LIJESKA
Postano: 16 ožu 2011, 20:53
Naziv: LIJESKA, LJEŠNJAK, OBIČNA LIJESKA, SIVOSMEĐA LIJESKA
Sl. 1. Lijeska formira dugačke rese sa kojih pčele sakupljaju velike količine peludi
Latinski naziv: CORYLUS AVELLANA L.
Engleski naziv: Filbert, european filbert, hazel, hazel-nut
Lijeska, (lješnjak, obična lijeska, sivosmeđa lijeska) je uistinu za sve nas pčelare prvi vjesnik proljeća koji kreće vrlo rano, već u siječnju (1 mjesec) ako je zima blaga, pa sa kasnijim početkom pojave cvata sve do ožujka (3 mjesec), a izuzetno i u travnju (4 mjesec) ako je proljeće zakasnilo izanduge i oštre zime. Spada u porodicu latinskog naziva betulaceae (brezovke), koje su rasprostranjene na području cijele Europe, u Zapadnoj Aziji i na Kavkazu sve do zapadnog dijela Irana.
Najbrže i najviše se rasprostranila u postglacijalno doba (iza ledenog doba), prije pojave ostalog bilja kada su joj na raspolaganju stajala mineralna tla preostala nakon povlačenja ledenjaka pa nije imala konkurenciju ostalih biljnih vrsta. To se odigralo 5500 godina prije naše ere.
LIJESKA je listopadni grm obično visine do 5m, a katkada se na pogodnom staništu razvije i do manjeg stabla visine do 7m, kod kojih primjeraka je promjer debla i do 20cm. U prirodi su nađeni i primjerci do 15m visine, ali oni su vrlo rijetki i atipične visine za ovu biljku. Kora lijeske je u mlađoj dobi glatka, zadržava dugo vremena sivosmeđu boju, glatka je i sjajna, a u starijoj dobi poprima potpuno sivu nijansu i postaje rahlo ljuskava i grubog izgleda, kako vizualno tako i na opip. Listovi kod lijeske su ovalnog oblika, veliki i sa kratkom peteljkom. Oblikom podsjećaju na srce, koje je usječeno kod kraja prema peteljki, a vrh je lista šiljast. Sa gornje (vanjske) strane je tamnije boje, sa jasno uočljivima žilama, a sa donje je strane malo svjetliji sa obiljem dlačica, koje sakupljaju vodu i vedenu paru iz atmosfere za prihranu biljke.
LIJESKA cvate u veoma rano proljeće, prije nego što prolista. Karakteristčan oblik cvjetova su rese koje su duljine od 5 do 12 cm, boje od svjetložute sa nijansama tamno smeđih obruba na početku cvatnje do tamnije smeđih nijansi na kraju ciklusa cvatnje. Samo cvjetanje traje na pojedinom grmu traje do 7 dana, a cvjetovi su jednodomni, rese su muški cvijet (prašnici), grupirani od 1 do 4 komada u uzdužno formiranom grozdu, a u pregibu početka peteljke rese koja se drži za grančicu nalaze se ženski cvjetići, po jedan do grozda resa, kod kojega iz zelene čahurice izviruje njuška tučka koji je tamnocrvene do purpurne boje, ali u pravilu veličine do 20% cijelog sklopa.
Oplodnja se vrši putem vjetra i pčele medarice.
PČELARSTVO je nezamislivo bez pojave lijeske, jer ona pčelama daje obilje peludi, i to toliko izdašno i obilno da je pojava prvog legla u košnici, početkom sviječnja pa sve do veljače ili ožujka (u oštrim zimama), točno podudarna sa cvjetanjem lijeske.
Pelud lijeske je bogat bjelančevinama (do 40%), što ga čini jednim od energetski najvrjednijih peluda u prirodi. Zato se u krajevima gdje je lijeska gusto zastupljena u raslinju oko pčelinjaka pčelinje društvo ranije razvije od staništa gdje lijeska uopće nije zastupljena. Zato se preporuča sadnja lijeske oko pčelinjaka, kao izvor hrane (peludi) za pčele i kao zaklon košnicama od vjetra i naleta padalina pri pojavi naglih naleta nevremena.
LIJESKA zbog svojih izuzetno malih zahtjeva za sastav i kvalitetu tla, a najviše zbog neprocjenjive vrijednosti po pčelarstvo i svoju korisnost za razvoj pčelinjih društava u rano proljeće, pčelari su obavezni saditi ju u blizini pčelinjaka, kao i oko njega, jer se osim paše može korisno upotrijebiti kao zaklon od vjetra. Budući ne izraste visoko, najkorisnije ju je saditi ispred košnica u smjeru napeta pčela iz košnice, jer tako pčele najracionalnije iskoriste svako zrnce peludi u oskudno vrijeme odlazeće zime. Pozicija sadnje ispred košnica je korisna i prolikom otpuštanja prirodnih rojeva jer se oni zaustave odmah u neposrednoj blizini pčelinjaka, na visini koja je pogodna za pospremanje rojeva i pravovremeno hvatanje na niskom šiblju lijeske....
