Azem je napisao/la:Slažem se sa Stipinim izlaganjem a ostalo je samo "dobar" način kako izazvati grabež.
I ja sam to prvo pomislio, Azeme.
Ali pusti ti "stare lisce". Neki od starih trikova se možda mogu naučno dokazati. Ja neprekidno razmišljam o ovome, od kad sam pročitao. I imam namjeru isprobati. Ali ne vrijedi isprobavati ako nemožeš dokazati. Kopa me to jako. Imam dobru bagremovu šumu na 5 km od mene.
Selo koje uzgaja krave muzare, mlijeko za vindiju, pa siju uljane repice velike površine na 7 km. Kesten mi je ipak predaleko. Vrbe, ive ima uz dravu dosta, a zlatošipka se za ovih 8 godina toliko raširila, kao da ju pčele oprašuju. Dosta ljudi siju u okolici buće za bučino ulje (bundeve, misirače, tikve). Ima paša, dalo bi se puno toga iskoristiti kada bih mogao napraviti krug 7 km oko pčelinjaka i računati na paše. Jedino bih na kesten morao voziti.
Ako zamislimo eksperiment:
1. Postavimo lesonit na 20 m od pčelinjaka, na njega LR nastavak . Unutra u posudu stavimo sirup, sa otopinom cvijetova uljane repice s udaljenosti 7 km. Ujutro, kad temp. zraka dostigne 15 oC, pričekamo dok se u nastavku skupi dovoljna količina pčela - izvidnica (20 - 100) i pokrijemo nastavak mrežicom.
2. odvezemo nastavak s pčelama na udaljenu pašu s koje smo uzeli cvijetove. Pustimo pčele iz nastavka.
3. Pčele izlete i po mirisu obiđu još cvijetova s paše, vrate se u košnice i sakupljačice krenu i nose nektar cijeli dan kao lude.
Da bi mogli sigurno tvrditi da je eksperiment uspio, moramo dokazati da se točno to dogodilo, i kod ponavljanja eksperimenta da će se to oped dogoditi, pod istim uvjetima. U tom slučaju to postaje naučno dokazano. Uvijet je da experiment kad se provodi pod istim uvjetima u velikoj večini slučajeva daje isti rezultat (recimo 90 - 99%). Ako imamo strogo kontrolirane uvijete experimenta onda postotci moraju biti veći, ako ne možemo kontrolirati vanjske uvjete u potpunosti, onda se dozvoljavaju veća odstupanja.
Što u ovo slučaju treba dokazati.
1. Da do tog dana pčele nisu unosile nektar sa te paše.
2. Da su se pčele izvidnice (koje smo odnijeli na pašu) vratile u košnice da jave društvu gdje je udaljena paša
3. Da su sakupljačice stigle na pašu
4. Da je unos nektara točno s te paše.
1. Pošto u blizini nemam uljane repice, dan prije uzeti uzorke nektara iz košnica (3 - 4 košnice), Vagom provjeriti dnevni unos nektara.
2. pčele izvidnice kad odnesem na pašu označiti da se može provjeriti ulaze li na leto u košnicu označene pčele. Ovo nebi trebao biti veliki problem.
Sjetio sam se priče jednog "starog lisca" koja ide ovako:
Ako primjetiš borbu na letu jedne košnice (grabež) najlakše je zatvoriti košnicu koja ju je napala.
Ali kako da znam koja ju je napala?
Posipaj pčele s brašnom i prati u koju košnicu se vraćaju pčele označene brašnom. tu košnicu zatvori.
Na sličan način bih mogao označiti onih 20 - 100 pčela - izvidnica koje sam odvezao do paše. Prije puštanja ih posipati brašnom ili nekim sličnim prirodnim prahom u boji. Druga osoba bi trebala biti na pčelinjaku i na letima provjeravati vraćaju li se ove pčele u košnice.
3. Ako ispijemo otkriti košnicu u koju su se vratile pčele - izvidnice na letu te košnice opet označavamo sve pčele koje izleću, Na paši tada provjeravamo
stižu li tako iznačene pčele na pašu.
4. Sve ovo će imati smisla ako je uvećan unos nektara u košnice točno s te paše. Naveće uzeti ponovo uzorke nektara i vagom provjeriti dnevni unos
toga dana. (ako su prethodni dan, i dan izvođenja eksperimenta slične vremenske prilike) I ako je nektar točno s te paše i dobijemo povečan unos, mogli bi tvrditi da je eksperiment uspio.
Jedna sitnica bi samo nedostajala. Na pčelinjaku na sličnoj udaljenosti (7 km) od paše trebalo bi dokazati da pčele na dan eksperimenta nisu same krenule na udaljenu pašu.
Uh kako mi to pali maštu. Utopija ili ne?