smo cilj: razvili smo jaku zajednicu jer smo prenošenjem zatvorenog legla dobili u gornjem nastavku puno pčela, matica intenzivno nese jer smo joj dali prostor i hranu, a ipak se sve to zbiva u skučenom prostoru.
Eto, sada imamo zgodnu mogućnost da uvučemo pregradnu dasku iznad MR i da tako odvojimo gornji dio zajednice od matice i učinimo ga bezmatkom pogodnim za uzgoj matičnjaka. Ipak, dva dana prije dodavanja ličinaka, sredimo raspored legla u zajednici. Podignemo gornji nastavak skupa s MR i stavimo uz donji. Iz donjeg nastavka prenesemo dva-tri okvira legla pretežno koje je pred poklapanjem i sa sto vise mladih pčela. Pri tome pazimo da slučajno maticu ne prenesemo gore. Na mjesto oduzetih okvira prenesemo iz gornjeg nastavka okvire, gdje je izašlo ili izlazi leglo. Tako matica ima prostora za polaganje.
Da bismo imali redovito mladih pčela i jaku uzgojnu zajednicu, treba ovom dijelu zajednice dati okvirnu hranilicu punu \"pogače\" i 1-2 okvira s polenom i otklopljenim medom. Kada smo oba dijela zajednice dobro sredili, stavimo gornji nastavak sa MR na plodišni i sve drugo ostaje kako je i prije bilo.
Ako procijenimo da zajednica nije dostatno jaka za uzgojnu, možemo je pojačati sa 1-2 okvira s izlazećim leglom ili mladim pčelama.
Obezmatičavanje traje samo do 48 sati. Dan prije dodavanja ličinaka za uzgoj matičnjaka uvučemo pregradnu dasku u njezino ležište iznad MR. Istodobno otvorimo lijeto na podnici otraga. Pčele ce izlaziti iz donjeg nastavka, ali ce se vraćati na lijeto MR i ulazit ce u gornji nastavak, jer su tako naučile. Budući da je pregradna daska uvučena, pčele sada neće moći prelaziti matici u donji nastavak i za sljedeća 24 sata osjetit će nedostatak matice. I ne samo to, sada je u gornjem nastavku krcato s pčelama na račun dijela zajednice u donjem nastavku. To nam je i bio cilj radi sto uspješnijeg započinjanja većeg broja matičnjaka.
Bezmatku damo ličinke (presađene u početke matičnjaka ili Jenterov okvir s mladim leglom) 24 sata po uvlacenju pregradne daske. Uz ovaj okvir koji smo stavili u sredinu nastavka treba dati okvir s peludom i otklopljenim medom. S druge strane okvira s počecima matičnjaka slože se okviri s leglom pred poklapanjem sa sto vise mladih pcela. Na kraju složimo ostale okvire poklopljenog legla i okvire s peludom i medom. Hranilicu napunimo hranom, stavimo krov košnice i ostavimo je na miru do sutra.
Sljedeći dan, 24 sada po dodavanju uzgojnog materijala izvučemo pregradnu dasku, a njen otvor zatvorimo letvicom pripasanom za taj otvor. Zatvorimo leto na podnici otraga i tako smo zajednicu opet vratili u jednu biološku cjelinu. Pčele ce i dalje ulaziti u gornji nastavak kroz leto na MR. Budući da je uklonjena pregradna daska, pčele ce opet uspostaviti kontakt s maticom, hraniti je, uzgajati leglo ali istodobno nastaviti s uzgojem započetih matičnjaka iznad MR.
Kroz pet dana kada su matičnjaci poklopljeni, stavimo ih u inkubator ili damo na grijenje u neku drugu zajednicu iznad MR. Dakle, bezmatičnost je trajala samo 48 sati. Uz dobru prihranu, ali i skuceni prostor, zajednica je stalno u rojevom raspoloženju uz kraće prekide od 48 sati. Možemo je rabiti za uzgoj cijelu sezonu. Nećemo se razočarati jer su dobiveni matičnjaci glede veličine slični rojevim, a prihvat je dobar.
Bojim se, dragi čitatelji, da ćete, uz ovako široko opisivanje ove metode, shvatiti je kao zamršen i kompliciran način uzgoja matičnjaka. Nije tako, vjerujte, pa pokusajte i brzo cete spoznati da je novozelandska metoda laksi i brzi put do dobrih matičnjaka i matica. U istoj uzgojnoj zajednici započinju se matičnjaci (\"starter\"), uzgajaju se matičnjaci (\"finiš\") i na kraju nam ostaje čitava zajednica, sto nije slučaj kod drugih načina uzgoja matica.