Sl. 2. Lijeska raskošno cvate u najranijoj pojavi proljeća, počinje nova pčelarska sezona....
LIJESKA daje plod u obliku orašaste tvorevine, lješnjaka, koja u vegetaciji započinje na mjestu gdje su se rese u proljeće oplodile, tako da raste u grozdovima po broju jednakim broju resa. U početku je budući plod zelene boje i mekan, a sam plod - lješnjak ovijen je plodnim ovojem koji je kraći ili jednako dug kao lješnjak.
Razmnožavanje se vrši pomoću životinja, (vjeverice i ostali mali krznaši), i padom sa stabla i kotrljanjem niz padine uslijed sile teže.
Plod – lješnjak je veoma cijenjena delicija koja se najčešće se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada, krema i slično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji se proslavila poznata tvornica konditorskih proizvoda Ferrero, koja je u oskudici kakaoa zbog rata, najprije za vojnike na frontu a onda kasnije i za ostalo stanovništvo počela proizvoditi pripravak od lješnjaka, kojoj je ime tada bilo poznato samo u Italiji, a danas svjetski poznatog imena Nutella.
Plod je orašast boje tamnosmeđe od vrha do svjetložute-oker boje na dnu, koji je malo izbočen kao tupi trn. Razbijanjem ljuske ispada plod – lješnjak.
U vrednovanju lješnjaka kao hrane, oni su veoma bogati bjelančevinama i nezasićenim masnoćama. Također, značajni su izvor vitamina B6 i tiamina, kao i manjih količina drugih vitamina B grupe. Lješnjaci sadrže i oko 17% ugljikohidrata od čega je najviše celuloze.
LIJESKA je ljekovita biljka kod koje se za lijek koriste list, kora i plod.
Lijeskov list sadrži tanin, vitamin C, etarsko ulje i smole.
Kora sa debljih grana sadrži katehinski tanin, flavonski heterozid, smole, etarsko ulje, gume, lepitin, sluzi, galne i egalne kiseline, masti, pektin i gorke materije.
Plod sadrži etarska i masna ulja, tanin, smole, gumu, bjelančevine i masti.
LIJESKA svoja staništa formira na svim mjestima pa raste u šumama, na rubovima šuma, uz šumske i poljske putove, u šibljacima, u živicama i po livadama.
Za danas toliko,
Pozdrav..................schumy
Sl. 1. Lijeska formira dugačke rese sa kojih pčele sakupljaju velike količine peludi
Latinski naziv: CORYLUS AVELLANA L.
Engleski naziv: Filbert, european filbert, hazel, hazel-nut
Lijeska, (lješnjak, obična lijeska, sivosmeđa lijeska) je uistinu za sve nas pčelare prvi vjesnik proljeća koji kreće vrlo rano, već u siječnju (1 mjesec) ako je zima blaga, pa sa kasnijim početkom pojave cvata sve do ožujka (3 mjesec), a izuzetno i u travnju (4 mjesec) ako je proljeće zakasnilo izanduge i oštre zime. Spada u porodicu latinskog naziva betulaceae (brezovke), koje su rasprostranjene na području cijele Europe, u Zapadnoj Aziji i na Kavkazu sve do zapadnog dijela Irana.
Najbrže i najviše se rasprostranila u postglacijalno doba (iza ledenog doba), prije pojave ostalog bilja kada su joj na raspolaganju stajala mineralna tla preostala nakon povlačenja ledenjaka pa nije imala konkurenciju ostalih biljnih vrsta. To se odigralo 5500 godina prije naše ere.
LIJESKA je listopadni grm obično visine do 5m, a katkada se na pogodnom staništu razvije i do manjeg stabla visine do 7m, kod kojih primjeraka je promjer debla i do 20cm. U prirodi su nađeni i primjerci do 15m visine, ali oni su vrlo rijetki i atipične visine za ovu biljku. Kora lijeske je u mlađoj dobi glatka, zadržava dugo vremena sivosmeđu boju, glatka je i sjajna, a u starijoj dobi poprima potpuno sivu nijansu i postaje rahlo ljuskava i grubog izgleda, kako vizualno tako i na opip. Listovi kod lijeske su ovalnog oblika, veliki i sa kratkom peteljkom. Oblikom podsjećaju na srce, koje je usječeno kod kraja prema peteljki, a vrh je lista šiljast. Sa gornje (vanjske) strane je tamnije boje, sa jasno uočljivima žilama, a sa donje je strane malo svjetliji sa obiljem dlačica, koje sakupljaju vodu i vedenu paru iz atmosfere za prihranu biljke.
LIJESKA cvate u veoma rano proljeće, prije nego što prolista. Karakteristčan oblik cvjetova su rese koje su duljine od 5 do 12 cm, boje od svjetložute sa nijansama tamno smeđih obruba na početku cvatnje do tamnije smeđih nijansi na kraju ciklusa cvatnje. Samo cvjetanje traje na pojedinom grmu traje do 7 dana, a cvjetovi su jednodomni, rese su muški cvijet (prašnici), grupirani od 1 do 4 komada u uzdužno formiranom grozdu, a u pregibu početka peteljke rese koja se drži za grančicu nalaze se ženski cvjetići, po jedan do grozda resa, kod kojega iz zelene čahurice izviruje njuška tučka koji je tamnocrvene do purpurne boje, ali u pravilu veličine do 20% cijelog sklopa.
Oplodnja se vrši putem vjetra i pčele medarice.
PČELARSTVO je nezamislivo bez pojave lijeske, jer ona pčelama daje obilje peludi, i to toliko izdašno i obilno da je pojava prvog legla u košnici, početkom sviječnja pa sve do veljače ili ožujka (u oštrim zimama), točno podudarna sa cvjetanjem lijeske.
Pelud lijeske je bogat bjelančevinama (do 40%), što ga čini jednim od energetski najvrjednijih peluda u prirodi. Zato se u krajevima gdje je lijeska gusto zastupljena u raslinju oko pčelinjaka pčelinje društvo ranije razvije od staništa gdje lijeska uopće nije zastupljena. Zato se preporuča sadnja lijeske oko pčelinjaka, kao izvor hrane (peludi) za pčele i kao zaklon košnicama od vjetra i naleta padalina pri pojavi naglih naleta nevremena.
LIJESKA zbog svojih izuzetno malih zahtjeva za sastav i kvalitetu tla, a najviše zbog neprocjenjive vrijednosti po pčelarstvo i svoju korisnost za razvoj pčelinjih društava u rano proljeće, pčelari su obavezni saditi ju u blizini pčelinjaka, kao i oko njega, jer se osim paše može korisno upotrijebiti kao zaklon od vjetra. Budući ne izraste visoko, najkorisnije ju je saditi ispred košnica u smjeru napeta pčela iz košnice, jer tako pčele najracionalnije iskoriste svako zrnce peludi u oskudno vrijeme odlazeće zime. Pozicija sadnje ispred košnica je korisna i prolikom otpuštanja prirodnih rojeva jer se oni zaustave odmah u neposrednoj blizini pčelinjaka, na visini koja je pogodna za pospremanje rojeva i pravovremeno hvatanje na niskom šiblju lijeske....
Sl. 2. Lijeska raskošno cvate u najranijoj pojavi proljeća, počinje nova pčelarska sezona....
LIJESKA daje plod u obliku orašaste tvorevine, lješnjaka, koja u vegetaciji započinje na mjestu gdje su se rese u proljeće oplodile, tako da raste u grozdovima po broju jednakim broju resa. U početku je budući plod zelene boje i mekan, a sam plod - lješnjak ovijen je plodnim ovojem koji je kraći ili jednako dug kao lješnjak.
Razmnožavanje se vrši pomoću životinja, (vjeverice i ostali mali krznaši), i padom sa stabla i kotrljanjem niz padine uslijed sile teže.
Plod – lješnjak je veoma cijenjena delicija koja se najčešće se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada, krema i slično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji se proslavila poznata tvornica konditorskih proizvoda Ferrero, koja je u oskudici kakaoa zbog rata, najprije za vojnike na frontu a onda kasnije i za ostalo stanovništvo počela proizvoditi pripravak od lješnjaka, kojoj je ime tada bilo poznato samo u Italiji, a danas svjetski poznatog imena Nutella.
Plod je orašast boje tamnosmeđe od vrha do svjetložute-oker boje na dnu, koji je malo izbočen kao tupi trn. Razbijanjem ljuske ispada plod – lješnjak.
U vrednovanju lješnjaka kao hrane, oni su veoma bogati bjelančevinama i nezasićenim masnoćama. Također, značajni su izvor vitamina B6 i tiamina, kao i manjih količina drugih vitamina B grupe. Lješnjaci sadrže i oko 17% ugljikohidrata od čega je najviše celuloze.
LIJESKA je ljekovita biljka kod koje se za lijek koriste list, kora i plod.
Lijeskov list sadrži tanin, vitamin C, etarsko ulje i smole.
Kora sa debljih grana sadrži katehinski tanin, flavonski heterozid, smole, etarsko ulje, gume, lepitin, sluzi, galne i egalne kiseline, masti, pektin i gorke materije.
Plod sadrži etarska i masna ulja, tanin, smole, gumu, bjelančevine i masti.
LIJESKA svoja staništa formira na svim mjestima pa raste u šumama, na rubovima šuma, uz šumske i poljske putove, u šibljacima, u živicama i po livadama.
Za danas toliko,
Pozdrav..................schumy